Znanost i znanstvene metode

Objekat vs Subjekat spoznaje

Objekat vs Subjekat spoznaje

Objekat spoznaje je ono što spoznajemo u istraživačkom procesu - bića, stvari, pojave i njihove karakteristike (svojstva), što nas može podsjetiti na definiciju imenice. Imenovanjem stvaramo misaone slike o skupinama objekata koje dijele iste karakteristike (svojstva) na osnovu kojih se možemo jednako ponašati prema tim objektima.

Subjekat spoznaje je kako se dolazi do spoznaje, te je subjekat spoznajnog procesa uvijek čovjek kao misaono biće. Misaonim procesima prepoznajemo objekte, razmatramo njihova svojstva i imenovanjem stvaramo jezične/verbalne simbole.ķ

Načini spoznaje s obzirom na objekat spoznaje?

S obzirom na objekat spoznajemo razlikujemo tri različita načina spoznaje:

1. spoznaja objekata koji su dostupni ljudskim osjetilima

2. spoznaja objekata koji nisu dostupni ljudskim osjetilima, ali ih možemo uočiti kroz mjerne instrumente koje smo razvili

3. spoznaja objekata koji nisu dostupni ljudskom iskustvu - niti kroz osjetila niti kroz mjerne instrumente - spoznaja objekata pretpostavljene egzistencije

Što je to objekat pretpostavljene egzistencije?

Objekat pretpostavljene egzistencije je objekat kojeg ne možemo spoznati niti putem naših osjetila niti putem mjernih instrumenata, to su objekti izvedeni putem logičkog zaključivanja iz sveobuhvatnih vlastitih i tuđih iskustava iz prepoznatih iskustvenih pravilnosti pripisanih tom objektu pretpostavljene egzistencije.

Na koji način se razvijaju načini spoznaje?

Načini spoznaje se razvijaju i miješaju kroz povijest ljudske egzistencije. U početku je čovjek vjerojatno prvenstveno otkrivao svijet kroz interakciju sa fizičkim objektima oko sebe, nakon čega je se zainteresirao za objekte koji nisu dostupni više njegovom iskustvu - poput gromova, smjene dana i noći i sl. Tako je se spoznaja razvijala kroz:

1. filozofiju i traženje univerzalnih objašnjenja i načina logičkog zaključivanja

2. religiju i pripisivanje uzroka prirodnih i društvenih pojava volji božijoj

3. osobna iskustva i prenošenje iskustva drugih ljudi

4. znanstvenu spoznaju koja je se temeljila na direktnom uvidu i logičkom zaključivanju preuzetom iz filozofije.

Koja su to područja spoznaje?

Područja spoznaje danas su se oformirala kroz uspjehe različitih spoznajnih pravaca. Tako imamo filozofiju koja se bavi logikom zaključivanja i sustavima znanja; religiju koja se još uvijek bavi stvarima nedostupnim iskustvu i znanost koja se temelji na direktnim osjetilnim uvidima i mjernim instrumentima koji proširuju spoznajnu mogućnost čovjeka. Osobno iskustvo se kao način spoznaje prepušta svakom čovjeku ponaosob,s obzirom da se život može temeljiti i na neispravnim uvjerenjima.

Aprironi vs. znanstveni pristup

Aprironi ili iskustveni ili empirijski pristup temelji se na induktivnom zaključivanju iz iskustvenih činjenica i uvjerenju da je naša generalizacija o tim činjeicama ispravna.

Znanstveni pristup jeste dio empirijskog pristupa, ali ga definira uporaba metodologije, spoznaja i kritičnost.

Odakle uvjerenje da je znanstveni pristup efikasan način spoznaje?

Uvjerenje da je znanstveni pristup efikasan način spoznaje potiče iz pozitivističke paradigme i temeljnih pretpostavki znnaosti koje se ne provjeravaju, ali su nužan preduvjet svakog znanstvenog postignuća. Te pretpostavke su da:

1. prirodom vlada red

2. priroda je spoznatljiva

3. prirodne pojave imaju prirodne uzroke

4. ništa nije samo po sebi razumljivo

5. znanje se usvaja iskustvom

6. znanje je nadmoćno neznanju (jer je znanje manji stupanj neznanja)

Kako je određen znanstveni pristup?

Znanstveni pristup nije jednostrano određen, nego ga u isto vrijeme određuju i njegov znanstveni produkt, odnosno korpus znanja, njegova metodologija i način razmišljanja.

1. Znastvena spoznaja nastaje kroz sustavno prikupljanje iskustvenih činjenica - odnosno kroz njihovu sistematizaciju i kategorizaciju te prepoznavanje zakonitosti (ova odrednica znanosti omogućava nakupljanje spoznaja, zbog čega današnji srednjoškolci poznaju više stvari nego učeni ljudi u prošlosti)

2. Znanstvena metodologija kao odrednica predstavlja metode kojima se koristimo u evaluaciji iskustvenih činjenica kako bismo došli do ispravnih zaključaka - čini ju jasan i određen sustav pravila i postupaka po kojima se testiraju pretpostavke i dolazi do spoznaja.

3. Znanost karakterizira njen kritičan stav prema vlastitim spoznajama i metodama.

Čime se znanost bavi?

Znanost nema ograničeno područje zanimanja nego se bavi svim pojava dostupnim iskustvu - čime se razlikuje od religije i filozofije. Osim toga nije svako bavljenje stvarima dostupnim iskustvu znanost. Ako primjerice uzmemo proučavanje ljudskog ponašanja, sa jedne strane imamo psihologiju, a sa druge strane astronomiju. Astronomija se ne smatra znanosti zbog metodologije kojom dolazi do zaključaka.

Nabroji pravce / skupine koji su se bavile razvojem znanstvene spoznaje.

Pozitivizam (naivni empirizam) - pozitivisti, Preteče Bečkog kruga, Logički pozitivizam (empirizam) -Bečki krug (logički pozitivisti), Logički skepticizam, Post-pozitivizam

Što je to pozitivizam?

Pravac razmišljanja u filozofiji koji je prvi postavio zahtijev da se spoznaje izvlače na osnovu iskustvenih činjenica i uz pomoć njih utvrđenih zakonitosti. Time su znanost, odnosno konkretno prirodne znanosti odvojili od religijski i filozofskih spoznaja. Okupljali su se oko ideja Augusta Comte-a, koji je zastupao stav da činjenice govore same za sebe te da jedini validan način dokaza činjenica je matematikčkim izvodom. Time je u potpunosti negirana mogućnost postojanja društvenih znanosti.

Tko je prvi uveo zahtijev da se spoznaje temelje na iskustvenim činjenicama?

Pozitivisti okupljeni oko ideja Augusta Comte-a.

Oko čijih ideja su se okupljali pozitivisti?

Oko ideja Augusta Comte-a.

Kakav način zaključivanja su zahtijevali pozitivisti?

Priznavali su jedino spoznaje koje su dobivene putem matematičkih modela.

Kako je Comte razvrstao “čiste”znanosti?

Razvrstao ih je u piramidu, razdjeljujući one znanosti koje su temeljne od onih koje se zasnivaju na spoznajama drugih znanstvenih grana - pr. matematika bi bila na dnu piramide jer se njena spoznaja ne temelji nit na jednoj drugoj znanosti, pa bi nakon nje išla astronomija, fizika, biologija…

Oko čijih ideja su se okupljale preteče Bečkog kruga?

Preteče Bečkog kruga skupljale su se oko ideja Ludwiga Wittgensteina i njegovog djela Tractus Logico Philosophicus.

Kakve sve doprinose je omogućio Ludwig Wittgenstein?

Njegove ideje u Tractusu, iako filozofske pridode su uvelike doprinjele razvoju filozofije znanosti i definiciji znanstvene spoznaje. Neki izvodi iz knjige su primjerice:

• Stvarnost je skup činjenica, a ne stvari.

• Logička slika činjenica je misao.

• Propozicije predstavljaju postojanje i nepostojanje stvari.

• Ukupnost svih istinitih tvrdnji je cijeli korpus prirodnih znanosti.

Osim toga njegov doprinos se ogledao i u iznošenju Teorije modela, odnosno predstavljanja stvarnosti kao jednakopravne stvarnosti, a izgradnju takve stvarnosti nazivao je gradnjom modela. Zajedno sa tim i interesom za činjenice, a ne samo fizičke stvari, otvorio je mogućnost nastanka društvenih znanosti.

Što je to Bečki krug?

Bečki krug je skupina filozofa i znanstvenika, potaknuti djelom Ludwiga Wittgensteina, koji su se okupljali oko ideja Mortiza Schlicka, formirajući novi pravac logički pozitivizam/ empirizam.

Koje je to novine uveo Mortiz Schlick?

Mortiz Schlick je kroz svoje djelo Opća teorija znanja dao jaku kritiku aprioronom sintetičkom zaključivanju, tvrdeći kako jedine istine koje su očite razumu su one za koje mi možemo reći da su istinite, poput postavki formalne logike i matematike. Sve ostale tvrdnje su pretpostavke koje se moraju dokazati objektivnim putem. U suprotnom, tvrdnja se ne može niti dokazati niti opovrgnuti, što znači da je tvrdnja metafizička i stoga znanstveno bezvrijedna.

Mortiz Schlick težio je objašnjavanju pojava koristeći se znanstvenim disciplinama niže razine, primjerice objašnjavanje društvenih pojava biološkim spoznajama - čime je u znanost uveo pojam redukcionizma.

Još jedan veliki doprinos Mortiza Sclicka jeste uvođenje teorije kao sinteze zaključivanja o empirijskim činjenicama koja može služiti kao okvir za iznošenje modela stvarnosti na temelju već poznatih činjenica, ali i kao okvir logičkog predviđanja o trenutno nepoznatim činjenicama.

Što je to znanstvena metodologija?

Znanstvena metodologija je skup pravila i postupaka, koji se neprestano nadograđuje, na osnovu kojih se provode istraživački postupci i provjeravaju izvodi iz teorija zbog čega se naziva i kosturom znanosti.

Pojam metodologije nije istovjetan samom zbiru svih istraživačkih metoda, nego se radi o logici iza tih metoda ➡ opažanju, objašnjenju i opravdavanju metoda.

Što je to logički skepticizam?

Logički skepticizam je pravac fokusiran na ideje Karl Raimund Poppera, koji se bavio formiranjem i dokazivanjem teorija. Uspotavili su da se dokaz teorije treba formirati kao pokušaj njena opovrgavanja (falsifikacije). Kako bi to bilo moguće teorija mora imati jasna i jednoznačna perdviđanja.

Koji su uvjeti za rast znanja (prema Popperu)?

Postoje tri uvjeta za rast znanja:

1. Nova teorija mora povezivati dosada nepovezane činjeice

2. Nova teorija mora biti neovisno testirana, mora proizvoditi učinke koje se mogu dodatno testirati i voditi do predviđanja dosad neopaženih stvari

3. Nova teorija mora proći nove i ozbiljne tesotve

Što je to Eysenck uspostavio?

Eysenck je uspotavio diferencijaciju između psihologije koja razumije i psihologije koja objašnjava. Kod psihologije koja razumije svrstao je pravce poput psihoanalize, a kod psihologije koja objašnjava svrstao je znanstvenu psihologiju. Kod psihologije koja rauzmije često se spoznaja zasniva na subjektivnim zapažanjima, literaturi, introspekciji i sl. - zbog čega istine do kojih dolaze su najčešće tek poluistine ili u potpunosti neistine.

Koja je razlika između psihologije koja razumije i psihologije koja objašnjava?

Eysenck je uspotavio diferencijaciju između psihologije koja razumije i psihologije koja objašnjava. Kod psihologije koja razumije svrtao je pravce poput psihoanalize, a kod psihologije koja objašnjava svrstao je znanstvenu psihologiju. Kod psihologije koja rauzmije često se spoznaja zasniva na subjektivnim zapažanjima, literaturi, introspekciji i sl. - zbog čega istine do kojih dolaze su najčešće tek poluistine ili u potpunosti neistine. Znanstvena psihologija najšešće nastoji objasniti neko ponašanje u okviru nekih općevažećih zakonitosti, dok neznanstveni pristup najčešće se fokusira na jednu konkretnu, neobičnu situaciju. Stvarno razumijevanje uključuje poznavanje uzroka neke pojave te omogućuje predviđanje njezina pojavljivanja u budućnosti kroz formuliranje zakonitosti, dok u neznanstvenom pristupu se nastoji razumjeti specifična situacija, bez budućih predviđanja.

Znanstveni vs. neznanstveni pristup?

Znanstveni i neznanstveni pristup se razlikuju po mnogotome. Znanstvena psihologija najšešće nastoji objasniti neko ponašanje u okviru nekih općevažećih zakonitosti, dok neznanstveni pristup najčešće se fokusira na jednu konkretnu, neobičnu situaciju. Stvarno razumijevanje uključuje poznavanje uzroka neke pojave te omogućuje predviđanje njezina pojavljivanja u budućnosti kroz formuliranje zakonitosti, dok u neznanstvenom pristupu se nastoji razumjeti specifična situacija, bez budućih predviđanja.

Neznanstveni pristup i zdravorazumsko razmišljanje je jako korisno u svakodnevnom životu i može nas navesti do nekih spoznaja, ali je samo u znanstvenom smislu bez vrijednosti, zbog manjka objektivnosti i mogućnosti provjeravanja.

Opći pristup u neznanstvenoj spoznaji je intuitivan i zdravorazumski, dok je u znanstvenoj spoznaji empirijski.

Opažanje u neznanstvenom pristupu je nesustavno, prigodno i bez kontrole, dok je u znanstvenom pristupu opažanje sustavno i kontrolirano.

Izvještavanje je u neznanstvenom pristupu subjektivno jer se često objektivna stvarnost nadograđuje kroz osobnu interpretaciju, dok je u znanstvenom pristupu ono striktno objektivno.

Definicije pojmova u neznanstvenom pristupu su nejasne i dvosmislene, dok su u znanstvenom pristupu izričito jasne i operacione, odnosno definirane nizom operacija.

Instrumenti u neznanstvenom pristupu su netočni i neprecizni, osobito jer je i sam opažač najčešće mjerni instrument, dok su u znanstvenom pristupu instrumenti točni i precizni - četo se temelje na uporabi standardiziranih testova.

Mjerenje u neznatsvenom pristupu nevaljano i nepouzdano, dok je u znanstvenom pristupu upravo suprtono, te zadržava sva zadavoljavajuća metrijska svojstva.

Zaključci u neznanstvenom pristupu su subjektivni, osobni i često radi neispravnog korištenja induktivne metode nadilaze objektivne podatke. Znanstveni pristup baš suprotno, temelji sve svoje zaključke isključivo na podacima te je svjestan nedostataka induktivne metode u svrhu koje se prikuplja izrazito velik broj pojedinačnih opažanja.

Naposljetku, jedna od odrednica znanstvenog procesa je način razmišljanja koji je nastrojen kritički i sumnjičavo prema vlastitim spoznajama i metodama, dok u neznatvenom pristupu većinom se radi nekritičnom pristupu.

Koje je trenutno stanje znanstvene spoznajne prakse?

S obzirom na cilj znanstvene prakse - da predvidi odnose među činjenicama, danas možemo razgraničiti znanstvenu teoriju, metode izgradnje teorije i metode provjere teroije Teorija nastoji protumačiti stvari i povezati činjenice. Teorija koristi pojmove kako bi povezala činjenice, time stvarajući nove pojmove kako bi objasnila te odnose među činjenicama. Metode izgradnje teorije koriste se induktivnim zaključivanjem na temelju prikupljenih činjenica kako bi izgradila neku teoriju. Međutim radi malog broja iskustvenih činjenica, teorija prvotno obuhvaća manji dio mogućih slučajeva. Metode provjere teorije uključivaju tesitranje predviđenih odnosa među činjenicama iznesenih u teoriji kroz pokušaj opovrgavanja, u svrhu čega se prikupljaju nove činjenice iz kojih se deduktivnim putem dalje gradi teorija.

Objasniti znanstvenu teoriju, metodu izgradnje teorije i metodu provjere teorije.

Teorija nastoji protumačiti stvari i povezati činjenice

• koristi pojmove kako bi povezala činjenice, time stvarajući nove pojmove kako bi objasnila te odnose među činjenicama.

Metode izgradnje teorije koriste se induktivnim zaključivanjem na temelju prikupljenih činjenica kako bi izgradila neku teoriju.

• Međutim radi malog broja iskustvenih činjenica, teorija prvotno obuhvaća manji dio mogućih slučajeva.

Metode provjere teorije uključivaju tesitranje predviđenih odnosa među činjenicama iznesenih u teoriji kroz pokušaj opovrgavanja, u svrhu čega se prikupljaju nove činjenice iz kojih se deduktivnim putem dalje gradi teorija.

Koji je to cilj znanstvene metodologije?

Cilj metodologije je opis i analiza metoda što se koriste u znanstvenim disciplinama - upoznavanje sa njihovim prednostima, ograničenjima, pretpostavkama na kojima se temelje i mogućim ishodima njihove uporabe.

• U najširem smislu - pomaže da shvatimo postupke dolaženja do produkta znanstvenog istraživanja.

Zašto se kaže da je metodologija kostur znanosti?

Za metodologiju se kaže da je kostur znanosti radi činjenice da toga što upravo ona se bavi sustavima pravila i postupaka potrebnih za provođenje istraživanja i provjeravanje izvoda iz teorije.

Odnos metodologije i epistemiologije?

Epistemiologija je grana znanosti u filozofiji koja se bavi znanjem i spoznajom, te se bavi svim pitanjima koja se trebaju postaviti kako bi došli do spoznaje, zbog čega ju se i povezauje sa metodologijom.

Što su to metode i tehnike? Primjer?

Metode i tehnike predstvaljaju odraz znanstvene metodologije na nižoj razini i operacionalizaciju metodološkoj razmišljanja u sklopu neke specifične znanstvene discipline. Metode predstavljaju opći pristup u spoznaji odnosno okvir za postavljanje tehnika. Tehnike su osobiti načini primjene metoda. Primjerice metoda opažanja uključuje i tehnike struktuiranog opažanja i sudioničkog opažanja i sl.

Nabroji temeljne pretpostavke znanosti?

1. Prirodom vlada red

2. Priroda je spoznatljiva

3. Prirodne pojave imaju prirodne uzroke

4. Znanje je nadmoćno neznanju

5. Ništa nije samo po sebi razumljivo

6. Znanje se usvaja iskustvom.

Što je temelj znanstvenog pristupa?

Temelj znanstvenog pristupa čini pozitivistička paradigma utemeljena na pretpostavkama koje se ne provjeravaju, a nužne su za znanstveno postignuće.

Empirijski pristup smatra da postoji spoznatljiva stvarnost kojom upravljaju prirodni, spoznatljivi zakoni unutar objektivne stvarnosti. Pa tako možemo razaznati par temeljnih pretpostavki:

1. Prirodom vlada red.

   1. Osnovna pretpostavka znantsvenog rada jer bez prepoznatljive reda, stvari bi se u prirodi dešavle nasumično i ne bismo mogli opažati zakonitosti i predviđati ponašanja.

2. Priroda je spoznatljiva.

   1. Bez ove pretostavke znanstvena spoznaja ne bi imala smisla - vjerojatno bi jednako mogli sa njome predvijeti buduće događaje kao i sa nasumičnim pogađanjem.

3. Prirdone pojave imaju prirodne uzroke.

   1. Pretpostavka ima dvojaku zadaću:

      1. Usmjerevajući znanost prema prepoznavanju zakonitosti

      2. Sprječavanje unošenja metafizičkih objašnjenja

4. Znanje je nadmoćno neznanju

   1. Daje poticaj cjeloukupnoj znanosti, ne samo u vidu rasta ljudske znatiželje nego i praktične koristi.

   2. No u znanosti ne postoje konačne istine, nego samo trenutno važeće spoznaje, te je u tom smislu znanje samo manji stupanj neznjanja.

5. Znanje se usvaja iskustvom

   1. Pretpostavka omogućuje razumijevanje i objašnjavanje stvarnog svijeta.

   2. /= počiva na osjetilima (iskustveno/empirijsko znanje)

   3. bez ove pretpostavke nije moguće provjeriti izvode teorija.

6. Ništa nije samo po sebi razumljivo

   1. U znanosti se svaka pretpostavka mora biti objektivno dokazana.

Što to znači da prirodom vlada red?

Pretpostavka da prirodom vlada red je neprovjerljiva koliko je i neophodna za znanstveni rad. S obzirom da bi u suprotnom bilo nemoguće ostvariti predviđanja pojava, jer bi se svako događanje dešavalo nasumično. Čak i u situacijama koje su promjenjive nadamo se pronaći red u promjenama.

Objasni pretpostavku da je priroda spoznatljiva?

Prepotstvka da je priroda spoznatljiva iskustvenim metodama je neprovjerljiva koliko je i neophodna za znanstveni rad. U suprotnom bi znanstvena spoznaja bila besmislena, jer bi se pojave mogle jednako dobro predvidjeti nasumičnim pogađanjem.

Također pretpostavka u sebi nosi ideju o dualnosti istraživača i istraživane pojave.

Što to znači da prirodne pojave imaju prirodne uzroke?

Za razliku od religije, u znanosti se vjeruje da prirodom upravljaju prirodne, a ne natprirodne sile. Ova pretpostavka ima dvojnu zadaću:

1. usmjeravati znanost prema otkrivanju zakonitosti koje upravljaju prirodom

2. spriječiti unošenje metafizičkih objašnjenja u znanost

Objasni pretpostavku da ništa samo po sebi nije razmuljivo?

U svakodnevnom životu susrećemo se sa puno istina koja su nam razumne, primjerice spoznaja da ako bacimo nešto da će pasti na pod. Te istine prihvaćamo iako ne znamo zašto je tomu tako, što se u znanstvenom pirstup ne dešava. U znanstvenom pristupu nema stvari koje su same po sebi razumljive, nego se svaka pretpostavka mora objektivno dokazati. Zbog ovakvog pristupa, znanosti se pripisuje kritičnost i sumnjičavost.

Što to znači da se znanje usvaja iskustvom?

To da se znanje usvaja iskustvom znači da se ono zasniva na osjetilima, odnosno da je riječ o iskustvenom ili empirijskom znanju. Tako znanost omogućava razmijevanje i objašanjavanje te provjerljivost teorija.

Objasni pretpostavku da je znanje nadmoćno neznanju?

Pretpostavka da je znanje nadmoćno neznanju gura naprijed čitavu znanstvenu spoznaju, ne samo radi ljudske znatiželje, nego radi praktične koristi koju nosi.

U biti znanje je tek manji stupanj neznanja, jer znanost ne poznaje konačne istine nego samo trenutačne spoznaje.

Objasni kritike pozitivističke paradigme / temeljnih pretpostavki znanstvene spoznaje?

Iako se većina znanstvenika slaže oko temeljnih pretpostavki, par kritika iz postmodernističkog pravca stavila je sumnju na mogućnost sveobuhvatnih zakonitosti i objektivne stvarnosti. Smatraju kako u znanosti nema podatka koji nije donkle omeđen početnom teorijom, te da stvarnost koju ju znanost nudi je samo jezična / društvena konsturkcija, a jezik ne preslikava nego stvara novu stvarnost

Što je Popper rekao u odbranu znanstvene metode?

Popper je ustvrdio kako je istina da je pojedinac u znanstvenom procesu subjektivan, ali da čitav znanstveni proces uključuje više ljudi te radi toga ne može biti subjektivan.

Koji je osnovi cilj znanosti?

Osnovni cilj znanosti je da opiše svijet jednostavnim i upotrebljivim modelima kako bi se omogućio efikasan odnos prema okolini - uspostavio nadzor.

Koje 4 aktivnosti se mogu svrstati pod ciljeve znanosti?

Opisivanje, predviđanje, razumijevanje i kontrola.

Kakvu ulogu opisivanje ima u znanstvenoj spoznaji?

Opisivanje je prvi logičan korak u znanstvenoj spoznaji. Opisivanjem se pojave definiranju, utvrđuju njihova svojstva, razvrstavaju i popisuju.

Tek nakon što možemo opisati dubinski neku pojavu možemo se zapitati zašto je do nje došlo i početi ju razumijevati.

Znanstveno opisivanje ima dvojaku svrhu:

1. klasifikacija pojava ili objekata (taksonomija)

2. analiza odnosa među pojavama - što može uputiti na postojanje nekih uzročno posljedičnih odnosa (uputiti, ali NE i dokazati)

Pojave se mogu klasificirati na bezbroj načina, ali u znanosti se držimo načela da pojave razvrstavamo prema onim obilježjima koji nam mogu ukazati na istinsku prirodu neke pojave. Primjerice raspodjela životinja na ptice, ribe, sisavce.

U psihologiji imamo primjer priručnika Američkog udruženja psihijatara DSM - IV koji pruža opise dijagnostičkih kategorija i omogućava lakše prepoznavanje psihičkih poremećaja.

Kakvu važnost ima predviđanje?

Predviđanje nosi veliku praktičnu korist u znanosti te ju razlikuje od pseudo-znanosti. Osim toga predviđanje je preduvjet za razumijevanje neke pojave.

Za predviđanje potreban je prvo dubinski opis pojave i njene povezanosti sa drugim pojavama.

Jedna varijabla se može koristiti za predviđanje druge samo ako se nalaze u međusobnoj korelaciji jedna sa drugom - odnosno jedni rezulatati jedne varijable povezani su sa specifičnim rezultatima druge varijable. Koeficjent korelacije je kvantitativni indeks zajedničkog variranja dviju varijabli koje može imati pozitivan ili negativan predznak.

Predviđanje je lakše što je koeficjent korelacije apsolutno viši (ondono broj je veći neovisno o predznaku).

Što predstavlja razumijevanje kao cilj znanosti?

Razumijevanje je najvažniji cilj u znanosti koji zahtijeva razumijevanje značenja pojava te odnosa uzroka i posljedica. Možemo reći da razumijemo neku pojavu kada razumijemo uzroke njene pojave.

U novijim pravcima su pojmovi razumijevanje i uzročnosti razdvojni. S obzirom na zahtijev za idiografskim razumijevanjem pojedinca, tamo gdje se pojedinac nalazi i traženje lokalne uzročnosti, odnosno razloga nastanka baš tog specifičnog problema.

Razumijevanje je preduvjet uspotave nadzora te može pirdonjeti lakšoj mogućnosti predviđanja.

Razumijevanje je relativno i nikada konačno, ono što danas poznajemo kao točno već sutra može biti objašnjeno na drugi način. Prema nekim znanstvenicima konačni cilj znanosti stoga treba biti konačno objašnjenje, ali Popper je izložio kako je svako objašnjenje moguće dodatno objasniti objašnjenjm većeg stupnja općenitosti.

Preduvjeti za izvođenje uzročno-posljedičnih zaključaka?

Za uspostavu uzročno-posljedičnih odnosa potrebno je ispuniti veliki dio uvjeta, a među najvažnijim su:

1. međusobna poveznanost (kovarijacija) pojava

2. odgovarajući vremenski slijed (prvo uzrok pa posljedica)

3. odbacivanje svih drugih mogućih i uvjerljivih objašnjenja povezanosti pojava

   (4. u pozitivističkoj paradigmi postoji još preduvjet neproturječnosti odnosno da se uzrok nikada ne pojavljuje bez posljedice, ali u modernoj fizici i psihologiji tu pretpostavku nije moguće ispuniti)

Objasni odnos razumijevanja i uzročnosti?

Razumijevanje i uzročnost su u pozitivističkoj paradigmi skoro pa izjednačeni. U novijim pravcima se razumijevanje i uzročnost razgraničavaju. Spoznaja traži idigrafsko razumijevanje pojedinca, odnosno razumijevanje pojedinca u onim okoolnostima u kojim se on nalazi te traženje lokalne uzročnosti - odnosno traženje uzroka baš jednog specifičnog problema.

Što kontrola predstavlja u znastvenom pristupu?

Kontrola predstavlja krajnji cilj u znanosti, a omogućava upravljanje okolisnkim čimbenicima (uzrokom) kako bi se utjecalo na fenomen.

U početku se kontrola dosta odbacivala kao cilj znanosti, radi negativne konotacije koju je nosila. Danas imamo čitave grane psihologije - poput bihevioralne terapije koje su usmjerene na učenje prihavtljivog, i odučavanje neprihvatljivog ponašanja.