EMOCIJE 1. (2. KOL)

Emocije u odnosima s drugim ljudima

Funkcije emocija u socijalnim odnosima?

Čovjekova prilagodba služi tome da zajedno postignemo ono što ne možemo postići sami

• Svatko ima ponešto različite brige i interese – kada procjenjujemo da drugi ljudi ograničavaju naše mogućnosti, nastaju sukobi zbog materijalnih i simboličkih stvari

• Te se razlike naziva različitim imenima: ljubav i razdor; naklonost i agresija; ljubav i kontrola; intimnost i nadređenost-podređenost

• Dok dajemo ili primamo naklonost, ljubav i podršku, javlja se sreća

• Moć obrane pojavljuje se preko emocija ljutnje i prezira

• Uz prijetnju nečijom moći, javljaju se emocije straha i tjeskobe

Funkcije emocija u unutargrupnim odnosima?

Funkcije emocija u grupnom okruženju su paralelne onima u međuosobnom kontekstu

1) Emocije mogu ojačati odnos unutar društvene grupe, te naglasiti osjećaj posvećenosti i pripadanja

2) Iskustvo dijeljenja emocija u grupi ojačava povezanost među članovima i izoštrava granice grupe, te uzdiže grupnu lojalnost

3) Komuniciranje emocija unutar grupe osigurava članove grupe brzim informacijama o grupnoj strukturi i okolini

Grupni i međugrupni odnosi

• Emocije temeljene na grupnoj pripadnosti zasnivaju se na činjenici da članovi iste društvene grupe imaju slične brige, čine slične procjene te stoga doživljavaju slične emocije, nego što se može smatrati slučajnim (Smith, 1993)

• Ta ideja se temelji na teoriji samo-kategorizacije (Turner, Hogg, Oakes,Reicher i Wetherell,1987)

• Prema toj teoriji, zasićenost vlastitog socijalnog identiteta bi trebala promovirati iskustvo emocija koje su vođene procjenom i brigama koje su temeljene na grupi radije nego na pojedincu

• Ideja o emocijama temeljenima na grupnoj pripadnosti ne znači da su članovi grupe nužno prisutni, već da emocija proizlazi iz usmjerenosti na grupnu pripadnost (npr. moja obitelj nekoga voli; moja nacija prezire drugu naciju)

• Jedan proces koji se može smatrati kolektivnom emocijom je zaraza (Hatfield i sur., 1992), koja se pojavljuje tijekom izravne komunikacije

• Budući da češće direktno komuniciramo s pripadnicima svoje grupe nego drugih grupa, zaraza među članovima iste grupe će biti veća

• Zaraza dodatno dovodi do toga da ljudi koji su njome pogođeni čine grupu – jer dijele načine doživljavanja i ponašanja

Proces koji možemo smatrati kolektivnom emocijom?

Zaraza.

Afilijativna funkcija emocija

• Svaki odnos među dvjema osobama uključuje neki stupanj emocija

• Razina emocija koja je doživljena i izražena je blisko povezana s prirodom odnosa te reflektira važnu funkciju emocija na međuosobnoj razini

• Emocije nam pomažu da stvorimo i održimo dugoročne i intimne odnose kroz promoviranje bliskosti i harmonije, te tako izbjegnemo socijalnu izolaciju

• Ova funkcija može biti povezana sa socijalnim posljedicama ili učincima emocija na razvoj odnosa

• Što je odnos intimniji, to više osjećamo, izražavamo i dijelimo različite emocije

• Emocionalno otkrivanje nije puka posljedica zajednički provedenog vremena niti sličnosti, već je upravo izražavanje i dijeljenje emocija ono što pojačava intimnost

• Više smo skloni emocije izražavati osobi koja je sposobna adekvatno odgovoriti na naše potrebe

➢time pojačavamo i motivaciju da održimo ili pojačamo socijalnu povezanost s tom osobom (Clark i sur., 2004)

• Izražavanjem emocija prenosimo i svoju procjenu situacije drugoj osobi

• Posljedice izražavanja i dijeljenja emocija su također pojačavanje pozitivne interakcije, suradnje i povjerenja

Ljubav i sreća

EMOCIJE SURADNJE

• Prijelomni evolucijski pomak ljudskoga roda bio je kada su muškarci počeli osiguravati specifičan oblik roditeljstva i ekonomsku brigu nužnu za podizanje djece

➢ taj pomak vjerojatno su pratile emocije naklonosti i topline

EVOLUCIJSKI pogled na privrženost i spolnost

• Procesi koji potiču reprodukciju ljudskog života uključuju tri nasljeđena sustava

1) Privrženost

➢ osigurava bihevioralne mehanizme i emocionalni ton povjerenja

2) Roditeljska skrb za malo dijete

➢ roditelji se „zaljubljuju” u svoje malo dijete, „primarna majčinska zaokupljenost” (Winnicott, 1958)

➢ ipak, važnost fizičkog kontakta u prvim danima je precijenjena

➢djevojčice koje su odrastale u domu i kasnije razvile vezu s podržavajućim muškarcima su bile brižnije majke od onih koje su razvile vezu s nepodržavajućim muškarcima – važan je osjećaj da nas netko voli, koji se može steći i kasnije u životu (Quinton i sur., 1984)

3) Seksualno povezivanje koje vodi reprodukciji

o sve to zahtijeva stvaranje trajnih ljubavnih veza

Pravila spolne ljubavi

• Prvotna Darwinova pretpostavka: Obrasci ljubavnih odnosa odraslih ljudi su odraz onih u ranome djetinjstvu

➢npr. ljubavni partneri prate jedan drugoga, razgovaraju posebnim tonom, pate zbog razdvajanja...

• Freudovo gledište: ljubav odraslih, tj. spajanje s drugom osobom je „povratak u raj”, tj. povratak u tjelesno spajanje s vlastitom majkom

• Jedna od najvećih razlika između ljudi i ostalih sisavaca jest da važni ljudi u našem životu nisu samo ono što određuje njihova životna uloga; ljubavni partneri su za nas posebni, jedinstveni pojedinci, kao i naša djeca, naši roditelji...

➢ to nas čini „jedinstveno ranjivim” bićima

Izbor partnera

• U većini društava žene biraju muškarce na temelju procjene koliko će se oni uključiti u roditeljstvo, a ne na temelju veličine i snage (kao neke druge vrste)

• Evolucijski stabilna strategija je ona koja dobro prolazi u populaciji zbog toga što većina članova radi isto to

➢primjer monogamije muškaraca – muškarcu se genetski „isplati” imati potomke s više žena, no u društvu koje preferira monogamiju će takvo ponašanje biti osuđivano te neisplativno

➢manjini se tolerira da „vara” tj. da je naizgled monogamna, a zapravo nije

• Za partnera nastojimo izabrati nekoga tko je sličan ljudima koje poznajemo, ali ne pretjerano sličan

➢ tabui protiv incesta zajednički su svim ljudima

➢ nije samo zbog gena – npr. osobe koje su odrastale u istim kibucima ne ulaze međusobno u seksualne odnose

Afilijativna funkcija emocija u unutargrupnim odnosima

• Funkcije emocija u razvoju i formiranju grupe mogu biti pronađene u svim tipovima grupa

• Emocije u sportskim i radnim timovima mogu pomoći u kreiranju timskog duha i jačanju motivacije za pobjedom tima (npr., Totterdell, 2000).

• Emocije u radnim timovima mogu pospješiti suradnju (Barsade, 2002; Bartel i Saavedra, 2000).

➢stupanj u kojem članovi grupe "hvataju" raspoloženja drugih osoba određuje razinu suradnje i konflikata (Barsade, 2002)

➢grupni afektivni ton i grupne emocije utječu na prosocijalno ponašanje te na identifikaciju unutar grupe (npr. Kessler i Hollbach, 2005)

Socijano distancirajuća funkcija emocija

• Postoje brojne emocije koje služe udaljavanju od drugih – bijes, prezir, gađenje, strah

• Ponos također služi socijalno distancirajućoj funkciji

• Emocije se mogu podijeliti i na "socijalno povezujuće" te „socijalno razdvajajuće" (Markus i Kitayama, 1991)

• Potonje emocije su socijalno poželjnije u kulturama gdje se promovira nezavisnost selfa, umjesto međuzavisnosti

• Izražavanje takvih emocija uključuje pokret „od osobe”, ali također i „iznad osobe”

• Iako ove emocije naizgled više služe selfu nego odnosu osobe s drugima, treba imati na umu da je zaštita ili uzdizanje vlastite socijalne pozicije zapravo socijalna funkcija

• Kapacitet da ograničimo antisocijalno ili disfunkcionalno ponašanje drugih izražavajući bijes ili prezir prema njima služi zaštiti pojedinca ili grupe od štetnog i disfunkcionalnog ponašanja drugih

• Također, ponekad je funkcionalno za pojedinca ili grupu da se odvoji od drugog pojedinca ili grupe

• Ljutnja prema bivšem partneru može pomoći u razdvajanju od veze s njime

• Prezir prema onima koji ne žive u skladu s normama i vrijednostima može biti koristan u zaštiti tih normi i vrijednosti

• Uspjeh grupa, organizacija i društava u nekoj mjeri ovisi o prisutnosti pojedinaca koji žele postići više od ostalih , tj. uzdići se iznad grupe – stoga i ponos na pojedinačna i kolektivna postignuća može imati socijalnu funkciju, a ne samo pojedinačnu

EMOCIJE natjecanja: AGRESIJA

• Prema Lorenzu, agresija je urođeni nagon, poput gladi

➢tehnologija i birokracija ne dopuštaju ljudima da primijete geste podčinjavanja i da reagiraju na njih, te stoga postoji prijetnja da ljudska agresija izmakne kontroli

• Zamisao o "teritorijalnom imperativu" (Andrey, 1966)

➢ljudi su programirani za agresiju prilikom obrane teritorija, od sjedalice u autobusu do nacije

➢"Ispod uljuđene odjeće skriva se ubojiti majmun koji može nekontrolirano iskočiti i biti bezrazložno nasilan."

• Instinktivistička objašnjenja izložena su kritikama, jer se mogu doživjeti kao svojevrsna opravdanja agresivnog ponašanja, no i kulturološka objašnjenja nisu prihvatljiva, jer su preoptimistična (ljudi se mogu prilagođavati, usavršavati…)

• Pitanje: Zašto neki izbjegavaju, a drugi slave agresiju?

Međuzavisnost i individualnost (ljutnja)

• Uloga ljutnje u agresivnim društvima jest da ljudima omogući izvršavanje djela za koja inače ne bi bili sposobni

• Obrasci ljutnje i nedostatka ljutnje se jako razlikuju od društva do društva, no moguće je prepoznati nekoliko njih koji se ponavljaju:

1) Ukoliko ljudi žive vrlo blizu, u međusobnoj zavisnosti, ljutnja i agresija se u mnogima od njih rijetko javljaju → ako se ljudi ne doživljavaju odvojenima od ostalih, nemaju ni osjećaj da su izigrani ili iznevjereni od drugih; raspad grupe bio bi pandan samoubojstvu

2) Ukoliko je društvo individualizirano, pojedinac se mora izboriti za sebe te ljutnja može preuzeti vodeću ulogu → obično uključuje mušku dominaciju, temelji se na agresiji, moći i osveti

3) Kulture mogu posjedovati mirne interakciju unutar vlastite kulture i ratničku agresiju prema pripadnicima drugih kultura

• Ljutnja suzbija strah i smanjuje brigu za druge

• Česti pratilac ljutnje je osveta

➢ Osvetoljubivost je izrazito socijalna emocija, jer uspostavlja ravnotežu moći i prijetnja njome može zastrašiti

➢ Milo za drago vrlo je uspješna društvena strategija (Axelrod, 1984)

➢ Osveta sprječava da osoba koja je agresijom nešto postigla ili uzela, ne uživa plodove svoga čina

➢ Pravilom "oko za oko", isprva se nastojala smanjiti okrutnost

➢ Danas je u razvijenim društvima odgovornost za popravljanje nanesenog zla prepuštena neosobnim institucijama, tj. policiji i sudovima

Međukulturalne razlike u suočavanju s ljutnjom

• U nekim društvima vlada stav da je ljutnja destruktivna i da je treba izbjegavati

➢Primjerice, istraživačica u 17 mjeseci koliko je živjela s inuitskim plemenom Utku uvidjela da oni ne pokazuju međusobno ljutnju, niti ikada grde malu djecu; čudili su se kada je sama istraživačica iskazala ljutnju (Briggs, 1970)

→ kada su turisti posudili kanu obitelji koja je živjela vrlo skromno i oštetili ga, a onda došli posuditi drugi, obitelji je bilo čudno što se istraživačica naljutila na turiste

• U nekim društvima, agresija je vrlo uobičajena pojava

• Primjerice, pleme Yanoman pohodi druga sela s namjerom da svaki puta ubiju barem jednog muškarca i da otmu barem jednu ženu; i dječake i djevojčice uče da se međusobno tuku štapovima; istraživaču su prijetili da će ga udariti ako će ih snimati (Changon, 1968) → čim potekne krv u tučnjavi debelim štapovima i ostali pripadnici plemena grabe svoje štapove i priključuju se jednoj od strana

GAĐENJE I PREZIR

• Gađenje prvotno potječe od okusa, no može se primijeniti i na misao → ono se, od zaštite tijela od bolesti, proširilo na zaštitu od zagađenja sviju vrsta, na sve što bi moglo naštetiti duši ili društvenom poretku

o Primjerice, pri susretu Asteka i Španjolaca, Španjolci su s gađenjem gledali kako Asteci pohlepno i "životinjski" primaju darove, dok su Asteci osjećali prezir prema Španjolcima

• Prezir je sličan gađenju, ali u određenoj mjeri i različit – to je emocija odbijanja ljudi za koje smatramo da su pripadnici neke druge grupe, a ne naše

➢gledanje na suparnike kao na ne-ljude, vrlo je prisutno u ratnim i u srodnim situacijama – na temelju toga suparnike se može mučiti i ubijati

• Emocije koje se javljaju u ratu su vrlo složene, jer često uključuju i pohlepu za materijalnim dobrima, želju za osvetom, snažnu emocionalnu povezanost ratnika, a isključuju suosjećanje prema žrtvama iz neprijateljske grupe

LJUTNJA i PREZIR u braku

• Bračni parovi u sklopu istraživanja su trebali raspravljati o tri teme, nakon što su osam sati bili razdvojeni (Gottman i Levenson, 1992)

1) dnevni događaji

2) tema oko koje se nisu slagali

3) tema koju su zajednički dogovorili i koja je oboma bila ugodna

• Rasprave su snimane video-kamerom te su nekoliko dana kasnije partneri odvojeno promatrali snimke, te su tijekom gledanja trebali pomicati kazaljku u skladu sa sjećanjima na svaki trenutak, od "izrazito negativno" do "izrazito pozitivno"

➢ parovi su nakon toga podijeljeni u "uravnotežene" (N=42) i "neuravnotežene" (N=31) – potonji su oni u kojima je barem jedan partner izražavao uglavnom negativne osjećaje

• … (Gottman i Levenson, 1992) Prilikom svakog uzimanja riječi "u sukobu", govornik je dobivao:

➢pozitivan bod za: opis problema, podatak o odnosu usmjeren na zadatak, slaganje, humor ili smijeh i sve ostale pozitivne sadržaje

➢negativan bod za: prigovor, kritiku, govor o odnosu u negativnim terminima, izraz "da-ali", obrambeni manevar, omalovažavanje, porast intenziteta negativnih osjećaja i svi ostali negativni sadržaji

o Negativni bodovi oduzimali su se od pozitivnih

• Neuravnoteženi bračni parovi češće su bili u sukobu, više su se branili, bili su ljući, povučeniji kao slušači, iskazivali su manje naklonosti, bili su manje zainteresirani za svoje partnere i manje radosni u interakciji

• Pretpostavka autora: Nestabilnost braka, tj. početno nezadovoljstvo, zatim ozbiljno razmišljanje o razdvajanju, razdvajanje i na kraju rastava, mogu se predvidjeti kod parova koji ne uspijevaju zadržati odnos 5:1 u koristi "pozitivnih bodova" kada se ne slažu

• Glavna razarajuća snaga odnosa nije ljutnja; mnogo jači razarajući elementi su izražavanje prezira, češće jadikovanje i obrana, tvrdoglavost, povlačenje i češće "ograđivanje kamenim zidom"

➢ljutnja može biti izraz osobnosti; u odnosima u kojima je prisutna veća individualnost, uključeno je i više ljutnje i sukoba

Usporedba funkcije emocija u različitim odnosima

• Primjerice, prezir je u prošlosti imaju funkciju da se polunomadske grupe nakon neriješenog sukoba razdvoje

o Sličnu funkciju danas ima razvod braka

• Trajne emocije prezira, gnušanja i mržnje javljaju se kad postoji psihičko povlačenje, ali tjelesna blizina

➢kontinuirani međuetnički sukobi

➢parovi koji ostaju zajedno, unatoč pretežno negativnim međusobnim emocijama

Uloga bliskih odnosa i stresa povezanog s COVID-19 u prilagodbi adolescenata (Campione-Barr i sur., 2021)

• Odnos s majkom i ocem tijekom COVID-19 pandemije je imao sličan učinak na anksioznost, depresivnost i ponašajne probleme adolescenata kao i prije pandemije

→ npr. pozitivan odnos s majkom je zaštitni čimbenik u pogledu depresivnosti, dok je pozitivan odnos s ocem zaštitni čimbenik u pogledu ponašajnih problema

• Utvrđeno je i da više negativan odnos sa bratom/sestrom predviđa višu anksioznost, no samo kada je stres povezan s COVID-19 pandemijom nizak

→ ukoliko je taj vid stresa visok, stres povezan s COVID-19 pandemijom "izbija u prvi plan", no ukoliko nije, a odnosi među braćom su loši, onda situacija "zajedničke zaglavljenosti u kući" pojačava anksioznost

• Pozitivniji odnosi i s bratom/sestrom i s prijateljima te visok stres povezan s COVID-19 pandemijom predviđaju izraženije ponašajne probleme

→ ukoliko se ne viđaju s prijateljima, "zločestoću" možda nadoknađuju s bratom/sestrom s kojim su u kući; ili se radi o adolescentima koji "bježe u izlaske" te krše epidemiološke mjere