osnovne institucije demokratske ustavnosti

izborni sustav

pravom uređeni postupak izbora najviših državnih tijela, narodnih zastupnika i drugih dužnosnika

osnovni ustavni sklop predstavničke demokracije

koji izbori čine temelj demokratskog legitimiteta vlasti

slobodni, višestranački, (kompetitivni) i pošteni izbori

tko uređuje osnovna načela izbornog prava

ustav određuje osnovna načela, a zakonodavstvo ga regulira podrobnije

elementi izbornog sustava

1) aktivno i pasivno pravo glasa

2) popisi birača

3) izborne jedinice ili okruzi

4) kandidiranje

5) utvrđivanje rezultata

6) nadzor nad izbornim procesom

izborni inženjering

sklop institucija kojima se može utjecati na izborni rezultat

sustavi utvrđivanja rezultata na izborima

1) većinski izborni sustav

2) proporcionalni ili razmjerni izborni sustav

većinski izborni sustav s relativnom većinom

osnovni model najranijih slobodnih izbornih sustava

sustav relativne većine u tzv. “malim” izbornim jedinicama (bira se po jedan zastupnik)

pobjeđuje onaj tko dobije najviše glasova

gdje se primjenjuje većinski izborni sustav

u Velikoj Britaniji za izbor članova Donjeg doma parlamenta

u SAD-u za izbor članovima Predstavničkog doma Kongresa

posljedica većinskog sustava

dvostranački sustav

jedino podrška većine glasača osigurava pobjedu

kandidati su motivirani zastupati stavove prihvatljive većini glasača

stranke se okupljaju oko širih i općenitijih programa, umjesto naglašavanja razlika

glasači imaju sklonost birati kandidata koji ima veće šanse za pobjedu

rezultat: umjereno ponašanje i stvaranje predizbornih koalicija

problem većinskog sustava

u slučaju velike apstinencije mali broj birača bira kandidata u izbornoj jedinici

kandidat može pobijediti iako ima manji broj glasova u svoju korist

prednosti i mane izbora u malim izbornim jedinicama

pogoduju regionalno jačim strankama, što može iskriviti rezultate na razini zemlje, pogotovo za brojnost 3. i 4. stranke

osigurava zastupljenost u predstavničkom tijelu teritorijalno koncentriranih etničkih i drugih manjina

većinski izborni sustav s apsolutnom većinom

potrebno je dobiti natpolovičnu većinu glasova

sustav apsolutne većine u tzv. “malim” izbornim jedinicama (bira se po jedan zastupnik)

1) većina glasova svih upisanih birača

2) većina glasova onih koji su glasali uz propisivanje minimalnog broja ili postotka glasova potrebnog za izbor kandidata

prednosti većinskog sustava

razumljivost pravila

mogućnost kontrole i transparentnost izbornih rezultata

nedostaci većinskog sustava

nužnost ponavljanja izbora u drugom krugu tamo gdje ni jedan kandidat ne postigne većinu u prvom krugu

zahtjevi za ulazak u drugi krug

1) ulaze dvojica kandidata koji su u prvom krugu dobili najveći broj glasova (tzv. ballotage)

• forsira uspostavljanje dvostranačkog sustava

2) određeni minimalni postotak glasova (5-12%)

• povoljnije jer ublažava bipolarizaciju stranaka

• eliminira samo najmanje stranke jer u krug ulazi dva ili više kandidata

• primijenjeno u Zakonu o izboru odbornika i zastupnika 1990.

drugi krug

pobjeđuje onaj tko dobije najviše glasova, tj. relativnu većinu

propisuje se određeni rok između dva kruga kako bi birači mogli razmisliti, a stranke sklapati koalicije 

sustav razmjernog predstavništva (proporcionalni sustav)

zasniva se na ideji da svaka stranka treba biti zastupljena u predstavničkom tijelu u proporciji s onim dijelom biračkog tijela koji joj na izborima izrazi podršku

svaka stranka ističe listu svojih kandidata za sve poslanike koje bira izborna jedinica

primjenjiv samo u velikim izbornim jedinicama (više kandidata)

cijela zemlja predstavlja jednu izbornu jedinicu, a stranke ističu liste kandidata za sva predstavnička mjesta

gdje se primjenjuje

prva je primijenila Belgija, a slijedile su druge europske zemlje izuzev VB i Francuske

korekcije sustava

propisuje se minimalni postotak glasova koji stranka mora dobiti da bi stekla pravo na jedno zastupničko mjesto (izborni prag)

problemi proporcionalnog sustava

1) veza između danih glasova i rezultata izbora nije transparentna i jasna

• građani ne poznaju kandidate, pa biraju prema sklonosti stranci, tj. njihovim vođama (najvažniji nositelji liste)

2) dovodi do nestabilnosti vlada zbog favoriziranja malih stranaka

modeli proračunavanja rezultata

1) izborni količnik

dijeli se broj glasača s brojem poslanika u izbornoj jedinici

utvrđuje se apstraktna vrijednost jednog poslaničkog mjesta

sa svake liste (prema redoslijedu kojim su navedeni (vezane liste)) u parlament ulazi onoliko kandidata koliko je puta u broju glasova koje je lista dobila sadržan izborni količnik

problem: gubitak ostatka glasova i nemogućnost raspodjele svih mjesta u izbornoj jedinici

2) D’Hondtova metoda (izborni zakon 1899.)

utvrditi broj glasova koji je dobila svaka lista

brojevi se dijele s 1, 2, 3, 4 sve do broja poslanika koji se bira u izbornoj jedinici

broj najvećih rezultata poreda se po veličini u red koji sadržava onoliko brojeva koliko se u izbornoj jedinici bira poslanika

najmanji predstavlja zajednički djelitelj

prvotno se glasovi za listu dobivaju zbrajanjem glasova kandidata, a mjesta prema broju glasova pojedinog kandidata

ako dvojica imaju isti broj glasova, ide stariji

ostali s liste se proglašavaju zamjenicima

kasnije se spaja sa sustavom vezane liste

problem ostatka glasova rješava se prenošenjem glasova na više liste (Badenski sustav)

rješenje problema vezanih lista

birači preferencijalnim glasom mogu određivati rang kandidata (nezavisne liste) ili upisivati vlastite kandidate (sustav slobodne liste)

→ rijetka primjena

preferencijalno glasovanje

važnost glasovanja birača pojedinaca u odnosu na odluke vodstava političkih stranaka o izbornim listama i redoslijedu kandidata

umjesto vezane liste, gdje birač zaokružuje cijelu listu, stranke podnose otvorene liste te birač zaokružuje samo kandidate koje želi

npr. Zakon o izborima zastupnika u Europski parlament

izborne jedinice (okruzi)

osnovne teritorijalne jedinice u kojima se provode izbori

npr. jedinice lokalne samouprave ili posebne teritorijalne jedinice određene izbornim zakonodavstvom

gerrymandering

guverner Massachussetsa, 1912.

određivanje izbornih jedinica prema procjeni političke orijentacije stanovništva čime se utječe na rezultate izbora

Zakon o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Zastupnički dom Hrvatskog sabora iz 1999.

političke stranke

organizacije građana koje se osnivaju radi sudjelovanja u političkom životu i osvajanja političke vlasti na izborima

uvjeti za uspostavljanje sustava periodične smjene vlasti

1) jamstvo “povratne karte” izbornim gubitnicima, tj. pravo na nastavak borbe za povjerenje birača

2) suglasje o institucionalnom sustavu u smislu jamstva očuvanja temeljnog demokratskog ustavnog poretka

3) suzdržanost pri obavljanju vlasti koje od novih nositelja vlasti zahtijeva da preuzmu odgovornost za državne interese (vanjska, obrambena i financijska politika)

mirna smjena stranaka, tj. koalicija na vlasti

putem demokratskih izbora: 1990., 2000., 2003., 2011., 2015. i 2016. i četiri slučaja pobjede dotadašnje oporbe