ZNJO II ˙[kirurška]

indikacije za operacijski zahvat

1. vitalna [politrauma, ozljede velikih krvnih žila, krvarenje, perforacija peptičkog ulkusa, ileus]

2. relativna [peptički ulkus, ingvinalna hernija]

kontraindikacije za operacijski zahvat

opće stanje bolesnika ili funkcija vitalnih organskih sustava ozbiljno kompromitirana do te mjere da se ne može adekvatno stabilizirati dostupnim terapijskim mjerama

U takvim okolnostima operacijska intervencija nosi neprihvatljivo visok rizik od smrtnog ishoda.

vrste operacijskih zahvata s obzirom na hitnoću

1. hitni op. zahvat

2. hitni s odgodom

3. elektivni

4. op. zahvat na osobni zahtjev

operacijski zahvati s obzirom na svrhu:

1. dijagnostički

2. svrha liječenje trauma, upalnih bolesti

3. reparacija tkiva, višestruke bolesti

4. rekonstruktivne i kozmetske

5. palijativne svrhe

a. radikalni

b. palijativni

c. eksplorativni

perioperacijska skrb - faze:

1. prijeoperacijska

2. intraoperacijska

3. poslijeoperacijska

podjela prijeoperacijske skrbi:

1. početna procjena bolesnika

2. psihička priprema

3. fizička priprema

sadržaj prijeoperacijske edukacije:

1. upute o prijeoperacijskom razdoblju

2. upute o samome op. zahvatu

3. upute o poslijeoperacijskome razdoblju

4. prijeoperacijska edukacija o boli

vježbe u prijeoperacijskome periodu

1. abdominalno (dijafragmalno) disanje

2. vježbe iskašljavanja

3. vježbe nogu i stopala

fizička priprema:

1. procjena nutritivnog statusa

2. procjena respiratornog statusa

3. procjena KV sustava, funkcija jetre i bubrega

4. procjena funkc. endokrinih žlijezda i imunološka funkc.

5. standarni LAB testovi
   [KKS, biokemija + urin (Na, K, urea, kreatinin, AST, ALT), PV, APTV, KG, interreakcija]

6. EKG

7. RTG pluća i srca

podjela tjelesnih tekućina u organizmu:

1. intracelularna (unutarstanična) - 40%

2. ekstracelularna (izvanstanična) - 20%

intracelularna tekućina sadrži:

manje količine natrija i klorida, dok je kalij vodeći kation, a fosfati vodeći anioni

ekstracelularna tekućina sadrži:

natrij je vodeći kation, a klorid vodeći anion, što ima ključnu ulogu u održavanju volumena i osmotske ravnoteže izvanstanične tekućine

uloga vode u organizmu

1. omogućuje prijenos hranjivih i otpadnih tvari u stanice i iz njih

2. sudjeluje u prijenosu hormona, enzima i krvnih stanica

3. djeluje kao univerzalno otapalo za anorganske kiseline i lužine

4. sudjeluje u strukturi velikih molekula putem hidrolitičkih reakcija

5. omogućuje stanični metabolizam i kemijski rad

6. djeluje kao lubrikant (serozne tekućine, sluz, sinovijska tekućina)

vrste infuzijskih otopina prema osmolarnosti:

1. izotonične npr. 0,9% NaCl
   [osmolarnost približno jednaku krvnoj plazmi]

2. hipertonična npr. 3% NaCl
   [njihovom primjenom dolazi do izlaska vode iz stanica, što uzrokuje smanjenje staničnog volumena]

3. hipotonična npr. 0,45% NaCl
   [njihova primjena dovodi do ulaska vode u stanice i povećanja njihova volumena]

regulacija ravnoteže tekućine - 2 mehanizma:

1. osjećaj žeđi koji regulira unos tekućine

2. ADH, antidiuretički hormon koji regulira izlučivanje tekućine putem bubrega

poremećaji tekućina i elektrolita dijele se u četiri osnovne skupine:

1. poremećaji volumena tekućine (manjak ili višak)

2. poremećaji raspodjele i transporta tekućine (npr. šok, srčano zatajenje)

3. poremećaji ravnoteže elektrolita

4. patološko nakupljanje tekućine (edemi, ascites)

poremećaj volumena tjelesnih tekućina:

1. hipovolemija (smanjenje volumena)

2. hipervolemija (povećanje volumena)

osnovni elektroliti:

1. natrij, Na+, 135-145 mmol/L

2. kalij, K, 3,5. - 5,0 mmol/L, glavni unutarstanični kation

3. kalcij, Ca2+, 2,25-2,75 mmol/L

opća prijeoperacijska priprema

1. psihička priprema

2. fizička priprema

   1. klinički pregled

   2. anamneza (obiteljska, osobna)

   3. LAB nalazi

   4. transfuzija

   5. markeri

   6. RTG pluća, srca

   7. EKG

prijeoperacijska priprema uključuje:

1. priprema dan prije op. zahvata

2. pripremu na dan operacije

priprema dan prije op. zahvata:

1. dokumentacija

2. anesteziolog

3. osobna higijena

4. priprema probavnog trakta

5. kontrola VF

6. kontrola krvnih nalaza

7. interreakcija

8. prevencija DVT

9. barbiturati za umirenje

priprema na dan operacije:

1. provjeriti je li bolesnik natašte

2. prisutnost menstrualnog krvarenja kod žena

3. ukloniti sav nakit, šminku, lak, zubne/ortopedske proteze, perike

4. tuširanje s antiseptičkim sapunom

5. priprema op. polja (2h prije operacije)

6. kosu svezati u rep običnom gumicom, staviti jednokratnu zaštitnu kapu

7. prevencija DVT

8. antibiotska zaštita

9. psihološka podrška

10. kontrola dokumentacije

11. vitalni znakovi

12. premedikacija na poziv iz sale

13. pripremiti dokumentacija za salu
    [povijest bolesti, svi nalazi, temp. lista, ses. dokumentacija]

14. transport u op. salu - oprez mogućnost pada

kirurške tehnike su:

1. incizija (kirurški rez)

2. disekcija (prepariranje)

3. ekscizija (debridman)

4. hemostaza (zaustavljanje krvarenja)

5. suttura (zatvranje rane, šivanje)

podjela rana prema tijeku cijeljenja:

1. akutne

2. kronične

podjela rana - prema integritetu kože:

1. otvorene - vulnus

2. zatvorene - contusio

podjela rana - prema mehanizmu nastanka:

1. mehaničke: prostrijelne, ubodne, ugrizne, amputacije, avulzije

2. ustrijelne - vulnus sclopetarium seu explosivum

3. gnječne - vulnus contusum

   1. rezne rane - vulnus scissum

   2. posjekotine - vulnus sectum

   3. ubodne vulnus punctum seu ictum

• kombinirane rane - vulnus lacero-contusum

najčešće kronične rane:

1. dekubitus

2. arterijski i venski ulkusi potkoljenice

3. rane kod dijabetičkog stopala

klinička procjena kirurške rane

1. lokalizaciju rane

2. veličinu rane (duljinu i širinu)

3. oblik i izgled rubova rane

4. izgled dna rane

5. eventualno širenje prema okolnim strukturama

6. funkciju ozlijeđenog područja

7. stanje senzibiliteta distalno od mjesta rane

8. cirkulaciju distalnih dijelova

9. jačinu i karakter krvarenja

10. potrebu za radiološkom dijagnostikom (RTG), radi isključenja ozljeda koštanih struktura

utjecaj kirurške tehnike na cijeljenje rane

1. isušivanje rane

2. poremećaj mikrocirkulacije

3. nekroza tkiva

4. edem

prevencijske metode kod kontaminacije rane:

1. mehaničko čišćenje rane

2. primjenu antiseptičkih sredstava

3. kiruršku reviziju rane

4. primjenu suvremenih obloga uz strogo poštivanje načela asepse i antisepse

primarna kirurška obrada rane (Friedrichova obrada)

• kirurški zahvat koji se provodi kod svježih trauma i oštećenja tkiva unutar prvih 8 sati, a u krajnjem slučaju do 12 sati od ozljede

1. eksciziju rubova rane i devitaliziranog tkiva

2. ispiranje rane sterilnom fiziološkom otopinom

3. odstranjenje stranih tijela

4. zaustavljanje krvarenja

5. zatvaranje rane primarnim šavom radi sprječavanja ponovne kontaminacije

antitetanička profilaksa

provodi se primjenom:

1. 250 i.j. humanog imunoglobulina protiv tetanusa (HIG)

2. 0,5 mL anatoksina tetanusa (AnaTe)

antitetanička profilaksa je indiciran kod:

1. osoba koje nisu cijepljene protiv tetanusa

2. osoba koje nisu u potpunosti procijepljene

3. osoba kod kojih podaci o cijepljenju nisu poznati

proces ciljenja rane (4 faze)

1. hemostaza

2. upalna faza

3. proliferacijska faza

4. faza remodeliranja

čimbenici koji utječu na cijeljenje rane:

1. opće zdravstveno stanje bolesnika (npr. dijabetes, pretilost, pothranjenost)

2. psihički stres

3. žprimjenu određenih lijekova (kortikosteroidi, citostatici)

4. trajanje, veličinu i dubinu rane

5. neadekvatnu perfuziju i oksigenaciju tkiva

6. prisutnost upale i infekcije

7. lokalizaciju rane

tehnike prijevoja kirurške rane su:

1. sterilna tehnika

2. aseptična tehnika

sterilna tehnika podrazumijeva:

1. kirurško pranje ruku

2. uporabu sterilnih rukavica

3. korištenje sterilnih instrumenata

4. primjenu sterilnih pokrivala za ranu

aseptična tehnika uključuje:

1. higijensko pranje ruku

2. čišćenje rane i okolne kože

3. uporabu čistih rukavica

4. korištenje sterilnih instrumenata

postupak zbrinjavanja rane:

1. uklanjanje pokrivala s rane

2. ispiranje rane

3. čišćenje rane

4. čišćenje i dezinfekcija okoline rane

5. odabir i postavljanje pokrivala za ranu

sekundarno cijeljenje rane očekuje se kod:

1. velikih transplantacijskih rana

2. gnojnih rana

3. rana sa stranim tijelima

4. primarno zatvorenih, ali inficiranih rana

5. opsežnih tkivnih defekata

6. trofičkih poremećaja, poput ulkusa potkoljenice (lat. ulcus cruris)

uzročnici infekcije kirurške rane mogu biti:

1. endogeni, odnosno mikroorganizmi koji se prirodno nalaze na koži ili u tijelu bolesnika

2. egzogeni, koji u ranu dospijevaju iz vanjske okoline (zdravstveno osoblje, instrumenti, zrak, površine)

najčešće uzročnike egzogenih infekcija kirurških rana:

1. Staphylococcus aureus

2. Escherichia coli

3. Pseudomonas aeruginosa

4. Acinetobacter baumannii

5. MRSA

liječenje inficirane rane:

1. antibiotska th. prema mikrobiološkome nalazu i antibiogramu

2. lokalne metode liječenja

3. redovito previjanje rane

4. debridman

5. sekundarno zatvaranje rane šavom

lokalni znakovi infekcije

1. oteklina - tumor

2. crvenilo - rubor

3. lokalno povišena temperatura - calor

4. bol - dolor

5. poremećaj funkcije - functio laesa
   + upala limfnih žila
   + upala regionalnih limfnih čvorova

sistemski znakovi infekcije:

1. sepsa

2. bakterijemija

3. toksemija

klinički oblici lokaliziranih akutnih gnojnih infekcija:

1. apces - abscessus

2. flegmona - phlegmone, celulitis

3. panaricij - panaritium

4. furunkul - furunculus

5. karbunkul - carbunculus

vrste transfuzije prema izvoru krvi:

1. homologna

2. autologna

praćenje bolesnika tijekom transfuzije:

• osobito u prvih 15 - 30 minuta

1. djece

2. bolesnika s poremećajem svijesti

3. bolesnika u anesteziji

praćenje transfzijskih reakcija:

1. stanje kože (pojava osipa, urtikarije)

2. promjene tjelesne temperature

3. pojavu zimice, tresavice i znojenja

4. opću slabost

5. mučninu i povraćanje

6. promjene krvnog tlaka

7. znakove gušenja i dispneje

postupak u slučaju transfuzijske reakcije

1. zaustaviti transfuziju

2. pozvati liječnika

3. primijeniti terapiju po odredbi liječnika

4. nastaviti praćenje bolesnika

5. zabilježiti na temperaturnoj listi transfuzijsku reakciju i vitalne funkcije

6. krvni pripravak vratiti u transfuzijsku jedinicu

7. ispuniti listu o transfuzijskoj reakciji

nakon prijave sumnje na posttransfuzijsku reakciju indicirano je učiniti sljedeće laboratorijske pretrage:

1. kompletnu krvnu sliku (KKS)

2. analizu urina

3. određivanje bilirubina u serumu

4. koagulacijske pretrage: protrombinsko vrijeme (PV), aktivirano parcijalno tromboplastinsko vrijeme (APTV) i fibrinogen

• epruvetom s EDTA-antikoagulansom (ljubičasti čep) s

metode autotransfuzije obuhvaćaju:

1. Autolognu prijeoperacijsku donaciju (PAD)

2. Akutnu normovolemičnu hemodiluciju (ANH)

3. Intraoperacijsku autotransfuziju (IAT)

4. Poslijeoperacijsku autotransfuziju (PSK)

5. Farmakološke metode

faze poslijeoperacijskog perioda:

1. faza: RANA FAZA: neposredno nakon završetka operacije i anestezije
   [premještaj iz op. sale u Recovery room]
   

2. faza: KASNA FAZA: nakon potpunog oporavka od anestezije
   [nakon što zadovolji kriterije za otpust iz Recovery rooma, premještaj na matični kirurški odjel]

intervencije MS/T tijekom prve faze (rane faze)

• pratiti vitalne znakove - RR, puls, respiraciju (15-30 min)

• prohodnost dišnih puteva

• položaj bolesnika u krevetu

• kontrola mokrenja i diureze

• nadoknada tekućine i elektrolita

• kontrola rane i drenaže

• kontrola boli

• lijekovi prema odredbi

uvjeti da se bolesnik premjesti iz Recovery rooma na odjel su:

• stabilni vitalni znakovi (krvni tlak, puls, disanje)

• uredna svijest i orjentiranost u vremenu i prostoru

• mučnina i povraćanje pod kontrolom (česta nuspojava anestetika)

• bol pod kontrolom

• uredna diureza (više od 30 mL/h)

Prije dolaska bolesnika potrebno je pripremiti u sobi :

• mikroklimatski uvjeti (temp u op. sali ~20, potrebno utopliti pacijenta prilikom dolaska)

• zbog mučnina potrebno je provjetriti sobu prije dolaska bolesnika.

• osigurati mir i tišinu za odmor bolesnika

• stalak i pribor za infuziju/transfuziju

• u slučaju mučnine i povraćanja osigurati bubrežastu zdjelicu i staničevinu

• staviti bolesniku zvono na dohvat ruke

intervencije MS/T kod druge faze (kasne faze)

• pratiti vitalne znakove

• položaj bolesnika u krevetu

• staviti bolesniku zvono na dohvat ruke

• kontrola mokrenja i diureze

• nadoknada tekućine i elektrolita

• kontrola rane i drenaže (količina, izgled, potreba za mijenjanjem kolektora, vađenje drena, učestalost prevoja)

• kontrola boli (mjerenje boli, analgetici, bolesnici lakše podnose bol ujutro, zato večernja doza mora biti veća od jutarnje)

• lijekovi prema odredbi

• izometričke vježbe, vježbe disanja, iskašljavanja, posjedanje,vertikalizacija

• prevencija i uočavanje poslijeoperacijskih poteškoća i komplikacija

Metaboličke faze (stresni odgovor organizma)

1. početna faza
   (kratkotrajna i predstavlja rani adaptacijski odgovor organizma na kiruršku traumu, karakteriziran smanjenjem potrošnje kisika i sniženom enzimskom aktivnost)

2. katabolička faza

3. anabolična faza

katabolična faza

• obično traje 3 do 8 dana nakon operacije

• karakterizira je pojačano lučenje hormona stresa (kortizol, ACTH, glukagon),

• razgradnja bjelančevina i masti te negativna dušikova ravnoteža

anabolična faza

• nastupa nakon stabilizacije organizma i prevladavanja učinaka kirurškog stresa

• u ovoj fazi dolazi do obnove tkiva (bjelančevina i masti)

• dušikova ravnoteža postaje pozitivna

• bolesniku se vraća apetit i poboljšava se tjelesna aktivnost, što označava početak pravog oporavka

drenaža

medicinski postupak kojim se omogućuje kontrolirano otjecanje tjelesnih tekućina, poput krvi, seruma, gnoja, žuči i drugih sekreta, iz tjelesnih šupljina, anatomskih prostora ili operacijske rane, čime se sprječava njihovo nakupljanje u organizmu.

nepovoljne posljedice zadržavanja tekućeg sadržaja u op. području

1. povećan rizik od infekcije

2. mehanički pritisak na okolna tkiva, poremećaj cirkulacije i posljedična nekroza

3. odizanje kožnog režnja, narušavanje lokalne perfuzije

4. kompresija susjednih struktura, funkcionalna oštećenja

indikacije za drenažu

podjela na terapijske i profilaktičke

• indikacije:

  • traumatske rane

  • operacijski zahvati

  • upalni procesi

  • kolekcije zraka i patološkog sadržaja u šupljinama

vrste drenova

1. Redon-dren (boca s niskim negativnim tlakom)

2. T-dren (drenaža struktura hepatobilijarnog trakta)

vrste drenaže:

1. pasivna (položajna) drenaža

2. drenaža po Bulau

3. aktivna (aspiracijska) drenaža

prednosti drenaže:

1. uklanjanje krvi, gnoja, seroma

2. dovodi do aproksimacije tkiva, smanjuje mrtvi prostor

3. “spulldrainage“ - irigacija šupljina

4. uklanja potencijalni uzrok infekcije

5. rana detekcija dehiscencije anastomoze ili nastanka krvarenja

nedostaci drenaže:

1. ograničava mobilnost bolesnika

2. osjećaj neugode/boli

3. moguća ulazna vrata za infekciju, izazivaju inflamaciju

4. mogu dovesti do oštećenja tkiva mehaničkim pritiskom ili sukcijom

svrha poslijeoperacijske zdravstvene njege

što ranije postići stanje u kojem će bolesnik samostalno zadovoljavati svoje osnovne potrebe i postupno se vratiti svakodnevnim aktivnostima.

poslijeoperacijske poteškoće

1. bol

2. mučnina i povraćanje

3. štucavica

4. žeđ

5. poteškoće s mokrenjem

6. abdominalna distenzija

podjela boli

1. akutna - ormalni, predvidljivi fiziološki odgovor na štetni mehanički, kemijski ili termički podražaj
   

2. kronična - definirana kao trajna ili isprekidana bol koja traje više od 3 mjeseca

intervencije MS/T kod boli

• prikupiti podatke o boli (lokalizacija, trajanje, intezitet)

• promatrati bolesnika (ponašanje, izraz lica, reakcija na bol)

• zatražiti od bolesnika da procijeni intenzitet boli

• utvrditi situacijske čimbenike: pritisak zbog prečvrstog zavoja, edema, hematoma, infekcije na mjestu op. reza

• popustiti prečvrst zavoja

• primijeniti propisane analgetike

• provoditi njegu uzimajući u obzir postojanje boli

• poučiti bolesnika na otklanjanje pozornosti od boli (duboko disanje, razgovor, čitanje, gledanje televizije)

• osigurati dobre mikroklimatske uvjete u bolesničkoj sobi

• obavijestiti liječnika o svakoj jačoj boli koja, unatoč poduzetim mjerama, ne slabi

mučnina i povraćanje

• najčešće su posljedica djelovanja anestetika ili nakupljanja sadržaja u želucu

• isto tako, prerano uzimanje tekućine na usta, prije pojave peristaltike, može izazvati povraćanje

intervencije MS/T kod mučnine i povraćanja

• staviti bolesnika u sjedeći položaj - u ležećem položaju okrenuti glavu na stranu da bi se spriječila aspiracija povraćanog sadržaja

• zaštititi bolesnikovo i posteljno rublje nepropusnom kompresom, postaviti bubrežastu zdjelicu ispred bolesnika i pridržavati glavu tijekom povraćanja

• dati bolesniku čašu vode da ispere usta i obrisati usta staničevinom, ukloniti povraćani sadržaj, oprati lice i ako je potrebno promijeniti posteljinu

• smjestiti bolesnika u ugodan položaj i prozračiti sobu

žeđ

svjesna želja za pijenjem vode

intervencije MS/T kod žeđi

• objasniti bolesniku uzrok suhoće usta

• važnost neuzimanja tekućine na usta dok se ne uspostavi peristaltika

• važnost karencije

• kod pojedinih kirurških zahvata vlažiti usnice i jezik mokrom gazom

• provoditi njegu usne šupljine

• pratiti količinu izlučene i primljene tekućine

• primjenjivati propisanu iv. nadoknadu tekućine i elektrolita

• ukloniti tekućinu od dohvata bolesnika
  (od bolesnika na karenciji kojima je strogo zabranjeno uzimanje tekućine na usta)

štucavica

Štucavica (singultus) je ponavljano, nevoljno grčenje ošita nakon kojeg dolazi do iznenadnog zatvaranja glotisa, koji nadzire ulazak zraka i uzrokuje karakterističan zvuk. Prolazni napadi su vrlo česti. Trajna (>2 dana) i dugotrajna (>1 mj.)

intervencije MS/T kod štucavice

• Kada znamo da je proširenje želuca uzrok štucanju, bolesniku se, po odredbi liječnika, uvodi nazogastrična sonda i crpi želučani sadržaj

• bolesnika uputiti da na usta stavi papirnatu vrećicu te u nju pet minuta udiše i izdiše, zadrži dah dok uzima velike gutljaje vode (za one bolesnike koji mogu uzimati tekućinu).

• ne pomogne li niti jedan od spomenutih zahvata, primjenjuje se medikamentozna terapija.

intervencije MS/T kod poteškoća s mokrenjem

• mokrenje se pokušava izazvati raznim postupcima:

  • promjenom položaja

  • stavljanjem toplog termofora na prednji dio mokraćnog mjehura

  • otvaranjem slavine

  • stavljanjem tople posude za nuždu

  • osiguravanjem intimne i opuštene atmosfere

  • kateterizacija ako se mokrenje ne uspostavi unutar 6-8h nakon op. zahvata
    
    [Do mokrenja bi trebalo doći sat-dva nakon odstranjivanja katetera i svakako treba pokušati mokriti. Količina izmokrenog urina nije važna, važno je da je mokrenje krenulo spontano.]

abdominalna distenzija

rezultat nakupljanja plinova u crijevima zbog gubitka normalne peristaltike ili „gutanja“ zraka zbog anksioznosti bolesnika

intervencije MS/T kod abdominalne distenzije

• mijenjati položaj bolesnika u krevetu (ovisno o njegovu stanju)

• poticati bolesnika na kretanje

• ne davati tekućinu ili hranu dok se ne uspostavi peristaltiku

• uvesti rektalni kateter (Darmrohr) za izlaženje plinova

• primijeniti klizmu

• primijeniti prostigmin po uputi liječnika

poslijeoperacijske komplikacije

1. lokalne:

   1. dehiscencija

   2. krvarenje

   3. infekcija
      

2. opće:

   1. respiratorne komplikacije [resp. insuf., edem pluća, atelektaze, aspir. pneumonia]

   2. šok [hipovolemijski, kardijalni, vazomotorni]

   3. venska tromboza, plućna embolija

   4. zračna embolija

   5. akutna renalna insuficijencija

   6. DIK - diseminiranaintravaskularna koagulacija

poslijeoperacijske komplikacije - lokalne

lokalne:

1. dehiscencija

2. krvarenje

3. infekcija

poslijeoperacijske komplikacije - opće

opće:

1. respiratorne komplikacije [resp. insuf., edem pluća, atelektaze, aspir. pneumonia]

2. šok [hipovolemijski, kardijalni, vazomotorni]

3. venska tromboza, plućna embolija

4. zračna embolija

5. akutna renalna insuficijencija

6. DIK - diseminiranaintravaskularna koagulacija

liječenje plućnih komplikacija

• prohodnost dišnih puteva

• adekvatna ventilacija (intubacija, kisik na nazalni kateter, maska)

• balans cirkulirajućeg volumena (diuretici, dopamin…)

šok - definicija i tri glavna mehanizma nastanka:

stanje teško poremećene cirkulacije koje se očituje u smanjenoj prokrvljenosti tkiva, nestašici kisika i acidozi

1. hipovolemija - smanjenje cirkulirajućeg volumena

2. insuficijencija srca

3. promjena tonusa krvnih žila

osnovna podjela šoka

1. hipovolemijski (hemoragijski) šok; I - IV stupnja

2. kardijalni šok

3. vazomotorni (distributivni) šok

podjela hemoragijskog šoka prema stupnjevima:

1. I. stupanj: 15% volumena krvi (750 mL)

2. II. stupanj: 15-30% volumena krvi

3. III. stupanj: 30-40% volumena krvi (2000 mL)

4. IV. stupanj: gubitak krvi veći od 40% (>2.5-3L)

uzroci kardijalnog šoka

1. oštećenje miokarda

2. aritmije

3. infekcije

4. opstrukcije srca

uzroci vazomotornog šoka:

1. smanjeni otpor arteriola

2. septični šok

3. anafilaktički šok

liječenje šoka:

1. uklanjanje uzroka

2. nadoknada intravenskog volumena

3. korekcija tkivne perfuzije i oksigenacije

4. primjena krvi i krvnih komponenti

intervencije MS/T kod liječenja šoka

• monitoring bolesnika (opće stanje, boja kože, vitalni znakovi, stanje svijesti, izgled i boja kože i ekstremiteta, nadzor respiratorne funkcije)

• mjerenje satne diureze

• održavanje prohodnosti dišnih puteva

• uzimanje uzoraka za hematološke i biokemijske pretrage

• mjerenje boli

• praćenje rane i drenaže

• promjena položaja

• izvještavanje liječnika o promjenama

• provođenje terapije prema odredbi liječnika

• asistiranje liječniku kod zahvata i pružanje psihološke potpore bolesniku.

tromboza

naglasak je na prevenciji - edukacija, provođenje vježbi, terapija nisko molekularnim heparinom, vježbe ekstremiteta, promjena položaja, što ranija mobilizacija

uzroci: oštećenje venskog endotela, hiperkoagulabilnost krvi, starija dob, pretilost, dugotrajno mirovanje, op. zahvat kuka i zdjelice

plućna embolija

nastaje kao posljedica začepljenja jednog ili više ogranaka trombom, koji najčešće potječe iz dubokih vena nogu

dijagnostičke pretrage kod plućne embolije:

• EKG, RTG pluća

• lab nalazi (CK, LDH, troponin, D-dimeri, ABS)

• scintigrafija, plućna angiografija

liječenje plućne embolije:

1. konzervativno (heparin i.v, mirovanje, analgetici, fibrinolitici, kisik, kardiotonici)

2. operacijsko:trombo i embolektomija putem katetera koji se uvodi kroz femoralnu venu u plućnu arteriju (ili uvođenje filtera perkutano kroz v. jugularis interna)

(TPN) totalna parenteralna prehrana

• pripremaju se u sterilnim uvjetima

• obično u pakiranjima od 1000 mL,

• normalne su potrebne 2L na dan

• bolesnici s insuf. bubrega ili zatajenjem jetre potrebne su otopine s manjim sadržajem bjelančevina i visokim postotkom aminokiselina

komplikacije TPN:

• kompl. povezane s centralnim venskim kateterom ili prehranom

1. poremećaj glukoze

2. poremećaj serumskih elektrolita i minerala

3. opterećenje tekućinom

4. metabolička bolest kostiju ili demineralizacija kosti

5. jetrene komplikacije

6. infekcije CVK-a

enteralna prehrana

• podjela prema kemijskom sastavu enteralnih formula:

1. klasična hrana

2. farmaceutski pripravci

   1. polimerne formule

   2. oligomerne formule

   3. semielementarni pripravci

   4. monomerni pripravci

   5. elementarni pripravci

• imaju veću osmolarnost te stoga mogu prouzročiti neželjene nuspojave poput osmotskih proljeva

indikacije za enteralnu prehranu

1. bolesnici koji mogu jesti normalno, ali ne jedu (smanjen apetit, anoreksija)

2. bolesnici koji ne jedu iz drugih razloga (nemogućnost ingestije hrane, opstrukcija ili dismotilitet gornjeg probavnog sustava)