1/18
Stručne kartice sa terminima i definicijama iz biologije obuhvatajući strukturu proteina, prokariotske i eukariotske ćelije, kao i građu i funkciju nukleotida i nukleinskih kiselina (DNK i RNK).
Proteini
Organska jedinjenja građena od monomera aminokiselina koja vrše gradivnu, katalitičku, regulatornu i zaštitnu ulogu u organizmu.
Aminokiseline
Osnovni monomeri proteina (ima ih 20) građeni od tri komponente: promenljive R-grupe, amino-grupe i karboksilne grupe (COOH).
Peptidna veza
Kovalentna hemijska veza koja međusobno povezuje aminokiseline u proteinske lance.
Prosti i složeni proteini
Podela proteina prema sastavu: prosti su izgrađeni isključivo od aminokiselina, dok složeni pored aminokiselina sadrže i neproteinsku komponentu (monomer).
Nivoi strukture proteina
Četiri nivoa organizacije: primarna (redosled aminokiselina povezanih peptidnom vezom), sekundarna (dodatno povezivanje vodoničnim vezama), tercijarna (prostorna orijentacija) i kvartarna (više proteinskih lanaca povezanih sa neproteinskom komponentom).
Hemoglobin
Složeni protein smešten u eritrocitima koji sadrži gvožđe (hem) i služi za prenos gasova i kiseonika.
Antitela
Specifični proteini sa zaštitnom funkcijom koji brane organizam od patogena.
Prokariotske ćelije
Jednoćelijski organizmi bez diferenciranog jedra (karakteristični za bakterije) koji sadrže nukleoid, citoplazmu sa DNK, ćelijsku membranu, bakterijski zid i kapsulu.
Eukariotske ćelije
Veće i složenije ćelije koje poseduju definisano jedro (nukleus), jedarce (nukleolus) i složene membranske organele poput mitohondrija, Goldžijevog aparata i endoplazmatične mreže.
Citoskelet
Mreža tankih paučinastih niti u eukariotskoj ćeliji koja povezuje ćelijske organele i omogućava njihovo kretanje.
Nukleinske kiseline
Organski makromolekuli sastavljeni od nukleotida koji imaju ključnu ulogu u procesima nasleđivanja: čuvanju, prenošenju i realizaciji naslednih informacija.
Nukleotid
Osnovna gradivna jedinica (monomer) nukleinskih kiselina sastavljena od pentoznog šećera (riboza ili dezoksiriboza), fosfatne grupe i azotne baze.
Purinske baze
Grupa azotnih baza većih dimenzija u nukleotidima u koje spadaju adenin (A) i guanin (G).
Pirimidinske baze
Grupa azotnih baza manjih dimenzija u nukleotidima u koje spadaju citozin (C), timin (T) i uracil (U).
Fosfodiestarska veza
Jaka kovalentna veza u jednom polinukleotidnom lancu koja se teško raskida i formira, spajajući ugljenik C3 šećera jednog nukleotida sa fosfatnom grupom (PO4) na ugljeniku C5 narednog nukleotida.
Vodonična veza u DNK
Slaba nekovalentna veza koja se lako raskida i lako formira, a povezuje komplementarne azotne baze naspramnih lanaca u molekulu DNK.
Komplementarnost azotnih baza
Pravilo specifičnog vezivanja purinske i pirimidinske baze vodoničnim vezama: adenin se vezuje sa timinom dvostrukom vezom (A=T), a citozin sa guaninom trostrukom vezom (C⇌G odnosno C i G sa 3 veze).
DNK (Dezoksiribonukleinska kiselina)
Dvolančani makromolekul sastavljen od dva antiparalelna polinukleotidna lanca spiralno uvijena udesno; nosilac naslednih informacija, dostiže dužinu od 4−5 cm, a u ljudskoj ćeliji se nalazi 46 molekula DNK.
RNK (Ribonukleinska kiselina)
Jednolančana nukleinska kiselina koja sadrži šećer ribozu i baze adenin, uracil, guanin i citozin, a učestvuje u prevođenju genetičke informacije sa DNK u proteine.