1/99
Looks like no tags are added yet.
Kemijska promjena
bitno se mijenja sastav tvari, tj. produkt kemijske promjene nije više ista tvar kao ona prije kemijske promjene
Fizička promjena
mijenja se samo energijsko stanje tvari, a sastav tvari može ostati nepromijenjen
Dimenzija fizičke veličine
njezin opis u oznakama osnovnih fizičkih veličina
1 Å
10-10 m
1 mmHg
133,322 Pa
Tvari ili supstancija
svaki stupanj organizacije (sređenosti) materije
Homogene tvari
koje su u svakom djeliću iste
Heterogene tvari
koje su sastavljene od međusobno odijeljenih djelića homogenih tvari
heterogene smjese raznih homogenih tvari
Karakteristike svake smjese
sastav smjese je promjenjiv
svaka tvar smjese zadržava svoja karakteristična svojstva
svojstva smjese ovise o količini i o svojstvima tvari koje ju tvore
pojedine sastojke smjese možemo odijeliti pogodnim operacijama
Podjela homogenih tvari
čiste tvari/ supstancije
homogene smjese/ otopine
Čiste tvari/ čiste supstancije
homogene tvari točno određenog i stalnog kemijskog sastava i drugih karakterističnih konstantnih svojstava
Homogene smjese/ otopine
homogene tvari sastavljene od smjese čistih tvari
otopine, čvrste/kristalne otopine, plinske smjese
Za odjeljivanje čistih tvari iz njihovih homogenih ili heterogenih smjesa služi nam …
frakcioniranje
Od čega se sastoji postupak frakcioniranja?
raznim postupcima odijelimo od istraživane tvari jedan dio, tzv. frakciju, i tu operaciju, ako je potrebno uzastopno ponavljamo
Mehanički postupci za frakcioniranje čistih tvari
otapanje, filtriranje, sedimentiranje, centrifugiranje, dijaliziranje, flotacija, magnetsko odjeljivanje
Filtriranje
odjeljuju se suspenzije, tj. suspendirane tvari, tzv. talog, od tekućine ili otopine
na filtru zaostaje ostatak ili talog, a kroz filtar prolazi filtrat
Veličina pora filtara
2 - 5 µm
ultrafiltara: nekoliko nm
materijal od kojeg su napravljeni filtri
papir, porculan, staklo
ultrafiltri: pergament
plinske maske: vata
sedimentiranje i plivanje
odjeljivanje takvih suspenzija kod kojih je suspendirana tvar znatno specifički teža, odnosno lakša od tekuće tvari, tako da se slegne na dno, odnosno ispliva na površinu tekućine
dekantiranje
uzastopni postupak sedimentiranja i odlijevanja tekućine iznad taloga
centrifugiranje
sedimentiranje pod utjecajem znatne centrifugalne sile, čime se znatno poveća sedimentacijska moć, ali ne i brzina stvaranja taloga
za odjeljivanje vrlo finih suspenzija
sedimentacijska moć centrifuga
ručne: 100 puta veća od sile teže
motorne: 30 000 okreta/min do 10 000 puta
ultracentrifuge: 600 000 puta veća od sile teže
dijaliziranje
odjeljivanje topljive tvari od koloidnih otopina (od čestica veličine 10-9 do 10-7 m)
koloidne čestice ne prolaze kroz membrane vrlo sitnih pora, a otopljene tvari prolaze
izluživanje
izluživanje
ispiranje koloida od topljivih tvari uzastopnim obnavljanjem otapala s druge strane membrane
flotacija
odjeljivanje hidrofobne čvrste tvari od hidrofilnih pomoću zračne pjene uzrokovane strujanjem zraka kroz suspenziju kojoj su obično dodane pogodne organske tvari za lakše stvaranje pjene i za povećanje hidrofobnosti
na hidrofobnu tvar, koju ne natapa voda, hvataju se mjehurići zraka, nose je na površinu tekućine (makar je i specifično teža od hidrofilne tvari), odakle se može odijeliti
hidrofilna tvar, koju natapa voda, zaostaje suspendirana

destilacija
odjeljivanje tekuće, lakše hlapljive tvari iz otopina, a zaostanu teško hlapljive tvari
frakcijskom destilacijom: moguće odijeliti tvari s vrlo bliskim vrelištem
vakuum-destilacija: tvar se raspada u uvjetima normalnog tlaka
(vakuum) destilacija kad je tlak smanjen:
potrebno ju je obavljati više puta
Kod smanjenog tlaka (vakuumske destilacije) smanjuje se razlika u vrelištima komponenata smjese, zbog čega se one teže odvajaju u jednom koraku i proces je potrebno ponoviti.
kondenzacija
za odjeljivanje tekućih tvari
frakcijska: u smjesi para najprije se kondenziraju tvari koje najteže hlape
sublimacija
jod, As2O3, HgCl2
Jod sublimira jer su međuatomske kovalentne veze unutar molekula I₂ mnogo jače od slabih međumolekulskih (van der Waalsovih) sila koje drže te molekule na okupu u kristalu, pa čestice pri zagrijavanju (pa i polako na sobnoj temperaturi) lako prelaze izravno iz čvrstog stanja u ljubičaste pare
Frakcijska kristalizacija
odjeljuju se čiste tvari koje kristaliziraju iz taljevina ili otopina
Frakcijsko otapanje
kod tvari različitih topljivosti
opreznim radom mogu se odijeliti i slične
Frakcijska difuzija
rastavljanje plinskih smjesa
različita brzina difuzije raznih plinovitih čistih tvari kroz stijene s vrlo finim porama
brzina lakših molekula (plinova s manjom Mr) je veća
Termodifuzija
Kromatografija
odjeljivanje čistih tvati u homogenoj smjesi na temelju različite moći adsorpcije čistih tvari iz otopine ili plinske smjese na sitnim česticama čvrstih tvari (adsorbensu), kao što su gel silikatne kiseline i Al(OH)3
kromatografija u stupcu
tankoslojna kromatografija
plinska kromatografija
Fizička svojstva
očituju se pri njihovim fizičkim promjenama, svojstva koja tvar pokazuje bez interakcije s drugim tvarima
intenzivna - neovisna o količini tvari
ekstenzivna - ovise o količini tvari
•gustoća
•tvrdoća
•talište i vrelište
•kristalni oblik
•kalavost
•topljivost
•električna i toplinska vodljivost
•boja (djelomično)
kemijska svojstva
svojstva koja se očituju prilikom kemijskih promjena, tj. kada pri kemijskim reakcijama prelaze u druge tvari
•temperatura zapaljenja
•otrovnost
•koordinacijski broj
•zapaljivost
•entalpija stvaranja
•kemijska stabilnost
Jednostavne i složene čiste tvari
jednostavne se ne mogu kemijskim postupcima rastavaiti na druge čiste tvari drugog kemijskog sastava (elementarne); nastaju udruživanjem istovrsnih atoma
složene se mogu rastaviti na elementarne ili nastati kemijskom reakcijom iz elementarnih (kemijski spojevi); nastaju spajanjem raznovrsnih atoma
analiza, sinteza
rastavljanje
nastajanje
najelementarnije čestice
kvarkovi i elektroni
kemijski element
skup svih istovrsnih aroma u prirodi (svemiru)
vrsta atoma
Pojavni oblici kemijskog elementa u prirodi
elementarna tvar i kemijski spoj
Pri STP elementarne tvari u g, l
g: 11
l: Br, Hg
Kemijski simboli
Berzelius
Zakon o održanju mase
Nikakve promjene ne mogu se opaziti u ukupnoj masi svih tvari koje sudjeluju u nekoj kemijskoj reakciji
•Zakon o održanju materije
– ukupna masa i energija u svemiru je stalna
Zakon stalnih omjera masa
Neki određeni kemijski spoj uvijek sadrži iste kemijske elemente spojene u istom stalnom omjeru masa
Zakon umnoženih omjera masa
Kada dva elementa tvore više nego jedan kemijski spoj, onda su mase jednog elementa u jednostavnim umnoženim omjerima s masom drugog elementa
Zakon spojnih masa
Mase dviju elementarnih tvari (ili jednostavni umnošci tih masa) koje reagiraju s nekom trećom elementarnom tvari iste mase reagiraju i međusobno, a isto tako i s nekom četvrtom elementarnom tvari jednake i određene mase

4 postulata Daltonove atomske teorije
Atomi su realne najsitnije čestice elementa koje mogu sudjelovati u kemijskoj reakciji (p,e,n)
Atomi jednog te istog elementa međusobno su slični i jednake veličine, mase i kemijskih svojstava (‼ izotopi)
Atomi različitih elemenata imaju različita svojstva i različite su mase (‼ izobari)
Kemijski spojevi nastaju spajanjem atoma dotičnih elemenata (atomi se preraspoređuju, dok ukupna masa ostaje ista)
Atomska težina

Gay-Lussacov zakon spojnih volumena
volumeni plinova koji međusobno reagiraju ili nastaju kemijskom reakcijom stoje u omjeru malih cijelih brojeva kada su mjerenja obavljena pri stalnom tlaku i temperaturi

Dalton i Berzelius
atomi međusobno reagiraju u jednostavnim cjelobrojnim omjerima
plinovi istog V pri istim uvjetima sadrže jednak broj atoma
N atoma H + N atoma Cl 2N čestica HCl
1 atom H + 1 atom Cl 2 čestice HCl
Avogadrova hipoteza o molekulama
plinovi jednakog V pri istoj T i p sadrže isti broj molekula
(molekula je namanja čestica plina koja se kreće naokoli u prostoru kao jedna cjelina)

Što proizlazi iz Avogadrova zakona
•mase plinova jednakog volumena odnose se kao mase molekula tih plinova, odnosno kao relativne molekulske mase tih plinova
•isti broj molekula bilo kojeg plina zauzima u identičnim fizičkim uvjetima isti volumen
Čvrste tvari
amorfne i kristali
amorfne tvari
nemaju definiranu strukturu i uređenost
Nemaju oštru točku tališta, obično mekše od kristala (vosak, staklo, plastika,...)
Kristali
posjeduju krutu ujednačenu strukturu – atomi, molekule ili ioni zauzimaju specifični položaj – ukupne privlačne međumolekulske sile su maksimalne
Karakteristike kristala
geometrijski oblik, kutovi konstantni, karakteristični
kalanjem ravne površine kutovi
svojstva variraju sa smjerom
sitnjenjem su kristali istih karakteristika => geometrijska unutarnja struktura
Kristalna struktura
cjelokupni poredak strukturnih jednicia u prostornoj rešetki
Prostorna rešetka
sustav točaka koje predstavljaju mjesta s identičnom okolinom u istom smjeru u kristalu
Jedinična ili elementarna ćelija ili stanica
najmanji dio prostorne rešetke, koji ponavljan u tri dimenzije daje cijelu kristalnu rešetku
osnovna ponavljajuća strukturna jedinica kristala
sadrži najmanji mogući broj strukturnih jedinica
7 kristalnih sustava s 14 vrsta jediničnih ćelija prostornih rešetki kristalnih struktura čvrstih tvari
kubični
tetragonski
rompski
trigonski
monoklinski
triklinski
heksagonski
Kristalna struktura je određena jediničnom ćelijom koja je pak određena:
dimenzijama
rasporedom
brojem strukturnih jedinica u njoj
Najgušću kubičnu slagalinu imaju
plošno centrirane strukture
Koordinacijski broj
broj atoma, koji okružuje svaki pojedini atom
jedinične ćelije kubičnog sustava

Kristalna struktura od više vrsta atoma
•manji atom se smješta u međuprostore (intersticije) guste slagaline većeg atoma
•trigonalne šupljine (0,15+)
•tetraedarske šupljine (0,22+)
•oktaedarske šupljine (0,73+)
Vrste kristala
•Ionski
•Molekulski (atomski)
•Kovalentni
•Metalni
Ionski kristali
•ioni međusobno povezani ionskim vezama
•struktura ovisi o naboju kationa i aniona, te njihovom radijusu
•visoke točke tališta – jake kohezivne sile
•u krutom stanju ne provode električnu struju – fiksni položaj iona
•u rastaljenom ili otopljenom stanju (u vodi) provode el. struju

Molekulski i atomski kristali
atomi ili molekule međusobno povezani van der Waalsovim i/ili vodikovim vezama
I2, P4, S8
molekule gusto složene (osim u ledu)
lako se lome
točke tališta većinom ispod 200 °C
Kovalentni kristali
•kovalentna veza između atoma – nema grupacije u obliku molekula
•dijamant – C tetraedarski povezan sa 4 druga C atoma – zbog kovalentnih veza je vrlo tvrd s visokom točkom tališta (≈3800 °C)
•grafit – šesteročlani prstenovi – sp2 hibridizacija – svaki C atom kovalentno povezan s tri druga C atoma – elektroni nehibridiziranih orbitala su slobodni – provodnost struje
•slojevi međusobno povezani slabim van der Waalsovim vezama
•kvarc (SiO2)
polarna kovalentna veza – svaki silicijev atom je povezan kovalentnom vezom sa 4 atoma kisika
visoka temperatura tališta
ne provodi električnu struju
netopljiv u vodi
brzim hlađenjem taljevoine nastaje amorfna struktura
Metalni kristali
•kristalna rešetka sastavljena od istih atoma metala
•delokalizirani elektroni kroz cijelu kristalnu rešetku
•velike sile kohezije – velika čvrstoća – povećava se s brojem elektrona dostupnih za vezanje
•Na (1 valentni elektron) → Tt = 97.6 °C
•Al (3 valentna elektrona) → Tt = 660 °C
•dobri vodiči el. struje i topline
•brzo nastajanje krutina (npr. brzo hlađenje) – amorfni kristali – atomi ili molekule se ne stignu poredati u najpovoljniji položaj
Tlak plina
tlak koji čine molekule plina udaranjem o stijenke posude
Idealni plin
•Van der Waalsove sile između jedinki ne postoje
•Jedinke imaju ukupno zanemarivo mali vlastiti volumen
•Ne može se prevesti u tekuće i čvrsto stanje
Smanjen tlak idealnog plina
njegove molekule međusobno mnogo bliže, djeluju intermolekulske sile i plin više nema svojstva idealnog plina
Plinski zakoni
Gay - Lussacov zakon spojnih volumena
Boyle-mariotteov zakon
Charles-Gay-Lussacov zakon
Boyle-mariotteov zakon
volumen plina pri stalnoj temperaturi i množini plina obratno se mijenja s tlakom

Graf Boyle-Mariotte

Charles-Gay-Lussacov zakon
•pri stalnom tlaku i stalnoj množini plina volumen plina raste (ili pada) za 1/273,15 volumena pri 0 °C, kada temperatura poraste (ili padne) za 1 °C – volumen određene količine plina pri T = konst. je proporcionalan apsolutnoj T

Graf Charles-Gay-Lussac
Volumen idealnog plina teži nuli kada temperatura teži 0 K
najniža postignuta temperatura iznosi oko 10-3 K

Jednadžba stanja idealnog plina

R
opća plinska konstanta
Pa + m3
kPa + dm3

Molarni volumen idealnog plina uz NTP/STP
273,15 K i 101 325 Pa

Van der Waalsova jednadžba stanja
realni plin
visoki tlak i niska temperatura

a, b = 0
jednadžba stanja idealnog plina
Odstupanja od idealnog plina to veća,
što je veći tlak
Odstupanja od idealnog plina

Plinovi poprimaju svojstva idealnog plina pri
niskom tlaku i visokoj temperaturi

znati objasniti graf
Odstupanje od idealnosti pri visokim tlakovima:
Nijedan stvarni plin nije potpuno idealan. Kako tlak raste (prema desnoj strani grafa), krivulje stvarnih plinova značajno odstupaju od pravca idealnog plina (Z=1.0).
Pri visokim tlakovima vrijednosti Z su veće od 1 (posebno se vidi kod H2 i CH4). To znači da su molekularni volumeni plina značajni u odnosu na ukupni volumen, pa prevladavaju odbojne sile među molekulama, što otežava stlačivanje plina (volumen je veći nego što bi predvidjela jednadžba idealnog plina).
Uloga međumolekulskih privlačnih sila (pad krivulja ispod 1):
Kod plinova poput amonijaka (NH3) i metana (CH4), pri umjerenim tlakovima krivulja pada ispod linije idealnog plina (Z<1.0).
To se događa jer pri tim tlakovima prevladavaju privlačne (intermolekulske) sile između molekula. Te sile "privlače" molekule jednu blizu druge, što smanjuje volumen plina i čini ga lakše stlačivim nego što bi bio idealni plin.
Ponašanje pri niskom tlaku:
Kada se tlak približava nuli (P→0), sve se krivulje približavaju vrijednosti Z=1.0. To znači da se pri niskim tlakovima stvarni plinovi ponašaju poput idealnih jer su molekule međusobno jako udaljene, pa su privlačne i odbojne sile zanemarive.
Daltonov zakon parcijalnih tlakova
u plinskoj smjesi svaka vrsta molekula plina tlači kao kad bi bila sama, a ukupni tlak smjese je zbroj tlakova svakog pojedinog plina u smjesi
Relativna atomska masa elementa
omjer prosječne mase atoma elementa i 1/12 mase atoma nuklida 12C (u njihovom nuklearnom i elektronskom osnovnom stanju)
omjer mase jednog mola atoma elementa i 1/12 mase jednog mola nuklida 12C
Proutova hipoteza
atomi su sastavljeni od vodika i realtivne atomske mase su višekratnici realtivne atomske mase vodika => cjelobrojne su
nije se održala jer su elementi smjese izotopa
Avogadrov broj
broj atoma koji se nalazi u 12 g ili 0,012 kg ugljikova izotopa masenog broja 12
broj jedinki u jednom molu tvari
bezdimenzijska veličina
Mol
množina (količina) tvari onog sistema koji sadrži toliko jedinki koliko ima atoma u 0,012 kg ugljika 12
sadržava Avogadrov broj jedinki
Kako je određena Avogadrova konstanta i koliko iznosi?
Difrakcijom rendgenskih zraka na kristalima
L = (6,022 045 ± 0,000 031) × 1023 mol-1
Unificirana atomska jedinica mase, u
dopuštena SI-jedinica
1/12 mase nuklida 12C
mu = (1,660 565 5 ± 0,000 008 6) × 10-27 kg
Usporedba jednadžbe stanja idealnog plina i van der waalsove jednadžbe
Jednadžba stanja idealnog plina pretpostavlja da molekule plina nemaju vlastiti volumen i da između njih ne djeluju nikakve međumolekulske sile.
Van der Waalsova jednadžba korigira taj model za stvarni plin uvođenjem dvaju parametara: faktora b koji uzima u obzir vlastiti volumen molekula te faktora a koji uzima u obzir međumolekulske privlačne sile.
Upravo zbog tih korekcija Van der Waalsova jednadžba vjerno opisuje ponašanje stvarnih plinova pri visokim tlakovima i niskim temperaturama, za razliku od idealne jednadžbe.
Pri standardnim uvjetima, volumen 1 mola kisika i 1 mola vodika bit će <, >, =?
=
Jednadžba stanja idealnog plina se može primijeniti na realne plinove kada je:
a. visok tlak i niska temperatura
b. visok tlak i visoka temperatura
c. nizak tlak i visoka temperatura
d. nizak tlak i niska temperatura
e. ne može se primijeniti u nikakvim uvjetima
Pri niskom tlaku molekule su jako udaljene (pa je vlastiti volumen zanemariv), a pri visokoj temperaturi imaju veliku kinetičku energiju pa međumolekulske privlačne sile ne dolaze do izražaja. U tim uvjetima se realni plinovi ponašaju najbliže idealnima.
Što su azeotropne smjese?
Smjese tekućina konstantnog vrelišta i sastava gdje sve komponente imaju vrlo bliske točke vrelišta, a komponente se ne mogu razdvojiti frakcijskom destilacijom.