1/55
Looks like no tags are added yet.
Šta je jezik?
Jezik je opšteljudski apstraktni sistem znakova koji se koristi u komunikaciji.
Šta predstavlja jezik za psihologa?
• prozor u misao: kako ljudi razmišljaju, planiraju, lažu, uvjeravaju, sjećaju se...
• alat za regulaciju emocija: prisjetite se kako je lakše kad „to izbacimo iz sebe“ riječima.
• društveni most: povezuje nas s grupom kojoj pripadamo.
Čime je jezik obilježen i kako ide slijed toga?
Obilježen je dvjema osnovnim djelatnostima:
o primanjem (engl. reception), koje se sastoji od slušanja i čitanja
o proizvodnjom (engl. production), koju sačinjavaju govorenje i pisanje
Njihov bi logičan slijed bio: slušanje, koje je preduslov govoru, govorenje kao osnovna proizvodna jezična djelatnost, čitanje kao drugorazredna, nespontana aktivnost, te pisanje kao proizvodna jezična djelatnost koju se mora naučiti.
Nazivi za djelatnosti i perspektiva koja ih imenuje drugačije?
Navedene se djelatnosti u literaturi još nazivaju vještinama, sposobnostima i osposobljenostima. Jedna od perspektiva predlaže da se one djelatnosti koje se više razvijaju spontanim usvajanjem (slušanje i govorenje) naziva sposobnostima, a one koje se više razvijaju učenjem i uvježbavanjem (čitanje i pisanje) bi se nazvalo vještinama.
Koja su obilježja jezika?
1. KOMUNIKATIVAN
2. ARBITRARNO JE SIMBOLIČAN
3. PRAVILNO JE STRUKTURIRAN
4. STRUKTURIRAN JE NA VIŠE RAZINA
5. GENERATIVAN / PRODUKTIVAN
6. DINAMIČAN JE
1. KOMUNIKATIVAN
Jezik dopušta komunikaciju s jednom ili više osoba s kojima dijelimo isti jezik.
➢ Najočiglednije i najznačajnije obilježje jezika
➢ Npr., ono što scenarista filma napiše o tome šta određeni karakter u filmu misli i osjeća, glumac je u stanju pročitati i razumjeti te misli i osjećanja.
➢ Uprkos tome, u svakodnevnici možemo svjedočiti primjerima komunikacijskog neuspjeha
2. ARBITRARNO JE SIMBOLIČAN
Jezik stvara proizvoljan/arbitratan odnos između simbola i onoga na šta se odnosi – ideja, stvari, procesa, odnosa ili opisa.
➢ Šta znači arbitrarno? Ne postoji nijedan razlog za izbor simbola koji predstavlja određenu stvar, proces ili opis. Određena kombinacija slova sama po sebi, ne vodi do značenja riječi.
➢ Sve su riječi simboli – stvari koje predstavljaju, odnose se na, stoje umjesto ili sugeriraju nešto drugo.
➢ Bez proizvoljne simboličke reference bili bismo ograničeni na simbole koji liče na stvari koje bi trebali simbolizirati (npr. simbol koji liči na kofer bi trebao predstavljati kofer)
Clark (1993, 1995) ističe dva načela koja su u osnovi značenja riječi:
Načelo konvencionalnosti – značenja riječi su određena konvencijama (riječi znače tačno ono što su konvencije odredile da znače);
Načelo suprotnosti – različite riječi imaju različita značenja – svrha postojanja (različitih) riječi jeste da simboliziraju stvari koje su barem donekle različite.
3. PRAVILNO JE STRUKTURIRAN
Jezik ima pravilnu strukturu;
• Samo određene sekvence simbola (glasova i riječi) imaju značenje:
➢ određeni poredak zvukova ili slova tvori smislene riječi, dok slučajan poredak glasova ili slova obično ne tvori smislene riječi;
➢ određeni poredak riječi tvori smislene rečenice, odlomke ili govor, dok većina drugih nema smisla.
• Razlličite sekvence daju različito značenje.
4. STRUKTURIRAN JE NA VIŠE RAZINA
Struktura jezika se može analizirati na više
razina (npr. fonemskoj i morfemskoj);
➢ Npr. psiholingvistika pročava jezik na razini:
✓ Zvukova
✓ Na razini riječi
✓ Na razini rečenica
✓ Na razini većih jedinica, poput čitavog odlomka nekog teksta.
5. GENERATIVAN / PRODUKTIVAN
Korisnici jezika mogu producirati nove izraze;
Mogućnosti za stvaranje novih izraza su neograničene
Pridržavajući se određene strukture i uz korištenje zajedničkog sistema arbitrarnih simbola jezik možemo koristiti kako bismo proizveli neograničen broj jedinstveih rečenica i drugih smislenih kombinacija riječi
Različiti se glasovi mogu kombinirati da bi se oblikovale nove riječi i nove rečenice među kojima su i izrazi koje niko prije nije izgovorio.
6. DINAMIČAN JE
Jezik se neprestano razvija. Pojedinačni korisnici jezika predlažu nove riječi, fraze, a šira grupa korisnika odlučuje o njihovom prihvaćanju.
Dva fundamentalna aspekta jezika:
verbalno razumijevanje – sposobnost primatelja da razumije napisani ili izgovoreni jezični ulaz, poput riječi, rečenica, odlomaka.
verbalna fluentnost – sposobnost produkcije jezičnog izlaza, tj. ekspresivna sposobnost stvaranja takvog lingvističkog izraza.
Dekodiranje i kodiranje?
Dekodiranje - izvođenje značenja iz referentnog sistema koji se koristi (za vrijeme slušanja ili čitanja);
Kodiranje - transformacija vlastitih misli u oblik koji može biti izražen kao lingvistički izlaz (npr. govorenje, pjevanje ili pisanje)
Šta je sintaksa?
Sintaksa je istraživanje lingvističke strukture rečenice – analiza kako korisnici određenog jezika slažu riječi da bi stvorili rečenice. Ima glavnu ulogu u razumijevanju jezika.
Rečenica obuhvata najmanje dva dijela:
Imeničku frazu, koja sadrži najmanje jednu imenicu (obično je to subjekat rečenice), te uključuje sve relevantne deskriptore imenice
Glagolsku frazu, koja sadrži najmanje jedan glagol i sve ono na šta se glagol odnosi (glagolska fraza se često označava kao predikat jer izjavljuje nešto o subjektu)
Šta je semantika?
Istraživanje značenja u jeziku – analiza kako se riječima izražava značenje
▪ Denotacija označava strogo, doslovno rječničko značenje riječi;
▪ Konotacija je dodatno, emocionalno ili simboličko značenje riječi, koje nije u rječniku, ali je često prisutno u kulturi ili ličnom iskustvu.
Idiosinkratično značenje riječi
Idiosinkratično značenje je lična, subjektivna interpretacija riječi, ono što neka riječ znači samo za pojedinca, budući da je vezana za njegovo iskustvo (često ometa komunikaciju – šta određena riječ znači za osobu?). Ukoliko ne prepoznamo ove razlike (ili za konotaciju ili sleng), može doći do nesporazuma, sukoba ili
isključivanja (ostracizam).
Sleng
Sleng je neformalni, često generacijski ili kulturološki specifičan jezik, koji se koristi u svakodnevnom govoru.
Sleng se brzo mijenja i teško prevodi, ali nosi bogat kontekstualni i socijalni signal.
Kako mozak procesira značenje riječi?
Ne procesira značenje izolovano, on povezuje riječ sa:
➢ prethodnim iskustvom
➢ slikama
➢ emocijama
➢ društvenim značenjem
U pozadini toga su asocijacije i konceptualna mreža značenja u mozgu – sistem u kojem je riječ povezana s drugim pojmovima. Riječ ne postoji samo kao tekst, ona u našem mozgu aktivira čitavu mrežu značenja, slika, emocija i prošlih iskustava.
Šta je gramatika strukture fraza i transformacijska gramatika?
Gramatika strukture fraza analizira rečenice u terminima hijerarhijskih odnosa između struktura različitih rečenica
Transformacijska gramatika analizira rečenicu u terminima transformacijkih pravila koja opisuju međusobni odnos između struktura različitih rečenica.
Koji su to neki od ključnih procesa uključeni u percepciju jezika?
Ovladavanje utjecajem koartikulacije (preklapanja) fonema na akustičnoj strukturi govornog signala – uslov mogućnosti percepcije govora (slušač mora ovladati koartikulacijom fonema);
Artikulacijska koincidencija fonema (unutar riječi, no i granice riječi u kontinuiranom govoru se preklapaju)
Koartikulacija fonema
Koartikulacija znači da se fonemi (najmanje jedinice zvuka u jeziku) ne izgovaraju i ne percipiraju kao potpuno odvojene jedinice. Umjesto toga, fonemi se preklapaju, tj. artikulatorni pokreti za jedan glas već su pod uticajem prethodnog i/ili narednog glasa.
Uloga koartikulacije fonema?
Govor je tečan i brz — ne zvučimo kao robot koji izgovara jedan glas po jedan.
Naš mozak koristi te "tragove preklapanja" da bi predvidio koji glas dolazi sljedeći.
Koartikulacija omogućava brzu obradu govora, jer slušalac ne mora čekati kraj riječi da bi razumio šta je rečeno.
Perspektiva koja tumači percepciju jezika kao specijalizirani vid percepcije oslanja se na sljedeće tumačenje:
Kategorijalna percepcija – fenomen pri kojem slušači percipiraju stalno promjenjive govorne zvukove kao distinktivne kategorije.
Motorička teorija percepcije govora nastoji objasniti ove procese u odnosu na procese uključene u produkciju govora.
Kako usvajamo jezik?
a) gugutanje, obuhvata sve moguće glasove;
b) brbljanje, obuhvata samo distinktivne foneme koji karateriziraju primarni jezik dojenčeta;
c) faza produkcije izraza od jedne riječi;
d) faza produkcije izraza od dvije riječi i telegrafski govor;
e) faza korištenja osnovne strukturu rečenice odrasle osobe (u dobi od oko 4 godine)
Gubitak sposobnosti diskriminacije fonema.
Djeca razlikuju foneme koji nisu karakteristični samo za njihov vlastiti jezik, no s vremenom, s prelaskom u sljedeću fazu (negdje do kraja prve godine žvota) gube tu sposobnost
Šta se dešava od 6. do 12. mjeseca života?
U ovoj fazi dojenčad koja su gluha više ne vokaliziraju.
Djeca uglavnom proizvode distinktivne foneme (samoglasnike; suglasnike) koji su karakteristični za djetetov vlastiti jezik; Široki repertoar glasova koje je dijete prije koristilo se gubi, a ustaljuju se samo glasovi koje čuje u svojoj okolini.
Glasovi koje dijete izgovara postaju prepoznatljivi.
Kanoničko ili reduplicirano brbljanje
U razdoblju od 6. do 10. mjeseca obično se stvara kanonički slog.
Razlikuje se od vokalizacije po tome što se u kanoničkom brbljanju pojavljuju pravi slogovi koji se proizvode reduplicirano u konsonant + vokal kombinaciji.
Nereduplicirano brbljanje
Dijete kombinira različite „konsonant + vokal“ i „konsonant + vokal + konsonant“ slogove; kad u toj dobi tražimo od djeteta da ponovi za nama jednostavnu riječ, ono će je ponoviti iako možda još ne zna značenje te riječi.
Vokalna igra
period od 4. mjeseca (16. sedmica; faza gugutanja) do 8. mjeseca (36. sedmica; faza brbljanja) - mijenjajući visinu i glasnoću glasa dijete proizvodi sve veći broj različitih glasova, suglasnika i samoglasnika.
Kako bismo opisali kognitivni kontekst razvoja jezika u periodu gugutanja i brbljanja (do prve godine života)?
Kako zvukovi postaju smisleniji, tako:
- dječija percepcija zvukova postaje selektivnija
- raste djetetova sposobnost dosjećanja zvukova.
HOLOFRAZA
Izraz od jedne riječi.
Telegrafski govor
U dobi od 1.5 do 2.5 godine - rana sintaksička komunikacija lišena prijedloga i drugih funkcionalnih fonema više liči na telegram nego na razgovor
Koliko traje razdoblje jednočlanih iskaza?
Hronološki, razdoblje jednočlanih iskaza traje tokom druge godine života djeteta, odnosno do završetka senzomotoričkog stadija u kognitivnom razvoju.
Kako bismo opisali kognitivni kontekst razvoja jezika u periodu produkcije izraza od jedne riječi i dvije riječi (telegrafski govor)?
S povećanjem vrebalne fluentnosti i verbalnog razumijevanja...
- raste sposobnost mentalne manipulacije lingvističkim simbolima;
- razvijaju se pojmovi;
- javlja se greška pretjeranog proširivanja.riječi i dvije riječi (telegrafski govor)?
Koja je to česta greška koju djeca prave tokom usvajanja jezika?
Greška pretjeranog proširivanja – djeca proširuju značenje riječi kako bi obuhvatili više pojmova nego ih sama riječ obuhvata, tj.
pokušavaju primijeniti svoj originalni rječnik na različite situacije, budući da u svom vokabularu imaju malo riječi
Vremenom, sa sve većom specijalizacijom dječjeg rječnika, ove greške se sve rjeđe javljaju budući da djetetov fond riječi postaje sve bogatiji
Kako dijete odlučuje koju riječ odabrati kada prekomjerno proširuju značenja riječi koje znaju?
a. Hipoteza obilježja (Clark, 1973)
Djeca stvaraju definicije koje imaju premalo obilježja:
Dijete mačku može nazivati „kukom“ (cukom; psom) zbog mentalne predodžbe/pravila da životinja koja ima četiri noge jeste „kuko“
b. Funkcionalna hipoteza (Nelson, 1973)
Djeca prvo nauče koristiti riječi koje opisuju važne funkcije
Greška prekomjernog proširivanja proizilazi iz funkcionalne zbunjenosti: i pas i mačka čine slične stvari i služeistoj svrsi, zbog čega je vjerovatno da će ih djeca pomiješati
Greška pretjeranog sužavanja?
S obzirom na proizvodnju riječi prve riječi koje djeca proizvode su kontekstualno ovisne riječi. Sužavanje značenja - ovaj se pojam odnosi na pretjerano sužavanje značenja riječi koje je karakteristično za situaciju kada dijete neku riječ za označavanje predmeta koristi samo u određenoj situaciji, a istu riječ za isti takav predmet u drugoj situaciji ne koristi.
Faza korištenja osnovne strukture rečenice odrasle osobe (u dobi od oko 4 godine)
S ubrznim proširivanjem rječnika i primjetnim poboljšanjem vještine sintakse razvijaju se jednostavne rečenice, uprkos greškama prekomjerne primjene pravila
Unapređuje se i verbalna fluentnost i verbalno razumijevanje
Dijete internalizira pravila sintakse.
Kako definisati problem?
Problem je moguće definirati operativnim definiranjem svakog aspekta problema i postavljanjem ciljeva kojim aspektima problema ćemo se pozabaviti.
Heuristici
Mentalne prečice koje se često temelje na rješenjima koja su u prošlosti funkcionisala. Mogu dobro funkcionisati ako je problem sličan onome s kojim smo se već susreli i često su najbolji izbor ako nam je potrebno brzo rješenje.
Algoritmi
Strategije korak po korak koje će zasigurno proizvesti tačan rezultat. Iako je ovaj pristup odličan za osiguravanje tačnosti, oduzima vrijeme i resurse.
Koraci u rješavanju problema
Identifikacija problema
Definiranje problema
Formirnanje strategije
Organiziranje informacija
Raspodjela resursa
Praćenje napretka (Monitoring)
Evaluacija rezultata
Model Newella i Simona 1972.
Problem se može opisati kao transformacija trenutnog stanja u ciljno stanje uz određene operacije i prepreke (ograničenja)
Problemski prostor
Rješavanje problema odvija se u mentalnom prostoru koji obuhvata:
Trenutno stanje
Operacije (koraci promjene stanja)
Alternativne puteve
Ciljno stanje
Vrste problema prema strukturi problema
Dobro definirani
ključni aspekti problema jasno specificirani
Loše definirani
jedan ili više ključnih aspekata problema nisu jasno određeni
Problemi prema količini potrebnog znanja
knowledge-lean: za rješavanje nije potrebno posebno znanje, npr. puzle
knowledge-rich: rješenje zahtijeva specifično prethodno znanje ili iskustvo
Struktura problema (dobro vs. loše definiran) i količina potrebnog znanja (lean vs rich) nisu isto i mogu se kombinirati.
Problemi prema iskustvu i proceduri
rutinski problem: rješava se poznatim, uvježbanim postupkom
nerutinski problem: nema unaprijed poznatu proceduru, traži nove strategije.
Status problema zavisi od prethodnog znanja i iskustva osobe.
Problemi prema vrsti kognitivnog zahtjeva
razmještanje - reorganiziranje postojećih elemenata
transformacija - promjena početnog stanja kroz niz operacija
otkrivanje strukture - uočavanje obrasca koji u početku nije bio očit
Izomorfni problemi
Kada imaju istu formalnu strukturu a razlikuju se samo po sadržaju; razlike u težini problema nastaju zbog načina na koji osoba mentalno reprezentira problem.
Reprezentacija problema
Način na koji osoba mentalno organizira i struktuira informacije relevantne za problem - šta vidi kao početno stanje, cilj, ograničenja, moguće poteze i odnose među elementima problema.