5.poglavlje - Dispozicije ličnosti tijekom vremena_stabilnost, promjena i koherentnost

5. Dispozicije ličnosti tijekom vremena: stabilnost, promjena i koherentnost

Konceptualna pitanja: razvoj ličnosti, stabilnost, promjena i koherentnost

razvoj ličnosti – kontinuitet, konzistentnost, i stabilnost kod ljudi tijekom vremena te načini na koje se ljudi mijenjaju tijekom vremena

stabilnost rang poretka

zadržavanje individualne pozicije unutar grupe

tendencija zadržavanju svoje pozicije u odnosu na druge članove svoje grupe tijekom vremena znači da postoji visoka stabilnost rang poretka za te karakteristike ličnosti

stabilnost razine prosjeka - koliko se prosječne vrijednosti neke karakteristike zadržavaju stabilnima u vremenu unutar određene populacije, bez obzira na individualne promjene

koherentnost ličnosti – zadržavanje rang poretka u odnosu na druge pojedince, ali mijenjanje manifestacije osobine (npr. osoba je dominantna i s 8 i s 20 godina, ali to pokazuje kroz različita ponašanja)

promjena ličnosti ima dvije definirajuće kvalitete:

promjene se tipično događaju unutar osobe, a nisu samo promjene u vanjskoj okolini

promjene su relativno trajne tijekom vremena, a nisu samo privremene

Tri razine analize

razina populacije - bavi se promjenama i konzistentnostima koje se odnose na (skoro) svakoga (npr. gotovo svatko u populaciji tendira povećanju seksualne motivacije u pubertetu)

razina grupnih razlika – neke promjene tijekom vremena različito utječu na različite grupe ljudi (npr. spolne razlike)

razina individualnih razlika (npr. Možemo li, na osnovi njihovih ličnosti, predvidjeti koji će pojedinci doživjeti krizu srednjih godina?)

Stabilnost ličnosti tijekom vremena

Stabilnost temperamenta u dojenačkoj dobi

temperament – individualne razlike koje se pojavljuju vrlo rano u životu, koje vjerojatno imaju nasljednu osnovu i koje su često uključene u ponašanja povezana s emocionalnošću ili pobudljivošću

Mary Rothbart je istraživala temperament kod djece koristeći šest faktora (razina aktivnosti, smješkanje i smijeh, strah, neugoda pri ograničavanju, utješljivost, trajanje orijentiranja). Skrbnici su promatrali djecu te ispunjavali skale o tim aspektima temperamenta. Zaključeno je da:

Individualne razlike u temperamentu pojavljuju se rano.

Umjerena stabilnost osobina vidljiva je tijekom prve godine života.

Stabilnost je veća tijekom kraćih intervala.

Stabilnost temperamenta raste kako djeca sazrijevaju.

Ograničenje istraživanja je subjektivnost skrbničkih procjena, koje mogu odražavati percepcije skrbnika, a ne nužno stvarne promjene u temperamentu.

Stabilnost tijekom djetinjstva

longitudinalna istraživanja – istraživanja istih grupa pojedinaca tijekom vremena, skupa su i teško ih je provesti

Istraživanje Block i Block, koje je koristilo longitudinalni pristup, pokazalo je umjerenu stabilnost razine aktivnosti kod djece kroz djetinjstvo. Koristeći aktometre i procjene učitelja, utvrđeno je da djeca visoko aktivna u ranoj dobi često zadržavaju tu karakteristiku i kasnije. Koeficijenti stabilnosti opadaju s dužim vremenskim intervalima između testiranja, što znači da se prediktivna vrijednost razine aktivnosti smanjuje s vremenskom udaljenošću između mjerenja. Slični nalazi vrijede i za agresivnost, gdje su individualne razlike stabilne kroz vrijeme, ali stabilnost opada kako interval između mjerenja raste. Zaključeno je da se individualne razlike u osobinama poput aktivnosti i agresivnosti javljaju rano i ostaju relativno stabilne tijekom djetinjstva.

koeficijenti stabilnosti – korelacije istih mjera dobivenih u dvjema različitim vremenskim točkama

koeficijenti valjanosti – korelacije različitih mjera iste osobine dobivenih u istoj vremenskoj točki

Stabilnost rang poretka u odrasloj dobi

Mnoge longitudinalne studije pokazale su stabilnost rang poretka osobina ličnosti u odrasloj dobi.

Costa i McCrae otkrili su umjerene do visoke koeficijente stabilnosti za osobine kao što su neuroticizam, ekstraverzija, otvorenost, ugodnost i savjesnost (prosječna korelacija oko 0,65). Također, istraživanja s drugim izvorima podataka (supružnici, poznanici) potvrđuju slične razine stabilnosti.

Roberts i DelVecchio meta-analizom su pokazali da konzistentnost ličnosti raste s godinama, dosežući vrhunac u pedesetima i šezdesetima (oko 0,75). Zaključili su da konzistentnost ličnosti raste linearno od djetinjstva do srednje dobi, nakon čega se osobe sve više "ukorjenjuju" u svoje osobine.

Stabilnost razine prosjeka u odrasloj dobi

Petofaktorski model ličnosti pokazuje umjerenu do visoku stabilnost razine prosjeka osobina kroz odraslu dob. Iako su promjene male, s godinama dolazi do pada otvorenosti, ekstraverzije i neuroticizma te porasta savjesnosti i ugodnosti, osobito nakon 50. godine.

Studije pokazuju da su predvidljive promjene u ličnosti povezane s procesom sazrijevanja, pri čemu osobe postaju društveno pouzdanije i manje anksiozne. Terapije također mogu utjecati na ličnost, smanjujući neuroticizam i negativni afekt te povećavajući ugodnost i savjesnost kod osoba.

Promjene ličnosti

Promjene u samopoštovanju od adolescencije do odrasle dobi

samopoštovanje – mjera u kojoj netko percipira sebe kao osobu koja je relativno blizu tome da bude osoba kakva želi biti i/ili kao osoba koja je relativno daleko od toga da bude vrsta osobe kakva ne želi biti, u odnosu na osobne kvalitete koje pozitivno i negativno vrednuje

Longitudinalno istraživanje Blocka i Robbinsa pratilo je promjene u samopoštovanju od adolescencije do odrasle dobi. Samopoštovanje je definirano kao razlika između trenutne i idealne slike o sebi, gdje manja razlika označava veće samopoštovanje. Općenito, nije bilo velikih promjena s dobi, ali pojavili su se zanimljivi trendovi u razlikama između spolova.

Kod žena, samopoštovanje ima tendenciju opadanja, dok kod muškaraca raste tijekom vremena. Žene s višim samopoštovanjem opisane su kao humoristične i društveno tople, dok žene s opadajućim samopoštovanjem pokazuju promjenjivo raspoloženje i negativne emocionalne osobine. Muškarci s rastućim samopoštovanjem su opušteni i društveno atraktivni, dok oni s opadajućim samopoštovanjem pokazuju više anksioznosti i sklonosti stresu. Zaključeno je da prijelaz iz adolescencije u odraslu dob nosi različite promjene u samopoštovanju kod muškaraca i žena.

Fleksibilnost i impulzivnost

U istraživanju kreativnih arhitekata, mjerenje ličnosti provedeno je dvaput s razmakom od 25 godina. Kreativni arhitekti pokazivali su visok stupanj spontanosti, motivacije i nezavisnosti, dok su manje kreativni arhitekti bili visoko konformistični. S godinama su svi sudionici pokazali smanjenje impulzivnosti i fleksibilnosti, što sugerira da ljudi postaju kontroliraniji i rigidniji u ponašanju kako stare.

Autonomija, dominacija, vodstvo i ambicija

Longitudinalno istraživanje proučavalo je promjene u ličnosti kod 266 muškaraca tijekom 20 godina, fokusirajući se na ambiciju, autonomiju, dominaciju i vodstvo. Najveća promjena bila je opadanje ambicije, posebno izraženo u prvih osam godina i nastavljeno kasnije. Smanjenje ambicije bilo je jače kod studenata, koji su započeli s višim razinama. Dodatno, muškarci su postali realističniji prema mogućnostima napredovanja, a rezultati u autonomiji, vodstvu i dominaciji su se povećali, ukazujući na manju ovisnost o drugima i preuzimanje odgovornosti za obitelj.

Traženje uzbuđenja

Traženje uzbuđenja raste od djetinjstva do adolescencije, dosežući vrhunac oko 18. ili 20. godine, nakon čega postepeno opada tijekom odrasle dobi. Skala traženja uzbuđenja (SSS) uključuje četiri subskale: traženje uzbuđenja i pustolovina, traženje iskustava, dezinhibicija i otpornost na dosadu. Istraživanja pokazuju blago opadanje traženja uzbuđenja s godinama (prosječna korelacija od -0,30), što sugerira da divlje, rizične aktivnosti s vremenom postaju manje privlačne većini ljudi.

Femininost

U longitudinalnom istraživanju žena s koledža Mills, Helson i Wink proučavali su promjene u ličnosti između četrdesetih i pedesetih godina. Najznačajnije promjene uočene su na skali feminiteta: žene s visokim rezultatima na feminitetu opisane su kao emocionalne, osjetljive i nježne, dok su žene s nižim rezultatima prikazane kao agresivne, asertivne i neovisne. Uočeno je konzistentno opadanje feminiteta u ovoj dobnoj skupini, što bi moglo biti povezano s biološkim čimbenicima poput smanjenja estrogena.

Kompetentnost

U longitudinalnom istraživanju žena s koledža Mills, jedan od ključnih nalaza odnosi se na porast u samoprocjenama kompetentnosti među ženama između 27. i 52. godine. Kompetentnost je mjerena skalom Ček-liste pridjeva (ACL), koja uključuje osobine poput organiziranosti, efikasnosti i sigurnosti. Za razliku od žena, njihovi muževi pokazali su stabilne rezultate kroz vremenske periode. Porast u kompetentnosti kod žena nije bio povezan s roditeljstvom – uočeno je kod onih koje su imale i nisu imale djecu.

Neovisnost i tradicionalne uloge

Longitudinalno istraživanje žena s koledža Mills proučavalo je promjene u neovisnosti u odnosu na tradicionalne uloge. Žene su bile podijeljene u četiri grupe: kućanice s djecom, žene koje rade i imaju djecu, rastavljene majke i žene bez djece. Rezultati pokazuju porast neovisnosti kod rastavljenih žena, žena bez djece i žena koje rade, dok tradicionalne kućanice nisu pokazale značajan porast. Stariji sudionici, i žene i muškarci, pokazuju veću kompetentnost i neovisnost. Također, promjene u neovisnosti ovise o životnom stilu i ulozi – tradicionalne kućanice manje se mijenjaju u neovisnosti nego žene s manje tradicionalnim životnim stilovima.

Promjene ličnosti kroz kohorte: asertivnost žena kao odgovor na promjene u društvenom statusu i ulogama

kohorta – društveno vrijeme u kojem ljudi žive

Twenge je utvrdila da su rezultati žena na mjeri asertivnosti značajno varirali ovisno o generacijskoj kohorti. Asertivnost žena porasla je za pola standardne devijacije između 1931. i 1945., zatim pala između 1951. i 1967., a ponovno porasla između 1968. i 1993. Kod muškaraca nisu uočene slične promjene. Twenge zaključuje da društvene promjene i kulturne poruke utječu na razvoj osobina ličnosti kod žena, te da će buduća istraživanja pokazati koliko će se ovi utjecaji kohorte nastaviti.

Koherentnost ličnosti tijekom vremena: predviđanje socijalno relevantnih ishoda

Longitudinalno istraživanje Kellyja i Conleya na uzorku od 300 parova otkrilo je da su neuroticizam i nedostatak kontrole impulsa kod muškaraca i žena bili snažni prediktori bračnog nezadovoljstva i rastave. Parovi u stabilnim brakovima imali su niže rezultate na mjerama neuroticizma i višu kontrolu impulsa. Muževi s jačom kontrolom impulsa rjeđe su se upuštali u afere, dok su emocionalno stabilniji pojedinci bolje podnosili gubitak supružnika. Ovi rezultati upućuju na važnost koherentnosti ličnosti i njene prediktivne moći u različitim životnim ishodima, uključujući bračno zadovoljstvo, rastavu i nošenje s tugom nakon gubitka.

Alkoholizam i emocionalni poremećaj

Longitudinalno istraživanje Conleya i Angelidesa otkrilo je da rane karakteristike ličnosti mogu predvidjeti kasniji razvoj alkoholizma i emocionalnih poremećaja. Muškarci s visokim rezultatima na neuroticizmu i niskom kontrolom impulsa imali su veći rizik za razvoj ozbiljnih emocionalnih problema ili alkoholizma. Ove osobine bile su bolji prediktori za kasnije životne probleme nego mjere stresa iz djetinjstva. Daljnja istraživanja potvrđuju da neuroticizam i impulzivnost povećavaju sklonost prema zlouporabi supstanci i problematičnim ishodima u odrasloj dobi.

Obrazovanje, akademsko postignuće i prekid studija

Impulzivnost ima značajan utjecaj na obrazovanje i akademska postignuća. Kipnis je otkrio da su impulzivniji pojedinci, čak i s visokim SAT rezultatima, imali niže prosječne ocjene od svojih manje impulzivnih vršnjaka i češće prekidali studij. Longitudinalna istraživanja (Roberts, Caspi i Moffitt, 2003) također pokazuju da osobe s visokom samokontrolom u adolescenciji postižu bolji poslovni uspjeh i financijsku sigurnost u odrasloj dobi, dok impulzivnost može ometati profesionalni napredak. Impulzivnost se ističe kao kritičan faktor povezan s kasnijim životnim ishodima.

Predviđanje promjena ličnosti

Longitudinalno istraživanje Caspija i Herbenera proučavalo je povezanost stabilnosti ličnosti s izborom supružnika. Parovi su bili testirani u dva navrata s razmakom od 11 godina. Rezultati su pokazali da su osobe koje su se vjenčale za supružnike vrlo slične njima imale najveću stabilnost ličnosti, dok su oni koji su se vjenčali za različite supružnike pokazali najveće promjene ličnosti. Ovo sugerira da sličnost partnera može podržati stabilnost ličnosti, dok razlike među partnerima mogu poticati promjene.