1/18
Kartice za ponavljanje gradiva o etiologiji, patogenezi, kliničkoj slici, dijagnostici i terapiji embolije i infarkta pluća.
Šta je embolija pluća prema definiciji?
Začepljenje plućne arterijske mreže embolusom, koji najčešće vodi poreklo od krvnih tromba (a ređe od masti, vazduha, ćelija ili tkiva tumora).
Šta predstavlja infarkt pluća (Infarctus pulmonis)?
Predstavlja hemoragijsku nekrozu plućnog parenhima koja nastaje usled potpunog prekida krvotoka u ishemičnom području pluća, distalno od mesta začepljenja arterijske grane.
Odakle u 60–90% slučajeva vode poreklo trombi koji izazivaju plućnu emboliju?
Iz vena donjih ekstremiteta, karlice i abdomena.
Odakle potiču trombi kod plućne embolije u preostalom procentu slučajeva?
Iz šupljina desnog srca.
Koji su najčešći uzroci i okolnosti pokretanja ili otkidanja tromba?
Nagli pokreti, fizički napor, naprezanja pri defekaciji i kašalj (dok je ponekad uzrok nejasan).
Kako nastaje masivna embolija pluća i koje su njene posledice?
Nastaje začepljenjem glavnog stabla plućne arterije, pri čemu izaziva naglo opterećenje desnog srca, šokno stanje i najčešće exitus letalis (trenutnu smrt).
Kakve su kliničke karakteristike i posledice plućnih mikroembolija?
Uglavnom su asimptomatske, ali često recidiviraju i dugoročno dovode do hronične plućne hipertenzije i insuficijencije desnog srca.
U kom procentu slučajeva embolije pluća se razvija infarkt pluća i gde se formira?
Nastaje samo u 10–50% slučajeva, i to u delovima pluća gde su ranije postojale patološke promene ili poremećaji krvnih sudova (krvni zastoj ili infekcija). Retko nastaje u prethodno zdravim plućima.
Koje se komplikacije mogu razviti u zoni infarkta pluća?
Može biti praćen zapaljenjem pleure i hemoragijskim pleuralnim izlivom, a u samoj zoni infarkta mogu se razviti bronhopneumonija i apsces pluća.
Kako izgleda klinička slika teške masivne embolije pluća ako ne dođe do trenutne smrti?
Karakterišu je nagla pojava teške dispneje, prestrašen izgled lica sa osećajem straha od neposredne smrti, bleda cijanoza, profuzan hladan znoj, retrosternalni bol (sličan infarktu miokarda), nagli pad arterijskog pritiska, ubrzan puls, nabrekle vene vrata i postepena hepatomegalija.
Koji blagi simptomi i znaci se javljaju kod manjih plućnih embolija?
Kratkotrajna laka dispneja, uznemirenost bolesnika, neobjašnjiva tahikardija, naglo preznojavanje i subfebrilnost.
Kakav je karakterističan izgled senke infarkta pluća na RTG snimku toraksa?
Ima oblik trougla čija je baza okrenuta prema zidu toraksa, a vrh prema hilusu pluća.
Koje se dijagnostičke metode koriste u otkrivanju plućne embolije?
Anamneza (faktori za trombozu), klinička slika, EKG, laboratorija, RTG, scintigrafija pluća, CT, plućna angiografija i kateterizacija desnog srca.
Koji su početni terapijski koraci u cilju suzbijanja šoka kod teške embolije pluća?
Morfijum, noradrenalin u infuziji 5% glikoze (do stabilizacije arterijskog pritiska na 110mmHg), aminofilin, intenzivna oksigenoterapija, kardiotonici, antibiotici, kao i analgetici i sedativi po potrebi.
Koji je protokol za primenu heparina kod plućne embolije?
Primenjuje se intravenski u kontinuiranoj infuziji tokom najmanje 5–7 dana, nakon čega se prelazi na peroralne antikoagulanse.
Koji se peroralni antikoagulansi propisuju nakon heparina i koliko dugo?
Acenokumarol ili varfarin, primenjuju se per os u trajanju ne dužem od 1–3 meseca.
Koji je najveći rizik pri primeni antikoagulantne terapije i kako se najčešće ispoljava?
Najveći rizik je krvarenje, a najčešće se manifestuje kao hematurija (krv u mokraći), zbog čega je neophodna česta kontrola urina.
Kako deluje streptokinaza u sklopu trombolitičke terapije i koja je njena glavna komplikacija?
Pospešuje razgradnju plućnog tromboembolusa in situ, a njena najvažnija komplikacija je pojava krvarenja.
Zbog čega se plućna embolektomija (hirurško odstranjenje embolusa) retko izvodi?
Zbog izuzetno visokog mortaliteta pacijenata koji iznosi oko 50%.