EMOCIJE 5.

Stupnjevi uključeni u regulaciju emocija

• U prvim mjesecima

➢ zadatak je postići stabilnost funkcioniranja, tj. nakon uznemirenosti vratiti se u stanje u kojem je sposobno funkcionirati

• Tijekom nekoliko sljedećih mjeseci

➢ interakcija između roditelja i djeteta postaje od središnje važnosti

➢ dijete može inhibirati neke emocionalne izraze i istodobno biti sposobno samo sebe utješiti

• Krajem prve godine

➢ središnje pitanje postaje privrženost

• Nakon prve godine

➢ razvoj pojma o sebi i samoregulacije

Privrženost

• Većina istraživača u ovom području se slaže da su za objašnjavanje individualnih razloga u emocionalnosti važni i okolinski i konstitucijski činitelji

• Neki istraživači (npr. Cassidy, 1994) smatraju najbitnijim odnos roditelja i djeteta, primjerice privrženosti, dok se drugi više usmjeravaju na činitelje unutar djeteta

• Ainsworth je privrženost istodobno učinila predmetom eksperimentiranja i utvrđivanja individualnih razlika →test "nepoznate situacije„ →Sigurna, ambivalentna i izbjegavajuća privrženost

Unutrašnji radni modeli privrženosti

• Prema Bowlbyju, kroz iskustva u dojenačkoj dobi i ranom djetinjstvu dijete izgrađuje unutrašnji radni model odnosa s drugim ljudima

• Mentalni model o tome što se može očekivati u bliskim odnosima

➢ npr. mogu li vjerovati da će me roditelji zaštititi kada ću biti u opasnosti?

• Takve sklonosti su relativno trajne

➢ primjerice, sigurno privržena djeca u dobi od godine dana, u predškolskoj dobi su bila društvenija i komunikativnija s odraslim osobama (npr. Lutkenhaus i sur., 1985)

• Možemo pretpostaviti da iskustva koja su odrasle osobe imale u djetinjstvu utječu na njihovo roditeljsko ponašanje

• George i sur. (1985) razvili su Intervju privrženosti za odrasle, kojim ispituju kako ljudi razmišljaju o svojim ranim odnosima privrženosti

➢ sudionike se pita o njihovom trenutnom odnosu s roditeljima, kao i o tome kakav je taj odnos bio dok su bili djeca →npr. što su u djetinjstvu činili kada su bili uznemireni, jesu li se ikada osjećali odbačeni

➢ na temelju odgovora odrasle se svrstava u kategorije sigurnih/autonomnih, zaokupljenih i odbačenih

• Autonomne odrasle osobe o svojim iskustvima govore objektivno i uravnoteženo

➢ daju cjelovitu sliku teškoća u svom djetinjstvu i svojih iskustava koja su bila i dobra i loša

• Zaokupljene odrasle osobe daju nepovezan prikaz svojih iskustava

➢ još uvijek se čine opterećenima svojim sjećanjima na vlastito, često traumatično djetinjstvo

• Odbačene odrasle osobe daju prilično suzdržan i hladan prikaz svog djetinjstva

➢ prisutni su nesposobnost prisjećanja događaja, idealiziranje ili pretjerana racionalizacija

Unutrašnji radni modeli privrženosti- PT 2

• Procjena žena Intervjuom privrženosti za odrasle tijekom trudnoće, a djece u dobi od godine dana testom „Nepoznate situacije” (Fonagy i sur., 1991)

➢ 75% žena iz kategorije sigurnih/autonomnih imalo je sigurno privrženu djecu

➢ 73% žena iz kategorije zaokupljenih i odbačenih imalo je nesigurno privrženu djecu o Važno je napomenuti da te sličnosti ne moraju proizaći isključivo iz odnosa roditelja prema djetetu, već i zbog genetskih činitelja

• Praćenje osoba čiji je stil privrženosti procijenjen u dobi od godine dana te s kojima je proveden Intervju privrženosti za odrasle u dobi od 20 godina (Waters i sur., 1995)

➢ dvije trećine sigurno i izbjegavajuće privržene djece zadržalo je svoj stil privrženosti u ranoj odrasloj dobi

➢ manje od polovice ambivalentno privržene djece zadržalo je svoj stil privržen

Što možemo učiniti?

Preventivni programi pokazali su učinkovitost Npr. „Minding the Baby” (Slade i sur., 2005; 2020):

- za majke iz rizičnih područja, intenzivni posjeti socijalnog radnika i medicinske sestre od trudnoće pa sve do 2. rođendana, rezultat:

• Veća vjerojatnost sigurne privrženosti, manja vjerojatnost dezorganizirane privrženosti + implikacija za međugeneracijski prijenos neprimjerenih odgojnih obrazaca

Intervencija: "There's no one else that can comfort her like you. Look how she's gazing right at you as if to say ‘thanks.’”

Majčina općenita osjetljivost

• Djeca dojenačke dobi razvijaju osjećaj povjerenja i sigurnosti kao rezultat toga što roditelji osjetljivo reagiraju

➢ na djetetovu uznemirenost

➢ na djetetove pozitivne emocionalne signale

• Ainsworth i suradnici (1978) su proučavali:

➢ pravilno tumačenje djetetovih signala

➢ prihvaćajuće ponašanje prema djetetu

➢ poštivanje djetetove autonomije

➢ pristupačnost djetetu

➢ nježnost

o Sve ove navedene interakcije između majke i djeteta povezane su sa sigurnošću djetetove privrženosti

o Drugi istraživači su potvrdili nalaze, ali s nižom povezanošću (Goldsmith i Alansky, 1987; Grossmann i sur., 1985)

Usklađenost

• Usklađene majke su vremenski i raspoloženjem usklađene sa svojim djetetom – reakcije su bile recipročne i uzajamno potkrepljujuće

➢ npr. kada se dijete glasalo i majka se glasala; kada je dijete željelo samo promatrati majčino lice, i majka se samo promatrala djetetovo lice

• Ovakvim poimanjem „usklađenosti” udaljavamo se od Bowlbyjeve evolucijske teorije, jer se usmjerava na djetetove pozitivne emocije, a ne samo na izmamljivanje roditeljeve skrbi i zaštite

Socijalizacija emocija u međuljudskim odnosima

• Toplina

• Učenje govora o emocijama

• Učinci modeliranja

• Različito reagiranje na različite emocije

Toplina

• Emocionalna toplina je povezana s radošću, dok strah i uznemirenost (koji su prema Bowlbyju pokretači sustava privrženosti) proizlaze iz sasvim drugačijeg emocionalnog sustava

➢ Radost (npr. majka prilazi raširenih ruku) – aktivacija lijeve strane korteksa

➢ Uznemirenost zbog odvajanja od majke (npr. Test nepoznate situacije) – desna strana korteksa

• Sustav emocionalne topline i osjećajnosti se razvio kako bi se stvorile i održale emocionalne veze koje su svojstvene samo ljudskim bićima, te je važno učiniti distinkciju između topline i privrženosti:

➢ roditeljska toplina i osjećajnost utječu na brojne aspekte djetetova razvoja – ne samo na sustav privrženosti

➢ u istraživačkom pogledu dolazi do toga da se sve razlike u privrženosti (pogrešno) pripisuju majčinom načinu reagiranja

Učenje govora o emocijama

o Primjerice, otac kaže kćeri „Ne moraš se bojati tog psa.” ili „Stvarno si me uplašila kad si istrčala pred bicikl.”

• Snimke razgovora o osjećajnim stanjima između majki i njihove trogodišnje djece te djetetove braće i sestara (Dunn i sur., 1991)

➢ što su majke sa svojim trogodišnjacima više razgovarale o osjećajnim stanjima, to su u dobi od šest godina djeca bila uspješnija u prepoznavanju emocija koje su izražavale njima nepoznate odrasle osobe

Učinci modeliranja

• Modeliranje je iznimno važno u prenošenju poruka o tome koje emocije valja pokazivati i na koji način

• Obitelji se međusobno razlikuju po vrsti i učestalosti emocija koje se djeci pokazuju

• Majke iznimno rijetko svojoj dojenčadi pokazuju negativne emocije – 100x više izraza radosti nego ljutnje, 40X više izraza radosti nego tuge (Malatesta i Haviland, 1982)

➢ s djetetovim odrastanjem, broj izražavanja negativnih roditeljskih emocija raste, ali je i dalje vrlo rijedak

• Emocionalna zaraza – ako majke djeteta od šest mjeseci pokazuju više radosti ili ljutnje, dijete isto izražava više te emocije (Malatesta i Haviland, 1982)

Različito reagiranje na različite emocije

• Kada roditelji vide da njihova djeca raspolažu fleksibilnijim načinima izražavanja svojih potreba, tada mijenjaju načine na koje reagiraju na djetetove emocije

➢ npr. poklanjaju pažnju prihvatljivim načinima emocionalnog izražavanja, a ignoriraju druge načine emocionalnog izražavanja

• Majke u prvoj godini djetetovog života više reagiraju na djetetov plač nego u drugoj, no povećava se njihovo reagiranje na djetetovo glasanje i pokušaje govorenja – implicitna poruka djetetu je da treba komunicirati riječima (Brooks-Gunn i Lewis, 1982)

• Roditelji selektivno reagiraju na djetetove emocije, stoga što se ciljevi roditeljstva mijenjaju – roditelj nije više samo „zaštitnik”

Različito reagiranje na različite emocije

• Suosjećajno reagiranje na djetetove negativne emocije, kako djeca rastu, može postati kontraproduktivno

➢ roditelj pogrešnim reakcijama (npr. popuštanjem) potkrepljuje takva ponašanja (Snyder i Patterson, 1986)

• Roditelji poučavaju one emocionalne stilove koji su njima prihvatljivi (npr. je li prihvatljivo iskazivati tugu ili ljutnju)

➢ djeca koju su roditelji s pet godina podučavali o značenju tuge ili ljutnje i načinima nošenja s njima, u dobi od osam godina su doživljavala manje znakova stresa i manje negativnih emocija (Hooven i sur., 1995)

• Bitan je ukupan emocionalni ton roditelja u odnosu s djetetom

➢ ukoliko je roditelj općenito topao, a „čvrsto” zaustavi djetetovo izražavanje ljutnje u neprimjerenom kontekstu, to neće imati negativne posljedice za dijete

• Utjecaj drugih važnih osoba

➢ Djeca u dobi od dvije do tri godine više reagiraju na ljutnju drugog djeteta nego na tugu (Denham, 1986), no s odrastanje djeca postaju sposobnija reagirati i na emocije nižeg intenziteta (tj. više na tugu, koja je obično „tiša” od ljutnje)

➢ Djeca u dobi od četiri ili pet godina u interakciji najčešće pokazuju radost (34%), zatim tugu (30%), ljutnju (22%) i bol (13%)

- druga djeca najčešće ignoriraju bol, potom ljutnju pa tugu - možemo zaključiti da emocije koje su najviše ignorirane se i pojavljuju u manjoj mjeri

- reakcije na emocije nisu uvijek usmjerene na drugu osobu

– primjerice, na nečiju ljutnju djeca često reagiraju tako da mu se „miču s puta”

Način na koji kultura utječe na razvoj emocionalnosti

• Obitelji postoje unutar društava i pod utjecajem su obrazaca emocija koji postoje u tom društvu

➢ u nekim kulturama potiče se razvoj agresivnosti (npr. zajednica Janomamo) te je djeci i odraslima koji nisu agresivni teško tamo živjeti (Eibl-Eibesfeldt, 1979)

➢ u nekim kulturama djecu se nastoji učiniti neosjetljivom (npr. Kipsagi u Keniji) te da ne pokazuju strah i tugu pa ih majka kao, dojenčad, vrlo kratko tješi i gotovo odmah im pokušava preusmjeriti pažnju na nešto drugo (Harkness i Super, 1985)

• Zastupljenost određenih vrsta emocionalnih poremećaja u djetinjstvu je također različita

➢ npr. u usporedbi SAD-u, u Tajlandu znatno manji broj djece izražava poremećaje koji se temelje na ljutnji

Emocionalne sheme

• Naše emocionalne sheme su pročišćena znanja o tome što možemo očekivati, i one se temelje na našem ranijem doživljavanju emocija u odnosima s drugim ljudima (Baldwin, 1992)

• Primjerice, shema „druženje s drugom osobom”

➢ je li to živahna ili depresivna aktivnost?

➢ depresivna majka koja se prisiljava na igru s djetetom

– doživljaj „lažne majke” (koja glumi da uživa u igri) i „lažnog sebe”

Temperament

• Temperament se definira kao oni aspekti ponašanja i emocija koji su konstitucijski određeni, stabilni u vremenu i kroz različite situacije, imaju neurofiziološku osnovu i u određenoj mjeri su nasljedni (Goldsmith, 1993)

• Ni u ranoj dobi temperament nije posve konstitucijski uvjetovan

➢ npr. djeca koja su u dobi od tri mjeseca pokazivala malo negativnih emocija, a u dobi od devet mjeseci puno negativnih emocija, imala su očeve koje su u odnose s drugim ljudima unosila manje osjećajnosti, prije djetetova rođenja su negativnije gledala na brak i više su se razlikovali od svojih supruga po količini uključenosti u skrb o djetetu (Belsky i sur., 1991)

➢ mogući je i suprotan smjer promjene, ukoliko je majka npr. visokog samopoštovanja i s manje negativnih iskustava u braku (Belsky i sur., 1991)

Stabilnost temperamenta

• U razdoblju od drugog mjeseca života do navršenih godinu dana utvrđena je korelacija od 0,46 za pozitivnu reaktivnosti te 0,50 za negativnu reaktivnost (iritabilnost) (Worobey i Blajda, 1989)

• Korelacija između mjere ukupnog teškog-lakog temperamenta između predškolske i odrasle dobi iznosi 0,15

• Jedna od bitnih dimenzija temperamenta je i sramežljivost

➢ vrlo sramežljiva djeca imaju visok i stabilan broj otkucaja srca te veću simpatičku reaktivnost

➢ upućuje na niži prag limbičko-hipotalamičke pobudljivosti zbog neočekivanih podražaja u okolini

• Praćenje djece koja su u dobi od dvije godine bila krajnje zakočena do dobi od sedam godina

➢ u dobi od dvije godine ta su se djeca kod susreta s nepoznatom djecom i odraslim osobama priljubila uz svoju majku, prestala su pričati i dugo vremena se nisu upuštala u interakciju s nepoznatom osobom

– približno 7% djece iz neselekcioniranog uzorka je pripalo u ovu skupinu

➢ u dobi od sedam godina, ta su djeca bila uključena u situaciju sa deset nepoznatih vršnjaka

- mjerila se učestalost djetetovih spontanih primjedbi i razdoblja stajanja po strani

- „zakočena djeca” su ostala „zakočena”, dok kod ostalih nije utvrđena takva stabilnost

Odnos temperamenta i stila privrženosti

• Dijete se mora uklopiti među svoje roditelje, a roditelji se moraju prilagoditi djetetovu temperamentu 

• Neki autori (Kagan, 1987) smatraju da nam „Test nepoznate situacije” više govori o djetetovom temperamentu, nego o roditeljskim reakcijama i roditeljskoj osjetljivosti

➢ primjerice, ovisi o tome koliko se dijete lako razljuti, o tome koliko ga zanimaju predmeti, a koliko ljudi

Emocionalne sklonosti – reakcije na okolinu

• Emocionalni se obrasci s vremenom učvršćuju

➢ prema jednom pristupu, neke od specifičnih emocija počinju prevladavati

➢ prema drugome pristupu, dinamičkih sustava, putem ponavljanih vrsta interakcija oblikuju se specifični modovi i razvija se kontinuitet u vremenu

• Određeni kontinuiteti imaju adaptivnu ulogu

➢ ako je dijete u određenoj mjeri emocionalno predvidljivo, roditelj može predvidjeti njegove reakcije i prilagoditi okolinu, na način da smanji mogućnosti pojave onih reakcija koje su najviše uznemirujuće

Obrasci emocionalnosti u djetinjstvu koji se protežu na odraslu dob

• Praćenje osoba koje su u dobi od osam godina bili ili „teške naravi” ili sramežljivi, uz ponovno ispitivanje trideset godina kasnije (Caspi i sur., 1987)

➢djeca koja su u dobi od osam godina imala napade bijesa, u odrasloj su dobi češće imala „tešku narav”

– češće su u međuvremenu napuštala školovanje te imala nestabilniju radnu karijeru

➢žene s „teškom naravi” – posljedice za obiteljski život, u smislu da su se češće udavale „ispod očekivanja” za svoju društveni stalež, češće su se razvodile, bile su manje zadovoljne bračnim odnosima, a supruzi i djeca su ih češće procjenjivali kao „teške roditelje”

• Praćenje osoba koje su u dobi od osam godina bili ili „teške naravi” ili sramežljivi, uz ponovno ispitivanje trideset godina kasnije (Caspi i sur., 1987)

➢muškarci koji su kao djeca bili sramežljivi kasnije su stupali u brak, kasnije su postajali očevi i kasnije su uspostavili stabilnu radnu karijeru

➢za sramežljive žene, to je imalo blaže posljedice nego za sramežljive muškarce

– nisu se kasnije udavale, niti kasnije rađale, no kao i sramežljivi muškarci, provodile su manje vremena u svijetu rada

– češće su se udavale za muškarce koji su postigli viši status u karijeri – vjerojatno tradicionalnije

Dimenzije i crte ličnosti

• Većina dimenzija i crta ličnosti je emocionalne i socijalne naravi

• Neki genetski obrasci ponašanja su specifični (npr. majčinsko njegovanje), dok su drugi varijabilniji (npr. toplina, sramežljivost)

• Geni omogućavaju varijabilnost – tek dio varijance, primjerice topline, objašnjiv je genetskim činiteljima (20-50%)

• Michelov situacijski pristup (1968) – u jednoj situaciji se možemo ponašati na jedan način, a u drugoj na drugi

• Vjerojatno ličnost s godinama postaje sve stabilnija (Wiggins i Pincus, 1992)

➢ posao, partnerski odnosi, životne okolnosti i sposobnosti se iskristaliziraju iz mnoštva mogućnosti

• Teoretičari uglavnom priznaju postojanje „velikih pet” dimenzija ličnosti

o Neuroticizam

o Ekstraverzija

o Otvorenost

o Ugodnost

o Savjesnost

• Neuroticizam i ekstraverzija su dominantno emocionalne dimenzije, otvorenost također ima emocionalnu kvalitetu, a ugodnost je bliska toplini i osjećajnosti

• U mjeri u kojoj su dimenzije ličnosti stabilne, možemo očekivati i njihovu nasljednost

• Velik dio našeg kontinuiteta ima i emocionalnu odliku i uključuje naše odnose s drugima, no s druge strane, životna iskustva nas mijenjaju

Vrijednosti i zabrinutost zbog COVID-19: važnost emocionalne stabilnosti (Fischer, 2021)

• Vrijednosti su definirane kao relativno stabilna uvjerenja o tome što je važno u životu (Schwartz i sur., 2012)

➢ povezan s nizom društvenih i političkih varijabli koje relevantne za učinkovito funkcioniranje modernih demokratskih društava (npr. Maio, 2016.; Sortheix i sur., 2019)

• Utvrđeno je da su vrijednosti relativno stabilne nakon rane odrasle dobi, s velikim promjenama koje se događaju samo u kontekstu velikih osobnih ili društvenih tranzicija u društvenim ulogama i životnim događajima (Bardi i Goodwin, 2011)

➢ u skladu s pretpostavkom da vrijednosti obuhvaćaju široke motivacijske procese koji su osjetljivi na glavne životne uvjete (Fischer, 2017; Fischer i Boer, 2015)

• Sudionici: 578 državljana Brazila (prosječna dob 38.5 godina, min = 19, max = 82; 70% žena)

• Instrumenti:

➢ Emocionalna stabilnost je mjerena Vrlo kratkom formom Big Five inventara 2 (BFI-2SX) (Soto i John, 2017), na skali od pet stupnjeva

➢ Zabrinutost zbog zaraze COVID-om i ekonomske recesije mjerene sa po jednom česticom: “Koliko se bojite da biste vi ili vaši voljeni mogli oboljeti i teško patiti od korona virusa?” i “Koliko se bojite da biste vi ili vaši voljeni mogli patiti od ekonomske recesije nakon korona krize?"

➢ European Social Survey verzija Upitnika vrijednosti (Schwartz, 2003), koja je prethodno prevedena i prilagođena za brazilski uzorak (Campos i Porto, 2010) – svaka vrijednost je ispitana s dvije čestice (jedna s tri)

• Autori su predvidjeli i potvrdili da je zabrinutost oko zaraze snažnije povezana sa vrijednošću sigurnosti, dok je ekonomska zabrinutost snažnije povezana s vrijednošću moći, posebno kod osoba nižom emocionalnom stabilnošću

• Pojedinci koji su emocionalno stabilniji i uravnoteženiji vjerojatno neće u većoj mjeri preispitivati svoje životne ciljeve u okolnostima pandemije