psihologija kom

ŠTO JE KOMUNIKACIJA

Proces razmjene informacija kojim se informacija kodira od strane pošiljatelja i putem kanala šalje primatelju koji ju potom dekodira

KOMPONENTE KOMUNIKACIJE

Izvor – osoba koja želi komunicirati

Enkodiranje – proces prenošenja ideja u simbole (riječi, neverbalni znakovi, slike, geste...)

Primatelj - osoba za koju je poruka namijenjena

Dekodiranje – proces otkrivanja značenja primljenih simbola

Poruka – enkodirana misao

Kanal – način kako će poruka biti prenesena (medij: printana, elektronička, svjetlosna, zvučna, licem u lice komunikacija)

Buka – bilo što što iskrivljava poruku (vanjska buka: zvukovi; unutarnja buka: osjećaji; psihološka buka: predrasude; semantička buka: alternativno značenje)

Povratna informacija -  onaj dio odgovora kojim se izvoru daje do znanja kako je poruka interpretirana i prihvaćena od strane primatelja, kakav utjecaj je poruka imala na primatelja(smješak, mrštenje...)

Kontekst – okruženje u kojem se komunikacija događa (kultura)

ŠTO JE ENKODIRANJE

Enkodiranje je proces stvaranja poruka za koje vjerujemo da predstavlja značenje koje treba komunicirati i koje će vjerojatno stimulirati slično značenje kod primatelja

ŠTO JE DEKODIRANJE?

Značenje koje pripisujemo nekoj poruci, odnosnointerpretacija poruke

ŠTO JE BUKA I KAKVA SVE MOŽE BITI?

Buka – predstavlja smetnju u komunikacijskom kanalu, kada dođe do buke – poruka nije prenesena u cijelosti

Buka može biti:

1. Psihološka – primatelj poruke može biti dekoncentriran u razgovoru, fokusiran na nešto drugo, predrasude (primatelj, zbog predrasuda, pretpostavlja što sugovornik želi reći), umor

2. Fizička – velika udaljenost među sugovornicima – sugovornici se ne mogu međusobno čuti

3.Semantička – pošiljatelj prilikom enkodiranja poruke koristi riječi ili fraze s kojima primatelj nije upoznat (različito narječje, žargonizmi, kolokvijalizmi)

4. Okolišna – prevelika glasnoća, različite vremenske zone u kojima se sugovornici nalaze

5. Kulturološka – različiti jezici koje sugovornici govore, različiti sustavi vrijednosti, različita tumačenja neverbalnih znakova

5. Sintatička – greške u pisanju, može se dogoditi kod deklinacije imenica, glagolskih vremena, pravopisa, interpunkcije

KOJI SU MODELI KOMUNIKACIJE

Transmisijski komunikacijski model

Interakcijski komunikacijski model

Transakcijski komunikacijski model

TRANSMISIJSKI MODEL?

Bazira se na principu jednosmjerne komunikacije – izostaje povratna informacija od strane primatelja i to je glavna karakteristika ovog modela. Odnosi se na govornu komunikaciju.

INTERAKCIJSKI MODEL?

Uključuje i povratnu informaciju od primatelja prema pošiljatelju, odnosno temelji se na dvosmjernoj komunikaciji gdje se šalje mnoštvo poruka. Verbalna ili neverbalna komunikacija.

TRANSAKCIJSKI MODEL?

Primatelj istovremeno dekodira i interpretira poruku. Važan za razmjenu poruka, ali i stvaranje međuljudskih odnosa

ZNAČAJKE LJUDSKE KOMUNIKACIJE?

➢ Ljudi komuniciraju zbog različitih razloga

➢ Komuniciranje rezultira  namjeravanim i nenamjeravanim učincima

➢ Komunikacija je obično obostrana

➢ Komunikacija uključuje najmanje dvije osobe, koje jedna na drugu utječu u nejednakoj mjeri

➢ Komunikacija se dogodila i onda kada nije bila uspješna

➢ Komuniciranje uključuje uporabu simbola

ŠTO KOMUNICIRAMO?

Poruke, informacije, značenje

KOJA ZNAČENJA RAZLIKUJEMO?

Denotativna značenja – deskriptivna značenja zajednička većini ljudi neke kulturne sredine.

Konotativna značenja – osobna

KAKO OBLIKUJEMO PORUKE?

Oblikujemo pomoću gramatike, znanja o drugoj osobi i poznavanja situacije

ZAJEDNIČKI CILJEVI KOMUNIKACIJE

➢ Razvoj odnosa s drugima

➢ Udovoljenje drugima

➢ Postizanje razumijevanja

PRAVILA KOMUNIKACIJE PREMA P. WALTZAWICKA

➢ Nemoguće je nekomunicirati – odbijanje komunikacije i šutnja je također komunikacija

➢ Svaka komunikacija ima sadržajni (znakovi, simboli) i odnosni aspekt (stav prema informaciji, ljudima…)

➢ Komunikacija može biti verbalna i neverbalna

➢ Svaka komunikacija ima svoju interpunkciju – točka za koju osoba smatra da je ključna za razumijevanje uzroka i posljedica

➢ Tijek odnosa je simetričan i komplementaran

KOJE SU VRSTE KOMUNIKACIJE?

➢ Intrapersonalna – komunikacija sa samim sobom

➢ Interpersonalna – interakcija i međusobno djelovanje dviju ili više osoba licem u lice.

➢ Grupna – komunikacija unutar jedne, dvije ili više grupa

➢ Javna – podrazumijeva veću grupu ljudi, govornik i publika imaju jednak status i zadatak, prijenos novih informacija i nametanje vlastitog mišljenja kako bi se promijenili stavovi suprotne strane

➢ Masovna – izjave koje se javno, putem tehničkih distribucijskih kanala izravno i jednostrano prenose široj publici.

➢ Međukulturalna  - komunikacija među pripadnicima različitih kultura

ŠTO JE VERBALNA KOMUNIKACIJA I KAKVI SU OBLICI?

Komunikacija u kojoj se komunicira riječima. Oblici verbalne komunikacije – usmena (govor i slušanje) i pismena (čitanje i pisanje)

KOJI SU FAKTORI KLJUČNI ZA VERBALNU KOMUNIKACIJU?

➢ Emocionalna inteligencija

➢ Socijalna inteligencija

➢ Empatija

 

RAZLIKA IZMEĐU OHRABRIVANJA I POHVALE U KOMUNIKACIJI S DJECOM?

Ohrabrivanje - djeca se oslanjaju na svoje unutarnje resurse

Pohvala - naša evaluacija, kada hvalimo, time iskazujemo što MI mislimo o nečemu. Djeca se oslanjaju na vanjske resurse.

TI TVRDNJE

Usmjerene na sugovornika, često agresivne i kritiziraju osobu.

JA TVRDNJE

Govore o nama i našim osjećajima

Formula: osjećam se + riječ koja opisuje emociju + kada + objašnjenje

ŠTO JE NEVERBALNA KOMUNIKACIJA?

Komunikacija putem govora tijela – izrazi lica, geste, dodira, držanja tijela, ukrasi na tijelu, glasnoća, boja (ton glasa

ŠTO JE LIMBIČI MOZAK?

Centar neverbalnog ponašanja (emocionalno središte), odnosno dio mozga koji reagira na svijet oko nas refleksno i trenutačno bez razmišljanja.

ŠTO JE NEOKORTEKS?

Dio mozga odgovoran za kogniciju višeg reda (razmišljanje, planiranje)

NABROJI LIMBIČKE REAKCIJE

Reakcija smrzavanja (blefiranje, davanje neistinitih odgovora), reakcija bijega (izbjegavanje nepoželjnih interakcija), reakcija borbe (preobrazba straha u bijes)

ŠTO SU ADAPTERI I ČEMU SLUŽE?

Oblici umirujućeg ponašanja npr. glađenje lica, igranje s kosom, dodirivanje vrata (radnje koje radimo pod stresom)

Adapteri nam ne pomažu u rješavanju problema, već nam pomažu da ostanemo mirni

ŠTO UTJEČE NA INTERPRETACIJU NEVERBALNE KOMUNIKACIJE?

➢ Kulturloška pripadnost

➢ Trenutačno okruženje u kojem se komunikacija javlja

➢ ograničenost u smislu bogatstva neverbalnih znakova - vidimo sliku, ali ne čujemo glas, ne vidimo geste ruku...

KOJE SU ZNAČAJNE STRANE OBAVIJESTI (4 UHA)?

➢ Predmetni sadržaj – o čemu izvještavam

➢ Samoočitovanje – što izjavljujem o samom sebi („Zeleno je na semaforu.”)

➢ Odnos – što mislim o tebi i kako se međusobno odnosimo

➢ Apel – na što te želim potaknuti

KONGRUENTNE I NEKONGRUENTNE OBAVIJESTI?

Kongruentne obavijesti -  svi signali se upućuju u istom smjeru: „Ne želim te nikada više vidjeti.”

Nekongruentne obavijesti – nepodudaranje jezičnih i nejezičnih signala: „Sve je u redu.”

NABROJI NEKE IZVORE SMETNJI U PRIMANJU PORUKA?

➢ Primateljev koncept vlastitog ja – npr. negativna slika o samome sebi

➢ Predodžba koju primatelj ima o pošiljatelju – „Znam što misli jer ga dobro poznajem”

➢ Korelirane poruke – primatelj čuje daljnje poruke koje su usko povezane s temeljnom

ŠTO JE FILTRIRANJE

Proces u kojem pošiljatelj upravlja informacijom kako bi bila prihvatljiva.

ZAŠTO DJECA UČE KOMUNICIRATI?

Djeca uče jezik jer imaju urođenu sposobnost za usvajanje jezika, ali i jednim dijelom zahvaljujući okolini i procesu socijalizacije.

KAKO DJECA UČE KOMUNICIRATI

➢ Oponašanjem – djeca oponašaju govor odraslih, ovaj oblik učenja nastupa vrlo rano

➢ Proširivanjem i ispravljanjem – ponavljanje dječjih izjava od strane odraslih i njihovo ispravnije formuliranje (Dijete:„Mama, sok.” – Mama:„Želiš piti sok.”)

➢ Kategorizacijom – svrstavanje više predmeta u istu kategoriju (avion, automobil, bicikl = prijevozna sredstva)

 

RAZDOBLJA RAZVITKA KOMUNIKACIJE PREMA PIAGETU?

➢ Senzimotorno razdoblje (prve dvije godine života)– djeca manipuliraju okolinom tjelesno (sišu predmete, guraju, bacaju,…). Djeca počinju govoriti u ovoj fazi

➢ Predoperacijsko razdoblje (od 2.-7.g.)– dijete primjenjuje simbole, prilagođava govor drugim osobama, savladava vještinu postavljanja pitanja („tko,” „što,” „kada” „zašto”)

➢ Razdoblje konkretnih operacija (7.-11.g.) – dijete usvaja pojmove prostora, vremena, broja, logičnosti i konzervacije, dijete počinje surađivati s okolinom

➢ Razdoblje formalnih operacija (11.-15.g.) – djeca razmišljaju u kategorijama uzročno-posljedičnih odnosa, shvaćaju da pravila neke igre nisu apsolutna

UTJECAJ OBITELJI NA RAZVOJ KOMUNICIRANJA

U obiteljima s krutim pravilima (npr. „Ocu se ne proturiječi.”, „Prema majci se ne smije postupati ljutito,…”), članovi obitelji imaju malo samostalnosti i slobode, ovakva okolina guši kreativnost misli i akcija, djeca uče da postoje samo 2 vrste ponašanja: ispravna i neispravna. Problemi se ne iznose u obiteljskom krugu pa se ne uspije pronaći ni njegovo rješenje, djeca budu zakinuta za učenje mehanizama rješavanja problema

Otvoreni komunikacijski obrasci dopuštaju slobodu i izmjene u pravilima, dijete može slobodno iznijeti svoje neslaganje, dijete se potiče na samostalno zaključivanje

U zaštitničkim obiteljima se cijene sklad i poslušnost, djecu iz takve obitelji je lako uvjeriti u bilo što jer nisu naučila stvarati vlastita mišljenja

U pluralističkim obiteljima se potiču rasprave, članovi obitelji poštuju interese drugih

U konsezualnim obiteljima se čini pritisak na članove obitelji kako bi pristali na razne zahtjeve

UTJECAJ IGRE NA RAZVOJ KOMUNIKACIJE?

Kroz igru djeca postupno shvaćaju perceptivne, kognitivne i emocionalne perspektive ostalih

Igranje uloga može proširiti komunikacijsku kompetenciju djeteta, ova se sposobnost povećava s dobi

Igra pomaže djetetu da razvije sposobnost empatije, djeca uče načine odnošenja prema svojim osjećajima te uče pravilno pokazivati osjećaje sukladno osobnim, situacijskim i kulturnim normama.

KOJE SU ZNAČAJKE INTERPERSONALNE KOMUNIKACIJE?

1. Interpersonalna komunikacija uključuje neverbalno i verbalno ponašanje

2.Interpersonalna komunikacija uključuje spontano, uvježbano i planirano ponašanje

3.Interpersonalna komunikacija nije statična, nego razvojna

4. Interpersonalna komunikacija uključuje povratnu vezu, interakciju i suvislost

5.Interpersonalna komunikacija se odvija u skladu s unutarnjim i vanjskim pravilima

6.Interpersonalna komunikacija je aktivnost

7. Interpersonalna komunikacija može uključivati persuaziju/uvjeravanje

KOJE SU DVIJE KOMPONENTE KOMUNIKACIJE?

Sadržajna komponenta – ono što je rečeno/napravljeno

Relacijska komponenta – način na koji je nešto rečeno

 

ŠTO SU UNUTARNJA, A ŠTO VANJSKA PRAVILA KOMUNIKACIJE?

Unutarnja pravila – standardi ponašanja koje su partneri uspostavili za međusobnu komunikaciju, specifična su za konkretan odnos

Vanjska pravila – nametnuta od strane društva, društvene norme

KAKO NASTAJE INTERPERSONALNA PRESUAZIJA

Nastaje kada neki sudionik u komunikaciji pokuša promijeniti mišljenja, osjećaje ili ponašanja drugih u vezi s nekom temom. Kada jedna osoba nastoji promijeniti nečija ponašanja, mišljenja i osjećaje, najčešće mijenja i vlastita.

KOJI ČINITELJI UTJEČU NA OBLIKOVANJE ODNOSA

Socioekonomski status, dob, spol

KOJE SU FAZE USPOSTAVLJANJA ODNOSA

1.Faza inicijative - neobavezni razgovori

2.Faza eksperimentiranja - dijeljenje informacija jedno drugome

3.Faza intenzifikacije - dijeljenje intimnih informacija

4. Faza integracije - odvojene individue postaju “mi”

5. Faza vezivanja - formalni rituali kojima odnosi poprimaju dugotrajniji karakter

SOCIJALNI ODNOSI U RAZREDU

Mikrosustav - najbliža učenikova okolina - obitelj, škola, crkva, igralište, odnosi učenika s vršnjacima, roditeljima, braćom/sestrama,...

Mezosustav - odnosi među učenikovim mikrosustavima - djetetove socijalne interakcije u školi su pod utjecajem njegovog funkcioniranja u obitelji (npr. roditeljski stil odgoja kao važan utjecaj na dijete)

Egzosustav - ukupna socijalna mreža koja utječe na dijete, a u njoj dijete indirektno sudjeluje

Makrosustav - obilježja kulture (norme, vjerovanja, kulturne vrijednosti)

ŠTO JE SAMOOTKRIVANJE

Proces otkrivanja informacija o sebi.

TRI POZITIVNA ISHODA SAMOOTKRIVANJA

Razvijanje većeg prihvaćanja i razumijevanja samog sebe

Razvijanje većeg prihvaćanja i razumijevanja drugih ljudi

Razvijanje dubljih, značajnih veza

ŠTO JE ASERTIVNOST

Asertivnost uključuje ponašanje vođeno vlastitim pravima, osjećajima, vjerovanjima i željama uz poštivanje prava, osjećaja, vjerovanja i želja drugog

KOJI JE UOBIČAJENI NAČIN ASERTIVNOSTI

Staviti ju u odnos sa submisivnosti i agresivnosti

ŠTO JE SUBMISIVNOST?

Submisivnost - obrazac ponašanja kojim zanemarujemo/ ne progovaramo o svojim pravima/kršimo svoja vlastita prava, no poštujemo prava i potrebe drugih

 

ŠTO JE AGRESIVNOST?

Agresivnost - obrazac ponašanja kojim zanemarujemo/otvoreno kršimo prava drugih, no poštujemo vlastita prava i potrebe

ASERTIVNO PONAŠANJE

Asertivno ponašanje = ustrajnost u vlastitim pravima bez nanošenja štete i ometanja prava drugog

Asertivnost uključuje ponašanje vođeno vlastitim pravima, osjećajima, vjerovanjima i željama uz poštivanje prava, osjećaja, vjerovanja i želja drugog

 

KOJE SU PREDNOSTI ASERTIVNOG PONAŠANJA?

Dovodi do uspjeha u raznim životnim domenama

Eliminira održavanje konflikata na osobnoj razini

Potiče nas da se osjećamo “dobro” u vezi sebe

Eliminira strah i stres kojeg vežemo uz većinu životnih situacija

ASERTIVNA, SUBMISIVNA I AGRESIVNA POZICIJA

1. Kada se osjećamo OK u vezi sebe, ali ne smatramo da su drugi OK – agresivna pozicija

2. Kada smatramo da su drugi OK, ali ne smatramo to za sebe – submisivna pozicija

3. Kada smatramo da ni mi ni drugi nismo OK – depresivna pozicija

4. Kada smatramo da smo i mi i drugi OK – asertivna pozicija

KAKO KOMUNICIRATI ASERTIVNO

Asertivan način komuniciranja - oblikovanje izjava koje su jasne i svrsi ishodne, oblikovanje Ja-tvrdnji, jasno razlikovanje između osobnog mišljenja i činjenica (“Po mom iskustvu...”), oblikovanje konstruktivnih prijedloga, postavljanje pitanja otvorenog tipa, uz ton glasa koji je topao, ali odiše samouvjerenošću.

ASERTIVNA POZICIJA

Kontakt očima bez “buljenja”, osmijeh kao odraz zadovoljstva, opuštena i otvorena postura tijela, niska razina nepotrebnih gestikulacija, uspravan položaj tijela

FORMULA ASERTIVNOSTI

Formula: istaknuti konkretan problem + izraziti svoje osjećaje vezano za konkretnu situaciju (odobravanje ili neodobravanje; ugoda ili neugoda) + izraziti svoje potrebe + uputiti na posljedice konkretnog problema/nečijeg postupka  ili na potencijalno rješenje problema

PROBLEM + OSJECAJI + POTREBA + POTENCIONALNO RIJEŠENJE/POSLIJEDICE

ASERTIVNE TEHNIKE

1. Uzeti si vrijeme za razmišljanje (o nekom zahtjevu/ponudi) - “Moram razmisliti malo o tome.” - asertivna tehnika i alternativa za automatsko odbijanje zahtjeva (“Ne”), ali i  za automatsko prihvaćanje zahtjeva (“Da)

2. Zamagljivanje - asertivan odgovor na kritiku ili sarkazam. Prihvatite nečiji komentar (iako je sarkastičan, ciničan) i pokušajte pronaći “istinu” u tim riječima

3. Konstruktivna povratna informacija - koristiti sendvič metodu - prvo istaknuti nešto pozitivno, zatim reći ono što mislimo da treba popraviti pa opet istaknuti nešto pozitivno

OBLICI RODITELJSKIH ULOGA U ODGOJNO OBRAZOVNOJ USTANOVI

1.Nesudjelovanje - roditelj odbija sudjelovati u školi zbog niza razloga (nedostatak vremena,...) ili želi sudjelovati, ali se osjeća nekompetentno

2. potpora - vanjskim aktivnostima pružaju potporu radu škole

3.Sudjelovanje - roditelji su fizički uključeni u rad ustanove

4. Partnerstvo - roditelji i ustanova ulaze u poslovni odnos koji karakteriziraju zajedničke namjere, obostrano poštovanje, želja za dogovaranjem

5. Kontrola - roditelji sudjeluju u donošenju i provođenju odluka i suodgovorni su za rad ustanove

6.Suradnja - odvija se kroz formalne ili neformalne razgovore (savjetodavni rad, međusobno dijeljenje informacija

TKO SU HELIKOPTER RODITELJI

Roditelji koji pretjerano pomažu djetetu u rješavanju problema, utječu na njegov osjećaj kompetetnosti, narušava se komunikacija dijete - roditelj, guši se djetetovu prirođenupotrebau za autonomijom

 

OBLICI SURADNJE RODITELJA I ŠKOLE

Roditeljski sastanci

Individualizirani razgovori

Radionice

Predavanja

FAZE PROPADANJA ODNOSA

Nezadovoljstvo – procjenjuje se cijena napuštanja odnosa

Razočarenje partnerom – želja za održavanjem odnosa slabi

Dijadička faza – sukobi među partnerima, pregovori o eventulanom pomirenju

Društvena faza – traženje socijalne podrške

Ukrašavanje „groba“ – izmišljanje priča kako bi prekid bio prihvatljiv široj okolini

EMPATIČKE SASTAVNICE

Emocionalna sastavnica: osjećamo emocije druge osobe (npr. tugu), mada nam ne mora biti jasno zbog čega se netko osjeća na određen način

Kognitivna sastavnica: logično nam je zašto se netko osjeća na određen način, ali ne osjećamo njegove/njene emocije na emocionalnom planu (npr. ova sastavnica empatije je prisutna kada dijelimo savjete osobi koja je doživjela prometnu nesreću pa sugeriramo da zove osiguranje, popuni izvješće o nesreći, itd.)

Ponašajna sastavnica: vidljiva u našim gestama, ponašanjima (dijete nacrta crtež za prijatelja koji je zbog bolesti odsutan iz škole)

PROSOCIJALNO PONAŠANJE I MOTIVI

Voljno, intencionalno (namjerno) ponašanje koje ima pozitivne posljedice na druge. Motivi = odnos

Naši motivi za prosocijalno ponašanje ovise o tipu odnosa u kojem se nalazimo

Odnosi razmjene – odnosi s nepoznatim osobama, površni odnosi

Odnosi zajednice – odnosi s prijateljima, članovima obitelji, bliski odnosi

U odnosima razmjene – ljudi su zainteresirani za dobitak, očekuju reciprocitet nakon pomaganja

U odnosima zajednica – ljudi pomažu bez očekivanja reciprociteta, brinu se o dobrobiti druge osobe

ČIMBENICI ŠTO KOČE PROSOCIJALNO PONAŠANJE

Difuzija odgovornosti – smanjuje se osjećaj individualne odgovornosti te se odgovornost prenosi za intervenciju prenosi na ostale

Strah od vrednovanja također može smanjiti tendenciju da se reagira prosocijalno – nazočnost drugih promatrača budi osjećaj nelagode jer drugi promatraju intervenciju

 

PARTENRSKA ORIJENTACIJA

Naglašava važnost suradnje škole i roditelja u obrazovanju i socijalizaciji djece, poštivanje kulturalnih razlika međudjecom i obiteljima, značajnost različitih perspektiva za kreiranje pozitivne školske klime

TRADICIONALNA ORIJENTACIJA

Tradicionalna orijentacija partnerstva obitelji i škole pretpostavlja odnos u kojem roditelji prepuštaju školi odgovornost za obrazovanje njihove djece školi. Takav pristup, za razliku od partnerskog, znači da ciljeve određuješkola i tek ponekad o njima obavještava roditelje