Untitled

Biotransformacija, Reakcije Faze I – Oksidacija

Uvod u biotransformaciju

  • Biotransformacija se odnosi na procese kojima se strana hemijska jedinjenja, poznata kao ksenobiotici, metabolišu unutar organizma.
  • Definicija ksenobiotika: Strane supstance koje organizam ne proizvodi i koje se unose kroz ishranu, udisanjem ili kožnim kontaktom.
  • Fizička svojstva ovih supstanci omogućavaju njihovu apsorpciju, ali često otežavaju brzo izbacivanje iz organizma.
  • Eliminacija stranih supstanci često zavisi od njihovog prevođenja u hidrosolubilne spojeve, kako bi se lakše izbacile (osim lako hlapivih supstanci koje se izbacuju putem pluća).
  • Toksični ili kancerogeni efekti nekih supstanci mogu se manifestovati tek nakon biotransformacije, što implicira važnost ovog procesa u toksiološkoj hemiji.

Procesi Biotransformacije

  • STEPEN IZLOŽENOSTI: Stepen izloženosti organizma stranim supstancama određuje njegovu sposobnost biotransformacije.
      - Uključuje indukciju enzima i adaptaciju na ksenobiotike.
  • Mehanizmi homeostaze uključuju:
      - Biotransformaciju kod supstanci male molekulske mase.
      - Imunološke mehanizme kod velikih molekula i mikroorganizama.

Enzimi biotransformacije

  • Specifičnost enzima: Enzimi uključeni u biotransformaciju su široko rasprostranjeni i igraju ključnu ulogu u sintezi endogenih supstanci.
      - "Biotransformacija" i "metabolizam" se koriste kao sinonimi; međutim, metabolizam obuhvata i apsorpciju, distribuciju i eliminaciju.

Faze biotransformacije

Reakcije faze I

  • Funkcionalizacija: Ove reakcije uključuju uvođenje ili oslobađanje funkcionalnih grupa (-OH, -NH₂, -SH, -COOH).
  • Reakcije uključuju:
      - Oksidaciju
      - Redukciju
      - Hidrolizu
  • Rezultat: Promjena biološke aktivnosti izvorne molekule, sa minimalnim povećanjem hidrofilnosti.

Reakcije faze II

  • Uključuju konjugaciju sa:
      - Glukuronskom kiselinom
      - Sulfatnom kiselinom
      - Acetatnom kiselinom
      - Metilaciju ili konjugaciju sa glutationom ili aminokiselinama.
  • Većina reakcija faze II rezultira značajnim povećanjem hidrosolubilnosti.
  • Reakcije faze II mogu prethoditi reakcijama faze I, ali to nije pravilo.

Enzimi biotransformacije - Detalji

  • Glavni enzimi: Uključuju enzime koji su prisutni u različitim subcelularnim strukturama unutar organizma, posebno u jetri.
      - Mikrozomi: Enzimi kao citohrom P450 su primarni enzimi za oksidaciju ksenobiotika, prisutni su u mikrozomima jetre i obavljaju mnoge reakcije biotransformacije.
      - Efekat prvog prolaska: Proces kojim se supstance prilikom prve prolaska kroz jetru metabolizuju prije nego što dođu u cirkulaciju.

Reakcije oksidacije - Detaljno

  • Značaj: Oksidacione reakcije su najvažnije i najrasprostranjenije u biotransformaciji.
  • Tipovi reakcija oksidacije:
      - Primarni i sekundarni alkoholi - stvaranje dvostrukih veza.
      - Aromatska hidroksilacija - stvaranje epoksida ili dihidrodiola.
      - Oksidacije alkohola - do aldehida i ketona.
      - Oksidacija aldehida - do karboksilnih kiselina.
      - N-dealkilacija - do primarnih ili sekundarnih amina.
      - O-dealkilacija i S-demetilacija.

Klasifikacija enzima

Alkohol i aldehid dehidrogenaze

  • Uključuju se u oksidaciju i redukciju alkohola, aldehida i ketona.
  • Koenzimi: NAD+
  • Alkohol dehidrogenaza (ADH)
      - Dimerni protein, sadrži cink, lokalizovan u citoplazmi različitih tkiva.
      - Razlikuje se na pet klasa izoenzima ADH.
Klase ADH
  • Klasa I (ADH1): Glavni enzim za metabolizam etanola u jetri.
  • Klasa II (ADH2): Manje značajna u metabolizmu etanola.
  • Klasa III (ADH3): Praktično nema značajnu ulogu u metabolizmu etanola.
  • Klasa IV (ADH4): Uključuje želudac; važan za first-pass metabolizam.
  • Klasa V (ADH5): Detoksikacija aldehida.

Genetski faktori i aktivnost enzima

  • Genetski polimorfizam: Razlikuje se među različitim populacijama u sposobnosti metabolizacije etanola i aldehida.
  • Klinički značaj: Nasljedni ili stečeni deficiti u ALDH mogu imati toksične efekte, kao što je crvenilo lica kod nekih Azijata.

Oksidativne reakcije peroksidaze

  • Peroksidaze: Ove enzimi učestvuju u oksidaciji stranih supstanci, obično pod zahtjevom reduciranih piridin nukleotida.
  • Prostaglandin H sintaza: Najčešće proučavana peroksidaza.

Biotransformacija i kancerogene supstance

  • Aromatski amini: Mogu se aktivirati u kancerogene metabolite pod dejstvom peroksidaza.
  • Fenolske supstance: Mogu se oksidirati i vezati za DNK, potencijalno izazivajući karcinogene procese.

Enzimi biotransformacije - FMO

  • Flavin-ovisne monooksigenaze (FMO): Kataliziraju oksidaciju nukleofilnih atoma.
  • Enzimski mehanizam: Oksidacije heteroatoma sa pozitivnim učinkom na toksičnost.

Klasifikacija citohroma P-450

  • Citohrom P-450: Primarni sistem oksidacije, prisutan u brojnim tkivima, uključujući jetru.
  • Katalitički ciklus: P450 katalizira monooksigenaciju i druge oksidacione reakcije.

Zaključak

  • Biotransformacija je ključna u detoksikaciji ksenobiotika i može uticati na toksičnost i biološke efekte stranih supstanci.
  • Razumevanje enzima i reakcija biotransformacije je ključno za procese kao što su farmakologija, toksiologija i medicinska istraživanja.