Povijest Rimskog Carstva: Od Oktavijana Augusta do Pada Zapada

Politički uspon Oktavijana i uspostava Principata

  • Prvo stoljeće prije Krista bilo je izrazito turbulentno razdoblje rimske povijesti, obilježeno dvama građanskim ratovima i usponom pojedinaca koji su preuzeli vlast u svoje ruke. Svakidašnjica je bila ispunjena pobunama robova, ustancima u provincijama i pobunama italskih saveznika.

  • Nakon dugotrajnih sukoba praćenih proskripcijama, konfiskacijama zemljišta, prisilnim porezima i vojnim novačenjima, italsko društvo težilo je miru i povratku normalnom životu. Pojavila se nostalgija za sretnim i mirnim vremenima jednostavnog života pobožnih predaka.

  • Oktavijan (31.–14.–g.–pr.–Kr.31.–14.–g.–pr.–Kr.) iskoristio je takvo raspoloženje te je bez otpora izgradio carsku vlast. Njegov plan bio je sačuvati privid Republike, pa su Senat i narodna skupština nastavili s radom, a zadržano je i biranje činovnika.

  • Od 31.–g.–pr.–Kr.31.–g.–pr.–Kr. Oktavijan je svake godine biran za konzula. Godine 29.–g.–pr.–Kr.29.–g.–pr.–Kr. dobio je ovlasti cenzora te je sastavio novi popis članova Senata, sprovevši cenz koji nije bio provođen punih 4242 godine. Broj senatora tada se popeo na 10001000 ljudi.

  • Oktavijan je iz Senata isključio one koji podrijetlom nisu pripadali najvišem staležu, čime je štitio dostojanstvo institucije, ali i uklonio pristaše Marka Antonija. Njegovo je ime stavljeno na čelo popisa, što mu je donijelo titulu princeps Senatus (prvi među jednakima).

  • Doba njegove vladavine naziva se principat, a trajalo je sve do Dioklecijana. Titula princepsa u Republici bila je počasna i bez posebnih ovlasti, no Oktavijan joj je dao novu težinu.

  • Dana 13.13. siječnja 27.–g.–pr.–Kr.27.–g.–pr.–Kr. Oktavijan je formalno vratio izvanredne ovlasti i proglasio uspostavu stare Republike, izjavivši da se povlači. Senat ga je zamolio da zadrži vlast, što mu je osiguralo vrhovnu moć. Dana 16.16. siječnja 27.–g.–pr.–Kr.27.–g.–pr.–Kr. dobio je počasni naslov August (Augustus), što znači "Uzvišeni" (od strane božanstva).

  • Njegovo novo službeno ime glasilo je: Imperator Caesar Augustus, divi filius (Imperator Cezar August, sin božanskoga).

Politička moć i upravna struktura pod Augustom

  • August je zadržao republikanske forme kako bi uvjerio građane da Republika postoji. Senat je donosio zakone, ali samo one koje je August predlagao. Narodna skupština imenovala je magistrate, također na njegov prijedlog.

  • Do kraja života biran je za konzula, čime je predsjedao Senatom. Od 23.–g.–pr.–Kr.23.–g.–pr.–Kr. biran je za plebejskog tribuna, što mu je dalo pravo veta. Nosio je i titulu pontifex maximus (vrhovni svećenik).

  • Podijelio je provincije na:     * Carske provincije: Pod njegovom izravnom upravom, u njima je bila smještena glavnina vojske. To su bile Egipat (osiguravao 1/31/3 potrebnog žita za Rim), Galija (zbog stalnih buna), Hispanija (bogata rudama), Sirija i Ilirik.     * Senatorske provincije: Pod upravom Senata.

  • Vladao je preko asistenata (legata) kako ne bi morao napuštati Rim. Naslov imperatora nosio je kao vrhovni zapovjednik vojske.

  • Utemeljio je pretorijansku kohortu, carsku gardu od 99 kohorti po 10001000 ljudi smještenu u samom Rimu. Uz njih su postojale 44 gradske kohorte (policija) i 77 kohorti vigila (vatrogasci).

  • Formirao je dvije ratne flote: jednu u Ravenni (Jadran) i jednu u Mizenu (Tirensko more). Veće brodove zamijenio je manjim i okretnijim liburnama.

  • Provodio je politiku panem et circenses ("kruha i igara"). Jednom mjesečno puku je dijelio žito, a organizirao je i skupe gladijatorske igre te cirkuske predstave.

Zakonska regulativa i društvene promjene

  • August je bio okrutan prema robovima. Godine 10.–g.–pr.–Kr.10.–g.–pr.–Kr. donio je zakon po kojem se svi robovi u nazočnosti roba koji ubije gospodara osuđuju na smrt.

  • Zakonom Elija Sencija iz 4.–g.4.–g. ograničio je oslobađanje robova, propisujući minimalnu starost osloboditelja i roba.

  • Bogatima u provincijama dao je rimsko građansko pravo kako bi smirio nezadovoljstvo.

  • Donio je stroge zakone o obitelji i braku: privilegije za očeve s troje ili više djece i teške kazne za preljubnike. Njegov je cilj bio jačanje tradicionalne obitelj i povećanje broja građana.

  • Uveo je zakone protiv raskoši u Rimu. Poznata je njegova izjava: –Zatekao sam Rim od opeke, a ostavio ga u mramoru.–

  • Njegovo doba obilježeno je pax Romana (rimski mir) – razdobljem unutrašnjeg mira, gospodarskog i kulturnog uspona.

Vanjska politika i vojni porazi

  • Vanjska politika dijelila se na dva razdoblja: od 27.–g.–pr.–Kr.27.–g.–pr.–Kr. do 6.–g.6.–g. (osvajanja na Zapadu i diplomacija na Istoku) te od 6.–g.6.–g. do 14.–g.14.–g. (prijelaz na obranu).

  • Od 6.6. do 9.–g.9.–g. gušio je Batonov ustanak u Iliriku, nakon čega je formirana provincija Ilirik.

  • Najteži poraz doživio je od Germana. Godine 9.–g.9.–g. u Teutoburškoj šumi, germanska plemena pod vodstvom Arminija uništila su tri rimske legije pod zapovjedništvom Publija Kvintilija Vara. Var je počinio samoubojstvo, a August je u očaju vikao: "Vare, Vare, redde mihi legiones!" (Vare, Vare, vrati mi moje legije!).

  • Granica je tada čvrsto postavljena na liniji Rajna–Dunav, gdje su podignuti vojni tabori za obranu od barbara.

Kultura i religija u Augustovo doba

  • U Augustovo vrijeme rođen je Isus Krist (25.25. prosinca 753.–g.753.–g. od osnutka Rima).

  • Književnost i povijest doživljavaju procvat. Tit Livije napisao je kapitalno djelo Ab urbe condita (Od osnutka Rima) u 142142 knjige, od kojih je sačuvano 3535.

  • Arhitektonski spomenici:     * Panteon: Hram posvećen bogovima zaštitnicima julijevskog roda (kasnije ga je rekonstruirao Hadrijan).     * Ara Pacis Augustae (Oltar mira): Naručen 13.–g.–pr.–Kr.13.–g.–pr.–Kr. i posvećen 9.–g.–pr.–Kr.9.–g.–pr.–Kr. Prikazuje bogatstvo i napredak pod Augustom.

Julijevsko-klaudijevska dinastija (14.–69.–g.14.–69.–g.)

  • Tiberije (14.–37.–g.14.–37.–g.): Augustov posinak. Isusan vojskovođa i diplomat. Na početku je vladao u slozi sa Senatom, dajući mu veću moć pri izboru magistrata. Kasnije se povukao na otok Kapri i vladao dopisivanjem. U njegovo vrijeme donesen je novi Zakon o uvredi veličanstva koji je rezultirao progonima. Navodno ga je ugušio Makron, zapovjednik pretorijanaca.

  • Gaj Cezar Kaligula (37.–41.–g.37.–41.–g.): Sin Germanika, nadimak "Vojnička čizmica". Na početku popularan, ubrzo je pokazao znakove duševnog rastrojstva. Tražio je božanske počasti, konja Incitata proglasio senatorom (ironija prema Senatu), a vojsku je tjerao da sakuplja školjke na obali kanala La Manche slaveći pobjedu nad morem. Ubili su ga pretorijanci.

  • Klaudije (41.–54.–g.41.–54.–g.): Postavljen od strane pretorijanaca. Bio je učenjak i poliglota. Osvojio je Britaniju (43.–g.43.–g.), Mauritaniju (45.–g.45.–g.) i Trakiju (46.–g.46.–g.). Utemeljio je koloniju Camulodunum i trgovački Londinium. Dopustio je Galima pravo da budu birani u Senat (ius honorum). Otrovala ga je supruga Agripina kako bi na vlast dovela sina Nerona.

  • Neron (54.–68.–g.54.–68.–g.): Na početku pod utjecajem Seneke. Kasnije postaje tiranin, ubija majku Agripinu i Britanika. Godine 64.–g.64.–g. izbio je veliki požar u Rimu; kružile su glasine da ga je car sam podmetnuo, za što je on okrivio kršćane i započeo prve progone. Sagradio je Domus Aurea (Zlatna kuća). Nakon pobuna u provincijama i proglašenja neprijateljem naroda, počinio je samoubojstvo riječima: "Qualis artifex pereo!" (Kakav umjetnik umire sa mnom!).

Dinastija Flavijevaca (69.–96.–g.69.–96.–g.)

  • Godina četiriju careva (69.–g.69.–g.): Razdoblje kaosa u kojem su se na vlasti izmijenili Galba, Oton, Vitelije i konačno Vespazijan.

  • Tit Flavije Vespazijan (69.–79.–g.69.–79.–g.): Iskusan vojnik srednjeg staleža. Sredio je državne financije uvođenjem novih poreza (npr. porez na javne zahode, uz izreku "Pecunia non olet" – novac ne smrdi). Započeo je gradnju amfiteatra Flaviuma (Koloseum) 72.–g.72.–g.. Obnovio je sastav Senata ljudima iz cijele Italije i provincija.

  • Tit (79.–81.–g.79.–81.–g.): Nazivan "miljenikom ljudskog roda". Dovršio gušenje židovskog ustanka 70.–g.70.–g. i razorio jeruzalemski Hram. Njegovu vladavinu obilježila je erupcija Vezuva 79.–g.79.–g. koja je uništila Pompeje, Herkulanum i Stabiju. Dovršio je Koloseum.

  • Domicijan (81.–96.–g.81.–96.–g.): Titov brat, vladao apsolutistički zahtijevajući titulu dominus et deus (gospodar i bog). Vodio ratove protiv Dačana. Ubijen u urotni senatora.

Dinastija Antonina i razdoblje "pet dobrih careva" (96.–192.–g.96.–192.–g.)

  • Nerva (96.–98.–g.96.–98.–g.): Uveo sustav adopcije (posvajanja) najsposobnijeg nasljednika. Posvojio je Trajana.

  • Marko Ulpije Trajan (98.–117.–g.98.–117.–g.): Prvi car podrijetlom iz provincije (Hispanija). Pod njim je Carstvo doseglo najveći opseg (116.–g.116.–g.). Vodio dva rata protiv Dačana (101.–102.–g.101.–102.–g. i 105.–106.–g.105.–106.–g.), pobjedu obilježio Trajanovim stupom (38.–m38.–m visine). Osvojio Armeniju, Mezopotamiju i Arabiju. Stekao titulu Optimus (Najbolji).

  • Publije Elije Hadrijan (117.–138.–g.117.–138.–g.): Napustio osvajačku politiku i prešao na obranu (Limes). Izgradio Hadrijanov zid u Britaniji (117.5–km117.5–km dug). Ugušio drugi židovski ustanak pod vodstvom Bar Kohbe (132.–135.–g.132.–135.–g.). Osnovao gradove poput Mursa (Osijek) i Hadrijanopolis.

  • Antonin Pio (138.–161.–g.138.–161.–g.): Razdoblje mira i stabilnosti. Dobio nadimak zbog pobožnosti prema tradiciji.

  • Marko Aurelije (161.–180.–g.161.–180.–g.): Car filozof (stoičar), autor djela "Samome sebi". Njegovu vlast obilježili su teški ratovi protiv Marcomanna i epidemija kuge koja je odnijela više od 55 milijuna života. Umro u Vindoboni (Beč).

  • Komod (180.–192.–g.180.–192.–g.): Sin Marka Aurelija. Ekscentričan, borio se kao gladijator, sebe nazivao novim Herkulom. Njegovom smrću završava zlatno doba Carstva i dinastija Antonina.

Kriza 3. stoljeća i dinastija Severa

  • Nakon Komoda slijedi građanski rat (192.–193.192.–193.) u kojem pobjeđuje Lucije Septimije Sever (193.–211.–g.193.–211.–g.), osnivač dinastije Severa. Oslanjao se isključivo na vojsku, davao joj povlastice (pravo ženidbe, dodjela zemlje) i provodio antisenatsku politiku.

  • Karakala (211.–217.–g.211.–217.–g.): Izdao Constitutio Antoniniana 212.–g.212.–g. kojom je svim slobodnim stanovnicima Carstva dato rimsko građansko pravo, primarno radi povećanja poreznih prihoda.

  • Vojnički carevi (235.–284.–g.235.–284.–g.): Razdoblje anarhije. Prvi u nizu bio je Maksimin Tračanin. Carstvo potresa hiperinflacija (15–000–15–000–%), kuga, glad i provale barbara.

  • Aurelijan (270.–275.–g.270.–275.–g.): Uveo kult boga Sunca (Mitra) kao državnu vjeru i utvrdio Rim novim zidinama. Sebe je zvao dominus et deus.

Kasno Carstvo: Dioklecijan i Konstantin

  • Dioklecijan (284.–305.–g.284.–305.–g.): Uvodi Dominat – sustav u kojem je car apsolutni gospodar.     * Tetrarhija: Vladavina četvorice (22 augusta i 22 cezara). On je upravljao Istokom iz Nikomedije.     * Upravna reforma: Carstvo podijeljeno na 44 prefekture, 1212 dijeceza i 100100 provincija.     * Vojna reforma: Podjela na limitanei (pogranične trupe) i comitatenses (mobilne jedinice). Vojska povećana na 580–000580–000 ljudi.     * Porezna reforma: Uvodi plaćanje u naturi (glavarina – capita i zemljarina – iugera).     * Edikt o cijenama (301.–g.301.–g.): Neuspješan pokušaj maksimiziranja cijena.     * Progon kršćana (303.–304.–g.303.–304.–g.): Najokrutniji u povijesti.

  • Konstantin Veliki (306.–337.–g.306.–337.–g.): Pobijedio Maksencija kod Mulvijskog mosta (312.–g.312.–g.).     * Milanski edikt (313.–g.313.–g.): Proglasio kršćanstvo ravnopravnom religijom.     * Konstantinopol: Nova prijestolnica osnovana 330.–g.330.–g. na mjestu Bizantiona.     * Vezao kolone (zakupe) trajno uz zemlju, što je temelj budućeg feudalizma.

Konačna podjela i slom Zapada

  • Teodozije (379.–395.–g.379.–395.–g.): Kršćanstvo proglasio jedinom dopuštenom vjerom (380.–g.380.–g.). Pred smrt 395.–g.395.–g. službeno podijelio Carstvo na:     * Istočno Rimsko Carstvo: Arkadije (središte Konstantinopol).     * Zapadno Rimsko Carstvo: Honorije (skrbnik Flavije Stilihon, središte kasnije u Ravenni).

  • Seoba naroda (375.–g.375.–g.): Huni potiskuju Germane. Bitka kod Hadrijanopola (378.–g.378.–g.) – pobjeda Vizigota nad carom Valentom.

  • Događaji pred pad:     * Alarik i Vizigoti pljačkaju Rim (410.–g.410.–g.).     * Vandali i drugi prelaze Rajnu (406.–g.406.–g.).     * Flavije Ecije pobjeđuje Hune (Atila) na Katalaunskim poljima (451.–g.451.–g.).

  • Kraj (476.–g.476.–g.): Germani pod vodstvom Odoakara svrgavaju posljednjeg cara Romula Augustula. Odoakar šalje oznake carske vlasti caru Zenonu u Konstantinopol.

  • Napomena: Julije Nepot, legitimni car na Zapadu, nastavio je vladati u Dalmaciji (Dioklecijanova palača) do svoje smrti 480.–g.480.–g. Središte legitimnog carstva formalno je bilo u Splitu do tog datuma.

  • Istočno Rimsko Carstvo (Bizant) opstalo je do 1453.–g.1453.–g..