rat za nezavisnost SAD

1. Uzroci rata

Kolonijalna struktura: Sredinom XVIII vijeka Britanija ima 13 kolonija sa oko 2,5 miliona stanovnika. Iako su imali svoje skupštine, guverner je predstavljao britansku krunu.

Ekonomski pritisak: Nakon preuzimanja Kanade od Francuske (1763), Britanija je troškove uprave prebacila na kolonije uvođenjem novih poreza.

Politički otpor: Kolonisti su se protivili porezima jer nisu imali svoje predstavnike u britanskom parlamentu (kršenje autonomnih prava).

"Bostonska čajanka" (1773): Incident u kojem su kolonisti bacili čaj u more zbog carinskih povlastica datih engleskoj kompaniji, što je bio direktan povod za sukob.

2. Put do nezavisnosti i Ustava

Deklaracija nezavisnosti (4. jul 1776): Usvojena na Drugom kontinentalnom kongresu. Autor je Tomas Džeferson. Njome su proglašena neotuđiva prava čovjeka (život, sloboda, težnja ka sreći).

Vojni sukob: Američke snage predvodio je Džordž Vašington. Odlučujuću ulogu imala je pomoć Francuske, što je dovelo do poraza Britanaca kod Jorktauna (1781).

Mirovni ugovor (1783): Britanija priznaje nezavisnost SAD.

Ustav SAD (1787): Uvedena podjela vlasti na:

Zakonodavnu (Kongres)

Izvršnu (Predsjednik)

Sudsku (Vrhovni sud)

Ograničenja sloboda: Uprkos proklamovanim idealima, prava nisu važila za žene i robove.

II. Građanski rat u SAD (1861–1865)

1. Antagonizmi Sjevera i Juga

Sjever: Razvijena industrija, bankarstvo, infrastruktura; zalaganje za jačanje Unije i ukidanje ropstva (abolicionistički pokret).

Jug: Poljoprivreda (plantaže pamuka), oslanjanje na rad robova; zalaganje za veću autonomiju država.

Povod: Izbor Abrahama Linkolna za predsjednika (1860), koji se zalagao za ukidanje ropstva.

2. Tok i ishod rata

Secesija: 11 južnih država formira Konfederaciju, dok 23 sjeverne države ostaju u Uniji. Sukob počinje u aprilu 1861.

Preokret: Iako je Jug imao iskusnije komandante, Sjever je pobijedio zahvaljujući većim resursima i ključnim bitkama kod Viksburga i Getisburga (1863).

Proklamacija o oslobođenju robova (1. januar 1863): Linkoln ukida ropstvo, što omogućava bivšim robovima ulazak u vojsku Unije.

Kraj rata (1865): Kapitulacija Konfederacije i ubistvo Linkolna.

3. Posljedice

• Ropstvo je zvanično ukinuto, ali je rasna segregacija ostala snažno prisutna, naročito na Jugu.

• Stvorena je čvršća federacija.

III. Borba za prava žena

Sufražetkinje: Pokret za pravo glasa žena nastaje 40-ih godina XIX vijeka.

Elizabet Kadi Stenton: Jedna od najpoznatijih predstavnica; organizovala prvu konvenciju o ženskim pravima u Njujorku (1848).

Ishod: Žene u SAD su dobile pravo glasa tek nakon Prvog svjetskog rata.