1/36
Flashcards za ponavljanje osnovnih pojmova teorije skupova, preslikavanja, realnih brojeva i kompleksnih brojeva prema predavanjima iz predmeta Matematika I.
Prazan skup
Skup koji po definiciji nema elemenata i označava se sa ∅.
Podskup
Skup A za koji vrijedi da je svaki njegov element istovremeno i element skupa B, što se označava sa A⊆B⟺(∀x)(x∈A⇒x∈B).
Jednakost skupova
Relacija između skupova A i B koja vrijedi ako i samo ako je A⊆B i B⊆A, što se zapisuje kao A=B.
Unija skupova
Skup A∪B koji sadrži sve elemente skupa A i sve elemente skupa B i samo njih: A∪B={x∣x∈A∨x∈B}.
Presjek skupova
Skup A∩B koji sadrži sve elemente skupa A koji istovremeno pripadaju i skupu B: A∩B={x∣x∈A∧x∈B}.
Disjunktni skupovi
Skupovi A i B koji se ne sijeku, odnosno čiji je presjek prazan skup (A∩B=∅).
Razlika skupova
Skup A∖B koji sadrži elemente skupa A koji ne pripadaju skupu B: A∖B={x∣x∈A∧x∈/B}.
Komplement skupa
Za podskup A⊆S, skup S∖A naziva se komplementom skupa A u odnosu na S i označava se sa Ac=S∖A={x∣x∈S∧x∈/A}.
Simetrična razlika skupova
Skup definisan preko unije i razlika skupova kao A△B=(A∖B)∪(B∖A).
Cartesiev (Descartov) direktni proizvod
Skup svih uređenih parova (a,b) čija je prva komponenta a∈A, a druga komponenta b∈B, u oznaci A×B={(a,b)∣a∈A∧b∈B}.
Preslikavanje (funkcija)
Svaki postupak (zakon) kojim se svakom elementu nepraznog skupa X pridružuje jedan i samo jedan element nepraznog skupa Y, u oznaci f:X→Y.
Surjekcija (preslikavanje "na")
Preslikavanje f:X→Y kod kojeg je f(X)=Y, to jest svaki y∈Y je slika bar jednog elementa x∈X.
Injekcija ("1 − 1" preslikavanje)
Preslikavanje f:X→Y kod kojeg se različiti elementi skupa X preslikavaju u različite elemente skupa Y.
Bijekcija
Obostrano-jednačno preslikavanje skupova koje je istovremeno i injekcija i surjekcija.
Identično (jedinično) preslikavanje
Preslikavanje i:X→X definisano uslovom da je za svako x∈X ispunjeno i(x)=x.
Kompozicija (superpozicija) preslikavanja
Složeno preslikavanje h=f∘g:X→Z definisano pomoću (f∘g)(x)=g(f(x)) za data preslikavanja f:X→Y i g:Y→Z.
Inverzno preslikavanje
Preslikavanje f−1:Y→X bijektivnog preslikavanja f:X→Y koje zadovoljava uslov (∀x∈X)f−1(f(x))=x, to jest f∘f−1=i.
Majoranta (gornje ograničenje)
Broj b∈R takav da za neprazni podskup A⊆R i svako x∈A vrijedi x≤b.
Minoranta (donje ograničenje)
Broj a∈R takav da za neprazni podskup A⊆R i svako x∈A vrijedi a≤x.
Supremum skupa
Najmanja majoranta skupa A⊆R, u oznaci supA, koja zadovoljava da je majoranta skupa te da za svako x∗<M postoji x∈A takav da je x∗<x.
Infimum skupa
Najveća minoranta skupa A⊆R, u oznaci infA, koja zadovoljava da je minoranta skupa te da za svako x∗>m postoji x∈A takav da je x<x∗.
Arhimedov aksiom
Teorem koji tvrdi da za proizvoljne realne brojeve a i b, pri čemu je a>0, postoji prirodan broj n sa osobinom da je n⋅a>b.
Prošireni skup realnih brojeva
Skup R=R∪{−∞,+∞} dobijen dodavanjem simbola −∞ i +∞ skupu realnih brojeva.
Apsolutna vrijednost realnog broja
Preslikavanje ∣x∣:R→R+∪{0} definisano sa x za x>0, 0 za x=0, te −x za x<0.
\varepsilon-okolina realnog broja a
Simetrični otvoreni interval (a−ε,a+ε)={x∈R∣∣x−a∣<ε} dužine 2ε, gdje je ε>0.
Princip potpune matematičke indukcije
Princip po kojem je iskaz P(n) istinit za svaki prirodan broj n∈N ako je iskaz P(1) istinit i ako iz pretpostavke da je iskaz P(n) istinit slijedi da je iskaz P(n+1) istinit.
Iskaz (propozicija)
Smišljeno tvrđenje koje ima svojstvo da može biti samo istinito (tačno) ili samo neistinito (netačno).
Skup kompleksnih brojeva
Skup C svih uređenih parova (x,y) realnih brojeva sa sabiranjem (x1,y1)+(x2,y2)=(x1+x2,y1+y2) i množenjem (x1,y1)⋅(x2,y2)=(x1x2−y1y2,x1y2+x2y1).
Imaginarna jedinica
Kompleksan broj (0,1), u oznaci i, sa osobinom da je i2=−1.
Algebarski (Gaussov) oblik kompleksnog broja
Prikaz kompleksnog broja u obliku z=x+iy, gdje je x=Re(z) realni dio, a y=Im(z) imaginarni dio.
Konjugovano kompleksan broj
Za kompleksan broj z=x+iy, to je kompleksan broj oblika z=x−iy.
Modul kompleksnog broja
Nenegativan broj ∣z∣=Re2(z)+Im2(z), koji predstavlja geometrijsko rastojanje broja z=(x,y) od koordinatnog početka (0,0).
Argument kompleksnog broja
Ugao θ=arg(z)∈(−π,π] koji predstavlja glavnu vrijednost ugla vektora kompleksnog broja z u odnosu na pozitivni smjer realne ose.
Trigonometrijski oblik kompleksnog broja
Zapis kompleksnog broja u obliku z=∣z∣(cos(θ)+isin(θ)), gdje je ∣z∣ modul, a θ argument broja.
Moivreova formula
Matematička formula koja za n∈Z glasi (cos(θ)+isin(θ))n=cos(nθ)+isin(nθ).
Eulerov oblik kompleksnog broja
Prikaz kompleksnog broja u obliku z=∣z∣eiθ, dobijen pomoću jednakosti eiθ=cos(θ)+isin(θ).
Glavna vrijednost prirodnog logaritma kompleksnog broja
Jednoznačna vrijednost logaritma kompleksnog broja definisana izrazom Lnz=ln(∣z∣)+iθ, uz uslov da je −π<θ<π.