1/93
Looks like no tags are added yet.
Name | Mastery | Learn | Test | Matching | Spaced | Call with Kai |
|---|
No analytics yet
Send a link to your students to track their progress
Planiranje
Proces određivanja ciljeva i strategija za postizanje tih ciljeva.
Organizovanje
Aktivnost koja uključuje strukturiranje i raspoređivanje resursa kako bi se postigli ciljevi.
Vodenje
Proces usmeravanja i motivisanja ljudi kako bi ostvarili ciljeve organizacije.
Kontrola
Aktivnost koja se bavi praćenjem i procenom rezultata kako bi se osiguralo da se postižu ciljevi.
Menadžment
Univerzalna aktivnost koja se primenjuje u svim segmentima ekonomije i društva, uključujući privredna društva, vladine agencije, bankarstvo, poljoprivredu, sport, umetnost, zdravstvene organizacije, verske institucije i vojsku.
Menadžment kao vestina obavljanja poslova pomoću ljudi
Definicija menadžmenta prema Follet M. P.
Menadžment kao aktivnost kojom se obezbeđuju, raspodele i iskorišćavaju ljudski napori i fizički resursi radi postizanja ciljeva
Definicija menadžmenta prema Koontz H.
Menadžment kao proces oblikovanja i održavanja okruženja u kojem se efikasno ostvaruju odabrani ciljevi
Definicija menadžmenta prema Waren D.
Menadžment kao predvidanje, planiranje, komandovanje, koordiniranje i kontrola u procesu dostizanja ciljeva kompanije
Definicija menadžmenta prema Fajol A.
Menadžment kao dinamički i kontinuirani proces rešavanja problema u obavljanju poslovne aktivnosti
Definicija menadžmenta prema Milisavljević M.
Velika važnost profesionalnog menadžmenta za uspešno poslovanje svakog privrednog društva
Definicija menadžmenta prema Drucker P.
Menadžment kao sistematična disciplina, veština i profesionalna aktivnost
Definicija menadžmenta danas.
Klasična škola naučnog upravljanja
Skup ideja koje naglašavaju kontrolu, poredak i formalnost u organizaciji.
Birokratski model organizacije
Formalni tip organizacije baziran na efektivnosti i racionalnosti.
Moderna teorija menadžmenta
Naučna disciplina koja se razvija od sredine 20. veka, bazirana na principima naučnog upravljanja.
Tri vrste veština koje menadžeri trebaju posedovati
Tehničke, interpersonalne i konceptualne veštine.
Sredstva za rad
Adekvatno korišćenje resursa za obavljanje posla.
Stečeno znanje
Znanje iz određene oblasti kao što su računovodstvo i informacione tehnologije.
Ljudske veštine
Sposobnost menadžera da rade sa drugim pojedincima i grupama u organizaciji, uključujući motivaciju, komunikaciju i liderstvo.
Konceptualne veštine
Sposobnost menadžera da sagledaju organizaciju u celini i njeno uklapanje u šire okruženje.
Efektivnost
Sposobnost postizanja željenih rezultata.
Konceptualnost
Sposobnost razumevanja i primene konceptualnih ideja.
Komunikacija
Sposobnost prenošenja informacija i ideja na jasan i efikasan način.
Održavanje međuljudskih odnosa
Sposobnost održavanja pozitivnih odnosa sa drugim ljudima.
Nezavisnost menadžmenta
Menadžment je nezavisan od vlasništva kompanije i predstavlja profesionalnu aktivnost.
Promene u industrijskim odnosima
Promene u odnosima između vlasnika kompanije i upravljačkih funkcija.
Teorija i praksa menadžmenta
Dvanaest autora koji su imali najveći doprinos teoriji i praksi menadžmenta u prošlom veku.
Nacionalne kulture
Kulturološke razlike naroda i njihovih nacionalnih kultura utiču na primenu principa, teorija i tehnika menadžmenta.
Podsvesne pretpostavke
Ponašanje menadžera i zaposlenih u poslovnim sistemima je određeno podsvesnim pretpostavkama, vrednostima i normama nacionalne kulture.
Kulturne dimenzije
Vrednosti kulturnih dimenzija jedne nacionalne kulture utiču na segmente menadžmenta i organizacionog ponašanja.
Klasičan pristup menadžmentu
Prvi ozbiljno istraživanje menadžmenta koje se fokusira na unapređenje produktivnosti osoblja.
Naučni menadžment
Teorija koju je formulisao Taylor F. koja se fokusira na pronalaženje najboljeg načina obavljanja posla.
Administrativna teorija
Teorija koja se fokusira na principe efektivnog menadžmenta u širem kontekstu organizacije.
Menadžment
Univerzalni set funkcija koje uključuju predviđanje, planiranje, komandovanje, koordiniranje i kontrolu u procesu dostizanja kompanijskih ciljeva.
Preduzetničke aktivnosti
Tehničke, komercijalne, finansijske, obezbeđenje, računovodstvene i menadžerske aktivnosti koje su ključni elementi biznis modela.
Proces upravljanja
Faza predviđanja i planiranja koja omogućava vrhunskim menadžerima da predvide budućnost i kreiraju planove aktivnosti organizacije.
Organizovanje
Pokretanje svih ljudskih i materijalnih resursa organizacije u svrhu ostvarivanja ciljeva.
Komandovanje
Izdavanje naredbi podređenima o tome kako obavljati posao radi održavanja aktivnosti među zaposlenima.
Koordinacija
Harmonizacija svih aktivnosti i resursa u organizaciji radi ostvarivanja ciljeva.
Kontrola
Proces praćenja planova radi osiguranja njihove pravilne realizacije.
14 principa menadžmenta
Podela rada, autoritet, disciplina, jedinstvo komandovanja, jedinstvo planiranja, podređenost individualnih interesa opštim interesima kompanije, novčana naknada, centralizacija upravljačkih funkcija, piramidalna struktura upravljanja, poredak, pravičnost, vreme uhodavanja za zaposlene, inicijativa svih zaposlenih, korporativni (timski) duh.
Birokratija
Organizacija sa striktno definisanom hijerarhijom, jasnim pravilima funkcionisanja i preciznom linijom komandovanja, kao idealan tip organizacije prema Weberu M.
Klasična teorija organizacije
Teorija koja identifikuje preduzetničke aktivnosti i principe menadžmenta za obavljanje menadžerskih aktivnosti, ali se primenjuje samo u relativno stabilnom okruženju i hijerarhijskim organizacijama.
Hawthorn efekat
Efekat koji je otkriven tokom Hawthorn studije, gde su faktori kao što su pažnja, međusobni odnosi i grupni standardi imali veći uticaj na produktivnost radnika od novca i uslova rada.
Pokret ljudskih odnosa
Pokret koji se fokusira na humanizaciju menadžmenta, sa naglaskom na potrebama zaposlenih i grupnim standardima.
Fiziološke potrebe
Osnovne potrebe organizma za hranom, vodom, snom, toplinom i ostalim osnovnim životnim potrebama.
Potrebe za sigurnošću
Potreba za osećajem sigurnosti, zaštitom od opasnosti i stabilnošću.
Potrebe za pripadnošću
Potreba za socijalnom povezanošću, prijateljstvom i pripadanjem grupi.
Potrebe za uvažavanjem
Potreba za poštovanjem, priznanjem i samopoštovanjem.
Potrebe za samoaktualizacijom
Najviša potreba koja se odnosi na ostvarivanje punog potencijala, postizanje ličnog razvoja i ostvarenje svojih ciljeva.
Teorija X
Negativan pogled na ljude, pretpostavlja da su neambiciozni, izbegavaju odgovornost i zahtevaju čvrstu kontrolu.
Teorija Y
Pozitivan pogled na ljude, pretpostavlja da su samostalni, odgovorni i inicijativni u svojem ponašanju.
Biheviorističke nauke
Naučne discipline koje proučavaju ljudsko ponašanje u organizaciji, uključujući motivaciju, grupno ponašanje i interpersonalne odnose.
Kvantitativni pristup
Pristup koji koristi matematičke, statističke i informacijske modele za analizu i rešavanje problema u menadžmentu.
Integrativni pristup
Pristup koji posmatra organizaciju kao mrežu poslovnih procesa koji stvaraju vrednost za potrošače i ostvaruju ciljeve organizacije.
Otvoreni sistem
Sistem koji je u interakciji sa okruženjem i pod uticajem spoljašnjih faktora.
Zatvoreni sistem
Sistem koji nije pod uticajem okruženja i ne interaguje sa spoljašnjim faktorima.
Kontigentni (situacioni) pristup
Pristup koji se prilagođava specifičnim situacijama i uslovima okruženja, pronalazeći adekvatna rešenja za efikasnost organizacije.
Teorija X
Osnovne pretpostavke ove teorije su da čovek po prirodi nije motivisan, da radi samo koliko mora, bez ambicija je i ne voli odgovornost, ravnodušan je u odnosu na ciljeve organizacije u kojoj radi.
Teorija Y
Ova teorija smatra da su ljudi motivisani, poseduju mogućnost razvoja i sposobni su da preuzmu odgovornost i usmere svoje ponašanje prema ciljevima organizacije.
Teorija hijerarhije motiva i potreba
Abraham Maslov je razradio pristup potreba u teoriji motivacije i definisao koncept hijerarhije ljudskih potreba.
Motivaciona teorija dva faktora
Ovu teoriju postavio je F. Herberg. Sustina je da svi faktori radne motivacije i zadovoljstva poslom mogu da se svrstaju u dve grupe:prvu grupu čine svi faktori koji izazivaju nepostojanje nezadovoljstva i obuhvataju sve faktore do onih koji izazivaju zadovoljstvo, dok druga grupa obuhvata skup faktora između onih koji izazivaju nezadovoljstvo pa sve do onih koji ne izazivaju nezadovoljstvo.
Instrumentalne teorije motivacije
Najpotpuniju teoriju postavio je Vrum, kao teoriju očekivanja preferencije, odnosno teoriju očekivanja. Osnovne varijable Vrumove teorije su:valenca, očekivanje i ishod.
Teorija Z
Glavne karakteristike američkog menadžmenta su:kratkoročno zadržavanje zaposlenih u jednoj kompaniji, individualizam u odlučivanju, individualna odgovornost, brzo napredovanje u službi, direktni mehanizmi kontrole, specijalizovana profesionalna karijera, selektivna briga o zaposlenima.
Karakteristike japanskog menadžmenta
Doživotno zaposlenje, kolektivno odlučivanje, kolektivna odgovornost, postupno napredovanje na poslu, indirektna kontrola, nespecijalizovana profesionalna karijera, briga o svim ljudima kompanije u kontekstu njihove ličnosti.
Z tip organizacije menadžmenta
Dugoročno zaposlenje, kolektivno odlučivanje, individualna odgovornost, sistem postupnog napredovanja zaposlenih, umereno specijalizovana profesionalna karijera, mehanizam indirektne kontrole, briga za zaposlene u kompaniji, uključujući i njihove porodice.
Planiranje
Planiranje predstavlja primarnu i najvažniju fazu procesa menadžmenta. Uključuje postavljanje strategije za postizanje zadatih ciljeva i kreiranje planova kojima se koordinišu aktivnosti za njihovu realizaciju.
Organizovanje
Organizovanje predstavlja proces koji se sastoji od definisanja, grupisanja i struktuiranja aktivnosti, podele i alokacije uloga na osnovu grupisanja i struktuiranja aktivnosti, utvrđivanja mera rezultata grupa i pojedinaca, utvrđivanja pravila i sistema rada.
Vodenje
Vodenje je najznačajnija i neprekidna funkcija menadžmenta koja se sastoji od skupa aktivnosti usmerenih ka oblikovanju ponašanja zaposlenih u organizaciji.
Kontrol
Sustina vodenja
Sposobnost lidera da utiče na pojedince ili grupe u organizaciji da efikasno izvrše ciljeve i zadatke.
Vodenje
Dinamična akcija koja zahteva kolektivnu i kreativnu aktivnost cele organizacije, uključujući vođu, zaposlene, oblikovanje ponašanja i održavanje organizacione kulture.
Elementi vodenja
Ponasanje pojedinaca i grupa, komunikacija, motivisanje zaposlenih, autoritet i razni stilovi vodenja.
Liderstvo
Sposobnost lidera da utiče i navede druge ljude da ga slede, posebna veština koju ne poseduju svi menadžeri.
Kontrola
Merenje i korekcija aktivnosti u organizaciji kako bi se poslovi odvijali prema planu.
Tipovi kontrole
Predkontrola (preventivna kontrola), kontrola u toku procesa rada, kontrola posle procesa rada (feedback kontrola).
Strategijski menadžment
Proces kojim privredno društvo utvrđuje svrhu svog postojanja i ciljeve, donosi odluke o njihovom ostvarivanju, sprovodi akcije i ocenjuje rezultate.
Karakteristike strategijskog menadžmenta
Interdisciplinarnost, eksterna i interna orijentacija, fokus na budućnost privrednog društva.
Glavni elementi strategije kompanije Southwest Airlines
Niske cene, letovi na relacijama sa intenzivnim prometom, uljudnost i vaspitanje osoblja, vazdušna flota od samo Boing 737 aviona, rezervacije i kupovina karata preko interneta, izbegavanje preopterećenih vazdušnih luka.
Proces razvoja strategijskog menadžmenta
Budžetsko planiranje, planiranje zasnovano na predviđanju, strategijsko planiranje, strategijski menadžment.
Faza razvoja strategijskog menadžmenta
Druga faza razvoja strategijskog menadžmenta vezuje se za pedesete godine prošlog veka. Menadžment se oslanjao na stečena iskustva u poslovanju i pretpostavke da će se nastaviti prethodni trendovi.
Strategijsko planiranje
Treća faza razvoja strategijskog menadžmenta uključuje strategijsko razmišljanje i korišćenje strategijskog planiranja. Dinamičan razvoj privrednog ambijenta forsira strategijsko razmišljanje i planiranje.
Koncept strategijskog menadžmenta
Strategijski menadžment nastaje kao rezultat potrebe za kreiranjem budućnosti i usavršavanjem sistema planiranja. Cilj je da se privredno društvo uspešno suoči sa mogućnostima i opasnostima globalnog međunarodnog okruženja.
Proces strategijskog menadžmenta
Strategijski menadžment se bavi analizom krajnjih strategijskih ciljeva i eksternog i internog okruženja privrednog društva. Menadžeri donose strateške odluke o tome u kojim privrednim granama treba da se takmiče i kako da se nadmeću.
Formulisanje strategije
Prva faza procesa strategijskog menadžmenta uključuje formulisanje strategije. To podrazumeva analizu postojeće situacije i razvoj odgovarajućih strategija.
Implementacija strategije
Druga faza procesa strategijskog menadžmenta je implementacija strategije. Ova faza uključuje sprovođenje strategija u akciju i eventualno modifikovanje ili promenu strategija ako je potrebno.
Evaluacija strategije
Treća faza procesa strategijskog menadžmenta je evaluacija strategije. Ova faza uključuje ocenu uspeha strategije i eventualne promene ukoliko je potrebno.
Strategijska analiza
Strategijska analiza je početna tačka procesa strategijskog upravljanja. U ovoj fazi se analizira eksterno i interno okruženje privrednog društva radi razumevanja strategijske pozicije.
Analiza eksternog okruženja
Analiza eksternog okruženja se fokusira na sagledavanje opšteg okruženja i konkurentske situacije kako bi se identifikovale potencijalne šanse i pretnje.
Strategijski izbor
Strategijski izbor je faza procesa strategijskog upravljanja u kojoj se kreiraju moguće strategije, ocenjuju i biraju na osnovu analize.
Primena strategije
Primena strategije je cilj strategijske analize i izbora. Ova faza je važna jer strategija neće imati vrednost ako nije adekvatno primenjena.
Realizacija strategije
Realizacija strategije uključuje kreiranje organizacione strukture, planiranje i kontrolu resursa, kao i upravljanje promenama. Ova faza je ključna za uspeh strategije.
Stopa neuspeha strategija
Istraživanja pokazuju da se stopa neuspeha strategija kreće od 70% do 90%, pri čemu glavni problem nije loša strategija, već njena implementacija.
Karakteristike uspešnih privrednih društava
Sposobnost brze implementacije formulisane strategije je jedna od osnovnih karakteristika uspe