Psihologija učenja 2. parcijala

Šta je operantno ponašanje i kako se zovu efekti njega?

Ponašanje koje je pod utjecajem svojih posljedica naziva se operantno ponašanje, a efekti ovih posljedica na ponašanje naziva se operantno uslovljavanje.

Zašto se koristi naziv instrumentalno ponašanje?

Koristi se naziv „instrumentalno ponašanje" jer je ponašanje (odgovor) instrument kojim se postiže neki cilj (posljedica).

Ko je započeo laboratorijska istraživanja instrumentalnog uslovljavanja? Kako je opisao inteligenciju životinja?

Laboratorijska istraživanja i teorijske analize instrumentalnog uslovljavanja započeo je Edward Lee Thorndike.

Prema Thorndikeu, anegdotski primjeri koji opisuju kako se izgubljeni pas vratio vlasniku nisu potvrda inteligencije kod životinja - potrebna su sistematska istraživanja.

Zakon efekta? Šta određuje posljedica ponašanja?

Na osnovu rezultata istraživanja Thorndike je postavio zakon efekta:

- Ako odgovor u prisustvu stimulusa dovodi do ugodnog događaja, veza između stimulusa (S) i odgovora (R) jača.

- Ako nakon odgovora slijedi neugodan događaj, S - R veza slabi.

Posljedica ponašanja određuje da li će se ponašanje ponavljati.

Opiši problemne kutije?

Problemne kutije (15 različitih kutija koje su zahtijevale različite odgovore).

Gladna životinja u problemnoj kutiji imala je zadatak da nauči kako izaći iz kutije i doći do hrane.

Kroz ponovljene pokušaje vrijeme potrebno mački da izađe iz kutije bilo je sve kraće

Odgovori koji dovode do cilja postaju snažniji, a oni koji ne dovode do cilja postaju slabiji.

Šta je Skinnerova kutija?

Skinner je razvio proceduru koja omogućava ponavljanje instrumentalnog odgovora bez potrebe da se prave pauze između pokušaja.

Koji su osnovni elementi operantnog uslovljavanja?

Osnovni elementi operantnog uslovljavanja:

- Operantni odgovor (ponašanje): odgovor koji dovodi do određenih posljedice.

- Ishod odgovora, posljedica koja služi ili da poveća ili smanji vjerovatnoću odgovora.

- Odnos (kontingencija) između operantnog odgovora i posljedice.

Šta je Skinner mislio o Thorndikeu i zakonu efekta?

Skinner nije prihvatio mentalističke opise posljedice (ugodno, neugodno) koje je Thorndike koristio u formulaciji zakona efekta.

Kako Skinner definiše operantno uslovljavanje? I sa čime se nalazi sličnost?

Operantno uslovljavanje je proces učenja u kojem se mijenja vjerovatnoća pojavljivanja nekog odgovora na osnovu posljedice koje taj odgovor ima za organizam.

Sličnost sa Darwinovim principima prirodne selekcije: ponašanja koja su adaptivna (dovode do željenog ishoda) postaju učestalija, dok ponašanja koja su neadaptivna (ne dovode do željenog ishoda) postaju manje učestala.

Šta je operantni odgovor? Primjer u Skinnerovoj kutiji i svakodnevnom životu?

Operantni odgovor (ponašanje) - operant, predstavlja klasu emitovanih odgovora koji rezultiraju određenom posljedicom, a koja utječe na vjerovatnoću pojavljivanja odgovora.

U Skinnerovoj kutiji:

- Pritisak poluge → hrana

- Efekt: vjerovatnoća ponovnog pritiskanja poluge se povećava

U svakodnevnom životu:

- Pričanje šale → tišina/neodobravanje

- Efekt: vjerovatnoća da ćemo ponovo pričati šale se smanjuje

Opiši emitiranje odgovora? Kakvo je operantno naspram izazvanog ponašanja?

Kod klasičnog uslovljavanja ponašanje se izaziva (hrana izaziva lučenje pljuvačke). Operantno ponašanje je emitirano od strane organizma (pacov „emitira" (izvodi,odašilja) pritiskanje poluge).

Tehnički termin koji se koristi kako bi se naglasilo da je operantno ponašanje više voluntarističko, za razliku od izazvanog ponašanja koje je više refleksno i automatsko.

Šta je klasa odgovora? Primer?

Klasa odgovora:

- Uključeni su svi odgovori određene klase koji mogu proizvesti posljedice.

npr. pacov može pritisnuti polugu lijevom šapom, desnom šapom, sporo, brzo.....Svaki odgovor dovodi do pritiska poluge i hrane te stoga pripadaju istoj klasi odgovora „pritiskanje poluge".

Kako posljedica utiče na ponašanje? Opiši potkrepljivač i kaznu sa primerom.

Posljedica povećava ili smanjuje učestalost ponašanja.

Događaj koji slijedi nakon ponašanja i povećava vjerovatnoću pojavljivanja tog ponašanja - potkrepljivač. Događaj koji slijedi nakon ponašanja i smanjuje vjerovatnoću pojavljivanja tog ponašanja - kazna.

U Skinnerovoj kutiji:

- Pritisak poluge (operantni odgovor) → hrana (potkrepljivač)

U svakodnevnom životu: - Pričanje šale (operantni odgovor) → tišina/neodobravanje (kazna)

Da li je osoba ili njeno ponašaje potkrepljeno?

Iz perspektive operantnog uslovljavanja nije pravilno reći da je osoba ili životinja potkrepljena, već da je ponašanje osobe ili životinje potkrepljeno.

Na osnovu čega se definiše šta je potkrepljivač, a šta kazna? Primer?

Potkrepljivač i kazna definišu se isključivo na osnovu njihovih posljedica na ponašanje.

(npr. smijeh je potkrepljivač kod pričanja šala samo ako se povećava učestalost pričanja šala; u suprotnom, radi se o kazni).

Vrste potkrepljivača? I kakvi mogu biti?

Vrste potkrepljivača:

- Primarni potkrepljivači - događaji čiju potkrepljivačku ulogu ne treba učiti.

- Sekundarni potkrepljivači - postaju potkrepljivačima uparivanjem sa primarnim.

- Generalizirani uslovni potkrepljivač - sekundarni potkrepljivači koji se vežu uz više primarnih (npr. pažnja može biti vezana s ugodnim fizičkim dodirom, smiješkom, ugodnim emocijama, hranom)

Potkrepljivači mogu biti:

- Pozitivni (hrana, pažnja)

- Negativni (bolni podražaj)

Relacije između odgovora i potkrepljivača? Njihova zavisnost jedna od drugu?

Dva tipa:

- Temporalna relacija - odnosi se na vremenski period između odgovora i potkrepljivača (primjena potkrepljivača odmah nakon odgovora; sa kašnjenjem zadavanja potkrepljivača smanjuje se vjerovatnoća učenja).

- Kauzalna relacija (odgovor - potkrepljivač kontingencija) - odnosi se na mjeru u kojoj je operantni odgovor potreban i dovoljan za pojavu potkrepljivača; zadavanje potkrepljivača zavisi od prethodnog pojavljivanja operantnog odgovora).

Temporalna i kauzalna relacija su nezavisne - npr. postoji snažna kauzalna relacija između podnošenja aplikacije za prijem na fakultet/posao (ako se ne podnese prijava, prijem je nemoguć), ali veoma slaba temporalna relacija (na povratnu informaciju može se čekati sedmicama).

Opiši pozitivno potkrepljenje i kaznu primjenom?

Pozitivno potkrepljenje, vrsta - pozitivan (odgovor dovodi do ugodnog stimulusa), potkrepljenje je zadato i kao rezultat se vjerovatnoća odgovora povećava.

npr. nastavnik pohvali učenika nakon što je uradio zadatak

Kazna primjenom, vrsta - negativan (odgovor dovodi do neugodnog stimulusa), potkrepljenje je zadato i kao rezultat se vjerovatnoća odgovora smanjuje.

npr. nastavnik kritikuje učenika jer je zakasnio na čas

Opiši negativno potkrepljenje i koje su vrste?

Negativno potkrepljenje, vrsta - negativan (odgovor eliminira pojavu neugodnog stimulusa), potkrepljenje je uklonjeno i kao rezultat se vjerovatnoća odgovora povećava.

npr. otvorimo kišobran kako bi se zaštitili od kiše

Dvije vrste: ponašanje bježanja i izbjegavanja.

- Ponašanjem bježanja prekida se pojavljavanje averzivnog stimulusa (otvaranjem kišobrana prekida se padanje kiše na osobu).

- Ponašanje izbjegavanja: slično kao i kod bježanja, s tim što se ponašanje izbjegavanja dešava prije averzivnog stimulusa. Stoga ovo ponašanje prevenira pojavu averzivnog ponašanja (učenik koji se pretvara da je bolestan izbjegava kontrolni rad).

Da li su negativno potkrepljenje i kazna isto?

NE!!!

U oba slučaja se koriste averzivni stimulusi, ali je relacija između operantnog odgovora i averzivnog stimulusa različita.

Kod kažnavanja operantni odgovor proizvodi averzivni stimulus, dok kod negativnog potkrepljenja odgovor prekida averzivni stimulus.

Opiši kaznu uklanjanjem?

Kazna uklanjanjem, vrsta - pozitivan (odgovor eliminira pojavu ugodnog stimulusa), potkrepljenje je uklonjeno i kao rezultat se vjerovatnoća odgovora smanjuje.

npr. kada se djetetu kaže da ide u svoju sobu jer je uradio/la nešto loše. Dijete ne prima averzivni stimulus; roditelj uklanja izvor pozitivnog potkrepljenja (npr. gledanje televizije).

U modifikaciji ponašanja da li je bolja kazna primjenom ili kazna uklanjanjem?

Kazna uklanjanjem ne uključuje zadavanje averzivnog stimulusa (za razliku od kažnjavanja) te je stoga metoda prvog izbora u modifikaciji ponašanja.

Rasporedi potkrepljenja? Razlike?

Ako želimo brzo uspostaviti neki operantni odgovor trebamo provoditi konstantno potkrepljivanje (svako operantno ponašanje treba biti potkrepljeno).

Ako nam je važnije da ne dođe do brzog gašenja operantnog odgovora nakon nekoliko nepotkrepljenih ponašanja onda provodimo povremeno ili tzv. intermitentno potkrepljivanje.

Kako povremeno potkrepljenje može biti raspoređeno?

Povremeno potkrepljivanje može biti raspoređeno u vremenu ili može biti povezano s frekvencijom davanja operantno uslovnih odgovora:

- Pravilan način (npr. bez obzira na broj pritiskanja poluge od posljednjeg hranjenja, hrana se pojavljuje svake pete minute nakon što pacov pritisne polugu)

- Nepravilan način (nepravilno javljanje potkrepljenja u vremenu: potkrepljuje se treći, pa sedmi, pa osmi... operantni odgovor)

Opiši neke od pojedinih vrsta operantnog uslovljavanja?

Pojedine vrste operantnog uslovljavanja:

- Oblikovanje - potkrepljuju se koraci koji vode konačnom ponašanju.

- Ulančavanje - ponašanje se podijeli u sekvence odgovora - lance, koji se uče prema određenom rasporedu, npr. kod učenja sviranja instrumena i u sportu.

- Naučena bespomoćnost - učenje izbjegavanja.

Šta je naučena bespomoćnost?

Fenomen otkrio Martin Seligman

To je pasivno prihvaćanje neugode, bez pokušaja bijega iz situacije ili suprotstavljanja izvoru neugode.

Stanje naučene bespomoćnosti proizlazi iz ranijih iskustava osobe, koja je izlaganjem bolnoj i/ili neugodnoj bezizlaznoj situaciji naučila da nad njom nema nadzora.

Od čega ovisi intenzitet doživljaja naučene bespomoćnosti?

Intenzitet doživljaja naučene bespomoćnosti ovisi o percipiranim ili pretpostavljenim uzrocima neugode ili neuspjeha, pa će biti veći ako pojedinac drži da je njegov neuspjeh uzrokovan nedostatkom sposobnosti, a ne nekim okolnim činiteljima.

Šta pokazuju teorije socijalnog učenja i kako se razlikuju od učenja uvjetovanjem?

Obje teorije učenja uvjetovanjem predstavljaju primjere učenja putem vlastita iskustva.

Teorije socijalnog učenja pokazuju da se velik dio učenja zbiva u interakciji pojedinca i socijalne okoline, te da često nema tu komponentu vlastita iskustva.

Jonesov eksperiment o Peteru i kunićima (teorije socijalnog učenja)

Jones među prvima proučava ovo učenje: Petar se bojao kunića, ali kada ga je Jones uveo u sobu gdje su se tri djeteta Peterove dobi igrala sa kunićem i on je spontano počeo dodirivati kunića.

Dalje se smanjuje strah davanjem hrane u prisustvu kunića (postupak operantnog uslovljavanja).

Kako se još nazivaju teorije socijalnog učenja i koje su najvažnije?

Teorije socijalnog učenja često se nazivaju i učenjem po modelu.

Najvažniji načini učenja po modelu su:

- modeliranje

- imitacija

- učenje promatranjem ("vicarious learning") za koje neki autori koriste izraz "opservacijsko učenje"

- simboličko učenje

Opiši modeliranje i imitaciju.

Za modeliranje je karakteristično da učenik promatra živi model koji najčešće nastoji utjecati na učenika, odnosno modelirati učenikovo ponašanje.

npr. trener pokazuje učeniku neki udarac u tenisu

Ako se potpuno oponaša model, ali ne razumijevajući čemu služi takvo ponašanje, govorimo o imltaciji. npr. oblačenje kao roditelj

Opiši učenje promatranjem. Kako se razlikuje od modeliranja?

Učenje promatranjem odnosi se na situacije kada učenik vidi i uzima u obzir i posljedice ponašanja modela.

Ako su posljedice bile pozitivne, vjerojatno će se i učenik u sličnoj situaciji ponašati poput modela, i obrnuto.

Za modeliranje je tipično da model želi učeniku pokazati kako se nešto radi, dok kod promatranja model ne zna da ga učenik posmatra.

Opiši simboličko učenje.

Za ljude je osobito karakteristično simboličko učenje jer neko ponašanje model učeniku može samo opisati.

npr. opisivanje kako doći do nečije kuće bez da im to "uživo" pokažemo

Šta je apstraktno modeliranje?

Za socijalno učenje uz iznimku imitacije koja se provodi bez razumijevanja, bitno je da često vodi učenju općenitijih stavova i pojmova, a ne samo učenju specifičnih akcija.

Ta vrsta socijalnog prijenosa zove se apstraktno modeliranje. npr. dječja očekivanja o njihovu postignuću uvelike su pod utjecajem kulturalnih stereotipa o njihovoj spolnoj ulozi, razvijenim ponajviše kroz dječiju literaturu i filmove

Opiši sudjelovateljsko modeliranje?

Za neke terapijske postupke modifikacije ponašanja osobito je značajno tzv. sudjelovateljsko modeliranje ("participatory modeling'').

Osniva se na učenju kroz kombinaciju posmatranja i sudjelovanja.

Opiši kognitivno modeliranje?

Kognitivno modeliranje je proces korištenja modela za simulaciju mentalnih procesa, kako bi se objasnilo kako ljudski um obrađuje informacije.

npr. terapeut impulzivnoj djeci govori naglas šta radi čime pokazuje kako se postiže samokontrola kroz verbalno samoinstruiranje

Najvažnija karakteristika kognitivnog učenja?

Najvažnija karakteristika kognitivnog učenja je da ono rezultira općim znanjem.

Takvo se znanje dobro primjenjuje ne samo na stiuacije u kojima se odvijalo učenje, već i na širok raspon sličnih situacija.

Kohler je pokazao da i životinje imaju kakvo učenje?

Učenje uvidom

Objasni prikriveno učenje.

Može se objasniti na primjeru kognitivnih mapa. Prema kognitivnoj teoriji učenja snalaženje u prostoru se zasniva na predodžbi o njemu i znanju o vlastitom položaju u tom prostoru. Takva opća predodžba se zove kognitivna mapa.