ph1

Atrophia fusca myocardii

Smeđa atrofija nastaje zbog nakupljanja lipofuscina u atrofičnim stanicama kao posljedica autofagije.

MAKRO: očuvan oblik, čvršće, stanjen zid, manje komore i pretkomore, čokoladna boja

MIKRO: vlakna manja i tanja sa puno lipofuscina (kao plamen svijeće)

atrophia senilis (cystica) endometrii

-Senilna atrofija endometrija je oblik lokalizovane fiziološke atrofije kod žena u postmenopauzi zbog gubitka hormonalne stimulacije estrogenom

-manje endometrijalnih žlijezda

-patološka zbog ateroskleroze ili hormonalne disfunkcije (kontraceptivi ili lijekovi za karcinom dojke)

MAKRO: smanjen, kruškolik uterus; uzak, stanjen, sivocrvenkast endometrij

MIKRO: reduciran broj žlijezda koje su obložene jednoslojnim neaktivnim niskim cilindričnim ili kubičnim epitelom; žlijezde cistično dilatiranih lumena često; izražena stroma

hypertrophia myocardii

prilagodba zbog većih funkcionalnih zahtjeva

MAKRO: uvećano, teže; zid (pogotovo lijeve komore) debeo i do 2.5cm (normalno1.5)

MIKRO: broj kardiomiocita isti; veći, duži i deblji miociti; jezgre veće i nepravilne

hyperplasia benigna (non atypica) endometrii

Zadebljanje endometrija s prolif. žlijezda kao posljedica stimulacije povećanim nivoom estrogena bez supresije progesteronom, tako da ne podliježe normalnim cikličnim promjenama

-fokalna/difuzna sa/bez atopije

Atipična ima visok rizik za progresiju u endometrioidni adenokarcinom

MAKRO: zadebljana, mekana, rastresita sluznica; endometrij prominira u endometrijalnu šupljinu, nekad mođe imati pseudopolipoidan izgled

MIKRO: zadebljan endometrija sa obilnom celularnom stromom i proliferisanim žlijezdama; žlijezde:stroma=3:1; žlijezde pretežno uvećane, neke cistične; epitel cilindričan, pravilan, nekad pseudostratificiran, bez atipija; u strimi brojni dilatirani krvni sudovi (uzrokuju popratno krvarenje)

Hyperplasia glandularum (periurethralium) prostatae

-Benigna prostatična hiperplazija je nodularno uvećanje tkiva usljed proliferacije stromalne i žljezdane komponente vjerovatno zbog nerušene ravnoteže između androgena, dihidrotest. i estrogena. Prvo reaguje stromalna komponenta. Javlja se poslije 50. god

MAKRO: veća, režnjevita i nodularna. Na prerezu uvećani, dobro razdvojeni čvorovi ugl u periuretralnoj zoni koji sužavaju lumen uretre. Čvorovi žućkaste boje, mekani, nekad sa malim cističnim proširenjima žlijezda iz kojih se cijedi mlijčnobjeličasti sekret. Tkivo sjajno i žilavo.

MIKRO: nodularne lezije od hiperpl. žlijezda, brojen cistično proširene sa dvoslojnim epitelom (bazalni i sekretorni sloj). Sekretorne su visoke i cilindirčne sa centralnim jedrom. Mogu se formirati mikropapilarne formacije. Corpora amylacea često u lumenu (gust, proteinski sekret). Stroma hiperplastična, mogu se videjti zadebljali kapilari i upalni infiltrat

Hyperkeratosis (papilloma cutis)

Hiperkeratoza je zadebljanje stratum corenuma zbog većeg stvaranja rođevine i odstustva deskvamacije, koje nastaje kao oblik adaptacije. Roževina je homogena proteinska tvar koja sadrži keratin. Nastaju tvrde bjeličast naslage na kođi. Epitelne ćel u površnom sloju se stanjuju, jezgre nestaju, citoplazma se pretvori u keratin. Primjeri callus, clavus, verruca vulgaris i fibroepitelni tumor kože (papilloma cutis).

MAKRO: tumorska promjena koja priminira iznad kože. Boja varira, površina neravna, prekrivena lamelarnim keratinom

MIKRO: Rasičasta površina lezije sa hiperplazijom epidermisa. Eozinofilno. U stromi resica i na bazi lezije oskudan upalni inflitrat

Metaplasia apocrines epithelii intraductalis mammae

Apokrina metaplazija epitela je benigna promjena u epitelu kanalića i lobula dojke, najčešće se vidi u cistama fibrocistično pormijenjene dojke. Fibrocistična promjena često benigno stanje kod žena od 25-50 godina kao posljedica hormonalnog disbalansa između estrogena i progest. Epitel prelazi u apokrine stanice

MAKRO: ne može se uočiti

MIKRO: umnoženo vezivo i duktusi, koji su često cistično uvećani i prekriveni atrofičnim, kubičnim ili metaplaziranim epitelom. Metaplastične ćelije uvećane, cilindirčne/poligonalne sa obilnom acidofilnom citoplazmom i apikalnim izdancima (mikropapilarne formacije). Mogu imati supranuklearne vakuole i eozinofilne granule. Očuvan mioepitelni sloj.

Dysplasia gradus levioris epithelii superfitialis mucosae portionis vaginalis uteri (LSIL/ CIN I)

Cervikalna/skvamozna intraepitelna neoplazija/lezija (CIN/SIL). Najčešće kod žena u reproduktivnoj dobi. Infekcija HPV-om faktor rizika. LSIL uglavnom spontano regredira, a infekcija HPV 16 tipom ima visok rizik da progredira.

MAKRO: asimptomatska promjena, slučajan nalaz papa razmaza. Ravne ili egzofitične leziej (kondiloma). Ravne ugl. nespecifične i vide se pri kolposkopiji nakon primjene 3% sirćetne kiseline- nastaju leukoplakije. Ugl u zoni transformacije.

MIKRO: LSIL→ dislplazija u donjoj trećini, koilociti u gornjoj. Koilociti inficirane stanice sa krupnom, hiperhromatskom anguliranom jezgrom i perinuklearnom vakuolom. Subepitelno upani infiltrat

Dysplasia gradus gravis epithelii superfitialis mucosae portionis vaginalis uteri (HSIL/ CIN III)

-HSIL uključuje CIN II i III. Prekanceroza koja se mora hirurški otklonizi zbog moguće progresije u skvamocelularni karcinom cerviksa. HIV 16 ili 18 glavni faktori rizika (pušenje, HIV i imunosupresija ostali).

MAKRO: asimptomatska, leukoplakija pri kolposkopiji kad se primjeni 3% sirćetna kis.

MIKRO: displazija čitavom debljinom epitela ili donje 2/3. Ćelije promijenjenog oblika, orijentacije i veličine, N/C odnos u korist jezgre koja je hiperhromatična, više mitoza.

Degeneratio vacuolaris seu hydropica renis

-Promjena kod akutnog staničnog oštećenja. Najčešće zahvaćen epitel prox. kanalića bubrega

MAKRO: bubreg povećane težine i turgora, svjetlije boje, rezna ploha izbočena

MIKRO: očuvani glomeruli, promjena na prox. kanalićima. Epitelne stnaice uvećane, slabije vidljivih i nejasnih granica, svjetlije citoplazme s malim vakuolaam. Jezgre manje vidljive jer ih maskiraju vakuole. Kanalići mogu biti suženog lumena

Degeneratio mucinosa cellularum epithelii (Carcinom gelatinosum metastaticum pulmonis)

-Mucinozna degeneracije je prekomjerno stvaranje i odlaganje sluzi koje se javlja u epitelnim stanicama ili u potpornom tkivu (celularni ili intercelularni proces). Sluz se normalno stvara u vrčastim ćelijama GI i respiratornog trakta. U degeneraciji se vakuole ispnjene mucinom nakupljuaju u mitohodnrijima, spajaju i pretvaraju u veliku vakuolu koja potisne jezgru periferno→ ćelije prstena pečatnjaka. Dolazi do pucanja membrana pa se sluz izljjeva. Uzrokovano upalom sluznica ili tumorima

MAKRO: Prerez vlažnog,ljepljivog izgleda

MIKRO: očuvane alveole,brojne alveole i intraalevolarno tkivo prožeto tumorskim stnaicama, u većim ili manjim grupama koje plivaju u sluzi. Stanice prestena pečatnjaka pune mucinom. PAS metodom se sluz boji u tamno ružičasto

Hyalinosis vasorum lienis

Hijalinoza je proces u kojem dolazi do taloženja hijalina (homogena proteinska eozinofilna tvar). Vaskularna nastaje kod povećane perfuzije plazme, dolazi do insudacije proteina plazme u zid arteriola kroz disfunkcionalni endotel. U slezeni se javlja u folikularnim arterijama što uzrokuje atrofiju bijele pulpe.

MAKRO: blago smanjne veličine i slabije uočljivog crteža

MIKRO: pulpa je očuvana, folikuli bijele atrofični. Centrofolikularne arterile zadebljanih zidova i suženih lumena.

Amyloidosis glandulae suprarenalis (kongo crvenilo)

Amiloidoza obuhvata skupinu bolesti u kojoj dolazi do odlaganja amiloida u intercel. prostore, uzrokujući morfološke i funkcionalne poremećaje. Amiloid je heterogena skupina fibrilarnih proteina kod kojih je došlo do pogrešnog sklapanja (AL,AA,Abeta). Lokalizirana i sistemska. Nadbubrežna je ugl sistemska.

MAKRO:Povećan, čvrst, voštanog izgleda, mannja količina lipoida

MIKRO: Amiloid se sa kongo crvenim boji naranžasto-crveno. Odložen između stanica i u zidovima kapilara svih zona kore(dominantno u fascikulati), u težim slučajevima ide prema srži.

Amyloidosis renis (HE)

Amiloidoza obuhvata skupinu bolesti u kojoj dolazi do odlaganja amiloida u intercel. prostore, uzrokujući morfološke i funkcionalne poremećaje. Amiloid je heterogena skupina fibrilarnih proteina kod kojih je došlo do pogrešnog sklapanja (AL,AA,Abeta). Lokalizirana i sistemska. Bubrežna može biti dio sistemske bolesti ili imunološki posredovana zbog hroničnih upala. Progredijentni ireverzibilni proces.

MAKRO: u početnom stadiju: povećan, glatke površine, voštanog izlgeda na prerezu, proširene kore; u uznapredovalom: smanjen, granulirane površine

MIKRO: depoziti amiloida ugl u glomerulima, dominatno zahvata mezangij i bazalne membrane. Počinje fokalno i segmentalno, vodi ka difuznom zadebljanju, nastablja se i na zidove krvnih sudova i bazalnu membranu tubula. HE: acidofilno

Amyloidosis renis (Kongo crveno)

Amiloidoza obuhvata skupinu bolesti u kojoj dolazi do odlaganja amiloida u intercel. prostore, uzrokujući morfološke i funkcionalne poremećaje. Amiloid je heterogena skupina fibrilarnih proteina kod kojih je došlo do pogrešnog sklapanja (AL,AA,Abeta). Lokalizirana i sistemska. Bubrežna može biti dio sistemske bolesti ili imunološki posredovana zbog hroničnih upala. Progredijentni ireverzibilni proces.

MAKRO: u početnom stadiju: povećan, glatke površine, voštanog izlgeda na prerezu, proširene kore; u uznapredovalom: smanjen, granulirane površine

MIKRO: depoziti amiloida ugl u glomerulima, dominatno zahvata mezangij i bazalne membrane. Počinje fokalno i segmentalno, vodi ka difuznom zadebljanju, nastablja se i na zidove krvnih sudova i bazalnu membranu tubula. CR: narandžasto crveno

Steatosis hepatis microvesicularis

Steatoza je nakupljane triglicerida unutar tkiva koja normalno ne obiluju mastima. Jetra najčešće. Reverzibilno, nakon prestanka štetne nokse vraćaju se u normalu. Pretilost, dijabetes i alkoholizam najčešći uzroci. Mikrovezikularna se viđa i u stanjima akutne masne jetre (trudnoća, intoksikacija, reakcija nal lijekove, Reyev sindrom, metabolički poremećaji)

MAKRO: povećanje, žućkasta boja, zaobljeni rubovi, mekša konzistencija

MIKRO: očuvana lobularna arhitektonika, sitne kapljice u citoplazmi, jedro centralno postavljeno.

steatosis hepatis macrovesicularis

Makrovezikularna češća od mikrovezikularne. Javlja se kod alkoholizma, pretilosti, dijabetesa, jetrenih infekcija, malnutricije, totalne parenteralne prehrane, određenih lijekova, Wilsonova bolest.

MAKRO: uvećana, napeta kapsula, zaobljenih rubova, žuta, mekana, na prerezu masna

MIKRO: lobularna arhitektonika narušena, prepoznaje se po očuvani centrolobularnim venama i portalnim prostorima. Hepatociti izlgedju kao adipociti (veći, jedna velika vakuola, jedro periferno)

Lipomatosis interstitialis pancreatis

Lipomatoza je odlaganje masti u tkiva i organe koji inače ne predstavljaju depo masti. U intersticijalnoj lipomatozi (za razliku od steatoze) mast se odlaže u intersticijskim stanicmama koje primaju mast i podsjećaju na adipoctie. Reverzibilan proces, nastaje zbog pretilosti, metaboličkog sindroma, pankreatitisa, upotrebe steroida

MAKRO: zahvaćeni dijelovi žućkasti, mekani. U uznapredovalim slučajevima, organ dejluje kao masno tkivo sa malo očuvanih atrofičnih režnjeva pankreasa

MIKRO: režnjevi atrofični, između nakupine zrelih adipocita u intersticiju. U uznapredovalim slučajevima očuvani samo Langerhanskovi otočići

Tetovirana koža

-Tetoviranje je proces unošenja egzogenog pigmenta u korijum kože.

MAKRO: tetovaža

MIKRO: U papilarnom i površnom dijelu retikularnog dermisa između kolagenih vlakana i adventicije krvnih sudova se vidi pigment fagocitovan od strane makrofaga. Dublji dermis normalan

Naevus pigmentosus

-melanocitne benigne neoplazme koje nastaju ugl na koži, nekad i na mukusnim membranama koje su prekrivene pločastim epitelom, ili unutrašnjim organima. Kongenitalni ili stečeni. U nevusu su melanociti diferencirani, u melanomu nisu.

MAKRO: izgleda papule ili makule, tamnosmeđ, uniformno pigmentisan, manji od 6mm

MIKRO: intraepidermalni (gnijezda melanocita na vrhu epidermalnih prečki) ili dermalni. Pseudovaskularni prostori u neoplazmi. 3 tipa stanica:

TIP A: u površnom dermisu, od pigemntiranih epideloidnih stanica→ obilna acidofilna citoplazma sadši melaninske granule, jedro manje od jezgri okolnih keratinocita

TIP B: u srednjem dermisu, limfoidan izgled→manje oblina citoplazma bez granula, hiperhromatična jezgra

TIP C: u dubokom, vretenasti sa ovalnim jezgrom i citoplazmom

Vitiligo

-Gubitak pigmenta u bazalnom sloju epidermisa unutar melanocita. Benigna promjena makularnog izgleda. Autoimuna, neurogena i autodestruktivna teroija. Prema distribuciji po tijelu može biti fokalna, generalizirana i “usna” tip izgleda.

MAKRO: makule sa depigmentacijom, granica jasna

MIKRO: u bazalnom sloju reduciran broj melanocita, na granici lezije mogu biti uvećani, više dendrita Langerhansovih stanica, upala oko lezije. Epidermotropni limfociti mogu formirati Pautrier- nalik kolekcije u bazalnom sloju→ udruženi sa upalnim infitratom i površnim edemom. Fokalna spongioza u marginalnim područjima vitiliga.

Anthracosis lymphonoduli

-akumulacij čestica ugljene prašine u limfnim čvorovima. Nema značajne kliničke implikacije. Intrapulmonalni čvorvoi zahvaćeni. Često udružena sa silikozom kod jakog industrijskog zagađenja. Vidi se medijastinalna limfadenopatija. Liči na tumore nekad zbog histiocita.

MAKRO: uvećan čvor sa tamnom reznom plohom

MIKRO: antrakotični makrofagi disperzirani pojedinačno ili u grupama. Neka se vide vretenaste stanice storiformnog aranžmana ili agregati makrofaga nalik granulomu. Prisutan fini antrakotični pigment.

induratio fusca pulmonis (plućni edem)

1)Kardiogeni uzroci: kongestivna srčana greška→ povećan hidrostatski pritisak u plućima→ tečnost se nakuplja u plućima (pogotovo donjim dijelovima)→ alveole se pune tečnošću i eritrocitima (induratio rubra)→ fibroblasti su stimulisani i nastupa fibroza (induratio cyanotica)→ u makrofagima se nakuplja hemosiderin zbog raspada eritrocita (induratio fusca)

2)Lokalno oštećenje mikrovaskulature→ ističe tečnost i proteini u intersticij ili alveole

MAKRO: voluminoziija pluća, rezna ploha tamnocrvena ili smeđa, često uporedo postoji antrakoza. Bjeličasti pjenušavi sadrđaj u distalnim dijelovima pluća

MIKRO: eozinofilna proteinska tečnost u alveolama i rijetki eritrociti izvan vaskularnog prostora. Ćelije srčane greške u alveolama. Zid alveola dilatiran, u intersticiju fibroza i makrofagi

Formalinski talog

-Tkivo se fiksira u 10% formalinu. Odnos volumena fiksiranog tkiva i formalina treba biti 1:20. Kod hiperemičnih organa koji su uronjeni u posudu u kojoj nije ispoštovan odnos, doći će do formiranja formalniskog taloga→ ekstracelularni tamni igličasti kristali.

MAKRO: hiperemično tkivo slezene na čijoj je površini sivoplavičasta napeta kapsula. Rezna ploha izrazito tamnocrvena

MIKRO: Crvena pulpa hiperemična. Bijela pulpa regularnog izgleda. Crni igličasti kristali se ne mogu fokusirati zajedno sa tkivom slezene→ tako se zna da su artefakt

Atrophia cyanotica hepatis

-Otežano pražnjenje krvi na venskom kraju→ prepunjenost neoksigeniranom krvlju→ hronična venska hiperemija (cijanoza). U jetri uzrokovana srčanom insuficijencijom, konstrikcionim perikarditisom i zastojem u portalnom krvotoku. Dilatirana v. centralis i sinusoide pritišću hepatocite+hipoksija→ atrofija. Kod dugotrajne kongestije dolazi do prapadanja parenhima i fibroze centralnih i sublobularnih vena→ induratio cyanotica hepatis

MAKRO: očuvan oblik, manji voleum, čvrsta, crvena do smeđa boja, na presjeku se cijedi krv. Kod dugotrajne kongestije, centralno područje lobula tamno crvene boje, okružen nezahvaćenom žutosmeđom zonom→ jetra poput muškatnog oraščića

MIKRO: Dilatirane, hiperemične centralne vene i sinusoidi. Gredice stanjenje, hepatociti atrofični. Lipofuscin perinuklearno. U težim oblicima ruptura sinusoida→ krvarenje u gredice→ nekroza parenhima u centru lobulusa→ centralna heoragična nekroza hepatocita. Fibrozno zadebljanje centralnih vena, napreduje na okolne lunule→ slika kardijalne ciroze. Umjerena masna infiltracija periportalnih stanica

Ecchymoses cerebri

-Ecchymoses su široka i mrljasta krvarenja preko 1cm

-Ecchymoses cerebri su sitna tačkasta krvarenja i čest obdukcioni nalaz. Javljaju se kod slabijih povreda i brojinih bolesti (kongestija zbog tromboze sinusa dure, infekcije, trovanja, leukemije, vješanje i davljenje.

MAKRO: sitne poput uboda igle, nekad i veće, nekad izgled prstena. Mlazom vode se saperu kapljice krvi jer izgledaju kao ecchymoze.

MIKRO: krv dijapedezom ili nakon rupture krvnog suda izlaze iz suda u perivaskularne prostore, skrivaju jasnu granicu krvnog suda. Hiperemični krvi sudovi, nekad ispunjeni trombima. Perivaskularno mođdano tkivo nekrotično.

Thrombus venae in organisatione

Tromb je masa koja sadrži eritroceite, granulocite i trombocite koji su povezani fibrinom. Uzrokuje upalnu reakciju u zidu krvnog suda, a upalu prati reparacija, pri čemu fibroblasti i kapilarni pupoljci prodiru u tromb. Tako se tromb veže za krvni sud, a vremenom se cijela masa ispuni fibroblastima i kapilarima ipostaje dobro vaskularizirano tkivo→ organizacija tromba (štiti od embolizacije)

MAKRO: tromb je tamnocrvena i fragilna masa povezana sa krvim sudom. Organizirani tromb je svkasta, žilavo-čvrsta masa koja izgleda kao zadebljanje zida krvnog suda.

MIKRO: Baza vezana za zid vene, tu je nedotel uništen. U bazi tromba prisutno granulacijsko tkivo koje biva zamijenjeno fibroznim tkivom koje omogućava fiksaciju. Pukotinasti otvori u trombu su rezultat proteolizičke aktivnosti proliferisanih stanica.

Infractus ischaemicus renis

-Infarkt je lokaizirano pdoručje ishemijske nekroze u organu nastalo zbog prekida dotoka arterijske krvi. Najčešće posljedica tromboembolije. Infarkt bubrega je rezultat opstruktiven tromboembolije ogranka a. renalis, može biti lokalna ili multipla. Embolusi iz muralnih tromba lijevog srca.

MAKRO: pojedinačne, multiple ili bilat. lezije. U ranom stadiju se infarkt vidi kao ispupčeno, tamnije područje zbog početnog kapilarnog krvarenja. Kasnije postaje blijedo, oštro ograničeno, žućkast-bjeličasto područje okruženo zonom jake hiperemije.

MIKRO: 1)Zona nekroze- jeda se vide obrisi strukture glomerula i tubula, ćelije bez, ili sa piknotičnim jedrima, nejasno ograničena zona, 2)Leukocitarni bedem oko zone nekroze sa hiperemičnom zonom (zona crvenih glomerula)

Infractus haemorrhagicus pulmonis

-Plućna embolija dovodi do infarkta pluća kada je prisutna i KVS bolest. Posljedica DVT. Uglavnom multipli infarkti. Simptomi: bol u sredoguđu, otežano i ubrzano disanje, kašalj, krv u ispljuvku

MAKRO: izdignuto lividno područje infarkta u ranoj fazi. Vremenom se infakt pretvara u ožiljak koji pravi retrakciju infracirane zone u odnosu na okolno tkivo. Klinastog oblika, vrh okrenut prema hilusu, baza periferno i prekrivena pleurom sa fibrinskim eksudatom

MIKRO: Polje ishemijske nekroze, izbrisane sve strukture tkiva. Periferno odvojena od zdravog tkvia diskretnim upalnim infiltratom.

Oedema cerebri grave

Nastaje zbog moždane traume (intersticijalni), infekccija (citotoksični), hipertenzijske krize i opstrukcija vena (vazogeni). Lokalizirani ili generalizirani

MAKRO: tkivo mekše i vlažnije, cijedi se tekućina sa rezne plohe. Bijela supstanca želatinozna, periferna zona sive mase proširena. Tkivo otečeno, girusi prošireni, sulkusi suženi, komore komprimirane. Hernijacija

MIKRO: Neuroni uvećani, svjetlije citoplazme i jedra. Virchow-Robinovi perivask prostori prošireni, kao i interfibrilarni prostori.

Inflammatio acuta- appendicitis purulenta phlegmonosa

-Uzrokovano opstrukcijom orificijuma apendiksa s posljedičnom bakterijsom infekcijom (zbog apendikolita, tumora, parazita, hipertrofije limfnog tkiva, itd.) Periumbilikalni bol s radijacijom u donji desni kvadrant abdomena najčešći simptom.

MAKRO: može izgledati normalno kada je upala limitirana na mukozu i submukozu. Natečen i eritematozan kada se upala širi na mišićni zid. Purulentni eksudat vidljiv kada zahvati serozu. Rezna ploha huperemična sa apscesima. Zid može biti nekrotičan (gangrena apendiksa). Perforaciaj u najtežim slučajevima.

MIKRO: Upalni infiltrat bogat neutrofilima. Zahvata pojedinačne ili sve slojeve zida. Sastav infiltrata: akutni fokalni, akutni supurativni, gangrenozni i perforativni oblik. Rane lezije→ erozija mukoze i kriptalni apscesi. Kasne lezije→ upaljena lamina propria i kolekcija neutrofila u lumenu.

inflammatio chronica - cholecystitis chronica

-Udruženo sa postojanjem žučnih kamenaca koji direktno iritiraju mukozu, alteracija sastava žuči i opstrukcije vodova. Faktori rizika: žena, debljina, brz gubitak težine ,trudnoća, starost. Često asimptomatski, moguć tupi bol u gornjem desnom kvadrantu s radijacijom u leđa i desnu skapulu. Jači simptomi nakon masnog obroka.

MAKRO: Zid može biti zadebljan. Smežuran izgled ako dođe do fibroze. U težim slučajevima prisutna adhezija kese za okolne organe. Izgled mukoze varijabilan: sitnogranuliran, ulceriran ili polipoidan

MIKRO: Upalni mononuklearni(Tlimf, plazmociti, histiociti i malo eozinofila) infiltrat u propriji, a može zahvatiti i mišiće i adventiciju. Nekad limfoidni folikuli u propriji. Hipertrofija varijabilna (ovisi o fibrozi, elastozi, neuronalnoj hiperplaziji i postojanju pseudodivertikula). Sluznica može biti normalnog izgleda, atrofična, ulcerirana, hiperplastična. Nekad foveolarna i intestinalna metaplazija. Nekad gusta hijelinizirajuća fibroza izaziva stanjenje zida, nekad sa kalcifikacijom.

Granulationes

-tkivo koje se formira u procesu cijeljenja upale, načajno u zarastanju rana.

MAKRO: razoreno epitelno tkivo→ površina prekrivena svijetlocrvenim granulacionim tkivom. Nekad može stvoriti veću količinu fibroznog tkiva

MIKRO: Sastoji se od vezivno-vaskularnog tkiva bogatog kapiarima, fibroblastima, inflamatornim stanicama. Prisutni i histiociti i makrofagi koji luče faktore rasta. Formiranje granulacionog tkiva obuhvata proces angiogeneze, fibrinogeneze i involucije pri maturaciji ožiljka.

Abscessus cerebri (chronicum)

-Supurativni proces u kojem odlazi do nakupljana gnoja i odumrlih ćelija; fokalna infekcija u moždanom tkivu. Opasno po život, ali rijetko. Najčešće uzorokovano bakterijama.

MAKRO: Nepravilna i neravna apscesna šupljina u režnju velikog mozga. Unutrašnji zid prekriven purulentnim eksudatom, a apsces ograničen kapsulom

MIKRO: Kapsula se sastoji od granulacionog, vezivnog i reaktivnog glijalnog tkiva(na našim prep. nema kapsule). Ugl započinju nastankom lokaliziranog ishemijskog ili nekrotičnog područja u zahvaćenom tkivu→ taloženje ove vrste se prepoznaje po gnoju. Gnojno područje se ograničava i počinje razvijati neovaskularizaciju oko sebe. Na kraju kapsula drži proces lokaliziranim. Vide se tri zone: 1)Ćelijski detritus 2)eozinofilna zona ekstravaziranih proteina 3)Hiperemična zona

abscessus pulmonis (chronicum)

-Lokalizovano purulentno zapaljenje s pratećom nekrozom i kolikvacijom plućnog tkiva, koje dovodi do obilnog iskašljavanja i stvaranja šupljine u plućima.Akutni (<6 sedmica) i hronični. Akutno ugl kod starijih ljudi sa dijabtesom ili oralnom sepsom. Simptomi: groznica, erozije bronhijalnih sudova, moguća masivna hemoptiza. Primarni apsces pluća kao posljedica aspiracije , nekrotizirajuće ili hronične pneumonije, TB ili imunodeficijencije. Sekundarni apsces nastaje širenjem infekcije s drugih mjesta zbog predispozicije za infekciju u zrokovanu bronhogenim karcinomom i inhalacijom stranog tijela.

MAKRO: Sivkasto-bijela konsolidacija parenhima i nepravilni veliki apsces ispunjen gnojem. Lociran subpleuralno. Istaknut rub na periferiji lezije, sivožućkaste boje.

MIKRO: U centralnom dijelu prisutno obilje polimorfonuklearnih leukcoita i varijabilan broj makrofaga, te debris od nekrotičnog tkiva. Okružen zonom krvarenja, deponovanog fibrina i inflamatornim stanicama. Vezivna kapsula koja ga ograničava je različite debljine, ovisno o starosti apscesa (nema ni ovdje ugl kapsule.

abscessus pulmonis (chronicum)

-Lokalizovano purulentno zapaljenje s pratećom nekrozom i kolikvacijom plućnog tkiva, koje dovodi do obilnog iskašljavanja i stvaranja šupljine u plućima.Akutni (<6 sedmica) i hronični. Akutno ugl kod starijih ljudi sa dijabtesom ili oralnom sepsom. Simptomi: groznica, erozije bronhijalnih sudova, moguća masivna hemoptiza. Primarni apsces pluća kao posljedica aspiracije , nekrotizirajuće ili hronične pneumonije, TB ili imunodeficijencije. Sekundarni apsces nastaje širenjem infekcije s drugih mjesta zbog predispozicije za infekciju u zrokovanu bronhogenim karcinomom i inhalacijom stranog tijela.

MAKRO: Sivkasto-bijela konsolidacija parenhima i nepravilni veliki apsces ispunjen gnojem. Lociran subpleuralno. Istaknut rub na periferiji lezije, sivožućkaste boje.

MIKRO: U centralnom dijelu prisutno obilje polimorfonuklearnih leukcoita i varijabilan broj makrofaga, te debris od nekrotičnog tkiva. Okružen zonom krvarenja, deponovanog fibrina i inflamatornim stanicama. Vezivna kapsula koja ga ograničava je različite debljine, ovisno o starosti apscesa (nema ni ovdje ugl kapsule.

Granuloma corporis alieni

-Granulom je upalni odgovor na neko strano tijelo (ovdje keratin). Odgovor na keratin nastaje kod pilomatriksoma, pucanja epidermalne i folikularne ciste i akni. Očituje se postojanjem nodualrnih elemenata duboko u dermisu i potkožnom tkivu, presvučeni kožom normalnog izgleda ili eritematoznom kožom (nekad na površini može biti ulkus)

MAKRO: Preparat potkožnog masnog i vezivnog tkiva presvučen eritematoznom kožom. Na rubovima fibroza.

MIKRO: U dermisu se vidi strano tijelo (keratin) okruženo mononuklearnim upalnim infiltratom→ epiteloidni histiociti i orijaške (džinovske) stanice. U citoplazni orijaških stanica se vide fagocitovani dijelovi keratina. Na rubu prisutni rijetki limfociti i plazmociti.

Molluscum contagiosum

-lokalizirana infektivna dermatoza uzrokovana molluscum contagiosum virusom (MCV), koji uzrokuje infekcije površinskih dijelova folikularnih jedinica (rijetko na dijelovima koji nemaju dlaka)

MAKRO: nakupina rozih, kupolastih, glatkih, voštanih/bisernih/umbilikalnih papula 2-5mm, na licu trupu i ekstremitetima (kod djece) i pubisu,penisu,vulvi (kod odraslih)

MIKRO:Hiperplastičan epidermis- Raste u dermis kao mnoštvo tijesno zbijenih lobula. Lezija u obliku čaše. U sredini velike količine eozinofilnog keratinskog materijala. Bazalni slojevi normalni. U stratum spinosumu keratinociti postaju uvećani i sadrže bazofilna inkuzijska tijela koje postaju veća prema površini epidermisa (Henderson-Patersonova tjelašca→ virusna čestice, potiskuju jezgra na periferiju→ prsten pečatnjak). U centru lezije moluskum tjelašca se oslobađaju i formira se centralni krater. Malo ili nimalo upale.

Lipoma

-Benigni tumor od zrelih bijelih adipocita.

MAKRO: jasno ograničen, nodularni tumor do 5cm, homogena rezna ploha, masnog izgleda. Pokretni, mekani, bezbolni, imaju kapsulu koja nije pričvršćena za fasciju.

MIKRO: Od lobula nastalih proliferacijom zrelih adipocita. Delikatne fibrozne trake stvaraju lobularnu arhitektoniku. Stanice mogu pokazati nuklearnu vakuolizaciju (Lockhernova promjena) koju ne treba zamijeniti s lipoblastima. Masna nekroza u većim.

Leiomyoma (fibromyoma) uteri

-Benigni mezenhimalni tumor iz glatkih mišića miometrija. U bilo kom dijelu materice. Subserozni, intramuralni i submukozni.

MAKRO: neinkapsuliran, okrugli, jasno ograničeni čvor. Pojedinačni ili multipli (leiomiomatoza). (Žućkasto) bijele boje na reznoj plohi, vrtložaste strukture, čvrste konzistencije. Hemoragija i infarkt mogu biti kod velikih tumora.

MIKRO: Anastomozirajući snopovi glatke muskulature, uniformnog izgleda, međusobno se prepliću u raznim pravcima. Stanice vretenaste, ozinofilne, kao cigare, hromatin fino dispergovan, mitoze rijetke. Bez atipija (ili blage). Normocelularni tumori ili malo celularniji od okoline. Može biti obilno vezivo koje se isprepliće se mišićima→ fibromiom

polypus fibroepithelialis (cutis)

-benigna lezija koja se svrstava među fibrozne, fibrohistiocitne i miofibroblastične neoplazme kože. Poznat kao akrohordon, kožni privjesak, mekani i viseći fibrom.

MAKRO: Često multipli, mekani izraštaji, 0.1-05 cm crvene ili crvenkasto-smeđe boje, vezani uskom peteljkom

MIKRO: akantotični, papilarni i hiperkeratotični epidermis. Centralni dio čini stroma od rahlo raspoređenog kolagena i proširenih kapilara i limfnih sudova. Adneksa ugl. odsutna. Nekad ima masnog tkiva→ lipofibrom.

Meningeoma psamosum

-primarni tumor CNS-a koji nastaje iz meningotelnih stanica arahnoidne kapice povezane s durom ili horoidnim pleksusom.

MAKRO: većina jasno ograničena, okruglasta/ovalna/pločasta/lobularna, širokom bazom sraslo s durom. Psamozni su hrskavi zobg pješčanih szijela. Invazija dure i sinusa uobičajna,

MIKRO:U klasičnoj varijanti formiraju se lobuli, neki omeđeni kolagenim septama. Koncentrično postavljene stanice, u sredini hijalino polje u kojem su istaložene soli Ca formirajući psamozna tijela. Tumorske stanice ujednačene, vretenaste, ovalnih jezgri, delikatni hromatom. Psamozni meningemoi često postaju konfluentno formirajući nepravilne kalcificirane mase i nekad kosti. U psamoznom meningeomu (više psamoznih tijela od tumorskih stanica), tumori formiraju kalcificirane mase i nekad kosti. Stanice imaju prelazni izgled s formiranjem vijuga. Neki tumori su skoro potpuno od psamoznih tijela. Javljaju se uglavnom u grudnom dijelu kičme kod žena srednje dobi

Angiofibroma nasopharingeale

-juvenilni nazofaringealni angiofibrom je lokalno agresivna neoplazme porijekla krvnih sudova i vezivnog tkiva. Ima tendencu krvarenja i brzo se širi.

MAKRO:oblikom se prilagođavaju anatomskim strukturama. Sesilne ili pedunkulirane nodularne tvorbe. Na prerezu čvrste i elastične, boja od žuto-smeđe do tamno crveno-crne.

MIKRO: neinkapsuliran. Fibrokolagenozna stromalna proliferacija pomiješana sa vaskularnim prostorima različite veličine. Vaskularnu komponentu čine proširene razgranate žile, često u obliku zvijezde zbog kompresije stromom. Jednoslojni endotel. Centralno područje celularno, od (mio)fibroblasta vretenase okrugle ili zvjezdaste morfologije, radijalno raspoređene oko k.s. Stroma fibrozna, edematozna ili kolagenitirana. Mogu se vidjeti trombi u žilama.

Hemangioma simplex capilare

Hemangiomi su benigni tumori građeni od krvnih žila. Česti kod djece. Dijele se na kapilarne, kavernozne ,neozne, arteriovenozne.

MAKRO: Kapilarni su ugl u koži i potkožnom tkivu, u usnama i sluznici usne šupljine. Crvene ili plavičasto-ljubičast papule, nodusi ili jasno ograničena izbočenja

MIKRO:U papilarnom i površnom retikularnom dermisu→ neinkapsulirano i slabije ograničeno tumorsko tkivo od proliferiranih, zbijenih žila kapilarnog kalibra. Obloženi jednoslojnim endotelom (normalan izgled). Neki kapilari su dilatirani, i prepunjeni. Stroma prožeta oskudnim mononukl. infiltratom.

Haemangioma cabernosum hepatis

-Najčešći benigni tumori jetre. Građeni od kavernozno proširenih krvnih žila. Nema maligne transformacije.

MAKRO: solitarni, jasno ograničeni, asimptomatski, nekoliko cm (mogu biti i multipli ili veliki solitarni)

MIKRO: Očuvana lobularna arhitektonika, jedan dio zauzet tumorskim tkivom od većeg broja kavernoznih vaskularnih prostora ispunjenih eritrocitima ili nekad trombovima. Vaskularni prostori odvojeni vezivnim septama koje sadrže male krvne sudove. U septama nekad hronična inflamacija i edem.

Papilloma molle vesicae urinariae

-Benigna papilarna urotelijalna neoplazma od delikatnih fibrovaskularnih resica obloženih urotelom regularnog izlgeda i debljine. Ugl kod mlađih od 50 i pušača

MAKRO: Egzofitičan resičast tumor. Užom bazom vezan za zid mjehura. Stražnji ili lat. zid. Klinički: bezbolna hematurija

MIKRO: Papilarne strukture. U centralnom dijelu oskudna, edematozna, stroma bogata kapilarima, malo hroničnog infiltrata. Mogu se granati. Nema fuzije za razliku od papilarnog urotelnog karcinoma. Urotel normalne debljine i izgleda; Superficijalne stanice prominentne (vakuolizacija ili degenrativna atipija)

Fibroadenoma mammae

Najčešći benigni bifazični tumor dojke. Od proliferirane strome i žljezdanog epitela terminalne duktulo-lobularne jedinice. Najviše kod adolescenata i do 30.

MAKRO: Solitarni, ograničeni, čvrsti, pomični čvorovi, ugl do 3cm. Najčešće u gornjem vanjskom kvadrantu. Presjek→ sivkasti, lobulirani, vrtložaste građe, čvrsti

MIKRO: jasno ograničeno neinkapsulirano tkivo od prolif. veziva i žljezdane komponente.Epitel je jednoredni ili dvoredni cilindrični sa očuvanim mioepitelnim slojem. Stroma od kolagena i vretenastih stromalnih stanica (može biti hijalninizirana ili miksoidno pormijenjena). Dva paterna

1) Perikanalikularni pater→ interlobularno tkivo proliferira→ žlijezde otvorenog lumena

2)Intrakanalikularnog→ intralobularno tkivo proliferira→ duktusi komprimirani, izgledaju kao izvijugani pukotinasti prostori

Adenoma tubulare colonis

Benigni epitelni tumor→ posljedica neoplastične prolif. epitla crijevne sluznice. Građen od zbijenih tuublarnih žlijezda koje liče na žlijezde kolona, ali moraju pokazivati znake dipslazije. Prekurzori adenokarcinoma.

MAKRO: sesilni ili pedinkularni. Tubularni izgledaju poput maline i tamniji. Ispod 1 cm asimptomatske; veći uzrokuju krvarenje i opstrukciju. Najčešće u lijevom kolonu i rektumu

MIKRO: Polipoidan uzorak čije je peteljka od vezivno-mišićnog tkiva. U lamini propriji umnožene zbijene žlijezde obložene displastičnim epitelom→ pseudostratificiran sa preklapajučim hiperhromatičnim jezgrima. Tubularni adenomi imaju <25% vilozne komponente

Adenoma tubulovillosum colonis

-Benigni epitelni tumor debelog crijeva koji imaju 25-80% vilozne komponente. Uznapredovala prekancerozna lezija.

MAKRO: Pojedinačni/multipli, sesilni/pedunkularni. Površina baršunasta ili lobulirana, dijelom resičast građe. Najčešće u rektumu u sigmoidnom kolonu.

MIKRO: Karakteristike i tubuloznih i viloznih, ali udio vilozne komponente<80%. Lamina proprija formira vilozne projekcije, uz prisustvo zbijenih tubularnih žlijezda. Epitel displastičan (LSIL→ pseudostratifikacija, preklapanje jezgri) ili (HSIL→ pleomorfna jezgra, gubitak polariteta i frekventne patološke mitoze).

Cystadenoma serosum ovarii

Porijeklom iz celomskog epitela. Serozni ili mucinozni. Benigni i maligni.

Serozni najčešći od 20 do 40. godine. Benigni tumori, veličine od 30-40cm, težine do 40kg. Cistični, ali mogu biti i solidni. Unilokularni, postaju multilokularni kako rastu.

MAKRO: Krupne, okrugle, ovalne šuplje tvorbe ispunjene seroznom tekućinom. Septe kod multilokularnih tanke glatke. Seroza glatka napeta, sa naglašenom vaskularizacojom.

MIKRO: Zid (septa) od vezivno-vaskularne strome. Lumen obložen jednoslojnim, visokim, cilindričnim, sluzproducirajućim epitelom sa cilijama. Jedra bazalno, ćelije pune eozinofilnog seroznog sadržaja

Cystadenoma papilliferum ovarii

Benigni tumor jajnika. Najčešće kod žena srednje dobi. Cistična tvorba, tankog zida, ispunjena tečnošću. Od nekoliko cm do nekoliko dm. Sličan ostalim tumorima→ teško odrediti je li maligni tumor.

MAKRO: Velika okrugla/ovalna cista. Proziran zbog serozne tekućine, ali može biti mucinozan ili krvav. Uni/multilokularan. Na preprezu se vide sivkaste papilarne strukture.

MIKRO: Zid i septe od vezivno-vaskularne strome. Lumen prekriven jednoslojnim, visokim, cilindričnim, sluzproducirajućim, cilijarnim epitelom. Papilarne strukture su od rahle strome i prekrivene visokocilindričnim epitelom. Bogata arborizacija papila. Neke imaju mikosamatoznu stromu

Teratoma maturum ovarii

-Zreli teratomi su najčešći tumori zametnih stanica jajnika. Najčešće u reproduktivnoj dobi. Dermoidna cista→ zreli teratom prekriven višeslojno pločastog epitela+kožni adneksi. Nezreli su agresivni, maligni tumori dječije dobi (i mladih odraslih). Monodermalni utmori oni kod kojih je građen od jedne vrste zametnih stanica→ najčešće struma ovarii (od zrelog tkiva štitne)

MAKRO: Zreli su obično cistični sa jendim čvrstim čvorom koji može sadržavati mast, zube, kosti…→ vode porijeklo od sva 3 zametna lsitića. U cističnom dijelu se ovično nalaze dlake i lojne strukture

MIKRO: Tkivne strukutre iz sva 3 zametna listića

Tumor gigantocellularis

-Benigni ili maligni. Obično u kostima i mekotkivnim strukturama→ u području zglobova. Simptomi ovise o lokaciji tumora.

MAKRO: Mješavina tamno smeđih i bijelih tkivnih područja. U kostima čvrsta, velika masa s nepravilnim rubovima. U mekim, nepravilno oblikovana mekana masa. U sredini često formira šupljinu ispunjenu krvlju ili drugim tekućinama. Izgled varira ovisno o veličini, lokaciji i diferenicranosti.

MIKRO: Multinuklearne gigantske stanice uložene u tumorsku stromu. Stanice su velike, više jedara, često u grupama. Fibrociti i histiociti unutar strome. Benigne karakteriziraju multinuklearne ćelije proedane u slojevima; maligni nepravilan i neorganizvoan raspored.

Adenoma pleomorphae

-Najčešći benigni tumor koji se javlja u pljuvačnim žlijezdama. 90% u parotidnoj.

MAKRO: Spororastući, bezbolni tumor promjera 2-5cm. Jasno ograničen, bez kapsule. Na presjeku elastične, miksoidne, žućkasto-bjeličast nodularne strukture

MIKRO: varijabilan izgled. Kombinacija epitelnih i mezenhimalnih elemenata. Epitelna komponenta→ gradi duktalne strukture sa mioepitelnim slojem stanica (clear cell, vretenaste, plazmocitoidne ili bazaloidne). Mezenhimalna može biti miksoidna(sluzavi matrix sa zvjezdastim ćelijama), hijalina i hondroidna. Prema građi se dijele na:

1)Miksoidni tip→ >80% mezenhimalne komponente

2)Stanični tip→>80% epitelne komponente

3)Klasični tip→ jednak omjer komponenti

Morbus Bowen

-Displazija stanica na nivou čitave debljine višeslojnog pločastog epitela. Najčešće na licu i nogama→ povezano sa suncem. Incidenca najveća kod starijih i svijetlih osoba

MAKRO: oštro ograničena, ljuskasta ili hiperkeratotična lezina na koži

MIKRO: Keratinoicit sa uvećanim, hiperhromatičnim jedrima uz varijabilnu količinu citoplazme zauzimaju čitavu debljinu epiderma. Mogu biti prisutne akantoza, hiperkeratoza, agranuloza, diskeratoza, multinuklearne stanice i mititski aktivne stanice iznad bazalnog sloja. Maligne stanice ne probijaju bazalnu membranu→ skvamocelularni in situ karcinom

Chondrosarcoma

-Maligni tumor sa diferencijacijom čiste hijaline hrskavice. Čest primarni maligni tumor skeleta.

MAKRO: Velike dimenzije, providna, sivo-plava ili bijela ploha

MIKRO: mogu biti dobro diferencirani ili dediferencirani. U dobro diff. osnovna supstanca podsjeća na hijalinu hrskavicu. Mogu se vidjeti lobuli hrskavice nepravilnog oblika i različite veličine. Obično su odvojeni vlaknastim traka,a. Hondrociti su atipični, rezličite veličine i oblika, sa hiperhromatičnim jedrima. Atipije uglavnom blage/umjerene. Binukleacija česta. U nekim zonama miksoidna osnovna supstanca.

Gradus 1 i 2→ dobro do umjereno diferencirani

Gradus 3→ slabo diff.

-Dediferencirani→ sadrži dobro diferencirani hrskavični tumor i nehrskavični sarkom visokog stepena mlaignosti

Leiomyosarcoma uteri

-Maligni tumor od stanica koje pokazuju različitu sliku glatko mišićne diferencijacije. Najčešći sarkom maternice žena mlađe životne dobi (samo 1% svih maligniteta materice)

MAKRO: velike usamljene mase, 10cm. Većina intramiometrijski ili submukozni. Često slabo ograničeni i ne mogu se izvući iz susjednog miometrijuma, za razliku od leimioma. Mekana i mesnata rezna površina, često prisutne zone nekroze i krvarenja.

MIKRO: Duge vretenaste pletenice koje se ukrštaju, a čine ih ćelije sa eozinofilnom fibrilarnom citoplazmom i izduženim jezgrama sa tupim krajevima. Često hipercelularni. Difuzna atipija sa hiperhromatičnim, pleomorfnim jezgrima i multinuklearnim gigantskim ćelijama. Mnogo mitoza, neke atipične. Koagulativna tumorska nekroza samo kod malignih glatkomišićnih tumora→ nagli prijelaz iz živih u nekrotične stanice.

Hodgkin lymphoma

-Monoklonalna limfoidna neoplazma derivirana iz Blimf, karakterizirana prisustvom Reed-Sternberg stanica i njegovih varijanti u neneoplastičnoj inflamatornoj pozadini

MARKO: uvećani, inkapsulirani limfni čvorovi. Rez koa riblje meso. U početku su čvorovi jasno odvojeni, kasnije mogu srasti. Nastaju u jednom čvoru ili lancu čvorova i šire se postupno do susjednih anatomskih čvorova

MIKRO: Nodalna arhitetkura zbrisana upalnim infiltratom. Prisutna nodularna skleroza.Dijagnoza se zasniva na identifikaciji stanica:

1)Reed-Sternberg-ove→ krupne, multinuklearne/bilobulirane, čije jezgre stoje kao lik i predmet u ogledalu; jezgre imaju promienntene eozinofilne nukleoluse (kao sovino oko)

2)Hodgkin-ove (lakunarne) stanice→ krupne ćelije sa blijedom citoplazmom i jednom ovalnom blijedom jezgrom

Non Hodgkin lymphoma (difuzni velikostanični B limfom)

-Difuzni velikostanični B limfom je neoplazma krupnih B limfoidnih stanica čije su jezgre jednake ili veće od jezgri histocita, ili 2x veće od malih limfocita. Agresivni.

MAKRO: Nastaju na nodalnim i ekstranodalnim mjestima, ugl de novo, nekad iz limfoma niskog stepena malignsoti. Česta infiltracija perinodalnog tkiva. Rezna ploha mesnata i mekana. Može biti prisutna nekroza i skleroza

MIKRO: Difuzna proliferacija limfoidnih stanica uzrokuju djelomično brisanje arhitekture. Dvije varijante ćelija:

1) Centroblasti: okrugle, uglaste, multilobularne vezikularne jezgre s više malih perifernih nukleolusa

2)Imunoblasti: okruglo vezikularno jezgro, centralan nukleolus i obilna bazofilna citoplazma

Mogu biti centroblastični (<90% imunoblasta), imunoblastični (>90% imunoblasta) i anaplastični tip.

Mesothelioma (pleuroma)

-Maligna neoplazma mezotelijalne diferencijacije koja nastaje iz stanica mezotelijalne obloge pleure. Može biti epiteloidne(na preparatu) ili sarkomatoidne citologije

MAKRO: Difuzni i lokalizirani. Difuzni izaziva difuzno zadebljanje i zahvata čitavo plućno krilo. Lokalizovani oblik izrasta iz visceralnog lista i sporo se razvija u pljosnati čvor.

MIKRO: Tri paterna rasta:

1)Epiteloidni: najčešći, papilarni i tubularni obrasci rasta

2)Sarkomatoidni tip: pretežno od vretenastih stania koje rastu u kratkim snopovima unutar variabilne količine fibrozne strome. Mogu biti atipične stanice, može biti vrtložast obrazac rasta

3)Bifazični

Adenocarcinoma metastaticum lymphonoduli

-Metastaza→ širenje tumora na mjesta koja su fizički diskontinuirana s primarnim tumorom i siguran je znak malignosti. Limfogeno širenje tišično za većinu tumora.

MAKRO: uvećani čvorovi, formira čvrstu bijelu mastu. Manje metastaze ne moraju biti vidljive makroskopski

MIKRO: Rezidualni limfno tkivo sa hiperplastičnim folikulim. Zamjenjuje ga tumorsko tkivo od atipičnih epitelnih stanica u iregularnom glandularnom rasporedu. U ranim metastazama, tumorske stanice ulaze u čvor iz aferentnog limfotoka→ lokaliziraju se u subkapsularnoj regiji. Tokkom progresije mogu dovest i do potpunog replasmana limfoidnog tkiva

Amyloidosis follicularis lienis (HE ili kongo crveno)

Dva tipa amiloidoze slezene: difuzni (prvo zahvati sinuse pa se širi na pulpu) i fokalni (folikularna amiloidoza→ skuplja se samo u bijeloj pulpi)

MAKRO: sago slezena zbog specifičnog sitnog granuliranog voštanog izgleda na presjeku

MIKRO: Crvena pulpa nepromijenjena, u bijeloj pulpi se vide homogeni eozinofilni(HE) ekstracelularni depoziti amiloida između retikulinskih vlakana bijele pulpe i u zidu centrofolikularnih arteriola. Kongo crveno bojenje→ narandžasto-crveno obojen amiloid