Mrežne arhitekture - OSI i TCP/IP model

Kartice s ključnim pojmovima i definicijama iz područja mrežnih arhitektura, standardizacije, ISO/OSI referentnog modela i TCP/IP skupa protokola.

De facto standardi

Standardi koji su se razvili i prihvatili u praksi bez formalnog plana ili donošenja od strane službene organizacije (npr. IBM PC arhitektura).

De jure standardi

Formalni standardi koje je donijela službena, ovlaštena organizacija za standardizaciju (uspostavljena od strane vlade ili druge ovlaštene institucije).

ITU-T (Telecommunication Standardization Sector)

Sektor Međunarodne telekomunikacijske unije (ranije poznat kao CCITT) koji donosi međunarodne preporuke i standarde na području telekomunikacija.

IETF (Internet Engineering Task Force)

Organizacija zadužena za tehničku standardizaciju Interneta i razvoj mrežnih protokola kroz objavu i usvajanje RFC specifikacija.

RFC (Request for Comments)

Službena serija tehničkih i organizacijskih dokumenata u elektroničkom obliku na kojima se temelje svi važeći standardi i protokoli Interneta.

Uslojavanje (Layering)

Koncept podjele računalne mreže na hijerarhijske slojeve pri čemu svaki sloj obavlja točno određenu zadaću, koristi usluge nižeg sloja i pruža uslugu višem sloju.

Mrežno sučelje (Interface)

Granica i skup operacija koji omogućuju komunikaciju između susjednih procesa različitih razina unutar istog mrežnog uređaja.

Mrežni protokol

Skup formalnih pravila i dogovora po kojima komuniciraju ravnopravni procesi iste razine na različitim umreženim računalima.

SDU (Service Data Unit)

Korisna jedinica podataka koju viši hijerarhijski sloj predaje nižem sloju preko sučelja radi prijenosa.

PDU (Protocol Data Unit)

Cjelovita podatkovna jedinica određene razine koja se sastoji od protokolarnog zaglavlja (header) i korisnih podataka (SDU).

Enkapsulacija

Postupak umetanja podataka višeg sloja u podatkovnu jedinicu nižeg sloja dodavanjem specifičnog zaglavlja (i eventualnog završetka) pri spuštanju kroz mrežni stog.

Fragmentacija

Postupak dijeljenja veće poruke ili PDU-a na manje dijelove kako bi mogli proći kroz sučelja i mreže s ograničenjem maksimalne veličine prijenosa.

Bit

Najmanja jedinica informacije koja se prenosi i obrađuje na fizičkoj razini mrežnog modela.

Okvir (Frame)

Osnovna jedinica podataka (PDU) podatkovne razine koja se sastoji od više okteta, vlastitog zaglavlja i sinkronizacijske sekvence (okvirnog znaka).

Paket

Osnovna jedinica podataka (PDU) mrežne razine koja omogućuje prijenos s kraja na kraj mreže i sadrži identifikaciju odredišta.

Segment

Osnovna jedinica podataka (PDU) prijenosne razine koja predstavlja dio veće korisničke poruke podijeljene radi prijenosa.

Datagram

Kratka, samostalna podatkovna jedinica prijenosne ili mrežne razine koja se prenosi nepouzdanom uslugom bez prethodnog uspostavljanja veze.

ISO/OSI referentni model

Konceptualni sedmeroslojni referentni model koji standardizira funkcije telekomunikacijskih i računalnih sustava radi međusobnog povezivanja.

Fizički sloj (Physical layer)

Prvi sloj OSI modela koji definira mehaničke, električne, funkcionalne i proceduralne standarde za prijenos niza bitova preko fizičkog medija.

Podatkovni sloj (Data link layer)

Drugi sloj OSI modela koji osigurava pouzdan prijenos podataka preko fizičke linije od čvora do čvora, slaganje u okvire, kontrolu pogrešaka i kontrolu toka.

Mrežni sloj (Network layer)

Treći sloj OSI modela koji određuje prijenosne putove (usmjeravanje/routing) i omogućuje transparentan prijenos podataka između različitih mreža.

Prijenosni sloj (Transport layer)

Četvrti sloj OSI modela koji omogućuje prijenos podataka s kraja na kraj mreže (end-to-end), kontrolu toka, multipleksiranje i uspostavu/raskid veze.

Sjednički sloj (Session layer)

Peti sloj OSI modela koji upravlja dijalogom i sesijama među aplikacijama, definira smjer prijenosa podataka i omogućuje oporavak neplanirano prekinutih veza.

Predodžbeni sloj (Presentation layer)

Šesti sloj OSI modela koji brine o sintaksi i semantici podataka, pretvara lokalne formate u standardizirani mrežni format te obavlja kodiranje i kompresiju.

Aplikacijski sloj (Application layer)

Sedmi sloj OSI modela (i najviši sloj TCP/IP modela) koji sadrži protokole i mehanizme izravno dostupne korisničkim programima i aplikacijama.

TCP/IP model

Praktična, četveroslojna mrežna arhitektura razvijena za potrebe Interneta koja ne zahtijeva strogo sekvencijalno poštivanje razina.

Sloj pristupa mreži (Link layer)

Najniži sloj u TCP/IP modelu koji definira način korištenja fizičke mrežne tehnologije i prijenosnog medija (objedinjuje funkcije fizičkog i podatkovnog sloja).

Internet sloj (Network layer u TCP/IP-u)

Sloj u TCP/IP arhitekturi zasnovan na protokolu IP koji podržava spajanje heterogenih mrežnih tehnologija u jednu logičku cjelinu.

TCP (Transmission Control Protocol)

Protokol prijenosnog sloja koji osigurava pouzdan prijenos toka bajtova s kraja na kraj mreže uz uspostavu veze i kontrolu redoslijeda.

UDP (User Datagram Protocol)

Jednostavan protokol prijenosnog sloja koji pruža nepouzdan prijenos pojedinačnih datagrama bez uspostave veze i bez potvrde primitka.