Sažetak: Psihoanalitička teorija (Freud) i Eriksonova ego psihologija
PSIHOANALITIČKA TEORIJA
Ponašanje je vođeno seksualnim i agresivnim nagonima (libido), usmeravanim kroz id, ego i superego. Zrelošću, ego razvija sposobnost odlaganja zadovoljenja i prilagođavanja realnosti.
Fiksacija: Zadržavanje na ranijoj fazi razvoja, manifestovano simboličkim obrascima ponašanja.
Faze psihoseksualnog razvoja:
Oralna faza: Zadovoljenje kroz usta.
Analna faza: Kontrola izlučivanja (2–3 godine).
Falusna faza: Interes za polne razlike, rešavanje Edipovog/Elektra kompleksa identifikacijom sa istopolnim roditeljem.
Latencija: Period socijalnih i školskih odnosa.
Genitalna faza: Pubertet, razvoj ljubavi i radne zrelosti.
Razvoj savesti (superega) kroz internalizaciju roditeljskih pravila vodi ka zreloj ličnosti, sposobnoj za socijalno prihvatljivo zadovoljenje potreba.
ERIK ERIKSON – EGO PSIHOLOGIJA
Eriksonova koncepcija opisuje razvoj kroz osam psihosocijalnih stadijuma, naglašavajući emocije i socijalne odnose.
Za razliku od Frojda, Erikson smatra da nema trajne fiksacije. Ego aktivno rešava specifične razvojne zadatke svake faze, prilagođavajući se svetu kroz identifikaciju sa autoritetima i kulturnim vrednostima.