1/65
Flashcards covering vocabulary and key concepts of Roman Law from the founding of Rome to Justinian's codification, based on the provide lecture notes.
Name | Mastery | Learn | Test | Matching | Spaced | Call with Kai |
|---|
No analytics yet
Send a link to your students to track their progress
Rimsko pravo
Pravni poredak u rimskoj državi od osnutka Rima (754. g. pr. Kr.) do Cara Justinijana (527.- 565. g. poslije Kr.).
Corpus iuris civilis
Justinijanova kodifikacija rimskog prava koja čini zaključnu fazu njegova razvoja.
Pandektno pravo
Naziv za recipirano rimsko pravo prema najvažnijem dijelu Justinijanove kodifikacije, Pandectae.
Ius est ars boni et aequi
Celzova definicija prava: "pravo je umijeće dobrog i pravičnog".
Iustitia
Ulpijanova definicija pravednosti: "postojana i trajna volja da se svakome dâ pravo koje mu pripada" (iustitia est constans et perpetua voluntas ius suum cuique tribuendi).
Praecepta iuris
Temeljna načela prava prema Ulpijanu: pošteno živjeti, drugoga ne povrijediti, svakome dati ono što mu pripada (honeste vivere, alterum non laedere, suum cuique tribuere).
Ius civile
Pravne norme koje je jedan narod stvorio samo za sebe; u širem smislu pravo koje je vrijedilo samo za rimske građane.
Ius gentium
Pravo zajedničko svim narodima koje se temelji na naravnom razumu (naturalis ratio) i omogućuje promet sa strancima.
Ius naturale
Naravno ili prirodno pravo koje je apsolutno i nepromjenjivo za sve narode i vremena (semper aequum et bonum).
Ius scriptum
Pisano pravo koje proizlazi od organa javne vlasti kojima pripada zakonodavna funkcija.
Ius non scriptum
Nepisano ili običajno pravo (consuetudo) koje se stvara trajnim i opetovanim izvršavanjem.
Ius cogens
Prisilni pravni propisi koji se ne mogu promijeniti ili isključiti stranačkim ugovorom.
Ius dispositivum
Propisi od kojih stranke mogu odstupiti ili ih mogu ugovorom drugačije regulirati.
Zakonik dvanaest ploča (Lex duodecim tabularum)
Najstarija rimska kodifikacija iz polovice 5. st. pr. Kr. koja je uzakonila dotadašnje običajno pravo.
Ius honorarium
Pretorsko ili honorarno pravo stvoreno djelatnošću jurisdikcijskih magistrata putem njihovih edikata radi nadopune civilnog prava.
Edictum perpetuum
Jedinstven i nepromjenjiv tekst pretorskog edikta kojeg je po nalogu cara Hadrijana redigirao Salvius Iulianus oko 130. g.
Constitutiones principum
Carske konstitucije koje od doba principata dobivaju snagu zakona, iskazane kroz edikta, dekreta, reskripta i mandata.
Ius respondendi
Povlastica koju je car dodjeljivao uglednim pravnicima da daju pravna mišljenja (responsa) s autoritetom samog cara.
Gaius
Klasični pravnik autor Institucija (Institutiones) u 4 knjige, jedinog gotovo potpuno sačuvanog klasičnog dijela.
Lex citationis
Zakon o citiranju iz 426. g. prema kojem su se pred sudom smjela citirati djela petorice pravnika: Papijana, Paula, Ulpijana, Modestina i Gaja.
Interpolacije
Preinake, dodaci i skraćivanja starih klasičnih tekstova koje su vršili Justinijanovi kompilatori radi usklađivanja s novim vremenom.
Djelatna sposobnost
Sposobnost vlastitim djelanjima proizvoditi pravne učinke; dijeli se na poslovnu i deliktnu sposobnost.
Nasciturus
Začeto dijete koje se smatra već rođenim ukoliko se radi o njegovim probicima (nasciturus pro iam nato habetur).
Capitis deminutio
Gubitak ili promjena pravne osobnosti: maxima (gubitak slobode), media (gubitak građanstva), minima (promjena položaja u obitelji).
Peculium
Određena imovinska masa koju gospodar ili otac prepušta robu ili sinu na slobodno upravljanje.
Manumissio
Pravni akt kojim gospodar otpušta roba iz svoje vlasti i daje mu slobodu.
Patronatus
Trajni pravni odnos između osloboditelja (patronus) i oslobođenika (libertinus) temeljen na obvezama poslušnosti i poštovanja.
Kolonat (colonatus)
Ugovor o zakupu zemljišta kojim se slobodan obrađivač (colonus) obvezuje davati naknadu, s vremenom pretvoren u nasljednu ovisnost o zemlji.
Ius commercii
Pravo sudjelovanja i sklapanja prometnih poslova rimskog civilnog prava.
Ius connubii
Pravo sklapanja punovažnog rimskog civilnog braka (matrimonium iustum).
Agnacija (adgnatio)
Obiteljska veza temeljena na podložnosti istoj očinskoj vlasti (patria potestas), a ne na krvnom srodstvu.
Kognacija (cognatio)
Krvno srodstvo zasnovano na muškoj ili ženskoj liniji podrijetla od zajedničkog pretka.
Affectio maritalis
Trajna namjera muškarca i žene da žive kao muž i žena, što je uz zajednički život bio bitan element rimskog braka.
Dos (miraz)
Imovinski doprinos koji se daje mužu radi lakšeg podnošenja troškova braka (ad matrimonii onera ferenda).
Ius vitae ac necis
Pravo života i smrti koje je pater familias u drevno doba imao nad članovima svoje obitelji.
Adrogatio
Posinjenje osobe sui iuris čitavim aktom pred narodnom skupštinom (comitia calata).
Emancipatio
Akt otpuštanja sina iz očinske vlasti kojim on postaje osoba sui iuris.
Tutela impuberum
Tutorstvo nad nedoraslima radi zaštite osoba koje nemaju punu djelatnu sposobnost zbog dobi.
Cura furiosi
Skrbništvo nad duševno bolesnim osobama utvrđeno već u Zakoniku XII ploča.
Res in commercio
Stvari koje mogu biti objektom pravnog prometa i dio imovine pojedinca.
Res mancipi
Najvažnije stvari za poljodjelsku zajednicu (italska zemljišta, robovi, veća stoka, poljske služnosti) koje se prenose mancipacijom.
Possessio (posjed)
Činjenična vlast na tjelesnoj stvari (corpus) povezana s voljom držati stvar za sebe (animus possidendi).
Detentio (držanje)
Faktična vlast na stvari bez volje da se stvar drži kao vlastita (npr. najamnik).
Dominium (vlasništvo)
Potpuna i isključiva pravna vlast na tjelesnoj stvari (in re potestas).
Usucapio (dosjelost)
Originarno stjecanje vlasništva neprekidnim posjedovanjem stvari kroz zakonom određeno vrijeme.
Rei vindicatio
Vlasnička tužba kojom kviritski vlasnik traži povrat posjeda svoje stvari od posjednika nevlasnika.
Servitutes (služnosti)
Stvarna prava na tuđoj stvari (iura in re aliena) koja ovlašćuju nositelja na određeno korištenje tuđe stvari.
Ususfructus (plodouživanje)
Osobna služnost koja ovlašćuje nositelja koristiti tuđu stvar i ubirati plodove čuvajući njezinu suštinu (salva rerum substantia).
Pignus (ručni zalog)
Slučaj u kojemu se zalogoprimcu predaje posjed stvari radi osiguranja tražbine.
Hypotheca (ugovorni zalog)
Založno pravo kod kojeg stvar ostaje u posjedu dužnika do dospjelosti tražbine.
Obligatio (obveza)
Pravna veza (vinculum iuris) po kojoj je jedna osoba (dužnik) dužna izvršiti činidbu drugoj osobi (vjerovnik).
Stipulatio
Formalistički verbalni ugovor koji nastaje usmenim pitanjem i neposrednim sukladnim odgovorom.
Culpa (krivnja)
Propust dužne pažnje; dijeli se na culpa lata (krajnja nepažnja) i culpa levis (obična nepažnja).
Dolus (prijevara/namjera)
Namjerno i svjesno postupanje kojim se drugome nanosi šteta ili ga se dovodi u zabludu.
Mora debitoris
Dužnikovo zakašnjenje koje nastaje ako dužnik o dospjelosti svojom krivnjom ne ispuni obvezu.
Novatio (obnova obveze)
Ugovor kojim se postojeća obveza dokida, a na njezino mjesto dolazi nova s elementom novosti.
Compensatio (prijeboj)
Ukidanje obveze obračunavanjem protutražbine koju dužnik ima prema vjerovniku.
Mutuum (zajam)
Realni ugovor kojim se u vlasništvo predaje novac ili druge zamjenjive stvari uz obvezu povrata iste količine.
Emptio venditio (kupoprodaja)
Konsenzualni ugovor kojim prodavatelj obećaje prepustiti stvar, a kupac platiti cijenu (pretium).
Societas (ortaštvo)
Ugovor kojim se dvije ili više osoba udružuju radi postizanja zajedničkog dopuštenog cilja zajedničkim sredstvima.
Mandatum (nalog)
Ugovor kojim nalogoprimac prihvaća besplatno izvršiti neki posao za nalogodavca.
Furtum (krađa)
Namjerno protupravno prisvajanje tuđe pokretne stvari ili njezine uporabe (furtum usus) učinjeno iz koristoljublja.
Hereditas (nasljedstvo)
Univerzalna sukcesija cjelokupne imovine (prava i obveza) preminulog ostavitelja na nasljednika.
Testamentum (oporuka)
Jednostrani formalni pravni posao za slučaj smrti koji obvezno sadrži imenovanje nasljednika (heredis institutio).
Legatum (zapis)
Oporučna odredba kojom ostavitelj nalaže nasljedniku da pojedinu imovinsku korist preda trećoj osobi (zapisovniku).
Litiskontestacija
Procesualni ugovor stranaka kojim se u formularnom postupku fiksira predmet spora pred magistratom.