Opera - Kratke Bilješke
Vokalno-instrumentalne vrste baroka - Opera
Operu stvaraju skladatelj i libretist.
Libreto (mala knjiga) je tekst operne radnje.
Ansambl opere: pjevači solisti, zbor, baletni ansambl, orkestar, dirigent.
Struktura opere: opera sa stavcima/brojevima i prokomponirana opera (glazbena drama).
Struktura opere sa stavcima
Čin: opera se dijeli na činove (2-3), između činova su stanke.
Slika: čin se sastoji od 2-3 slike, odnosno izmjena scene.
Stavak (broj): slika se sastoji od manjih cjelina, stavaka (brojeva).
Stavci se nižu bez pauze: uvertira, solistički pjevački stavci (arija, arioso, recitativ), zajednički nastupi pjevača (dueti, terceti, kvarteti), zborovi, plesni i orkestralni stavci.
Stavci u operi
Uvertira: orkestar, instrumentalni uvod u operu, uvodi u atmosferu opere, često se čuju solističke ili zborske teme.
Arija: solistički glas i orkestar, razvijena melodija, orkestar podupire solista, najljepši dio opere.
Arioso: solistički glas i orkestar, kraći pjevni dio solista uz orkestar, manje razvijena melodija, odvija se dramska radnja i dijalozi.
Recitativ: solistički glas i orkestar, pjevanje sliči recitiranju, mali opseg melodije, orkestar je pratnja, odvija se dramska radnja, bitna je razumljivost teksta.
Ansambli solista: duet (2), tercet (3), kvartet (4), kvintet (5), sekstet (6), pjevači izražavaju svoje osjećaje kroz glazbene dijaloge.
Zborski stavci: izvodi zbor (mješoviti, ženski, muški, dječji), izvodi masovne scene.
Baletni/plesni stavci: baletni ansambl, u 17. i 18. stoljeću dekoracija, od 19. stoljeća uklopljene u dramsku radnju.
Intermezzo/interludij: orkestar, instrumentalni ulomak između činova ili unutar čina.
Finale: solisti, zbor, baletni ansambl, orkestar; vrhunac čina po obimu, dramatskom sadržaju, zvučnom i scenskom efektu.
Nacionalna opera
Početkom 19. stoljeća, romantička nacionalna opera.
Teme: narodne priče, povijesni događaji, legende.
Libreto na narodnom jeziku, radnja na selu, u prirodi ili povijesnim mjestima.
Likovi: ljudi iz naroda ili povijesne osobe.
Skladatelji koriste obilježja narodne glazbe (melodija, ritam, ples).
Prva nacionalna opera: Njemačka, Strijelac vilenjak (Carl Maria von Weber).
sadrži narodni jezik (njemački), likove iz naroda (lugar, lovci, seljaci) i temelji se na narodnoj priči iz Crne šume.
Najveći predstavnici: skladatelji slavenskih nacionalnih škola (ruska, češka).
Ruska nacionalna opera: Mihail Glinka (Ivan Susanjin), Aleksandar Borodin (Knez Igor), Nikolaj Rimski-Korsakov (Snjeguljica), Modest Petrovič Musorgski (Boris Godunov)
Češka nacionalna opera: Bedřich Smetana (Prodana nevjesta), Antonin Dvořák (Rusalka)
Aleksandar Borodin - ruski skladatelj, pripadnik Ruske petorice, poznat po korištenju obilježja ruske narodne glazbe (melodija, plesovi)
Hrvatska nacionalna opera
Vatroslav Lisinski - utemeljitelj hrvatske opere, solo-pjesme, zborske i orkestralne glazbe
Ljubav i zloba (1846.) - prva hrvatska opera
Libreto opere 'Ljubav i zloba' napisao je Janko Car, a preradio ga je Dimitrije Demetar
Porin
Jedno od najpoznatijih djela Vatroslava Lisinskog je 'Prosto ptica zrakom leti', ilirska budnica
Ivan pl. Zajc - zaslužan za profesionalni razvoj hrvatske glazbene kulture, Zajčevo doba (1870. - pred Prvi svjetski rat)
Nikola Šubić Zrinski
1870. godine osnovao stalnu operu Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu
uzor: talijanska operna glazba
Opera ranog romantizma
Talijanski skladatelji: Gioacchino Rossini, Vincenzo Bellini, Gaetano Donizetti
Gioacchino Rossini: Seviljski brijač (komična opera, opera buffa)
Figarov dio - talijanski bravurozni stil pjevanja, virtuozna arija
Vincenzo Bellini: Norma, arija Casta Diva
Gaetano Donizetti: Lucia di Lammermoor, Il dolce suono
Bel canto (tal. lijepo pjevanje)
tehnika i način pjevanja u kojem je važna ljepota tona, pokretljivost glasa, lakoća pjevanja i preciznost
Verofon - instrument koji se sastoji od dva reda vinskih čaša razne veličine u koje se ulije voda.
Romantička opera
Giuseppe Verdi i Richard Wagner (rođeni 1813.) - krajnje suprotnosti romantičkog stila
Verdi: nastavio tradiciju bel canta, teme iz običnog života
Wagner: reformirao operu, nadahnuće u staronjemačkim legendama
Giuseppe Verdi
Teme u operama: djela poznatih književnika
Dominiraju emocije i strasti
Likovi pripadaju različitim društvenim slojevima
28 opera
Latinska trilogija: označava tri opere skladane kronološki jedna za drugom, u razdoblju Verdijeva stvaralaštva (Rigoletto, Il trovatore, La traviata)
Važnije opere: Nabucco, Macbeth, Otello, Falstaff, Aida
Richard Wagner
Želio ostvariti jedinstvo svih umjetnosti (glazbe, drame, plesa, likovne umjetnosti) - Gesamtkunstwerk
Sam pisao libreta, sadržaji iz germanskih mitova
Isticao dramsku radnju
Kazalište u Bayreuthu (1876.)
Orkestar u rupi ispod pozornice, pojačan sastav puhača, Wagnerova tuba
Vagnerijanci - pjevači koji nastupaju u Wagnerovim operama, specifični po snažnim glasovima.
Wagnerova reforma opere
Glazbene brojeve spaja u prizor, cjelovitost prizora ostvaruje pomoću neprekinute melodijske linije (glasovi i orkestar)
Leitmotiv: kratka melodija povezana s likom, predmetom, osjećajem (vodi kroz operu)
Orkestar ujedinjuje i vodi cijelu glazbenu dramu
13 opera, npr.: Rienzi, Leteći Holandez, Tannhäuser, Lohengrin, Tristan i Izolda, Majstori pjevači, Parsifal, Prsten Nibelunga (Rajnino zlato, Die Walküre, Siegfried, Sumrak bogova)
Wagner je pojačao sastav puhačkih instrumenata i uveo novi instrument – Wagnerovu tubu.
Cilj Wagnerove reforme opere bio je istaknuti dramsku radnju kao nositelja cijele opere.
Giacomo Puccini
njegove melodije su pijevne, često lirske, a glavne uloge skladane su za ženske likove tragičnih sudbina
njegove opere su: LA BOHÉME, MADAME BUTTERFLY, TURANDOT (verizam), TOSCA (verizam)
Giacomo Puccini: TOSCA
struktura: glazbena drama u 3 čina
libreto: Illica i Giacosa prema naturalističkoj drami Victoriena Sardoua
mjesto i vrijeme radnje Rim lipanj, 1800.
glavne uloge: Floria Tosca (operna pjevačica), Mario Cavaradossi (slikar), Barun Scarpia (prefekt rimske policije)
Operni realizam
javlja se polovinom 19. stoljeća kao reakcija na pretjeranu osječajnost i fantaziju romantzima
teme: priče o običnim ljudima iz različitih društvenih slojeva
vrhunac stila predstavljaju Modest P. Musorgski i Georges Bizet
Georges Bizet: CARMEN
struktura: Opera u 4 čina
mjesto radnje: Španjolska, Sevilla i okolne planine
vrijeme radnje: 1820. godina
glavne uloge: Carmen (ciganka, radnica u tvornici duhana), Don Jose (narednik), Escamillo (toreador)
ostale uloge: Micaela (djevojka iz Joseova sela), kapetan Zuniga, vojnici, radnice u tvornici duhana, građani Seville, krijumčari itd.
Verizam
pravac u talijanskoj operi na kraju 19. stoljeća
raspleti verističkih opera su uvijek tragični
najuspjelije verističke opere napisali su:
Pietro Mascagni – Cavaleria Rusticana (tal. Seosko viteštvo)
Ruggiero Leoncavallo – I Pagliaci (pajac, lakrdijaš, komedijaš, harlekin, klaun)
ova opera je predstava u predstavi
slavna je rečenica kojom je jedan glumac najavljivao završetak renesansne commedie dell'arte (komedija je završena)