Didaktika

ljeto 2025.

Opisati pojam didaktike

Didaktika je pedagogijska disciplina i teorija odgojno-obrazovnog procesa.

Kao znanstvena disciplina opisuje, objašnjava i predviđa uzročno-posljedične veze i odnose u odgojno-obrazovnom procesu.

Sam naziv dolazi izvorno iz grčkog jezika (didaskein - poučavati ili držati nastavu, didaskalos - učitelj, didaskaleion - škola, prostor za učenje; didaktike tehne - tehnike odn. umijeće poučavanja).

Definicije:

1. teorija i praksa učenja i poučavanja (Meyer, 2002)

2. umijeće poučavanja (Komensky)

3. grana pedagogije koja se bavi teorijom odogojno-obrazovnog procesa (Bognar, Matijević, 2002.)

3 zadatka didaktike:

1. analizirati i planirati odgojno-obrazovni proces → didaktika razvija metodologiju istraživanja odgojnoobrazovnog procesa

2. osigurati praktične smjernice za djelovanje - didaktika daje smjernice učitelju u poučavanju i učenju; smjernice su otvorene mogućnosti koje učitelj može primijeniti i propitivati u vlastitoj praksi

3. omogućiti uvid u didaktičke teorije i pravce - didaktika je otvorena za pluralizam didaktičkih ideja te stvara teorijske modele i uvjete za propitivanje i mijenjanje

Temeljni pojmovi didaktike su:

a) odgoj, obrazovanje, odgojno-obrazovni proces

b) znanje, sposobnosti i vještine

c) formalno, neformalno i informalno obrazovanje; koncept cjeloživotnog odgoja i obrazovanja.

d) učenje, poučavanje, nastava, aktivnosti, redovna nastava, dopunski rad, dodatni rad, zborna nastava...

e) subjekti odgojno-obrazovnog procesa

f) obrazovna tehnologija, inkluzivni odgoj i obrazovanje (prvo je bila integracija, dok inkluzija podrazumijeva kvalitetno podučavanje za sve učenike)

g) učenici, roditelji, učenici s posebnim potrebama

i) prilagodba sadržaja, individualizacija, planiranje, integriranje, operacionalizacija, vrednovanje, artikulacija sata, kurikulum,izvedbeni plan, ishod

j) kultura, škole, participacija, razredno ozračje

Teorijska polazišta

a) Sociocentrički pristup - polazi od ideje da su odgoj i obrazovanje društvena funkcija te cilj i zadatke određuje društvo, program čine državni dokument, frontalni rad, sjedilačka nastava

b) Pedocentrički prisutp - orijentiran prema interesu djece, slabije strukturiran odgojno-obrazovni proces, karakterizira ga pisano praćenje uspjeha

c) Znanstveni, umjetnički i radni pristup - promatra didaktiku kao teoriju odgoja i obrazovanja, odgoj i obrazovanje kao umjetničku djelatnost, nastaje kao reakcija na pasivnost učenika u tradicionalnoj školi

d) Sustavni i kreativni pristup - gleda na didaktiku kroz prizmu objektivnosti i egzaktnosti kao znanstvene grane

e) Humanistički pristup - preispituje ciljeve, zagovara poticanje razvoja ljudskih potencijala, važnost interesa djece, smislenost sadržaja, važnost kvalitete odnosa, emocionalnu komponentu i djetetovo prirodno okruženje

Wolfgang Ratichius-Ratke (1571. - 1635.)

○ izumitelj novog načina odgoja

○ reformu nastavnog rada objavio je u djelu "Memorial"

○ smatra da se do novih spoznaja dolazi indukcijom i eksperimentom

○ početak poučavanja su konkretnosti, a završetak su općeprihvaćena načela (ide se od konkretnosti prema apstraktnosti)

○ postoji samo jedna ispravna nastavna metoda i ona mora biti prikazana u svim udžbenicima

○ učenikov neuspjeh uvjetuju različiti oblici prisile

○ Ratkeova pedagoška inovacija:

■ inzistiranje na nastavi na materinjem jeziku

■ potiskivanje učenja napamet - prije se učilo isključivo napamet onako kako piše u knjizi ili kako je nastavnik rekao od riječi do riječi

■ vrednovanje neposrednog iskustva kao snažnog pokretača spoznaje

■ odgađanje učenja klasičnih jezika

■ školska zgrada utječe na učinkovitost nastave

Jan Amos Komenský (1592. - 1670.)

○ vodeća figura obnovitelja svijeta 17. stoljeća

○ češki teolog, pansofist i pedagog

○ napisao je brojna djela:

■ Materinska škola (1628.)

■ Velika didaktika (1632.)

○ shvaća didaktiku kao umijeće poučavanja

○ predlaže da se u poučavanju krene:

■ od lakšeg i jednostavnijeg k težem i složenijem

■ od posebnog k općem

■ od iskustvenog k spekulativnom (apstraktno)

○ tvorac razredno-satno-predmetnog sustava kojim je predvidio:*

■ kolektivno poučavanje → nema više toga da nastavnik ide kući i poučava

■ formiranje razreda na temelju upisa učenika istog godišta

■ nastavne predmete

■ nastavni sat

■ plan rada: godišnji, mjesečni, tjedni i dnevni

○ zagovarao prirodnu nastavnu metodu koja se temelji na zornosti (jasno, uočljivo) (krećemo od promatranja, memoriramo, učenik to može reproducirati, slijedi praktična vježba)

○ predlaže opći odgojno-obrazovni sustav koji obuhvaća:

■ materinsku školu (rođenje - 6.g.)

■ školu materinskog jezika (6.-12.g.)

■ latinsku školu (12.-18.g.)

■ pansofijsku školu (18.-24.g.)

■ nakon toga je predlagao da čovjek ode na godinu dana u inozemstvo kako bi proširio svoje vidike, da vidi što je sve naučio

■ zalaže se da i djevojčice idu u školu

○ u svojoj Velikoj didaktici (1657.) Komenský iznosi znakovitu tvrdnju o čovjeku kao nečem izvanrednom.

Čovjek je po svojoj prirodi obdaren za 3 stvari: izobrazbu, ćudorednost i religioznost.

○ njegova antropologija i sadržaji koji iz nje proistječu, a zatim i ciljevi, metode i postupci moraju biti orijentirani prema ljudskoj prirodi i čovjeku

Jean Jacques Rousseau (1712. - 1778.)

○ poznati francuski književnik i filozof

○ žestoki kritičar odgoja i obrazovanja u feudalizmu u svojim djelima Nova Heloiza (1761.) i Emil ili o odgoju (1762.)

○ U Emilu ili o odgoju Rousseau prikazuje svoja pedagoška i didaktička načela:

■ povratak prirodi - omogućiti čovjeku slobodan razvoj njegove prirode

■ individualni umjesto institucionalnog odgoja

■ učiti treba od stvari i u komunikaciji s drugima, a ne iz knjiga

■ rad ima veliku odgojnu vrijednost = radom se može puno toga naučiti

○ Rousseove pedagoške spoznaje:

■ nastavu orijentirati prema razvojnoj dobi odgajanika

■ priroda i stvari moraju dobiti adekvatno mjesto u odgoju i nastavi

■ odgajanik (učenik) mora sam organizirati vlastiti proces učenja te sam doći do važnih spoznaja i saznanja = traži se aktivnost učenika

Johann Heinrich Pestalozzi (1746. - 1827.)

○ švicarski humanist i pedagog

○ bavio se pedagoškim radom s napuštenom djecom i ratnom siročadi

○ važnija su mu djela:

■ Večernji sati jednog usamljenika (1780.)

■ Linhard i Gertruda (1781.)

■ Kako Gertruda uči svoju djecu (1781.)

■ Labudova pjesma (1826.)

○ određuje 3 cilja odgoja:

■ odgoj glave - intelektualni odgoj (kognitivno područje)

■ odgoj srca - moralni odgoj (afektivno područje)

■ odgoj ruke - tjelesni i radni odgoj (praktično područje)

○ u odgoju i obrazovanju djece treba primjenjivati nastavne metode koje će poticati prirodni samorazvoj

○ temelj nastavnog procesa treba biti promatranje

○ (trebamo krenuti od) promatranje - (na osnovu kojega razvijamo) mišljenje - verbalno izražavanje

(pričamo o tome) - manualna aktivnost (rad, vježbanje)

○ Pestalozzi se bavi i metodikama te objašnjava i navodi nekoliko načela:

1. načelo zornosti - početak je apstraktnog mišljenja

2. načelo sistematičnosti - nastavni sadržaj u početku treba biti jednostavan, a kasnije sve složeniji

3. načelo odgojnosti - nastava treba razviti čovječnost kod djeteta

4. načelo pristupačnosti - nastavni sadržaj treba rasporediti prema stupnju razvoja dječjih

sposobnosti

5. načelo trajnosti znanja, vještina i navika

○ cilj svakog pedagoškog nastojanja jest osnovni ćudoredni odgoj

○ Metodika se odnosi na poučavanje pojedinog predmeta

Johann Friedrich Herbart (1776. - 1841.)

○ njemački filozof i pedagog

○ pedagogiju je utemeljio na psihologiji i etici

○ važnija su mu djela:

■ Opća pedagogija izvedena iz ciljeva odgoja (1806.)

■ Praktična filozofija (1809.)

■ Nacrt predavanja iz pedagogije (1835.)

○ Herbart - dva izvora znanja: empirija i druženje s ljudima

○ Nastavni proces se ostvaruje u dvije etape (udubljivanje i osvješćivanje) s četiri stupnja:

■ jasnoća - učitelj uvodi učenike u nastavne sadržaje tako što u svijesti učenika obnavlja ranije stečene predodžbe

■ asocijacija - povezivanje novih i već poznatih nastavnih sadržaja

■ sustav - usustavljivanje sadržaja radi stvaranja generalizacija

■ metoda - primjena znanja u praksi

○ Herbart prvi definira didaktiku kao znanstveno utemeljeni nauk o nastavi

John Dewey (1859. - 1952.)

○ američki filozof i pedagog, predstavnik pragmatizma

○ teoretičar tzv. slobodnog odgoja

○ stvara temelje pedocentrizma - dijete je središte odgojno-obrazovnog procesa

○ važnija su mu djela:

■ Škola i društvo (1900.); Škola i učenik (1900.)

■ Škola budućnosti (1915.)

■ Demokracija i obrazovanje (1916.)

○ suprotstavlja se:

■ učenju iz knjiga kao temeljnom izvoru znanja → prednost je davao iskustvu

■ verbalnom znanju

■ razvrstavanju učenika po razredima

■ nastavnom satu kao razdjelnici početka i završetka učenikove aktivnosti

■ podjeli nastavnih sadržaja po nastavnim predmetima

Didaktika kao teorija (odgoja i) obrazovanja

● teorija koja se bavi analizom i planiranjem procesa učenja i poučavanja; kritika konkretne nastavne prakse u svrhu unapređenja teorije

● obrazovanje - jedan od ključnih pojmova didaktike → postoji nastojanje da ga se zamijeni konceptom samoodređenja => da cilj didaktike ne bude obrazovanje nego samoodređenje

● cilj (odgoja i) obrazovanja je postizanje samoodređenja, odnosno zadovoljavanje temeljnih psiholoških potreba svakog pojedinca

○ problem s time je što smo svi drugačiji i nastavnik se ne može prilagoditi apsolutno svakom učeniku

Didaktika kao teorija poučavanja

● cilj didaktike kao teorija poučavanja je kreirati uvjete za međusobno sporazumijevanje i partnerstvo učitelja i učenika u ostvarivanju nastavnih ciljeva i zadataka, metoda i nastavnih sredstava te (samo)kontrole uspjeha

● pretpostavlja se poznavanje inicijalnog stanja koje je temelj za definiranje ciljeva, institucionalnih uvjeta i uvjeta društva

● sve to određuje prostor didaktičkog djelovanja

Didaktika kao kibernetičko-informacijska teorija

● proces obrazovanja razmatra se kao regulacijski krug, kao slijed sukcesivno poredanih regulacijskih krugova

● u kibernetici se proces upravljanja ili vođenja prema nekom cilju uz stalnu korekciju naziva regulacijom

● proces odgoja i obrazovanja - vođenje prema cilju uz stalnu korekciju

● regulator je učitelj, a strategija koju primjenjuje jest odgojno-obrazovni proces

Didaktika kao teorija kurikuluma

● ne postoji jednoznačna definicija kurikuluma; ovisi o tome koji se njegov dio ističe

● može se definirati i kao sadržaj koji treba prenijeti učenicima i proces ostvarivanja ciljeva nastave - cilju usmjeren pristup

● planirana interakcija učenika s nastavnim sadržajima i resursima, ali i produkt koji ćemo dobiti

● ciljevi učenja važno su obilježje svakog didaktičkog pristupa

Didaktika kao teorija komunikacije

● nastava je komunikacijski proces

● obilježava ga 11 aksioma:

○ permanencija - ne možemo ne komunicirati

○ odnos - svaka komunikacija uspostavlja određeni odnos

○ određenost - postojanje uloga u komuniciranju

○ ekonomičnost - sudionici se ponašaju ekonomično s obzirom na troškove komunikacije

○ institucija - komunikacija je usmjerena prema ustaljivanju

○ očekivanja

○ pravila i uloge - jednakost ili komplementarnost sudionika

○ sadržaji i odnosi

○ kontrola - svaka komunikacija sadržava upute, savjete i mišljenja, a svrha joj je kontrola komunikacije

○ smetnje

○ sredstvo ili cilj - komunikacija je sredstvo za ostvarivanje cilja ili je sama sebi svrhom

Odgoj?

○ u kontekstu didaktike odgoj shvaćamo kao usmjerenost na afektivni čovjekov razvoj (vrijednosti, stavove, navike, interese)

○ teorija nativizma - sve je u nasljeđu, nema odgoja

○ teorija empirizma - sve je u odgoju (Locke)

○ odgoj se ne može ostvariti učenjem gotovih normi, vrijednosti, stavova

—> Rezultat ukupne prakse učenika u kojoj on prolazi kroz odgojne situacije, razvija svoj obrazac ponašanja, stavove i vrijednosti u skladu sa svojim osobnim potrebama, ali i potrebama društva

Obrazovanje?

○ odgoj i obrazovanje - povezani pojmovi → teško se mogu razdvojiti

○ odgoj - usmjeren na afektivni razvoj, a obrazovanje na kognitivni i psihomotorni razvoj

○ obrazovanje - proces organiziranog učenja spoznajnih i psihomotornih svojstava ličnosti (Pastuović,1999).

—> Rezultati su tog procesa stečena znanja i vještine te razvijene sposobnosti.

Znanje, sposobnosti, vještina:

○ ZNANJE - logičan pregled činjenica i generalizacija o objektivnoj stvarnosti koje je čovjek usvojio i trajno zadržao u svojoj svijesti

○ s obzirom na kvalitetu razlikujemo 5 razina znanja:

■ znanje prisjećanja - najniža kvaliteta, čovjek se samo sjeća nekih sadržaja o objektivnoj stvarnosti (nešto su učili, ali se ne sjećaju što)

■ znanje prepoznavanja - identificira se pripadnost nekog sadržaja, ali ih se ne zna objasniti

■ znanje reprodukcije - reprodukcija nekog sadržaja, ali ga se ne shvaća → veliki dio znanja je danas na ovoj razini

■ znanje operativnosti/operativno znanje - sadržaj se zna i primjenjuje

■ kreativno/stvaralačko znanje - na temelju stečenog znanja čovjek stvara nova

○ SPOSOBNOSTI - kvaliteta ličnosti (osobnosti) koje osobi omogućuju uspješno obavljanje određene djelatnosti

○ sposobnosti mogu biti:

■ senzorne → osjetno doživljavanje

■ praktične → ili manualne - praktične sposobnosti

■ sposobnost izražavanja → geste, mimika, govor, pjevanje, slikanje, crtanje, pisanje, čitanje...

■ intelektualne/mentalne sposobnosti → misaona aktivnost

○ VJEŠTINE - organizirane i spretno izvedene radnje koje su stečene vježbanjem

○ postoje 3 međusobno povezana tipa obrazovanja:

■ formalno obrazovanje - uključuje sustav općeg, strukovnog i visokoškolskog obrazovanja, do razine poslijediplomskih studija

■ neformalno obrazovanje - organizirana društvena djelatnost koja zadovoljava dopunske, dodatne ili alternativne potrebe učenja i koja može, ali ne mora biti povezana sa sustavom formalnog obrazovanja

■ samoobrazovanje ili informalno obrazovanje - učenje koje pojedinac izvaninstitucionalno organizira za sebe

Koncept cjeloživotnog odgoja i obrazovanja/učenja

○ četiri stupa odgoja i obrazovanja:

■ učiti znati - poticati sjedinjavanje širokog općeg obrazovanja s mogućnošću specijalizacije u odabranom broju predmeta

■ učiti činiti - stjecanje kompetencija koje omogućuju snalaženje u raznim situacijama

■ učiti živjeti zajedno - bolje razumijevanje drugih ljudi

■ učiti biti - razviti samostalnost u donošenju odluka; upoznati sebe

Odgojno-obrazovni proces

○ je sustavna organizacija rada, zajednička aktivnost učitelja i učenika radi ostvarivanja ciljeva odgoja i obrazovanja

○ nastava - sustavno organiziran aspekt odgojno-obrazovnog procesa, odnosno uređen sustav svrhovito organiziranih aktivnosti

○ radi zadovoljavanja posebnih odgojno-obrazovnih potreba određenih učenika organizira se:

■ dopunski rad - namijenjen učenicima koji imaju određene teškoće u učenju

■ dodatni rad - namijenjen učenicima koji pokazuju veće sposobnosti i mogu učiti nastavne sadržaje dublje i šire

■ izborna nastava - učenici biraju nastavno područje za koje imaju poseban interes

■ nastava na daljinu - sustav poučavanja i učenja kada učenik i učitelj nisu u istom nastavnom prostoru

Stara škola?

Stara škola (škola 19. st.)

Njena organizacija nastavnog procesa (Herbartova didaktika) obuhvaća:

→ razredno-satni i predmetno-satni sustav koji je orijentiran na intelektualni razvoj

→ ističe se materijalni zadatak nastave,

→ koriste se represivne odgojne metode i zanemaruju se aktivnosti i pedagoške ideje Rousseaua i Pestalozzija (oni vjeruju u prirodu djeteta, jedinstvo moralnog, intelektualnog i radno-tjelesnog odgoja)

→ tvrda, kruta, šablonska nastava - od nje smo zadržali većinsku frontalnu nastavu, razredno-satni i predmetno-satni sustav, a napustili represivne odgojne metode

Pristupi:

→ didaktički materijalizam (upamćivanje činjenica),

→ otuđenost učenika od metoda i tehnika učenja,

→ tendencija uporabe verbalne metode u poučavanju,

→ naglašena uloga i aktivnost učitelja,

→ učenici su uglavnom pasivni u procesu nastave,

→ naglasak na upamćivanju faktografije,

→ izostavlja se praktično znanje,

→ represivne odgojne metode

Nova škola?

Nova škola (Radna škola)

Pokret započinje krajem 19. st. i početkom 20. st. u Americi i Europi. Počeo je uvođenjem ručnog rada u školu i naglašavanjem samostalne aktivnosti učenika.

→ one nude didaktički sustav koji poštuje djetetove potrebe za raznovrsnim aktivnostima i optimalnim ostvarivanjem vlastitih mogućnosti

→ predlažu se sustavi koji umjesto nastavnih predmeta nude rad na projektima ili nastavu po epohama

→ umjesto učenja iz knjiga i udžbenika uče iz prirode i aktivnosti u prirodi

→ Ovi pristupi polaze od djetetova doživljaja te raznovrsnih praktičnih i intelektualnih aktivnosti

Pristup novih škola?

Projekt-metoda:

• John Dewey (1859.-1952.), odgoj se treba zasnivati na samostalnom radu djece u neposrednoj prirodnoj stvarnosti - stvorio temelje pedocentrizma; preteča terenske nastave

• W. H. Kilpatrick, „Project Method", koncept nastavnoga rada po projektima

• Maria Montessori (1870.-1952.), načelo radne škole i pedocentrizma Ellen Key; važnost didaktičkog materijala i intrinzične motivacije; ideja slobodnog odgoja, individualan razvoj osobnosti („Pusti me da učinim sam")

• Rudolf Steiner (1861.-1925.), osnivač Waldorfske škole; zadovoljavanje duhovnog razvoja bez ocjenjivanja i ponavljanja; naglašava se razvoj umjetnosti putem manualnog rada; tzv. euritmija (glazbeni, govoreni i scenski izraz učenika); nastava po epohama

Kritika stare škole:

- donijela preokret, promjena perspektive i učenika i nastavnika

- ukazuju na zanemarivanje emocionalne strane dječjeg razvoja

- naglašavaju umjetničke vrijednosti i dimenzije

Objasniti ključna obilježja alternativnih škola - predstaviti jednu alternativnu školu

Razvijaju se u prvoj polovini 20. st.

Tada se razvija Montessori sustav, Freinetova škola, Waldorfska škola, Summerhill, Jena plan i slično.

Cilj im je bio omogućiti zdrav i prirodan rast i razvoj djeteta, kao i odmak od razredno predmetno-satnog školskog sustava.

Isticali su važnost zajedništva, učitelja, učenika roditelja, poticali su stvaralački izraz i kontakt s prirodom.

Pristup učitelja prema učeniku trebao je biti individualizirani i poticala se učenikova samoaktivnost.

Udžbenici su bili samo pomoćno sredstvo i u većini škola nije bilo ocjenjivanja.

Montessori škola?

Montessori - individualiziran pristup djetetu s ciljem poticanja procesa samooblikovanja i samoodgoja 3 načela:

a) pomozi mi da sam to učinim

b) put je uvijek isti: za slabe da jačaju, za jake da se usavršavaju

c) sav materijal je konkretna apstrakcija, potiče ritam pojedinca

→ pedagoška metoda - dijete u središtu, samostalnost

→ pristup poučavanju - individualan

→ organizacija nastave - samostalne aktivnosti → didaktički materijali - posebno načinjeni - osmislila pomagala za djecu s mentalnim poteškoćama

- spontana samodisciplina, slobodan izbor i slobodno kretanje

- metoda: učenje kroz praktične aktivnosti - uključiti sva osjetila jer tada učenici koriste sve svoje potencijale

- utjecaj filozofije J.J. Rousseaua: slobodni odgoj u kojemu dijete samo odlučuje koje materijale će koristiti, koliko dugo i koliko puta će to ponoviti te na konceptu „čekanja"-

ako se dijete želi igrati s materijalom koji je zauzet, ono treba čekati - time se dijete uči izgradnji kvalitetnih međuljudskih odnosa, uvažavanju i strpljenju u komunikaciji s drugima

- odgojna metoda zasnivana na samoodgoju i samopoučavanju

- uloga učitelja: organizira rad, daje početne upute, a djeci prepušta izbor materijala i trajanje grupe - pružanje indirektne pomoći

- 3 stupnja:

1. pripremna radnja

2. veliki rad

3. stupanj velikog rada

- Okolina mora biti opuštena, mirna i harmonična, a odgajatelj miran, strpljiv, tih

Didaktika i druge znanosti?

Filozofija: Didaktici su potrebne spoznaje o smislu (1) čovjekove egzistencije, posebice vrijednosti koje omogućuju samoodređenje čovjeka i ostvarivanje njegove osobnosti. U nastavi učenici usvajaju moralne vrijednosti i poučava se postupati u skladu s (2) etikom. Također, struktura nastavnog procesa temelji se na (3) teoriji spoznaje (gnoseologija), što je filozofska disciplina

Psihologija: Psihologija je znanost spoznaje o ljudskom ponašanju i psihičkim pojavama i procesima (poremaći, depresija, nisko samopoštovanje i slično). Psihologija stoga utječe na odabir prikladnih nastavnih metoda te razumijevanje (1) motivacije, (2) učenikovih potreba, mogućnosti i interesa. S obzirom na znanstvenu razgranatost psihologije, didaktika se koristi spoznajama (1) razvojne psihologije, (2) pedagoške psihologije te (3) psihologije odgoja i obrazovanja.

Kognitivne znanosti: Ona je skup znanstvenih disciplina (psih, ling, umjt. inteligencija, neuroznanosti...) koje se bave mentalnim aspektom znanja čija se vjerodostojnost može podvrgnuti ispitivanju, tj. na kojima se mogu primijeniti analitičke i logičke metode. U poveznici s time didaktika daje veću pozornost okruženju u kojemu se uči, razmjeni informacija i iskazivanju emocija te fleksibilnom oblicima učenja, kurikulumu, različitim oblicima znanja. Izazov i poteškoća su im definirati prikladne načine provjeravanja i vrednovanja učenikova postignuća.

Sociologija: Odgojno-obrazovni proces je povezan s unutarnjim društvenim odnosima. Društvo koje se odlikuje određenom kulturom i ideologijom utječe na određivanje ciljeva i zadataka odgoja i obrazovanja. Taj proces svojim ishodima utječe na društvo.

Antopologija: Ona omogućuje spoznaje o čovjekovom tjelesnom i kulturnom razvoju, a to pridonosi razumijevanju mogućnosti čovjekova razvoja. Spoznanje o mogućnostima čovjekova razvoja početno su i temeljito uporište didaktičkih nastojanja za odabir sadržaja odgoja i obrazovanja te definiranje učiteljeve funkcije u radu. Didaktika i antropologija posebno su povezane s onim didaktičkim teorijama kojima je u središtu odgojno-obrazovnog rada djelovanje pojedinaca.

Metodike: Metodika je u sustavu pedagogijske znanosti, kao i didaktika, samostalna znanstvena grana ili disciplina. Ona upućuje na metode (načine) ostvarivanja i zakonitosti odgojno-obrazovnog procesa odnosno njegovih ciljeva unutar pojedinog nastavnog predmeta. Zbog toga se metodika često shvaća kao specijalna didaktika, a didaktika kao opća metodika: didaktika se temelji na općim zakonitostima didaktike, kao što se didaktike temelji na spoznajama metodike

Usporedba u kojoj analiziramo različite alternativne pravce kroz dimenzije: pedagoška metoda, pristup poučavanju, organizacija nastave i didaktički materijali - ako se pojavi ...

1. Montessori:

- pedagoška metoda: dijete u središtu, samostalnost

- pristup: individualan

- organizacija nastave: samostalne aktivnosti

- didaktički materijali - posebno načinjeni materijali

2. Steiner odn. Waldorfska škola:

- pedagoška metoda: slobodna djeca

- pristup poučavanju: glava, srce i ruka jednako važni za djeteta; individualiziran; naglasak na etičkim načelima, moralnoj obligaciji

- organizacija nastave: nastava strukturirana tako da se u prvom dijelu dana organizira glavna nastava; nastava se odvija u razdobljima; rad po epohama od 3 do 4 tjedna; zanatske aktivnosti za razvoj volje i mišljenja, jezik i jezične vještine u fokusu; odbacijvanje udžbenika i suvremenih medija

3. Freinetova škola:

- pedagoška metoda: razredna samouprava u obliku suradnje, samostalnosti u radu i učenju, suradnja, odmak od chalk and talk metode, naglasak na praktičnim aktivnostima

- pristup poučavanju: pisanje kao ključni element - učenici vode dnevnik; socijalno i građansko obrazovanje

- organizacija nastave: učenje otkrivanjem u poticajnoj okolini, rad u središtu aktivnosti

Kurikulum?

- dolazi od lat. curriculum, što znači utrkivanje, natjecanje, život.

- plan za akciju; dokument koji uključuje strategije za postizanje željenih, unaprijed formuliranih ciljeva

- planira se na makrorazini, razini obrazovnog programa

- razlikujemo 4 pristupa kurikulu: područni, sistemski, kognitivni i iskustveni

Sastavnice kurikula?

a) utvrđivanje potreba

b) prevođenje odgojno-obrazovnih potreba u ciljeve, ishode

c) izbor sadržaja

d) programiranje

e) uvjeti za realizaciju

f) organizacija nastave i učenja

Razine kurikula (7)?

a) Nacionalni kurikulum - temeljni dokument na razini države, odnosno odgojno-obrazovnog sustava prema kojemu se izrađuju ostali dokumenti i kurikulumi, definira operacionalizirane ciljeve odgoja i obrazovanja

b) Školski kurikulum - cjelokupni odgojno-obrazovni proces koji neka škola planira za svoje učenike, definira rad škole, predmete, projekte i aktivnosti na razini škole, a nastaje na temelju nacionalnog kurikuluma i primjenom njegovih sastavnica, obuhvaća i izvanastavne aktivnosti

c) Nastavni - sastavni dio školskog kurikuluma, izvedbeni dokument koji se izrađuje na sastavnicama nacionalnog kurikuluma, omogućuje planiranje nastavnog rada koje prethodi izvedbi odgojno-obrazovnog procesa

d) Učenički - stvara se radi individualnog pristupa i razvoja za učenike u školu, prilagođava se odgojno-obrazovnim potrebama pojedinog učenika i njegovim razvojnim mogućnostima

e) Posebni - nastaje zbog posebnih situacija; kutikulum za izlet, kurikulum za uvođenje učenika u promet

f) Skriveni - njegov sadržaj određuje se u odnosu na sadržaje objavljenog kurikuluma. Objašnjava se kao implicitni zahtjevi škole koje učenik treba ispuniti. Školska socijalizacija, osim o službenom programu, ovisi i o vrednotama koje ne moraju uvijek biti artikulirane u zadacima nastave i učitelja

g) Razredni

Analizirati taksonomiju ishoda i ciljeva učenja

Poučavanje koje je temeljno na ishodima odnosi se na ishode učenja, na kompetencije/potrebe, aktivnosti i vrednovanje.

Sama taksonomija ishoda učenja usmjerava se na ono što se od učenika očekuje da zna, razumije i/ili da je sposoban pokazati nakon završetka procesa učenja i poučavanja; npr. vrste ponašanja (kognitivna, psihomotorna i afektivna ponašanja) koja će učenik usvojiti učenjem.

1. Ishodi kao neka očekivanja od učenika povezani su s aktivnostima, a one su radni procesi koji se odvijaju u zaokruženom vremenskom okviru. (npr. ishod razumijevanje padeža, aktivnost radni listić sa zadacima o razlikovanju genitiva i akuzativa).

2. Ciljevi s druge strane se odnose na namjere nastavnika, tj. odnose se na ono što planiraju ili namjeravaju poučavati. Ishodi i ciljevi povezani su s aktivnostima jer su to radnje koje dovode do ispunjenja učiteljevih očekivanja i namjera kod učenika.

Taksonomija

= najčešće korištena taksonomija znanja (obrazovnih ciljeva) jest Bloomova taksonomija iz 1956. godine, odnosno njena revizija

To je svojevrsno pomoćno sredstvo u obliku konceptualne sheme koja omogućava raspoređivanje i sistematizaciju obrazovnih ishoda i ciljeva unutar 3 područja: kognitivnog, afektivnog i psihomotoričkog.

• u početnoj je verziji taksonomija bila orijentirana samo na kognitivno područje, ali su kasnije dodani afektivno (razine usvojenosti društveno vrijednih stavova i uvjerenja u vlastiti vrijednosni sustav) i psihomotoričko područje (područje vještina i umijeća), pri čemu se danas sva tri područja znanja smatraju jednako važnima

• razine kognitivnih procesa hijerarhijski su poredane od najjednostavnijih do najsloženijih i od konkretnih prema apstraktnim, i pritom se ne može prijeći na višu razinu dok nije savladana prethodna, niža razina.

Na svakoj se razini nudi popis aktivnih glagola za koncipiranje ciljeva poučavanja.

Bloom-ova taksonomija kognitivnog područja:

a) ZNANJE - definirati, opisati, navesti, poredati

b) RAZUMIJEVANJE - objasniti, parafrazirati, zaključiti, opisati, oprimjeriti

c) PRIMJENA - demonstrirati, koristiti, isplanirati, riješiti

d) ANALIZA - razlikovati, testirati, prikazati, analizirati

e) SINTEZA - organizirati, sastaviti, formulirati

f) VREDNOVANJE - ocijeniti, evaluirati, procijeniti, preporučiti

Razine kognitivnih procesa:

• PAMĆENJE (dosjećanje relevantnog znanja iz dugotrajnog pamćenja; prepoznati, dosjetiti se)

• RAZUMIJEVANJE (interpretirati, tumačiti, klasificirati, rezimirati, zaključiti, usporediti, objasniti)

• PRIMJENA (izvršavati, implementirati)

• ANALIZA (mogućnost rastavljanja gradiva u njegove sastavne dijelove uz razumijevanje međusobnih povezanosti tih dijelova i njihova odnosa prema cjelini, npr. razlikovati, organizirati..)

• VREDNOVANJE (evaluacija) mogućnost procjenjivanja prema određenim kriterijima ili standardima

• STVARANJE (mogućnost sastavljanja postojećih elemenata u novu koherentnu cjelinu ili originalni proizvod; generirati, planirati, proizvesti

Vrste znanja

ČINJENIČNO ZNANJE - poznavanje osnovnih elemenata koje studenti moraju znati kako bi upoznali predmet ili riješili problem (poznavanje terminologije i poznavanje pojedinih detalja i elemenata)

KONCEPTUALNO ZNANJE - poznavanje međusobne povezanosti između temeljnih elemenata veće strukture koja omogućuje zajedničko funkcioniranje (poznavanje klasifikacija i kategorija, poznavanje principa i generalizacija i poznavanje teorija, modela i strukture).

PROCEDURALNO ZNANJE - znanje kako nešto učiniti, metode ispitivanja, kriteriji za korištenje, algoritmi, tehnike, metode (poznavanje vještina i postupaka vezanih uz pojedini predmet, poznavanje tehnika i metoda te poznavanje kriterija za odlučivanje o primjeni određenih postupaka).

METAKOGNITIVNO ZNANJE - spoznaje o sebi, sadržajima i strategijama učenja i mišljenja, samoregulacija vlastitog učenja, poznavanje vlastitog načina učenja, poznavanje značajki sadržaja koji treba usvojiti i vještine samoregulacije učenja

Uvjeti za učenje i poučavanje.

1. Unutarnji uvjeti za poučavanje i učenje se odnose na učenikovo unutarnje stanje i kognitivne procese:

—> ulazna učenikova obilježja (vrijednosti, osposobljenost) koje se mijenjaju pod utjecajem poučavanja i učenja.

• Predznanje je početak učenja i važno je za programiranje sadržaja.

• Sposobnost je kvaliteta ličnosti koje je razvijena da pospješuje rad, aktivnost ili funkciju.

• Motivacija je važan unutarnji uvjet učenja.

2. Vanjski uvjeti za poučavanje i učenje odnose se na mnoge čimbenike iz okoline koje utječu na odgojno-obrazovni proces i oni su izvan učenika:

• Kompetentnosti i učiteljeva osobnost

• Učiteljeva stručnost, pomoć učenicima u radu, zanimanja za učenika, poštivanje učenikove ličnosti, empatičnost i sl.

• Kvaliteta poučavanja - događaji i aktivnosti koji olakšavaju unutarnje uvjete učenja

• Mediji - vizualni, auditivni, audiovizualni

• Prostor - planiraju se prostorni uvjeti i nabava opreme sukladno ciljevima učenja

• Socijalno ozračje - kvaliteta ukupnih odnosa subjekata odgojno-obrazovnog procesa (učitelj i učenik, učenik i drugi učenici)

Nastavne metode:

➢ verbalne: metoda usmenog izlaganja, metoda razgovora, m. čitanja i rada na tekstu, m. pisanja

➢ vizualne: metoda demonstracije, m. crtanja, m. izrade i interpretiranja umnih mapa

➢ metoda praktičnih radova

➢ metoda učenja prema uzoru (modelu)

Nastavne metode odnose se na didaktički promišljen i optimalno uređen sustav aktivnosti poučavanja i učenja kojima je cilj steći priličnu količinu znanja i vještina. To su načini kojima se ostvaruju ciljevi učenja.

One podrazumijevaju organizirano učenje koje integrira sadržaje, izvore i iskustva (procese) učenja te organizaciju, komunikaciju i socijalnu interakciju.

Ne postoji najbolja nastavna metoda. Vrijednost svake određena je njezinom učinkovitošću s obzirom na cilj i zadatke konkretnih odgojno-obrazovnih sadržaja, osobine učenika i didaktičko-metodičko umijeće učitelja.

Metoda usmenog izlaganja:

• metoda usmenog izlaganja: zasniva se na prijenosu informacija verbalnim kanalom od njegova izvora (ugl. učitelja) do primatelja informacija (učenika).

• Osim učitelja izvor informacija može biti učenik ili drugi sudionik nastave i učenja.

Varijante usmenog izlaganja: predavanje (pripovijedanje), opisivanje, objašnjavanje, obrazlaganje, izvješćivanje, glasno razmišljanje, posredno izlaganje.

Metoda razgovora

• razgovor je dvosmjerno komuniciranje odnosno razmjena informacija koja omogućuje izravan uvid u kvalitetu misaone prerade informacija.

• Razgovorom se učenici potiču na aktivnost u stjecanju ili primjeni znanja.

• Može se primjenjivati u različitim nastavnim situacijama. Ostvaruje se dijalogom, u obliku pitanja i odgovora.

• Razlikujemo:

- katehetički razgovor (kratko pitanje, kratak odgovor)

- sokratski razgovor (primjerenim pitanjima, alternativni odgovori su obrazloženje)

- heuristički razgovor (učitelj pitanjima vodi do rješenja)

- slobodni razgovor (određena tema, ali tijek razgovora nije precizno određen)

- raspravu (pojedinačni stavovi i mišljenja o određenoj temi, problemu..)

Metoda čitanja i rada na tekstu

• Čitanje je pretpostavka za rad na tekstu.

• Zato učenik stalno razvija vještinu pisanja.

• Pri radu na tekstu (udžbenici stručne knjige, radovi.., priručnici) osim čitanja ostvaruju se i druge aktivnosti koje se izvode uzastopno ili istodobno ( analiziranje, intenzivno razmišljanje o sadržaju...) - uloga u učenju, razlog zašto koristimo tu metodu

Metoda pisanja

• Primjenjuje se skup određenih grafičkih znakova ili slova kojima se označuju pojedini glasovi ljudskog govora. Učitelj (ili učenik) piše određeni sadržaj kako bi njime potkrijepio predavanje, razgovor ili rad na tekstu.

• Poželjno je pisati usporedno s ostalim učiteljevim aktivnostima. Smisao je pisanja u sažimanju prezentiranog sadržaja i preglednost.

• 3 su vrste pisanih radova: vezani, poluvezani i samostalni pisani radovi.

➢ Vezani - učenici prepisuju određeni tekst, učenik ne unosi ništa novo u tekst, aktivira mu se mišljenje

➢ Poluvezani - učenik se slobodnije izražava o unaprijed zadanom sadržaju teksta, usmenom izlaganju ili promatranju (diktati, odgovori, ključne riječi, sažetak, marginalije,...)

➢ Samostalni pisani radovi - dopisivanje, popunjavanje, objašnjavanje, obrazlaganje, preoblikovanje i pisanje eseja. (oglasi, molbe, pisma, dnevnici...)

Metoda demonstracije

• Demonstracija je pokazivanje svega onoga što učenici mogu perceptivno doživjeti (spoznati).

• Primjenom te metode učenici usvajaju činjenice odnosno informacije o objektivnoj stvarnosti.

• Široka mu je primjena u nastavi i učenju jer su percepcija i zornost bitni dijelovi spoznaje.

• Ona podrazumijeva predstavljanje i pokazivanje predmeta procesa, pojava i događaja.

• Povezana je s metodom usmenog izlaganja.

• Pokazuje se ono što se može vidjeti, spoznati (npr. kemijski eksperimenti).

Metoda crtanja

• Poželjno je ako se pojave, procesi, predmeti i radnje ne mogu prikazati na drugi način ili ako crtanjem pojačavamo djelotvornosti učenja zasnovanog na nekim drugim izvorima (npr. strujni krug)

• Prenose se sadržaji, informacije te se uči pomoću njih.

Metoda (i tehnika) izrade i interpretiranja umnih mapa

• Jedna od najjednostavnijih i vrlo učinkovitih metoda i tehnika nelinearnog organiziranja informacija i tehnika vizualiziranja prirodnog slijeda domišljenih ideja.

• Umna mapa može biti primarni izvor za usvajanje znanja, dodatna pomoć u tekstualnom procesuiranju, komunikacijski alat za organiziranje pojmova ili znak za dosjećanje.

Metoda praktičnih radova

• Najviše se primjenjuje u nastavi u prirodne i tehničke skupine predmeta, ali primjneuje se i u drugim nastavnim područjima.

• Ona povezuje mnoge misaono-verbalne i osjetilno-praktične aktivnosti. Za njezinu primjenu potrebno je: poznavanje svojstva materije na koje se djeluje, odabir posebnih oruđa, alata i probora te poznavanje njihovih funkcija i poznavanje strukture praktične radnje s obzirom na broj i redoslijed praktičnih operacija

Metoda učenja prema modelu (uzoru)

• U praksi se najčešće naziva učenje oponašanjem, učenje promatranjem i učenje identificiranjem.

• Njom se stvaraju uvjeti za djelotvoran učenički odabir i prihvaćanje općih ili posebnih obrazaca ponašanja (npr. sustav vrijednosti, stavovi, uvjerenja, specifične vještine i postupanja u različitim situacijama)

Strategije učenja i poučavanja - Marzano i suradnici

Nastavne strategije - zbir postupaka kojima se žele postići ciljevi; kombinacija metoda i postupaka kojim se potiče aktivnost učenika.

• Upravljanje procesima učenja

Nastavna strategija označava umijeće pripreme i vođenja, uporabe prikladnih postupaka, metoda, oblika interakcije, medija i tehnologije kako bi se ostvarili nastavni ciljevi; kombinacija metoda i postupaka kojima se potiče učenikova aktivnost te mu se omogućuje upravljanje vlastitim procesom učenja radi ostvarivanja ciljeva odgoja i obrazovanja.

učenje otkrivanjem i rješavanjem problema

= učenik uči na osobnom iskustvu

Do otkrića dolazi na dva načina: vođenjem (poučavanjem) i samostalnim učenjem.

1. Samostalno učenje

= je kada učenik traga za novim informacijama, prema učiteljevoj uputi ili uputi medija

= primjenjuju se metode istraživanja, simulacije i projekata

= osim misaone aktivnosti učenici i drugim aktivnostima olakšavaju stjecanje znanja i umijeća, ali i poboljšavaju njihove kvalitete.

To su: dijalozi, prezentiranje osobnih ideja i rješenja, argumentiranje osobnih stavova, raspravljanje, postavljanje pitanja, poticanje te osobni interesi i sposobnosti.

interaktivno učenje i rad na projektu

= interakcija učitelj učenik te učenik i učenik.

Učenje se shvaća kao proces konstituiranja znanja.

Učenje učenicima otvara put prema suradnicima, ali i omogućuje istraživački pristup nastavi

Poučavanje i učenje organizirano je tako da učenik može pokazati svoje stvaralačke sposobnosti, a da se pritom uvažavaju njegove želje i potrebe.

Učenje na projektu bitno je za ostvarivanje složenih ciljeva učenja.

Uči interdisciplinskom radu i potiče misaono povezivanje.

integrativno učenje i nastave usmjerene na djelovanje:

= ističe se cjelovitost povezivanja kognitivnog, socijalnog i moralnog učenja.

To se ostvaruje nastavom usmjerenom na djelovanje.

Učenikovo životno iskustvo djeluje na njegovu osobnost pa tako i škola postaje sve više životom.

kooperativni (suradnički) oblici učenja (mentorski i timski rad)

= omogućuje učenicima usvajanje obrazovnih sadržaja radi uočavanja vrijednosti intelektualnog rada i njegova prihvaćanja.

Ta je strategija korisno sredstvo za razvoj istraživačke radoznalosti.

Prednosti koje pridonose kvaliteti nastave i učenje: veća motivacija i aktiviranje učenika, pomaganje i poticanje viših misaonih procesa, razvijanje i uvježbavanje strategija i tehnika intelek, rada, međusuradnja, razvijanje osjećaja pripadnosti..

Što je vrednovanje

Vrednovanje (evaluacija) je proces utvrđivanja razine učenikova postignuća u ostvarivanju ciljeva odgoja i obrazovanja.

Pristupi vrednovanju

1. vrednovanje za učenje - odvija se tijekom učenja i poučavanja, naglasak stavlja na sam proces učenja, učenicima tijekom učenja pruža uvid u to kako mogu unaprijediti svoje učenje da bi ostvarili ciljeve učenja

2. vrednovanje kao učenje - učenici vrednovanjem uče, aktivno uključivanje učenika u proces vrednovanja, razvoj učenikova samostalnog i samoreguliranog pristupa učenju, samovrednovanje

—> Vrednovanje za učenje i vrednovanje kao učenje utemeljeni su na FORMATIVNOM pristupu čijom se primjenom uspostavlja povratna povezanost između učenika i učenja, poučavanja i obrazovnih ishoda.

3. vrednovanje naučenoga - sumativno vrednovanje, svrha procjena ostvarenosti ishoda nakon učenja poučavanja, informacije o tome što učenik zna i može učiniti u određenom trenutku kako bi se dokumentiralo njegovo postignuće, koriste se ocjene

—> Vrednovanje naučenoga pripada SUMATIVNOM pristupu vrednovanju koji se uvelike koristi na svim razinama našeg obrazovnog sustava

Vrste vrednovanja:

1. Formativno - provodi se tijekom ostvarivanja kurikuluma, učitelj je organizator, prikupljač i interpretator podataka o učenikovom napredovanju tijekom školske godine. (prati proces, provodi se kroz cijelo vrijeme, opisna ocjena)

2. Sumativno - rezultati na kraju određenog vremenskog razdoblja učenja (polugodište, godina), primjenjuju se tehnike i postupci provjere (testovi, skale, procjena crteža..) brojčana ocjena

3. Dijagnostičko - inicijalni test ili ocjena kvalitete

ILI

1 . Unutarnje vrednovanje oblik je sumativnog vrednovanja.

Osmišljava ga i planira nastavnik te provodi u nastavi, koristeći se različitim metodama vrednovanja.

Vrednuju se postignuća učenika u znanju, vještinama i sposobnostima.

Provodi se najčešće usmenim ili pisanim provjerama, a ostali načini provjere postignuća mogu biti specifični za pojedini predmet.

2. Vanjsko vrednovanje oblik je vrednovanja koje osmišljava, planira i provodi ispitni centar.

Najčešći oblik mu je pisana provjera učeničkih znanja i vještina putem nacionalnih ispita.

Instituciju koja provodi provodi nacionalne ispite obično ovlašćuje državna vlast.

3. Hibridno vrednovanje je kombinacija dvaju spomenutih oblika vrednovanja. Ispite

osmišljava i planira ispitni centar, a provodi ih nastavnik. Ispiti su metodološki provjereni, u

pisanom su obliku, a osim učenika povratnu informaciju ovih vrsta ispita mora dobiti i nastavnik.

Kompetencije - koje su

Međusobno povezani sklop znanja, vještina i stavova u određenom nastavnom predmetu, području kurikuluma ili međupredmetnoj temi; uključuju odgovornost i neovisnost u izvedbi aktivnosti, a ujedno i sposobnost da se znanje i vještine primjene u radu, učenju i obrazovanju.

Kompetencije koje ću razvijati u svom radu (rehabilitaciji) s djecom: komunikacija na materinjem jeziku - slušanje, razlikovanje zvukova, socijalne i komunikacijske vještine

8 ključnih kompetencija. (pita nabrojati samo neke)

→ komunikacija na materinskome

jeziku

→ komunikacija na stranome jeziku,

→ matematička, znanstvena i

tehnološka kompetencija,

→ digitalna kompetencija,

→ učiti kako učiti,

→ socijalne i građanske kompetencije,

→ osjećaj za inicijativu i poduzetnost,

→ kulturna svijest

Imenovati komponente upravljanja razredom

Upravljanje razredom i disciplina predstavljaju preduvjet za djelotvorno poučavanje i temelj za razvijanje pozitivnog ozračja i ponašanja.

Označava ponašanja učitelja i faktore organizacije u razredu koji dovode do stvaranja pozitivne okoline za učenje.

To su:

- PLANIRANJE - na razini učenik, razred (suradnja s roditeljima, razvojne karakteristike, kako uče,

aktivnosti, misija, vizija), koriste se strategije, modeli URID-a

- USPOSTAVLJANJE (PREVENCIJA) - uspostavljanje pravila, procedura, održavanja, razvijanje

(potkrepljenja, posljedice), razvijanje pozitivnog odnosa i okruženja

- INTERVENCIJE

- VREDNOVANJE - upitnici, refleksija, istraživanja

Programiranje sadržaja:

= izbor i strukturiranja sadržaja za ostvarivanje ciljeva

→ neki od orijentira u odabiru:

• interes,

• sloboda izbora,

• osuvremenjivanje,

• aktualiziranje,

• primjerenost

→ program strukturni dio kurikuluma, sastoji se od predmeta i područja

→ praksa programiranja u svijetu - predmeti, interdisciplinski nastavni program, pedocentristički pristup (učenici sami biraju i izražavaju što žele učiti)

→ u Hrvatskoj je plan za OŠ koncipiran po predmetima, postoje i izborni predmeti te ostali oblici neposrednog odgojno-obrazovnog rada (dodatne i dopunske lekcije)

→ raspoređivanje sadržaja programski sadržaji nastavljaju se jedan na drugoga, proširuju se i produbljuju, logički slijed

→ DIDAKTIČKE RAZINE PROGRAMA: programski sadržaji se dimenzioniraju (određuje opseg činjenica, generalizacija, dubina, analiza

Strukturirane vrste kurikuluma:

Zatvoreni kurikulum

○ odgovara tradicionalnom poimanju nastavnog plana i programa

○ detaljno razrađeni programski sadržaji, gotovo programiran tijek nastave

○ uporaba propisanih nastavnih sredstava i udžbenika

○ unutarnje vrednovanje: uglavnom testovi i zadaci objektivnog tipa

○ sve je fiksirano i pedagoški programirano

○ nema vremena za spontane izazove ili neplanirane situacije

○ ne hrabri se individualitet i samopouzdanje učenika

○ učitelj nema većeg profesionalnog suvereniteta

○ kritika zatvorenog kurikuluma kulminirala je u Njemačkoj 1970-ih godina pod utjecajem postmodernih

kretanja u znanosti

Otvoreni kurikulum

○ fleksibilna metodologija izrade

○ fleksibilan odabir sadržaja i načina rada

○ prednost se daje okvirnim uputama unutar kojih se stvaralački realizira izvedbeni program

○ maksimalno cijeni inicijativu učenika i učitelja

○ osobito je naglašena njegova socijalno-komunikativna komponenta

○ važni su međusobni odnosi učenika-učitelja-roditelja

Mješoviti kurikulum

○ danas se smatra modernom vrstom kurikuluma

○ on manje trpi propisanost

○ podnosi samo kurikulumske okvire u koje se ograđuju izvedbene jezgre

○ nude se kurikulumske jezgre kao radne cjeline

○ učitelju se prepušta da slobodno odabire organizaciju i metode rada

○ prijelazni oblik s normiranog na humano-kreativni kurikulum suvremenog odgoja i škole

Obilježja nastave usmjerene na učenike (5):

→ Psihološki uvjeti

• poučavanje na temelju poznavanja učenikovih mogućnosti i različitosti, originalnosti i kreativnosti

• poticanje divergentnog učenja aktivnost i stvaralaštvo kao dio autonomije učenika

• pozitivni odnos, ozračje, organizacija i kultura škole

→ Pedagoški uvjeti

• konstruktivistički pristup učenju i poučavanju

• temeljni cilj učenja je ovladavanje procesom učenja, a ne samo stjecane znanja

• koncept aktivnog učenja, učiti kako učiti o omogućiti učenicima pravo na odabir sadržaja, metoda i strategija

• koncept cjeloživotnog učenja, samovrednovanje

• razvijati mentorski i timski rad

→ Programsko-organizacijski uvjeti

• postupno zamjenjivati krut i nedovoljno djelotvoran razredno-predmetno-satni sustav fleksibilnijim životnijim i slobodnijim radom bez školskog zvona

• diferencirani kurikulum raditi prema kurikulumu koji je sukladan razvojnim potrebama učenika

• omogućiti učenicima i učiteljima da izravno sudjeluju u kreiranju kurikuluma na školskoj i razrednoj razini

→ Didaktičko-metodički uvjeti

• usklađivati i ostvariti načelo korelacije prigodnih i primjerenih sadržaja i aktivnosti u školi te izvan nje

• osiguravati timski rad i integraciju nastavnih predmeta i sadržaja u kojima bi sudjelovali učenici, učitelji i vanjski suradnici

• multimedijska nastava

→ Sociološki uvjeti

• organizirati školu kao socijalnu zajednicu učenika, roditelja i učitelja

• omogućiti otvorenost prema lokalnoj zajednici

• razvijati svijest roditelja da u školu dolaze kao suradnici u zajedničkom i odgovornom poslu

• odgovaranje na izazove u društvenom kontekstu pripremati učenike za život i rad u brzim promjenama i neizvjesnoj budućnost

Klasifikacija nastavnih strategija prema Marzanu

1. PRONALAŽENJE SLIČNOSTI I RAZLIKA - pronalaze se uspoređivanjem, klasificiranjem, stvaranjem metafora te pronalaženjem odnosa među parovima pojmova

2. REZIMIRANJE I BILJEŽENJE - usko povezano, da bi učenik mogao bilježiti, mora najprije odlučiti što je u tekstu najvažnije

3. POVEĆANJE NAPORA I DAVANJE PRIZNANJA - uspjeh najviše ovisi o uloženom radu i naporu i učiteljeva uloga je objasniti učenicima pojam truda i uspjeha

4. DOMAĆE ZADAĆE I VJEŽBANJE - omogućuju učenje izvan školskih uvjeta

5. NELINGVISTIČKI (SLIKOVNI) PRIKAZI - grafički prikazi, fizički modeli, stvaranje mentalnih slika, crtanje slika i slikovnih pisama i sudjelovanje u kinestetičkoj aktivnosti; oni misaono aktiviraju učenike

6. SURADNIČKO UČENJE - sastavnice: pozitivna međuovisnost, izravna poticajna interakcija, pojedinačna i grupna odgovornost, umijeća i sposobnosti u međuljudskim odnosima i unutar malih grupa

7. POSTAVLJANJE CILJEVA I DAVANJE POVRATNE INFORMACIJE - postavljanje ciljeva utječe na usmjeravanje učenja; ciljevi imaju 3 obilježja: izvedba, uvjeti, kriterij. Povratno informiranje obavješćuje učenika o njegovom uspjehu, ima korektivnu funkciju

8. POSTAVLJANJE I PROVJERAVANJE HIPOTEZA - uključuje učenička znanja i iskustva; učitelj očekuje od učenika objašnjenje njegove hipoteze ili zaključka

9. NATUKNICE, PITANJA I SLOŽENIJI ORGANIZATORI - natuknice i pitanja usmjeravaju na ono što je bitno, pitanjima učitelji pomažu učenicima pri zaključivanju. Organizatori pomažu učenicima u primjeni predznanja pri usvajanju novih informacija

Podjela nastavnog sadržaja:

→ Egzistencijalni sadržaj

• sadržaj koji omogućuje održavanje i reprodukciju života, njegovu zaštitu i očuvanje (npr. ekologija, odgoj, promet, zdravstvo)

→ Socijalni sadržaj

• sadržaj koji se odnosi na prihvaćanje određenih društvenih normi kojima se reguliraju odnosi u društvenim grupama (npr. odgoj za ljudska prava, građanski odgoj)

→ Humanistički sadržaj

• profesionalno i informativno orijentiranje, odgoj za stvaralački odnos prema radu sa svrhom samoaktualizacije (npr. pozitivna slika o sebi, samopoštovanje, slobodno vrijeme

→ Znanstveni sadržaj

• sadržaj koji se odnosi na činjenice i generalizacije, učenici njime ovladavaju prvenstveno intelektualno (npr. biologija, fizika, matematika)

→ Umjetnički sadržaj

• književna, scenska, filmska, glazbena i likovna ostvarenja (npr. ovladavanje jezikom, emocionalni angažman)

→ Tehnološki sadržaj

• sadržaj koji se odnosi na ovladavanje procesima koji omogućuju preradu prirode za potrebe ljudi

Kriterij za odabir sadržaja:

→ Valjanost sadržaja

• sadržaji učenja moraju biti —> točne i provjerene spoznaje, ali mogu biti i hipotetičko znanje jer je ono rezultat znanstvenog usavršavanja

→ Važnost sadržaja:

• izabrani sadržaji učenja moraju rezultirati važnim znanjem za učenika, oni ga osposobljavaju za praktičnu primjenu ili razumijevanje drugih sadržaja

→ Ograničavajući čimbenici

• učenikov interes,

• sposobnosti,

• neosposobljenost učitelja

• neadekvatni nastavni mediji

Vrste upravljanja razredom

AUTORITATIVNI UČITELJ - voli svoj predmet, voli nastavu, voli učenike, puno traži, ali puno i daje, daje konstruktivne povratne informacije, svrha zadaća je ponoviti i uvježbati (NISAM SIGURNA)

AUTORITARNI UČITELJ - vrlo strog i zahtijevan, disciplinu ostvaruje prijetnjama i kaznama, pokazuje vrlo malo topline, cijeni poslušnost i poštovanje autoriteta, komunikacija je jednosmjerna, ne objašnjava nego naređuje

NEZAINTERESIRANI UČITELJ - zaokupljen sam sobom, ne zanima ga što se događa s učenikom, izbjegava dvosmjernu komunikaciju, „ne da" mu se baviti učenicima

POPUSTLJIVI UČITELJ - u svemu udovoljava i sve dopušta, pokazuje puno pozitivnih osjećaja, nema nikakvih zahtjeva

Pozitivna potkrepljenja i posljedice

POZITIVNA POTKREPLJENJA - obavijest roditeljima, dobre ocjene, pozitivan pisani komentar, pohvala pred razredom, pohvala na učiteljskom vijeću

POSLJEDICE - obavijest roditeljima, razgovor u 4 oka, javno prozivanje na red, razredne ideje za posljedice

Intervencije

1. Poučavanje učenika samoregulaciji

2. Potpora u okruženju - prilagođavanje prostora potrebama učenika

3. Vizualiziranje u razrednom okruženju, posebno upravljanje ponašanjem

4. Kontinuirana samoprocjena i praćenje napretka

5. Poučavanje strategijama za rješavanje konflikata

6. Individualiziran pristup učeniku

Što kada se krše postavljena pravila?

1. Nevidljiva akcija - manja ometanja, jedna primjetan znak, aktivnost

2. Usmjeravanje na problem, ne na osobu - dati do znanja da se smiri, ali ne prekidati rad

3. Izbor učenika (uzrok posljedica)

4. Ugrožena sigurnost (konstantno, uzrok, plan)

5. Pojačavanje - Podsjećanjem - Preusmjeravanje

Etape problemske nastave

1. Postavljanje-definiranje problema, stvaranje (zapažanje) problemske situacije

2. Nalaženje principa rješenja, navođenje hipoteze (pretpostavke)

3. Razlučivanje problema

4. Formuliranje pothipoteza

5. Proces rješavanja problema (prikupljanje podataka, sređivanje podataka, kvantitativna analiza, kvalitativna analiza)

6. Izvođenje zaključaka i odgovora na pothipoteze

7. Bitni zaključci i odgovor na glavnu hipotezu

8. Generalni zaključak

9. Primjena zaključaka na novim problemskim situacijama

10. Vrjednovanje aktivnosti

Metode problemske nastave

Problemsko čitanje

Problemsko izlaganje

Heuristički razgovor

Istraživačka metoda

Metoda problemsko-stvaralačkih zadataka

Što je artikulacija sata?

Artikulacija nastavnog sata ili susreta jest način izvođenja i povezivanja aktivnosti svih sudionika, s određenim ciljem, u određenom vremenskom okviru, s određenim medijima, u određenom odgojno-obrazovnom kontekstu.

Model refleksije prema Kolbu?

1. Počinje iskustvom odnosno nekim PROBLEMOM/ISKUSTVOM iz prakse. Identificira se problem koji će se kritički razmatrati. Proces učenja započinje odgovorom na pitanje: ŠTO SE DOGODILO?

2. U drugoj etapi (promatranje i analiza) započinje promišljanje o događaju. Traži se odgovor na pitanje KAKO SAM SE (DRUGI) PONAŠAO(LA)? ZAŠTO?

3. Rekonceptualizacija podrazumijeva razmišljanje o mogućim rješenjima iz različitih perspektiva tj. tražiti odgovor na pitanje KAKO SVE MOGU RIJEŠITI PROBLEM?

4. Aktivno eksperimentiranje podrazumijeva provjeru ponašanja i pretpostavki te usvajanje znanja na temelju kojih otvaramo novi krug učenja iz iskustva

Razine razmišljanja?

1. tehnička: razmišljanje o strategijama koje se koriste u praksi (izolirani događaji) = planiranje i izvedba nastavnog sata

2. praktična: razmišljanje o vlastitoj praksi i njenim posljedicama (povezuje teoriju i praksu) nakon izvedbe nastavnog sata slijedi promišljanje o učinjenom i mogućem poboljšanju

3. kritička: razmišljanje o moralnim i etičkim dimenzijama svojih odluka = kritički osvrti i promišljanja

Samorefleksija

- bitno reći da je kružni proces koji se neprekidno ponavlja, jedna refleksija vodi drugoj i tako cikličkim redoslijedom.

• Planiranje svakodnevnih aktivnosti čvrst je temelj za samorefleksiju. Na taj način može se vidjeti je li odgojitelj dobro razmislio što je djeci potrebno ponuditi kako bi ostvarila svoja postignuća i ispunila svoj puni potencijal. Na ovaj način odgojitelj dobiva povratnu informaciju o svom vlastitom radu, ali ima i mogućnost diskutiranja s kolegama o vlastitim postupcima.

Brookfield model refleksije (1995):

Temelji se na razmišljanju o iskustvu kroz različite leće tj. perspektive:

1. vlastitu - stječemo uvid u praksu na dubokoj, emocionalnoj razini

2. učeničku - možemo otkriti kako učenici (ili drugi akteri događaja) doživljavaju i objašnjavaju naše djelovanje

3. leću kolege - odrazumijeva kritičku perspektivu koja pomaže u otkrivanju novih informacija koje mogu pomoći u razmišljanju i poboljšanjima u praksi

4. leću teorijske tj. filozofske ili znanstvene literature - pomaže stavljanju vlastite prakse u kontekst teorije, njezino daljnje istraživanje i razvijanje

PARA

- problem, analiza, razumijevanje, akcija

1. što se dogodilo-opisivanje; sve činjenice, identificiranje problema (postavljanje problema) (konkretno iskustvo)

2. zašto s opisnog na interpretativno; osjećaji, kako sam se ponašala? osjećala? drugi? (analiza) (promatranje i analiza)

3. razumijem kontekst, situaciju u „široj” slici, mogući uzroci (ponovno postavljanje problema) (rekonceptualizacija)

4. kada poduzimam akciju (aktivno eksperimentiranje)

Dva pristupa refleksivnom razmišljanju:

1. transmisijski pristup (učitelj učeniku) - pronalaženje točnih odgovora, pamćenje i „prepakiravanje“ informacija, prenošenje činjenica, razvijanje točno određenih vještina

2. konstruktivistički pristup (aktivno sudjelovanje i konstruiranje dubinskog razumijevanja) - poticanje aktivnosti, razmišljanja, stvaranja ideja, konstruiranje vlastitog razumijevanja, proširivanje onoga što znaju, stvaranje osobnog pogleda

Refleksija

aktivno, uporno, brižno razmatranje i zaključivanje u kontekstu temelja koji ga podržava

STRUKTURA REFLEKSIVNOG RAZMIŠLJANJA (4)

preispitivanje vlastitih uvjerenja,

razmatranje baza koje ih podupiru,

propitivanje razloga vlastitih uvjerenja,

traženju argumenata na temelju kojih donosimo odluke

—> utemeljenost naših misli je ključno u razmišljanju - tradicija, poučavanje, imitacija mogu utjecati na razmišljanje