O Neronu

Nero, ille crudelis imperator Romanus, multos homines ad mortem duxit. 

Neron, onaj okrutni rimski car, odveo je mnoge ljude u smrt.

Inter illos, quos Nero necare cupiebat, eius uxor et mater ipsa erat. 

Među onima koje je Neron želio ubiti, bila je njegova žena i sama majka.

Illo tempore magna pars urbis cremata erat. 

U ono vrijeme, velik dio grada bijaše spaljen.

Dum urbs antiqua ardebat, Nero istud incendium spectabat et 

carmina sua cantabat. 

Dok je stari grad gorio, Neron je gledao taj požar i pjevao svoje pjesme.

Istud incendium secundum famam ipse Nero incitavit sed huius 

criminis homines, qui Christiani appelabantur, accusavit. 

Taj požar prema priči/glasini potaknuo je sam Neron, ali je optužio za ovaj zločin ljude koji su se nazivali kršćani.

Iussu eius miseri Christiani crucibus affixi erant aut vivi flammis traditi 

erant.

Po njegovoj zapovijedi jadni kršćani bijahu pribijeni na križeve ili bijahu živi predani na lomaču.

Sed in ipsa hora mortis suae isti homines magnam fidem et audaciam 

monstrabant – carmina deo suo cantabant. 

Ali u samom času svoje smrti isti ti ljudi su pokazivali veliku vjeru i hrabrost – pjevali su pjesme svome Bogu.