Sociologija - 2. kolokvij

razlika između nejednakost i i različitosti

nejednakost je univerzalna pojava koja karakterizira sva društva, a dvije grupe (npr. religijske ili etničke) su raličite iako imaju isti ugled, moć i bogatsvo

socijalna stratifikacija (raslojavanje)

društveno strukturirane nejednakosti u moći, ugledu i bogatstvu

društveni mehanizmi koji određuju stratifikaciju

politička moć, vlasništvo, pravna regulacija, običaji i norme, spol, religijska vjerovanja i sl.

dvije činjenice važne za stratifikaciju

1) različitost opsega i izvora nejednakosti

2) višedimenzionalnost nejednakosti

višedimenzionalnost nejednakosti prema Weberu

statusna usklađenost - osoba ima podjednak položaj na svim trima dimenzijama (moć, ugled bogatstvo), visok položaj na jednoj može se iskoristiti za poboljšanje druge

statusna neusklađenost - osoba nema podjednak položaj na svim trima dimenzijama (npr. politički vođe koji su moćni i ugledni, ali nisu bogati)

vrste prednosti jedne grupe nad drugima

1) pravno institucionalizirana (zakoni)

2) socijalizirajuća (bogati bolje obrazuju svoju djecu)

3) putem prava (primjena sile kojom privilegirani štite svoje interese, npr. sudovi, policija)

4) putem politike (ideologija ili vjerovanje da je postojeći pravni poredak pravedan, moralan…)

5) ideologija rezignacije (smatranje da se ništa ne može promijeniti)

6) putem religije

klasni pristup objašnjenju stratifikacije

1) šire shvaćanje - sva su društva hijerarhijski strukturirana, postoje oni koji vladaju i oni kojima se vlada, bogati i siromašni, ugledni i oni koji nisu

2) uže shvaćanje (Marx) - klasa je skupina ljudi u zajedničkom odnosu spram sredstva za proizvodnju, jedna klasa ih posjeduje, a druga nema ništa osim svog rada → sve razlike proizlaze iz vlasništva

konfliktni pristup stratifikaciji

društvene su razlike velike i ukorijenjene u društvenoj strukturi koja ih perpetuira, npr.

1) teorija kritičkog feminizma (patrijarhalno društvo sustavno diskriminira žene)

2) teorija rase (društvo sustavno diskriminira manjinske u odnosu na dominantnu rasu)

višedimenzionalna teorija stratifikacije prema Weberu

čimbenici stratifikacije: klasa, status, stranka

1) ekonomska dimenzija (bogatstvo) → tržišni položaj koji je moguće ostvariti na tržištu (mogućnost veće plaće ili privilegija zbog znanja, iskustva ili talenta koji je tražen na tržištu rada)

2) društvena dimenzija (status) → čast ili ugled koji pojedinac ostvaruje u društvu, neovisan o klasnom položaju (npr. osiromašeno plemstvo)

mjerila: mjesto stanovanja, način odijevanja, način provođenja slobodnog vremena i sl.

3) politička dimenzija (stranka) → koristi koje pojedinci ostvaruju udruživanjem s drugima radi stjecanja političke moći ili utjecaja na nju, za Webera je stranka kanal kojim se mogu steći nove ili osigurati stečene dimenzije stratfikacije: bogatstvo i ugled

funkcionalističko objašnjenje stratifikacije (Davis i Moore)

socijalna stratifikacija ima korisne posljedice za funkcioniranje društva i to je razlog zašto je nalazimo u svakom poznatom društvu

• veća funkcionalnost posla (npr. neurokirurzi vs. smetlari) zaslužuje veću nagradu (izvor nejednakosti)

kritike funkcionalističke teorije stratifikacije

1) ne postoji povezanost između nejednakosti i društvene produktivnosti u svakom društvu (nejednakija društva nisu produktivnija)

2) kako odrediti važnost posla za društvo? (npr. nogometaš važniji od tete u vrtiću jer je bogatiji?)

3) ignoriranje socijalnih nejednakosti pri rođenju, tj. nejednakosti životnih šansi

4) stratifikacija ne mora imati pozitivne posljedice za društvo, već obrnuto

teorije o smanjenju nejednakosti (Kuznets i Lenski)

1) Kuznets - nejednakost industrijskim razvojem raste pa se ekonomskim razvitkom društva smanjuje (Kuznetsova krivulja je univerzalan zakon nejednakosti) → kapitalizam kao rješenje nejednakosti

2) Lenski

• potreba za ekspertnim znanjima

• porast produktivnosti rada

• demografske promjene (smanjenje stanovništva)

• razvoj demokracije

teorije o povećanju nejednakosti (Marx i Piketty)

1) Marx - koncentracija kapitala vodi povećavanju jaza između bogatih i siromašnih

2) Piketty - manja nejednakost zbog ratova i kriza, političke odluke ublažavaju šokove

dva osnovna procesa koja pridonose povećanju nejednakosti od 1980. do danas prema Pikettyju

1) eksplozija dohotka top-menadžera

2) vrijednost kapitala raste brže nego vrijednost dohotka od rada

tri tipa nejednakosti

1) životna - društveno proizvedene razlike u životnim šansama ljudi (mortaliet, očekivano trajanje života)

2) egzistencijalna - neke su društvene grupe sustavno lišene autonomije, slobode, poštovanja (žene, kolonizirani, imigranti, osobe s invaliditetom, LGBTQI+ populacija)

3) resursna - nejednakost dostupnih resursa (mogućnost pristupa obrazovanju, bogatstvu i sl.)

društvena pokretljivost

1) vertikalna pokretljivost

• uzlazna (pojedinac se penje na stratifikacijskoj ljestvici)

• silazna

2) horizontalna pokretljivost

• međugeneracijska (promjena položaja djece u odnosu na njihove roditelje)

  • unutargeneracijska (šanse pojedinca da promijeni položaj tijekom radne karijere ili života)

devijantnost

sociološki pojam koji označava ponašanje kojim se krše društvene norme

delinkventnost

uži pojam u odnosu na devijantnost, odnosi se na kršenje zakonskih normi

individualističke teorije devijantnosti

1) biološke

• devijantno je ponašanje prouzročeno tjelesnim, genetskim i instinktivnim osobinama čovjeka

2) psihološke

• važnost ranih emocionalnih iskustava za izgradnju ličnosti

dva tipa ličnosti prema H. J. Eysencku

kombinacija naslijeđenih osobnih karakteristika i socijalizacije u ranom djetinjstvu

1) ekstroverti - otvoreni prema društvu, skloni užitku i zabavi, mogu biti agresivni i lako izgube samokontrolu, njihovi osjećaji nisu pod strogim nadzorom i nisu osobe kojima se može puno vjerovati

2) introverti - tihi i rezervirani, drže osjećaje pod čvrstom kontrolom, rijetko se ponašaju agresivno i ne gube lako samokontrolu

→ ekstroverti skloniji devijantnosti (devijantni tipovi osobe nisu razvili psihološke mehanizme samokontrole i socijalizacijom osvijestili društvene vrijednosti)

tri osnovna defekta u razvoju svijesti prema R. Jenkinsu

1) previše razvijen superego - agresija prema unutra, a ne prema okolini

2) slabo razvijen superego - nesocijalizirana agresivnost

3) razvijen superego, ali socijalizirane su vrijednosti supkulture (same po sebi devijantne) - od bezazlene devijantnosti do teškog oblika patologije

hipoteza frustracije-agresije prema J. Dollardu

osnova agresije je frustracija koja nije uspješno inhibirana mehanizmom obrane ličnosti

sociološke teorije devijantnosti

1) funkcionalističke

2) strukturalne teorije i teorije devijantne supkulture

4) interakcionističke

funkcionalističke teorije devijantnosti

zločin ima dvije funkcije u društvu:

1) adaptivna funkcija - mobilizira društvo na stvaranje normi i kazni koje će ga spriječiti

2) propisivanje normi - sprječavanje pojava ili djela zaprijećenom kaznom

anomija prema R. Mertonu

slom u kulturnoj sferi koji se pojavljuje kada postoji odvojenosti kulturnih normi i ciljeva te društveno strukturiranih mogućnosti članova društva da djeluju u skladu s njima

pet modela usklađivanja zahtjeva društvene uloge i načina njihova postignuća

1) konofrmizam - prihvaćanje ciljeva i dopuštenih sredstava, najrašireniji oblik

2) inovacija - pojedinac prihvaća društvene kriterije uspjeha, ali odbacuje sredstva kojima se postiže (npr. bogaćenje kriminalom)

3) ritualizam - pojedinac reducira svoje ciljeve prihvaćajući sredstva kojima ga društvo usmjeruje (npr. činovnik, birokrat)

4) odbacivanje - odbacivanje i ciljeva i sredstava (npr. odavanje alkoholu, drogi, kultovi, obožavanje popularnih ličnosti i sl.)

5) pobuna - aktivno mijenjanje i društvenih ciljeva i dopuštenih sredstava (npr. feminizam, ekološki pokret)

strukturalne teorije i teorije devijantne supkulture (čikaška sociološka škola, McKay i Shaw)

proučavanje položaja pojedinca unutar konkretnoga društva i određenim društvenim skupinama → transfer kulturnih obrazaca (poljaci doseljenici u SAD)

koncept devijantne supkulture prema Clowardu i Ohlinu

1) kriminalna supkultura - postojanje supkulture koja potiče organizirani visoki kriminal, ljudi koji se njime bave uživaju poštovanje i ugled u društvu, tekl povremeno bivaju kažnjeni → zatvorena skupina, veliko značenje vrijednosti, slaba međupovezanost skupine

2) konfliktna supkultura - ne funkcioniranje ni sustava obrazovanja ni obiteljski odgoj, mladi prepušteni ulici i učenju kriminalnih djela → mladenačka udruženja, snažni mehanizmi opravdanja, prijezir prema društvu, postizanje statusa nasiljem i silom

3) supkultura povlačenja - odustajanje s obzirom na cilj, izolacionistička s obzirom na način stvaranja → predanost vjerskoj sekti, alkoholu, drogi i sl., nije krimogen, ali je opasan u smislu otpora na vanjski pritisak i klasična sredstva društvene kontrole

interakcionističke teorije - teorija diferencijalne asocijacije prema E. Sutherlandu

neki su pojedinci više u kontaktu s devijantnim osobama nego s nedevijantnima te onda takvo povezivanje pomaže učenju neprihvatljivoga ponašanja

tri shvaćanja ideologije

1) marksističko - ideologija predstavlja iskrivljenu svijest koja izražava interes vladajuće klase → izraz vladajućih materijalnih odnosa

*ideologija prema Gramsciju - kulturna i ideološka hegemonija vladajuće klase

2) funkcionalističko - svaki javni izražen sustav znanja, skup vjerovanja i svako organizirano predstavljanje mišljenja, stajališta i vrijednosti

3) individualističko - svaki se društveni fenomen može razumjeti i objasniti samo ako se polazi od individualnih aktera koji su izvorište tog fenomena

dvije skupine intelektualaca prema Gramsciju

1) tradicionalni - smatraju se slobodnima od klasne uvjetovanosti, ali nisu

2) organski - povezani s klasom, mogu pomoći u stvaranju protuhegemonije

dva tipa shvaćanja ideologije kod funkcionalistički orijentiranih autora

1) R. Lane - ideologija kao skup mišljenja o svijetu koji zastupa pojedinac, pojedinačna koncepcija svijeta u kojoj su uvjerenja, stavovi i vrijednosti povezani

2) C. Greetz - ideologija kao kulturni sustav koji omogućuje pojedincu političko orijentiranje i djelovanje u svijetu

pet društvenih funkcija ideologije

1) ispunjenje osobne potrebe za identitetom

2) pribavljanje perspektive za tumačenje svijeta

3) motivacija djelovanja

4) olakšavanje procesa djelovanja

5) oblik socijalnog cementa

klasične ideologije

1) liberalizam - ideje i vrijednosti nove građanske klase koja je stjecala bogatstvo i ekonomsku moć

• neoliberalizam - slobodno tržište kao prirodni mehanizam ekonomske regulacije, smanjivanje socijalnih troškova

2) konzervativizam - ideologija povlaštenih društvenih grupa, otpor modernizaciji

• neokonzervativizam - spajanje ideje slobodnog tržišta i zahtjeva za jaku državu i obnovu tradicionalnih vrijednosti

3) socijalizam

• radikalni socijalizam (komunizam) - nasilna nacionalizacija sredstava za proizvodnju

• reformistički socijalisti - reforma kapitalizma u pravednije društvo

4) nacionalizam - ideologija i pokret koji ističe prava nacije, ponajprije njezino pravo na samoodređenje

razine sociološke analize

1) mikrosociologija - promatranje interakcija među pojedincima, odnos i u maloj grupi

• mezorazina - analiza odnosa moći u političkoj stranci, odnos uprave, radnika i dioničara u nekoj kompaniji (odnosi nisu osobni, neposredni) → istraživačke metode (analiza dokumenata, intervju, anketa i sl.)

2) makrosociologija - promatranje globalnog društva (npr. hrvatsko, njemačko…) ili velikih organizacija (npr. Katolička Crkva) ili društvenih pokreta

• nastojanje shvaćanja prirode društvenih promjena

osnovni cilj sociologije

otkriti uzročno-posljedične odnose u složenim društvenim fenomenima, tj. koji uzroci proizvode određene promjene

(dvije pretpostavke: svaki fenomen ima svoj uzrok iz čega proizlazi da će pod istim uvjetima isti uzrok proizvesti istu posljedicu)

varijabla

svaka karakteristika koja može imati različite vrijednosti ako uspoređujemo pojedince, razdoblja ili područja (npr. starost, spol, nacionalnost)

• nezavisna je varijabla uzrok, a zavisna posljedica

metodologija znanstvenog istraživanja

sustav pravila, načela i procedura kojima se rukovode istraživanja, kako prikupljati podatke o tome što se u društvu događa i kako objasniti zašto se nešto događa čineći to tako da drugi mogu provjeriti rezultate

faze znanstvenog istraživanja

1) postavljanje istraživačkog pitanja

2) sustavan pregled literature

3) utvrđivanje hipoteze

4) utvrđivanje plana istraživanja

5) terensko prikupljanje podataka

6) interpretacija podataka

metode istraživanja

načini na koje skupljamo činjenice, a koje potom obrađujemo i interpretiramo

1) eksperiment

2) anketa

3) promatranje

4) intervju

5) korištenje postojećih izvora informacija

eksperiment

promatranje odnosa između dviju varijabli u strogo kontroliranim uvjetima

1) laboratorijski - odvija se pod strogom kontrolom voditelja eksperimenta u umjetnim uvjetima koji omogućuju potpunu kontrolu

2) terenski - odvija se u realnom životu (razred, ulica, radno mjesto), daje nam manju kontrolu nad situacijom, što otežava interpretaciju rezultata

svojstva laboratorijskog eksperimenta

1) manipuliranje nezavisnom varijablom - voditelj eksperimenta ima potpunu kontrolu nad varijablom čiji utjecaj na zavisnu varijablu želi otkriti

2) načelo slučajnosti - slučajan odabir sudionika u eksperimentu, sprečava da eksperimentalni nalazi budu pod utjecajem nekontroliranih čimbenika

zamjerka: odvijanje u umjetnim okolnostima

svojstva terenskog eksperimenta

1) testiranje značajnosti - omofućuje da dobiveni rezultat interpretiramo kao stvaran ili kao rezultat slučaja

dva čimbenika: veličina grupe (veća grupa = veća značajnost) i veličina uočene razlike (veća razlika = manja značajnost)

anketa

sustavan način prikupljanja standardiziranih podataka o stavovima, ponašanjima ili drugim karakteristikama populacije koja nas zanima

1) deskriptivne (npr. glasačke ankete)

2) eksplanatorne - cilj je pronalaženje odnosa među varijablama

provode se na dva načina: ispitanici sami ispunjavaju upitnik ili provoditelj ankete čita pitanja i bilježi odgovore

vrste: terenska, telefonska, poštanska ili internetska

standardizirane → svim se sipitanicima postavljaju potpuno ista pitanja i nude isti odgovori → odgovori se mogu kvantificirani i obrađivati statističik metodama analize

uzorci → manji broj pojedinaca uzetih iz čitave populacije koji vjerno predstavlja populaciju u njezinim bitnim obilježjima

reprezentativnost → svaki član populacije ima jednaku šansu biti izabran u uzorak

teorija vjerojatnosti → ocjena približnosti prognoze

intervju

unaprijed pripremljen razgovor za prikupljanje određenih podataka

1) nestrukturirani - najsličniji slobodnom razgovoru, razgovor o određenoj temi, određeni tema i cilj razgovora, nema unaprijed postavljenih pitanja, ispitanik slobodno odgovara

2) polustrukturirani - unaprijed određena pitanja, u vidu tema koje treba pokriti, svi ispitanici imaju isti set pitanja, ali ispitanik slobodno odgovara

3) strukturirani - ispitanicima se postavljaju ista pitanja, istim redoslijedom, na isti način, a ispitanik daje slobodne odgovore

promatranje

ljudsko se ponašanje promatra u svakodnevnim, životno realnim situacijama

1) promatranje sa sudjelovanjem - promatrač sudjeluje u aktivnostima grupe koju promatra

• istraživač poznat članovima grupe

• istraživač nepoznat članovima grupe

2) promatranje bez sudjelovanja

korištenje postojećih izvora podataka

1) analiza sadržaja

skupina tehnika usmjerenih na analizu simboličkoga sadržaja komunikacije

poruke koje se prenose putem sredstava za komunikaciju

2) komparativno-povijesna metoda

analiza različitih dokumenata iz prošlosti

kućanstvo

svaka obiteljska i druga zajednica osoba koja zajedno stanuje i zajednički troši svoje preihode za podmirenje životnih potreba

1) obiteljska

2) neobiteljska

obitelj

zajednica unutar istog kućanstva, uključuje (izvan)bračni par sa ili bez djece ili jednog roditelja s djecom

teorija evolucije obitelji

razvoj obitelji od hordi (početak evolucije) do naroda i patrijathalne obitelji (evolucijski vrhunac)

klasifikacija tipova obitelji prema Murdocku

jezgra obitelji nukleusna obitelj (muž, žena i maloljetni potomci)

proširena obitelj (poligamija)

1) poliandrija - jedna žena ima više muževa

2) poliginija -bračna zajednica u kojoj postoji veza jednog muškarca s više žena istovremeno

računanje srodstva

1) patrilinearno srodstvo - (npr. Antička Grčka)

2) matrilinearno srodstvo - proizlazi iz načela da je majka uvijek poznata (npr. Židovi)

3) bilateralno srodstvo - rođaci pojedinaca se računaju ravnopravno i po majčinoj i po očevoj liniji (npr. Hrvatska)

teorijski pristupi obitelji u društvu

1) funkcionalistička teorija

2) konflikt ne i kritičke teorije

3) interakcionističke teorije

četiri funkcije nukleusne obitelji prema Murdocku

1) regulacija seksualnog ponašanja, koja je kanalizirana kroz monogamnu vezu

2) biološka reprodukcija sljedećih generacija kako bi društvo dalje opstojalo

3) socijalizacija mladih jer se u obitelji uče temeljne norme i vrijednosti

4) zadovoljavanje ekonomskih potreba, kao što su osiguranje hrane i skloništa

funkcionalistička teorija prema Parsonsu

1) predmoderna društva → klasična proširena obitelj

• nema individualne volje i slobode odlučivanja, o važnim događajima u životu pojedinca odlučuje obitelj (otac), minimalna nesigurnost, puna međuovisnost članva, intenzivna interakcija

2) moderna društva → nukleusna obitelj

• od mladih se očekuje da pokažu slobodu, ambiciju i samostalnost, mlađi ne osjećaju poštovanje prema starijima samo na temelju godina, odgovara zahtjevima industrijskog društva

dvije funkcije obitelji prema Parsonsu

1) primarna socijalizacija djece - učenje temeljnih vještina, normi i vrijednosti

2) emocionalna stabilizacija odraslih osoba - odrasli članovi nukleusne obitelji bitno upućeni jedan na drugoga

kritike funkcionalističkog pristupa

1) oslikava idealnu obitelj (koja ne postoji)

2) ne govori o nasilju i zlostavljanju u obitelji

3) podjela na nukleusnu i proširenu → proširena rijetko postoji

4) nemoguće očekivati da će primarnom i sekundarnom socijalizacijom vrijednosti neupitno biti prenesene djeci

konfliktne i kritičke teorije (F. Engels)

obitelj se razvija od tzv. primitivnog komunizma sve do razvoja monogamne obitelji

→ monogamna se obitelj razvila kako bi se zaštitilo privatno vlasništvo

vrste feminizma

1) radikalni feminizam - prepoznavanje sustavne eksploatacije muškaraca nad ženama koja proistječe iz patrijarhata kao dominantnog tipa društvenih odnosa (obitelj ključno mjesto tlačenja žena → potpuno odbacivanje patrijarhalnog modela kao sustavne represije nad ženama)

2) marksističi i socijalistički feminizam - glavni uzrok podčinjavanja žena vidljiv je u kapitalizmu → žene dvostruko eksploatirane (društvo i kućanstvo)

3) liberalni kapitalizam - višestruki uzroci neravnopravnog položaja žena (socijalizacija i kulturološki pogled) → zakonodavna inicijativa može poboljšati položaj žena

4) crnački feminizam - razlike proistječu iz pripadnosti žena pojedinim društvenim skupinama, npr. rasnima

5) postmoderni feminizam - različitost ženskog iskustva, pripadnost različitim društvenim skupinama i identitetskim obilježjima → nema jedinstvenog uzroka ni jedinstvenog rješenja

interakcionističke teorije

simbolički je interakcionizam usmjeren na proučavanje interakcije među ljudima, značenja koja pridaju simbolima i gestama u komunikaciji s drugim osobama

• obitelj se mijenja i ona je raznovrsna → potrebno je proučavati mikroodnose unutar obitelji

politika prema Weberu

težnja prema sudjelovanju u moći ili prema utjecaju na raspodjelu moći, bilo između država ili u okviru neke države između grupa koje ona obuhvaća

moć prema Weberu

stupanj vjerojatnosti da će u nekom društvenom odnosu pojedinci uspjeti i u slučaju otpora nametnuti svoju volju drugima bez obzira na čemu ta vjerojatnost počiva

shvačanja moći

1) relacionističko - na moć gleda kao na odnos pojedinca ili grupa u kojemu neki pojedinac uspijeva nametnuti svoju volju drugima kako bi činili ono što taj pojedinac želi

2) pluralističko - grupa A provodi moć nad grupom B (i ako) može postići da grupa B učini nešto što ne bi sama učinila bez upletanja ili pritiska grupe A

3) marksističko - moć je sposobnost da prisilimo druge na djelovanje koje inače ne bi poduzeli, a pojedinci i grupe je stječu na temelju posjedovanja nekih resursa

4) potencijalističko - moć kao mogućnost postizanja racionalno određenog cilja

5) funkcionalno-sistemski pristup - mogućnost da se mobiliziraju društveni resursi za postizanje ciljeva koje se društvo opredijelilo političkim sustavom

tri lica moći

1) moć kao odlučivanje - politička je moć u nekoj zajednici podijeljena na mnoštvo različitih subjekata, struktura moći nije stabilna i trajna, nego nestabilna i promjenjiva (pluralističko stajalište)

2) moć kao postavljanje dnevnog reda - moć primjenjuje A kada sudjeluje u stvaranju odluka koje utječu na B, ali i kada se rasprava ograničava samo na ona pitanja neškodljiva za A, moć je i odlučivanje neodlučivanjem

3) moć kao duhovna kontrola - A obnaša moć nad B kada utječe na B na način protiv njegovim interesima

oblici moći

1) prisila

2) uvjeravanje

3) manipulacija

izvori moći prema Mannu

moć je sposobnost postizanja ciljeva ovladavanjem okolinom

1) ekstenzivna - sposobnost organiziranja velikog broja lljudi na velikom području radi minimalne suradnje (npr. religija i vjernici)

2) intenzivna - sposobnost čvrste organizacie i snažne mobilizacije sudionika (npr. sekta)

3) autoritarna - moć se izražava preko svjesnih zapovijedi i njihova svjesnoga poštovanja (npr. prometni policajac i automobil)

4) difuzna - moć se širi spontano i nije rezultat zapovijedi (npr. moć tržišta)

izvori društvene moći prema Mannu

1) ekonomska - vlasništvo nad ekonomskim resursima

2) ideološka - moć nad idejama i uvjerenjima

3) politička - moć izražena u djelatnosti države

4) vojna - upotreba fizičke sile

vlast prema Weberu

mogućnost ili vjerojatnost da će se određena grupa ljudi pokoriti specifičnim ili svim naredbama

država prema Weberu

ljudska zajednica koja unutar određenog teritorija za sebe prisvaja pravo monopola nad legitimnom uporabom fizičke sile

tri skupine prava prema Marshallu

1) građanska - individualna sloboda (govora, kretanja, udruživanja i sl.)

2) politička - pravo glasa i sudjelovanja u politici

3) socijalna - jamstvo minimalnog socijalnog statusa

obilježja demokracije prema Dahlu

1) birani dužnosnici

2) slobodni i pošteni izbori

3) sloboda izražavanja

4) pristup alternativnim izvorima informiranja

5) autonomija udruženja

6) sveobuhvatno građansko pravo

prednosti demokracije

1) individualna sloboda i prava

2) ekonomski i društveni razvoj

3) učinkovita i odgovorna vlast

4) mir

nedostaci demokracije

1) vladavina neukih

2) tiranija većine

3) demagogija

4) manipulacija

liberalna predstavnička demokracija

liberalni element: slobode i prava osobe, ograničenja vlasti i autonomija civilnog društva

predstavnički element: predstavničke institucije i slobodni izbori predstavnika

demokratski element: narodna suverenost - ostvaruje se preko vladavine većine i participacije građana

dva uvjeta demokracije prema Weberu

1) redoviti periodični izbori političkih vođa

2) političko natjecanje različitih grupa (pol. stranaka)

pet institucionalnih čimbenika koji utječu na izbornu participaciju

1) neprisilnost glasovanja

2) složenija registracijska pravila povećavaju apstinenciju

3) većinski izborni sustav

4) predsjednički sustav vlasti smanjuje sudjelovanje na svim izborima osim na predsjedničkim

5) niža razina i manja važnost izbora

indeks klasnog glasovanja (Alfordov indeks)

pokazuje odnos klasnog položaja pojedinca (radnička ili srednja klasa) i glasovanja na izborima (za lijeve ili desne stranke)

razmjerni sustav glasanja

svaka stranka dobiva onoliko mandata koliki je njezin udio glasova u ukupnom broju onih koji su glasali na izborima

prednost: veći odaziv birača, lakši izbor žena i manjina, identifikacija s državom

mane: fragmentacija parlamenta i nestabilne vlade

većinski izborni sustav

teži parlamentarnoj većini jedne stranke ili saveza, izabran je kanditat koji dobije relativnu ili apsolutnu većinu u izbornom krugu, izbornih jedinica onoliko koliko ima članova parlamenta

prednost: veza između predstavnika i birača, oblikovanje stabilne vlade sa stabilnom većinom

nedostatak: slabo predstavljanje manjinskih opcija

pravna kultura

niz stavova, mišljenja i ideja o tome kako pravni sustav funkcionira i zašto tako funkcionira, obuhvaća činjenice o institucijama, načine imenovanja sudaca, oblike pravnog ponašanja i sl.

3 komponente pravnog sustava

1) PRAVNA STRUKTURA - institucije i procesi unutar nekog pravnog sustava koji čine institucionalno tijelo i dugotrajan oblik sustava (npr. Vrhovni sud, institucija Državnog odvjetništva RH)

2) PRAVNA STVARNOST - zakoni i norme kojima se koriste institucije → razlikovno obilježje pravnog sustava

3) PRAVNA KULTURA - stavovi, vrijednosti i mišljenja koja postoje u društvu u odnosu na pravo, pravni sustav i njegove dijelove

podjela pravne kulture

1) unutarnja - ideje i prakse pravnih profesionalaca, pravna kultura onih članova društva koji obavljaju specijalizirane pravne zadatke

2) vanjska - mišljenja, interesi i pritisci koje društvene grupe imaju u odnosu na pravo, pravna kultura običnog puka

tri komponente masovnih pravnih vrijednosti

1) vrijednost koju ljudi pridaju individualnoj slobodi

2) stavovi masovne javnosti prema vladavini prava

3) percepcije o neutralnosti prava

tri vrijednosti europske pravne kulture koje su nejednako prisutne u nacionalnim pravnim kulturama

1) individualna sloboda

2) vladavina prava

3) neutralnost prava

pravni transplanti

uvođenje zakona ili institucija iz druge kulture, vrednuju se po uspješnosti u postizanju tržišne efikasnosti i po uspješnosti u postizanju dobrog društva

pravo prema Durkheimu

društvena činjenica, materijalna, mjerljivai stvarna činjenica važna za društva, njegove uloge i institucije

pravo kao znanost

ima svoje zakonitosti, metode, načela, uzroke i posljedice na temelju kojih razumijemo vjerojatnost ostvarenja njegovih normi

tri područja pravne znanosti prema Rehbinderu

1) pravna filozofija - zašto pravo?

• zašto pravo postoji, koja je njegova svrha i cilj, zašto ga treba poštovati, čime ga se legitimira i sl.

2) pravna dogmatika - tko ima pravo?

• iskustvena znanja o tome kako regulirati društvene odnose

ograničenja: ograničena na zapadnu tradiciju i odgovori na pitanje tko ima pravo nisu vječni, ne može razlikovati pravo od njene primjene

3) sociologija prava - kako se pravo stvara i primjenjuje?

• bavi se stvarnošću prava

  • proces nastanka i promjene prava i primjena ili stvarnost prava

društvene funkcije pravnog sustava

zaštita javnog poretka, politički i ustavni poredak, ekonomski poredak, zaštita društvenih vrijednosti

funkcije prava iz sociološke perspektive

1) utvrđivanje normativnog standarda

2) održavanje poretka

3) rješavanje sporova

4) zaštita sloboda i prava

proces racionalizacije prava

1) sekularizacija

2) generalizacija

3) tipizacija

4) sistematizacija

5) formalizacija

6) profesionalizacija

7) pozitivizacija -

legitimnost

svjesno i dobrovoljno prihvaćanje poretka od onih na koje se norme i pravila poretka odnose

legalnost prava

poštivanje propisa ili postupaka koje nadležno tijelo donosi na propisan način

istraživanja u pravu

1) normativna - istraživanje normativnih izvora i pravno-filozofskih koncepcija

2) eksploativna - zadatak je doći do što više spoznaja kada je riječ o nekoj pojavi ili području o kojemu malo znamo

3) deskriptivna - opisivanje neke pojave