1/30
Kartice pojmova za ponavljanje gradiva o strukturi, organizaciji i modifikacijama genoma, tipovima eukariotske DNA, transpozonima te metodama sekvenciranja i analize genoma.
Genom
Ukupna nasljedna biološka informacija nekog organizma kodirana u DNA i podijeljena u organizacijske jedinice (gene) smještene na kromosomima.
Gen
Osnovna jedinica nasljeđivanja; segment DNA koji se eksprimira u obliku funkcionalnog produkta (sekvenca koja kodira određeni protein ili RNA).
Egzoni
Kodirajući sljedovi unutar strukture gena koji nose informaciju za sintezu proteina.
Introni
Nekodirajući sljedovi unutar strukture gena koji se prepisuju u primarni transkript, ali se uklanjaju prekrajanjem.
Razdvojni sljedovi ("spacer" DNA)
Nekodirajući sljedovi DNA koji se nalaze između pojedinih gena ili članova genske porodice.
Karakteristike prosječnog humanog gena
Sadrži 9 egzona, 8 introna i ukupno oko 30.000pb (od čega na introne otpada 27.000pb, a na egzonske sekvence 2.500pb).
Adenovirus
Virus pri čijem su proučavanju prvi put otkriveni introni.
Rasprostranjenost introna
Nisu univerzalni kod eukariota (nemaju ih geni za histone i geni jednostavnih eukariota), dok su prisutni u pojedinim genima prokariota.
Funkcija introna
Kontroliraju transkripciju i obradu mRNA, omogućuju nastajanje različitih izoformi proteina (alternativno prekrajanje) te omogućuju rekombinaciju egzona različitih gena (miješanje gena).
Alternativno prekrajanje
Molekularni mehanizam pri kojem spajanjem različitih kombinacija egzona iz iste pre-mRNA nastaju različite zrele mRNA i posljedično različite proteinske izoforme (uz uvijek sačuvan redoslijed egzona i odbačene introne).
Miješanje egzona (exon shuffling)
Proces izmjene egzona među različitim genima (najčešće integriranjem egzona jednog gena u intron drugog gena), što dovodi do nastanka novih gena i proteina s novim funkcijama.
Reasocijacija DNA
Proces ponovnog sparivanja komplementarnih lanaca prethodno denaturirane DNA pri hlađenju otopine, čija brzina izravno ovisi o koncentraciji i učestalosti pojedinih sekvenci.
Sebični genetički elementi
Ponavljajući sljedovi DNA koji se umnažaju u genomu isključivo zato što posjeduju tu sposobnost, bez izravne koristi za stanicu domaćina, ali s važnom ulogom u evoluciji.
Satelitna DNA
Ponavljanja jednostavnih sljedova duljine 1−500nukleotida u više tisuća kopija; bogata su A−T parovima, manje su gustoće od ostatka DNA te pri centrifugiranju u gradijentu gustoće CsCl tvore zasebnu prugu.

Transpozicija
Premještanje malog segmenta DNA unutar genoma neke stanice.
Transpozoni (transpozabilni elementi / "jumping genes")
Pokretni genetički elementi; sekvence DNA koje posjeduju sposobnost promjene svog mjesta unutar genoma.
Barbara McClintock
Znanstvenica koja se bavila genetikom kukuruza i 1948. godine otkrila transpozome, za što je nagrađena Nobelovom nagradom 1983. godine.
DNA transpozoni
Transpozoni koji se premještaju izravno kao DNA molekule mehanizmom jednostavne transpozicije (izrezivanje i umetanje) ili replikativne transpozicije.
Retrotranspozoni (RNA transpozoni)
Transpozabilni elementi koji se premještaju putem RNA prijelaznog oblika procesom retrotranspozicije; uključuju SINE, LINE i retrovirusu slične elemente.
SINE i LINE elementi
Kratki raspršeni elementi (short interspersed elements) i dugi raspršeni elementi (long interspersed elements) koji pripadaju retrotranspozonima eukariotske DNA.
Porodica gena
Skupina srodnih gena s istom biokemijskom funkcijom nastala duplikacijom jednog ishodišnog gena, pri čemu se članovi eksprimiraju u različitim tkivima ili razvojnim stadijima.
Porodice globinskih gena (\alpha i \beta)
Dvije porodice gena koje kodiraju podjedinice hemoglobina; humani α-globinski lokus smješten je na kromosomu 16, a β-globinski lokus na kromosomu 11.
Pseudogeni
Nefunkcionalne kopije gena unutar genske porodice koje su uslijed nakupljenih mutacija izgubile sposobnost kodiranja funkcionalnog produkta.
Duplicirani pseudogeni
Pseudogeni nastali duplikacijom dijela genomske DNA, nakon čega su kopije gena mutacijama postale nefunkcionalne.
Dorađeni pseudogeni (processed pseudogenes)
Nefunkcionalni geni nastali reverznom transkripcijom zrele mRNA i ugradnjom u genom; karakterizira ih potpuni nedostatak introna i promotora.
Metoda "sačmarice" (shotgun sequencing)
Metoda utvrđivanja sljedova cjelovitih genoma u kojoj se mali fragmenti DNA nasumično kloniraju i sekvenciraju u plazmidnim vektorima.
Genom bakterije Haemophilus influenzae
Prvi objavljeni stanični genom (1995. godine); čini ga kružna molekula DNA sa 6 gena za rRNA, 54 za tRNA i oko 1.700 gena za proteine.
Genom bakterije Escherichia coli
Prokariotski genom utvrđen 1997. godine; sadrži oko 4.000 gena, pri čemu čak 88% cjelokupnog genoma čine sljedovi za kodiranje proteina.
Sastav humanog genoma
Sadrži između 20.000 i 25.000 gena; samo oko 1,5% čine sljedovi koji kodiraju proteine, dok prosječni humani gen u svom sastavu ima oko 90% introna.
Hibridizacija in situ
Citogenetička metoda određivanja točnog položaja specifičnih sekvenci gena vezivanjem jednostruke DNA za homologni dio DNA unutar same stanice gdje se ona prirodno nalazi.
FISH (fluorescentna in situ hibridizacija)
Tehnika in situ hibridizacije u kojoj se sintetizirani odsječak DNA (proba) obilježava fluorescentnom bojom, hibridizira s kromosomskom DNA na preparatu i analizira fluorescentnim mikroskopom.
