Uvod u psihodijagnostiku

Uvod u psihodijagnostiku

  • Vežbe 1.

Sadržaj

  1. Uvod u psihodijagnostiku
    • Istorijat
    • Klinička psihologija/psihodijagnostika/psihijatrija
    • Kriterijumi (ne)normalnosti
    • Klinički metod
  2. Delatnost psihodijagnostike
    • Definicija
    • Zadaci
  3. Ličnost psihodijagnostičara
  4. Strategije dijagnostifikovanja

Istorijat

Uvod

Kriterijumi (ne)normalnosti

  • Statistički kriterijum:
    • Osnova: nefrekventnost, značajno standardno odstupanje od proseka.
  • Sociološki kriterijum:
    • Individualni i kolektivni kriterijumi.
    • Primer: prostitucija je normalizovana u društvu, ali se smatra nepreporučivim ponašanjem.
  • Normativna normalnost (Dirkem, 1982):
    • Pojam normalnosti kao poštovanje normativnih sistema.
  • Disfunkcionalnost/distres:
    • Psihogenična stanja koja opterećuju svakodnevno ponašanje pojedinca, maladaptibilnost i kontraproduktivnost u njegovom psihičkom stanju, obavezama i odnosima.
  • Medicinski-razvojni kriterijum (Arbib, 1995):
    • Odnos prema (ne)normalnim razvojnim tokovima organizma (nervnog sistema).
  • Prolongirano ugrožavanje:
    • Samoagresija, heteroagresija, zavisnosti, suicidalne sklonosti, povređivanja, ubistva.
  • Kriterijumska taksonomija (Seligman/Rosenhan):
    • Kriterijumi patnje, maladaptibilnosti, nekonvencionalnosti, iracionalnosti, nepredvidivosti, diskonforta posmatrača, narušavanja moralnih standarda.

Psihodijagnostika

  • Definicija:
    • Multimetodska praktična delatnost u okviru kliničke psihologije.
    • Nauka o proceni ličnosti i dijagnostifikovanju mentalnog poremećaja.
  • Cilj psihodijagnostike:
    • Pomaganje terapeutu u razumevanju i proceni slučaja radi uspešnog tretmana.

Delatnost psihodijagnostike

  • Predmet psihodijagnostike:
    • Procena mentalnih procesa i ponašanja, pojedinca ili grupe.
    • Psihološka procena putem:
      • Idiografski pristup: Individualna procena.
      • Nomotetski pristup: Grupna dijagnostika – profili.
    • ŠIRE SHVATANjE: Uključuje posebne forme grupne dijagnostike bazirane na psihologiji individualnih razlika.

Zadaci psihodijagnostike

  1. Dijagnostička klasifikacija
  2. Dinamička dijagnoza
  3. Opis radi razumevanja ličnosti
  4. Predikcija
  5. Klasifikacija i procena prema specifičnim kriterijumima
    • Kod dijagnostike grupe, zadaci su podređeni grupnom profilu!

Zadatak 1: Dijagnostička klasifikacija

  • Klasifikacioni pristup:
    • Podvođenje jedinstvenog i posebnog u opšte i zajedničke kategorije (nozološke kategorije – diferencialne dijagnoze).
    • Eksploracija manifestnog: Proceduralni okvir klasifikacije SZO – MKB10 i APA DSM V.
    • Principi klasifikacije:
      • “Tri ili više” simptomatika.
      • Trajanje simptoma: Minimum dve nedelje.
      • Incidenca i prevalenca simptoma.

Pouzdanost klasifikacije

  • Broj potencijalnih kategorija:
  • Širina nozoloških kategorija:
    • Osnovna kategorija i klasifikacija podgrupa.
  • Intenzitet fenomena:
    • Manifestacija devijacije, frekventnost markera.
  • Vrsta poremećaja:
  • Prevalenca u homogenoj populaciji:
    • Opasnost od lažnih pozitivnih nalaza.

Kategorije MKB-10 S.Z.O.

  • F0: Organski, uključujući simptomatske, mentalni poremećaji
  • F1: Mentalni poremećaji i poremećaji ponašanja uzrokovani zloupotrebom psihoaktivnih supstanci
  • F2: Shizofrenija, shizotipski i deluzivni poremećaji
  • F3: Afektivni poremećaji

- F4: Neurotski, sa stresom povezani i somatomorfni poremećaji