Začeci državne organizacije:
Nakon smrti Šćepana Malog, unutrašnji sukobi i borba za vlast se pojačavaju.
Guvernadur Radonjić, uz pomoć Mletačke republike, pokušava da potisne Cetinjsku mitropoliju.
Arhimandrit Petar I Petrović-Njegoš postaje čelnik Cetinjske mitropolije 1784. godine i traži podršku od Austrije i Rusije, odlazeći u Beč (1784) i Petrograd (1785).
Za vrijeme odsustva Petra I, skadarski vezir Mahmut paša Bušatlija pali manastir na Cetinju (1785).
Vladika Petar I organizuje borbu protiv Mahmut-paše.
Pripreme za napad na Pipere i Bjelopavliće 1796. godine dovode do Opštecrnogorskog zbora na Cetinju.
Na zboru je izglasan tekst Odluke, nazvan Stega, u šest članova o pomoći Brđanima.
Stega obavezuje glavare zakletvom na borbu protiv napadača i čuvanje mira.
Prva pismena odluka sa zakonskom snagom u Crnoj Gori, koja obavezuje plemenske starješine i stanovnike da brane otadžbinu.
Pobjede nad Mahmut-pašom Bušatlijom na Martinićima i Krusima donose Crnoj Gori ratničku slavu i ugled nezavisne državice.
Ove pobjede omogućile su vladici da sprovede plan o društvenom i državnom uređenju.
Oktobra 1798. godine, u Stanjevićima, donesen je Zakonik opšti crnogorski i brdski od 16 članova, dopunjen sa 17 članova 1803. godine.
Zakonikom su uređena pitanja krivičnog, privatnog i porodičnog prava, te uveden sudski postupak sa strogim kaznama (strijeljanje i vješanje za ubistva), protjerivanjem, novčanim kaznama i zatvorom.
Stega i Zakonik su prvi pisani pravni spomenici na kojima se temeljila oslobodilačka borba i buduća državna organizacija.
Na Skupštini u Stanojevićima izabran je prvi redovni centralni sud – Praviteljstvo suda crnogorskog i brdskog (Kuluk).
Funkcionisanje prvih organa vlasti, uz otpore, suzbija plemenski separatizam i krvnu osvetu, uvodeći javni red i mir.
Poslije austrijsko-osmanskog rata (1787-1792) prijetila je opasnost od Osmanlija i Mahmuta Bušatlije.
Nakon Stege, glavari su se zakleli da će braniti zemlju i jedinstvo.
Uoči bitke na Martinićima, Petar I pozvao je Crnogorce na odbranu.
Bitka na Martinićima (jul 1796): 17.000 osmanskih vojnika protiv 3.400 crnogorskih vojnika pod komandom vladike Petra I.
Crnogorci su porazili Osmanlije i zaplijenili ratni plijen.
Mahmut-paša je pokrenuo novi pohod s ciljem pokoravanja Cetinja i hvatanja vladike Petra I.
Bitka na Krusima (septembar 1796): Osmanska vojska je bila tri puta brojnija.
Osmanlije su poražene.
Druga osmanska vojska poražena je kod Vasojevića.
Ove pobjede označile su početak ujedinjenja crnogorskih i brdskih plemena.
Piperi i Bjelopavlići ulaze u sastav Crne Gore.
Krajem septembra 1820. Godine Crnogorci i Brđani potukli su osmansku vojsku na Morači, a Moračani i Rovca su ušli u sastav Crne Gore.
Napoleon je pokorio Mletačku republiku krajem XVIII vijeka.
Boka kotorska je pripadala Austriji do 1805. godine, kada su je zauzeli Francuzi.
Petar I je prepoznao želju primorskog stanovništva za ujedinjenjem s Crnom Gorom.
Crnogorsko-bokeljske trupe i ruska flota porazile su Francuze kod Dubrovnika 1806. godine.
Tilzitskim mirom (1807) Boka je pripala Francuzima.
Nakon Napoleonovog poraza u Rusiji (1812), Crnogorci su sarađivali s Bokeljima.
Na skupštini u Dobroti 1813. godine sklopljen je sporazum o ujedinjenju.
Obrazovana je Centralna komisija od 18 predstavnika (9 iz Crne Gore i 9 iz Boke) pod rukovodstvom Petra I.
Bečki kongres je poništio ujedinjenje i pripojio Boku Austriji.
Vladika Petar I bio je državnik, političar, vojskovođa, mirotvorac i pisac.
Tražio je pomoć za osnivanje škole i štamparije, ali bez uspjeha.
Pismenost su širili sveštenici i crkvena lica pri manastirima (Cetinjski, Stanjevići, Brčeli, Ostrog, Piperska ćelija, Morača).
Materijalne teškoće ometale su organizovano prosvjećivanje.
Petar I je pisao epske pjesme i Kratku istoriju Crne Gore.
Njegova epistolarna literatura (300 poslanica) ima istorijsku, dokumentarnu i književnu vrijednost.
Ekonomske prilike su bile teške, stočarstvo (ovce i koze) je bilo najvažnije.
Krompir, donesen od strane vladike Petra I, postao je bitna namirnica.
Ribolov na Skadarskom jezeru bio je važan u Crmničkoj i Riječkoj nahiji.
Trgovina sušenom ribom (ukljevom) bila je unosna (izvoz u Ankonu, Veneciju, Bari).
Trgovalo se na pazarima u Kotoru, Nikšiću, Podgorici, Baru, Ulcinju, Skadru, Rijeci Crnojevića, Virpazaru i Prentinoj glavici.
Zanatstvo nije bilo razvijeno, ali su domaći majstori pružali kvalitetne usluge (tesari, zidari, kamenoresci, puškari).
Rad tkalja, pletilja i vezilja bio je cijenjen.
Vladika je otvorio radionice na Cetinju (za popravku pušaka, stolarske radionice, radionicu za mlinove - žrvnje).
Krajem XVIII i početkom XIX vijeka korišten je mletački (cekini), osmanski, dubrovački (pijastre), austrijski (forinte) i francuski (napoleondri) novac.
Organi državne vlasti:
Prema testamentu Petra I, Opštecrnogorski zbor izabrao je Radivoja Tomova (Petar II) za gospodara 1830. godine.
Guvernadur Vuko Radonjić se usprotivio i pokušao preuzeti vlast uz pomoć Austrije i Rusije.
Radonjić je osuđen na smrt zbog veza s Austrijom, ali je Petar II preinačio kaznu, oduzeo mu titulu 1831. godine i protjerao ga.
Nakon ukidanja guvernadurstva, Petar II je formirao upravno-političke organe vlasti.
Na Opštecrnogorskom zboru u oktobru 1831. godine formirani su Senat, Gvardija i perjanici.
Praviteljstvujušći senat crnogorski i brdski imao je 16 članova iz redova nahijskih i plemenskih glavara.
Senat je obavljao zakonodavnu, sudsku i izvršnu vlast.
Senatori su dobijali nadoknadu u novcu ili naturi.
Gvardija je bila vojna jedinica koja je izvršavala odluke Senata, čuvala unutrašnji mir i bezbjednost.
Perjanici su bili manji oružani odred koji je izvršavao odluke vladike i Senata.
Plemenski kapetani su imenovani kao organi lokalne vlasti od 1837. godine.
Crnogorsko stanovništvo činilo je slobodno seljaštvo s malim posjedima.
Siromaštvo je uzrokovalo česta četovanja.
Novčana pomoć iz Rusije je ublažavala ekonomsko stanje.
Ruska pravoslavna crkva je davala pomoć Cetinjskom manastiru.
Vladika Petar II je 1833. godine uveo obavezu plaćanja poreza.
Petar II je odredio Dimitrija Milakovića za državnog blagajnika (kaznačeja).
Vladika je dijelio pomoć u žitu i novcu u vrijeme nerodnih godina.
Društveno-ekonomski odnosi su se raslojavali (imućniji glavari nasuprot većini stanovništva lošijeg stanja).
Napadi su dolazili iz skadarskog i hercegovačkog pašaluka.
Veliki vezir Mehmed Rašid je ponudio Petru II proširenje teritorija ako prizna sultana za gospodara.
Petar II je odbio, što je dovelo do osmanskog napada na Pipere i Bjelopavliće 1832. godine.
Pobeda Pipera i Bjelopavlića koji su zaplijenili komoru kod Veljeg brda.
Žabljak na Skadarskom jezeru je osvojen 1835. godine, ali je napušten nakon tri dana.
Pitanje Grahova je bio povod za sukobe.
Ali-paša Rizvanbegović je napao Grahovo 1836. godine.
Ubistvo Smail-age Čengića 1840. godine.
Novica Cerović (organizator ubistva) dobio je titulu senatora.
Mirovni ugovor o razgraničenju Crne Gore i Hercegovine potpisan je u Dubrovniku 1842.
Grahovo je ostalo neutralno zemljište.
Skadarski paša Osman Skopljak je zauzeo ostrva na Skadarskom jezeru 1843. godine (Lesendro, Vranjinu, Grmožur).
Petar II se orijentisao na Rusiju.
Negativne ocjene o Petru II su stizale u Petrograd.
Posjeta ruskog dvorskog savjetnika (Aleksandra Rojca) popravila je utisak.
Petar II je posjetio Rusiju 1833. godine i bio dobro primljen.
Ruski car je prisustvovao njegovom posvećenju za arhijereja.
Nabavio je knjige i štampariju u Petrogradu.
Povećana je novčana pomoć iz Rusije (sa 1.000 na 9.000 zlatnih rubalja) nakon drugog odlaska u Rusiju (1837).
Habsburška monarhija je okupirala Boku i uskratila prava na manastire u primorju (Stanjeviće i Maine).
Petar II je prodao Maine 1837. godine i Stanjeviće dvije godine kasnije.
Razgraničenje između Crne Gore i Austrije dogodilo se 1841. godine.
Petar II je otvorio prve osnovne škole 1834. godine na Cetinju i u Dobrskom selu.
Štamparija je počela sa radom iste godine.
Štampan je časopis Grlica i djela Petra II.
Njegova djela su: Gorski vijenac (1847), Luča mikrokozma, Lažni car Šćepan Mali, Svobodijada.
Biljarda (1838) je najznačajniji arhitektonski poduhvat.
Proglašenje Knjaževine i prvi pohod Omer-paše Latasa:
Petar II je testamentom odredio Danila Stankova Petrovića za nasljednika.
Pero Tomov se usprotivio.
Danilo je proglašen za knjaza 1852. godine uz podršku glavara.
Ruski imperator Nikolaj I je potvrdio Danila za nasljednog knjaza.
Razdvajanje svjetovne od duhovne vlasti.
Proces sekularizacije države.
Danilo je uveo poreze za jačanje centralne vlasti.
Ugušio je otpore plemena (Pipaeri, Bjelopavlići, Kuči).
Senat je popunjen novim ljudima.
Broj perjanika povećan je na 60.
Knjaz je zaveo apsolutnu vlast.
Osvojio je Žabljak Crnojevića (1852), ali ga nije zadržao.
Pomagao je ustanike u Hercegovini.
Omer-paša Latas je napao Crnu Goru 1853. godine.
Plan Omer-paše je bio da zauzme Pipere i Bjelopavliće.
Knjaz Danilo je imao 9.000 vojnika naspram 25.000 osmanskih vojnika.
Pobjede Crnogoraca u Piperima, Martinićima i kod manastira Ostrog nisu zaustavile Osmanlije.
Omer-paša je zauzeo Grahovo i dio Crmnice.
Knjaz Danilo je tražio pomoć od Austrije i Rusije, što je dovelo do prekida napada.
“Omer-pašina godina” bila je teška za Crnu Goru.
Knjaz Danilo je nastavio jačanje državne vlasti uz podršku Senata.
Formirao je krstonosnu vojsku od 400 vojnika.
Uveo je poreske takse, stope i carinu.
Planirao je da podigne grad u Bjelopavlićima i izgradi saobraćajnice.
Donio je Opštizemaljski zakon (Danilov zakonik) 1855. godine.
Zakonik je imao 95 paragrafa.
Uključen je i Zakonik Petra I.
Niži sud - Gvardija je nazvan Sud.
Formirani su sudovi po kapetanijama.
Danilov zakonik je bio prvi “crnogorski ustav”.
Sankcionisao je prava Crnogoraca, regulisao građansko i nasljedno pravo, utvrdio bračno pravo, definisao državljanstvo.
Knjaz Danilo je želio podršku velikih sila za međunarodno priznanje nezavisnosti.
Uputio je memorandum velikim silama na mirovnoj konferenciji u Parizu.
Tražio je teritorijalno proširenje prema Hercegovini, sjevernoj Albaniji i Jadranskom moru.
Zahtjev je odbijen.
Danilo je napravio zaokret u spoljnoj politici, očekujući razumijevanje Napoleona III.
Odbio je da formalno prizna osmansku vlast.
Diplomatski neuspjeh je podstakao knjaza Danila da sprovede vojnu akciju.
Podsticao je borbe u Hercegovini.
Knjaz Danilo i Luka Vukalović su se dogovorili o zajedničkoj borbi protiv Osmanlija (jesen 1857).
Do sukoba je došlo na Grahovcu maja 1858. godine.
Crnogorskom vojskom je komandovao vojvoda Mirko Petrović.
Crnogorci su odnijeli veliku vojnu pobjedu.
Velike sile su shvatile da mora doći do razgraničenja.
Granica je određena 1859. godine, čime je Crnoj Gori faktički priznata državna nezavisnost.
Crna Gora je dobila Grahovo, Rudine, Nikšićku župu, više od polovine Drobnjaka, Gornje Lipovo, Gornje Vasojeviće i jedan dio Kuča i Dodoša.
Površina je uvećana za 1.500 km^2 i iznosila je 4.400 km^2.
Knjaz Danilo je afirmisao Crnu Goru u Evropi.
Ubio ga je Todor Kadić u Kotoru avgusta 1860. godine.
Stalni ratovi su prekidali kontinuitet kulturnih aktivnosti.
Reforma cetinjske osnovne škole (Petranovićeva škola).
Knjaz Danilo je poslao mladiće na školovanje u Srbiju (15) i Rusiju (4).
Aktivna je bila Cetinjska štamparija.
Stevan Perović – Cuca (romantičar).
Epski pjesnici: serdar Đuka Sredanović, vojvoda Mirko.
Knjaginja Darinka je uvela savremene evropske manire.