Architecture Lecture Notes
Arhitektura Mezopotamije
Kontekstualni okvir
U donjoj Mezopotamiji prvi put dolazi do stapanja:
Društvenih i vjerskih središta.
Stambenih područja.
Urbane gustoće.
Poljoprivredne proizvodnje.
Prvi dio svijeta gdje se prati pojava, rast i razvoj većeg broja gradova.
Stvaranje mreže gradova povezanih trgovinom (Uruk, Nipur, Ur, Babilon, Ešnuna). Ovi gradovi su bili ne samo trgovačka središta, već i centri kulturne razmjene i političke moći.
Sustav navodnjavanja u upotrebi već oko 5500. g. pr. Kr. je jedan od uzroka razvoja gradova. Kontrola voda omogućila je stabilnu poljoprivrednu proizvodnju, što je dovelo do povećanja populacije i urbanizacije.
Sumerani:
Najranija svjetska urbana civilizacija (4300. - 2350. g. pr. Kr.).
Ime dobili po Sumeru (drevni naziv za južnu Mezopotamiju). Sumeranska civilizacija postavila je temelje za razvoj pisma, matematike, astronomije i drugih znanosti.
Razvili su se prvi gradovi-države kojima su vladali kraljevi kao zastupnici božanstava. Vladari su imali sakralnu ulogu i bili su odgovorni za održavanje reda i prosperiteta u gradu.
Uz palače gradili su se hramovi i administracija (pismeno svećenstvo je upravljalo skladištenjem hrane). Hramovi su bili središta ekonomskog i društvenog života.
Uruk:
Prvi grad-država s populacijom od 50 000 stanovnika oko 2900. g. pr. Kr.
Postojalo je intenzivno natjecanje između gradova. Ovo rivalstvo poticalo je razvoj vojne tehnologije, umjetnosti i arhitekture.
Širenje jednog grada bilo je na štetu drugog grada.
Oko 2350. g. pr. Kr. kralj Izume je pokorio cijeli Sumer.
Akad:
Postao glavni centar Mezopotamije.
Građani su imali drugačiju etničku pozadinu i jezik. Akadska kultura donijela je nove umjetničke stilove i književne forme.
Stvorili su prvu uspješnu centraliziranu državu u Mezopotamiji. Centralizirana vlast omogućila je efikasnije upravljanje resursima i vojnu ekspanziju.
Lojalnost gradu zamijenjena je lojalnošću vladaru.
Kraljevstvo se raspalo oko 2200. g. pr. Kr.
U prvoj polovici drugog tisućljeća pojavile su se dvije države koje su dominirale Mezopotamijom do 6. st. pr. Kr.: Babilon i Asirija.
Babilon:
U vrijeme kralja Hamurabija (18. st. pr. Kr.) postao je moćna sila.
Aneksiran je Sumer, osvojen veći dio sjeverne Mezopotamije, a Asiriji je nametnut vazalski status.
Postao je ključni kulturni centar; izgrađeni su kanali i hramovi. Babilon je bio poznat po svojoj književnosti, matematici i astronomiji.
Hamurabi je poznat po zakoniku (282 sekcije) koji je definirao obitelj, vlasništvo, trgovinu, ropstvo te profesionalne naknade, cijene i plaće. Hamurabijev zakonik jedan je od najstarijih pisanih pravnih sustava na svijetu.
Nakon Hamurabijeve smrti, moć Babilona je opadala.
Asirija:
Uspon započeo u drugoj polovini 14. st. pr. Kr. formiranjem Srednjeasirskog carstva.
Proširila se do zapadnog Eufrata i južno do Perzijskog zaljeva nakon osvajanja Babilona.
Apsolutna militaristička monarhija sa savršeno organiziranom upravom. Asirska vojska bila je poznata po svojoj okrutnosti i efikasnosti.
U 1. pol. 9. st. pr. Kr. započinje razdoblje uspona Novoasirskog carstva.
Vojna premoć (željezo) i administrativna učinkovitost rezultirale su dominantnom silom.
Ekspanzija je bila praćena imperijalizmom; pobijeđeni vladari postali su vazali (plaćali su danak).
Problematične populacije bile su deportirane i naseljene na područja pod nadzorom. Ove deportacije imale su za cilj slabljenje lokalnih identiteta i jačanje asirske kontrole.
Vrhunac carstva bio je u 7. st. pr. Kr. osvajanjem Egipta kada su razorili Tebu.
Centralizacija je uništila Asiriju jer raseljeno stanovništvo nije bilo lojalno (izgubio se asirski identitet).
Nakon pada Asirskog carstva, središte moći seli se u Babilon.
Pad Novobabilonskog carstva označio je kraj mezopotamijske kulture. Mezopotamijska kultura ostavila je trajan utjecaj na razvoj civilizacije, posebno u područjima prava, urbanizma i arhitekture.
Osnovne gospodarske grane: proizvodnja žitarica i metala.
Razvoj željeznog oruđa omogućio je lakše sijanje i žetvu.
Seoba u močvarna područja Tigrisa i Eufrata bila je uzrokovana klimatskim promjenama.
Život u planinskim naseljima zamijenjen je životom uz rijeke i poljoprivrednom proizvodnjom.
Tehničko dostignuće: irigacija.
Eufrat i Tigris poplavljuju u nepovoljno vrijeme (prije žetve u travnju i svibnju).
Poljoprivrednici su koristili i ojačali prirodne nasipe te činjenicu da je sedimentacijom riječnog korita ono postalo više od razine krajolika.
Otvorima u nasipima kontrolirano se puštala voda u kanale za navodnjavanje.
Zajednice su bile ranjive na poplave, ratove i zapuštanje sustava navodnjavanja.
Društveni sustav:
Kompleksan, centraliziran oko kralja i hijerarhijski organiziran.
Omogućio je proizvodnju viškova za razvoj i plaćanje tehnologije navodnjavanja.
Široku bazu piramide činili su robovi, ratni zarobljenici, dužnici.
Iznad njih su poljoprivrednici i obrtnici, zatim trgovci i činovnici, pisari.
Visoki društveni sloj: svećenstvo i plemstvo.
Na vrhu: kralj s obitelji.
Potreba za evidencijom trgovačkih transakcija i inventara dovela je do razvoja pisma.
Počeci sumerskog pisma temelje se na piktografskom sustavu. Piktografsko pismo evoluiralo je u klinasto pismo, koje se pisalo utiskivanjem znakova u glinene pločice.
Istodobno se razvijao pravni i arhivski sustav.
Razvio se kompleksni politeistički religijski sustav. Religija je imala važnu ulogu u svakodnevnom životu i politici.
Religija Mezopotamije:
Veliki bogovi prirode:
Anu: bog neba, glavni bog.
Enlil: stvoritelj i vladar zemlje, gospodar oluja.
Ea: gospodar voda.
Nanar: bog mudrosti.
Šamaš: bog sunca.
Ištar: boginja ljubavi i plodnosti, zaštitnica ratnika.
Adad: bog atmosferskih promjena.
Marduk: glavno božanstvo Babilonaca, bog jutarnjeg sunca i vegetacije.
Nabu: zaštitnik trgovine, prometa i pisara (Mardukov sin).
Stanovnici Mezopotamije smatrali su smrt mjestom odakle se nikada ne vraća.
Nisu polagali veliku važnost ukopu i grobnom životu.
Važan je bio život u sadašnjosti, gradile su se palače za ugodan život i hramovi za molitvu bogovima.
Svećenici su bili važan dio društva i života grada:
Religijske aktivnosti.
Administracija.
Davali su zemlju u najam i ubirali porez od vune, stada, plodova, mirisa i obrtničkih proizvoda.
Elementi arhitekture i principi gradnje
Nepečena opeka:
Mezopotamija je bila područje bez kamena i drveća.
Materijal za gradnju bila je nepečena opeka (40x40x17 cm), oblika kvadra ili klinasta.
Dobivala se u kalupima iz smjese riječnog blata, gline, pijeska, slame, biljnih otpadaka pomiješanih s vodom, sušena na vjetru i suncu.
Zidovi od nepečene opeke često su se štitili slojem mozaika izrađenim od klinova pečene gline s bojanim glavicama.
Glazirana opeka:
Pečena opeka bila je rijetka i skupa (za vatru je bilo potrebno drvo).
Koristila se za oblaganje važnijih dijelova građevine i bila je obložena glazurom. Glazirana opeka bila je simbol bogatstva i moći.
Glazura je staklasti premaz metalnih oksida koja se koristila u svrhu dekoracije i čuvanja porozne opeke te za stvaranje vodonepropusnog sloja.
Bitumen:
Derivat nafte koji je elastičan i rastezljiv.
Ima izvrsna hidroizolacijska svojstva. Bitumen se koristio za brtvljenje zidova i podova, te za spajanje opeka.
U Mezopotamiji se gradilo u velikom mjerilu s materijalom malih dimenzija.
Osnovni konstruktivni element je luk. Luk omogućuje premošćivanje većih raspona i stvaranje prostranih unutarnjih prostora.
Matematičko promišljanje Sumerana dovelo je do konstrukcije luka sa zaglavnim elementom.
Upotrebom luka oblikovali su se svodovi. Svodovi su omogućili izgradnju monumentalnih građevina, kao što su palače i hramovi.
Svođene prostorije bile su uske sa zidovima velike debljine.
Mezopotamija je svojom svodovima podarila svijetu bogatiji princip natkrivanja prostora; lažni svod ili strop.
Grad je postao sjedište uprave, mjesto proizvodnje, centar trgovine, prometno čvorište, te mjesto kultnih slavlja. Gradovi su bili okruženi zidinama radi zaštite od neprijatelja.
Gradile su se gradske zidine (zaštita od neprijatelja). Zidine su bile visoke i masivne, s kulama i bedemima.
Nipur:
Prvi velegrad i najvažnije političko središte Mezopotamije oko 3000. g. pr. Kr.
Plan grada Nipura na glinenoj pločici najstariji je sačuvani plan grada na svijetu (oko 1500. g. pr. Kr.). Ovaj plan pruža vrijedne informacije o urbanističkom planiranju i arhitekturi drevnog Nipura.
Ur:
Gradska četvrt (2000. g. pr. Kr.).
Guste stambene četvrti sadržavale su nepravilne ulice bez čvrstog načela reda. Urbanistički kaos bio je karakterističan za mnoge mezopotamijske gradove.
Varirajuće širine ulice i proizvoljni tok nisu bile prikladne za veći promet.
Uglovi kuća bili su zaobljeni kako bi se promet lakše odvijao.
Ulice su bile opremljene primitivnom kanalizacijom (jarkom) i rijetko su bile popločene.
Stambena struktura bila je protkana manjim hramovima.
Privatni stambeni posjedi mijenjali su svoje oblike zbog nasljeđivanja ili prodaje.
Kuća u Uru:
Prema ulici bila je u potpunosti zatvorena. Zatvoreni izgled kuće osiguravao je privatnost i zaštitu od vanjskih utjecaja.
Ulaskom u kuću, prvo bi se pristupilo u manji predprostor.
Osnovni koncept introvertirane kuće sastojao se od otvorenog unutarnjeg dvorišta oko kojeg su grupirane izduljene pravokutne prostorije. Dvorište je bilo središte obiteljskog života.
Dvorište je bilo mjesto za domaćinstvo i obrt, te glavna komunikacija u kući.
Omogućavalo je prodiranje svjetlosti i zraka.
Sadržavalo je kuhinjsku peć i bilo je popločeno, te je zajedno s kupaonicom imalo provedenu kanalizaciju.
U prizemlju se nalazila i glavna prostorija za primanje gostiju, otvorena prema dvorištu te nasuprot ulazu (često orijentirana na JZ).
U njoj bi se dogovarali poslovi, zajednički objedovalo te bi se održavale obiteljske svečanosti.
Kućama se često dograđivao još jedan kat na kojemu su se nalazile prostorije za dnevni boravak i spavaonice.
Koncept komunikacije u prizemlju preseljen je i na kat gdje je galerija okruživala dvorište i povezivala prostorije.
Krovovi kuće više su štitile od sunca nego od kiše.
Palača u Ešnuni:
Palača je bila proširena, tj. multiplicirana kuća.
U palači su se nalazila velika dvorišta oko kojih su bila grupirani izduljeni i mračni prostori.
Postojala su dvorišta za službeni život gospodara, dvorište za harem, dvorište za poslugu s kuhinjom i servisnim prostorijama te dvorište malog svetišta.
Hram:
Doživljavan kao kuća božja (prostor gdje borave bogovi). Hramovi su bili središta religijskog života i političke moći.
Prisutnost bogova simbolizirana je kultnom skulpturom.
Svećenici su interpretirali znakove. Svećenici su imali važnu ulogu u društvu, tumačeći volju bogova i obavljajući rituale.
Pripadnici zajednice osobno su se povezivali s bogovima kroz ispunjenje vlastitih obaveza prinošenja žrtvi.
Hramovi su bili ključno mjesto u gradovima, služili su za pohranu darova za gradske bogove, viškova hrane i obrtničkih proizvoda.
Viškovi su se redistribuirali kao provizija specijaliziranim radnicima ili su mijenjani za sirovine koje nisu bile dostupne.
U osnovnoj formi hram je bio identičan kući s dvorištem.
Od kuće se razlikovao većom pravilnošću, bogatstvom dekora i postavom oltara.
Manja su svetišta i prostor za stanovanje svećenika bili organizirani oko tog otvorenog dvorišta.
Ulaz u prostor svetišta bio je okomito postavljen na uzdužnu os samog prostora.
Zigurat:
Umjetna planina, stepenasti toranj karakterističan za Mezopotamiju. Zigurati su bili najimpozantnije građevine u mezopotamijskim gradovima.
Svaka naredna stepenica bila je manja od one prethodne, te su tako oblikovane terase.
Svaka terasa bila je povezana rampama.
Uglovi zigurata bili su orijentirani prema stranama svijeta. Orijentacija zigurata prema stranama svijeta imala je simboličko značenje.
Pretpostavlja se da su postojala svetišta na vrhu zigurata.
Zigurati nisu bili mjesto za javno štovanje bogova ili ceremonije.
Samo se svećenicima dozvoljavao pristup.
Neki znanstvenici smatraju kako se vjerovalo da su zigurati bili stvarni stambeni prostori bogova.
Svaki zigurat bio je dio većeg kompleksa s hramovima.
Imao je iznimno veliko simboličko značenje, njime je stvorena sveta planina u nizinskom području te se demonstrirala moć.
Osiguravali su bijeg pred poplavom, te su pružali sigurnost.
Sumer i Akad
Uruk:
Bijeli hram (3500-3000. g. pr. Kr.).
Jedno od najstarijih svetišta u Uruku.
Nalazio se na umjetnom brijegu na visini od 12 m.
Brijeg nepravilnog tlocrta imao je zakošene bočne stranice obložene opekom s kontraforima.
Na sjeveru se nalazila pomoćna široka kvadratna platforma.
Dominantni prostorni element hrama bila je izdužena pravokutna dvorana, flankirana nizom manjih sekundarnih prostora.
U dvorani se nalazio uzdignuti podij u sjevernom uglu dok se u sredini nalazio stol za prinos darova.
Glavni ulaz bio je postavljen asimetrično na dužoj strani hrama, okomito na uzdužnu os glavne dvorane (time su korisnici pristupom u prostor subordinirani istome).
Osnovna dekoracija dvorane i vanjskih zidova sastojala se od plitkih kontrafora.
Uspinjanje na umjetno brdo prema hramu započelo je na JI dugačkim potezom stuba.
U Mezopotamiji zidovi od nepečene opeke nekih važnih prostornih oblika često su bili oblagani elementima kao što su pečeni glineni stošci umočeni u boju. Ovi stošci su stvarali mozaike koji su ukrašavali zidove i davali im boju.
Zigurat u Uru (2100. g. pr. Kr.):
Sastojao se od 3 terase i svetišta na vrhu.
Svaka naredna terasa bila je uža.
Tlocrtno je bio pravokutan, a uglovi su bili orijentirani prema stranama svijeta.
Katovi su se razlikovali po veličini i po simbolici (boji).
Crna boja donje terase simbolizirala je podzemlje.
Crvene terase simbolizirale su zemlju.
Plava boja gornje terase sa svetištem sa zlatnom kupolom predstavljala je nebo sa suncem.
Jezgra zigurata od nepečene opeke obložena je pečenom opekom u sloju bitumena.
Zidovi imaju nagib prema središtu i raščlanjeni su širokim i plitkim kontraforima, te sadrže drenažne otvore za oborinsku vodu.
Uspinjanje je bilo omogućeno otvorenim monumentalnim stubištem.
Početna 3 kraka (2 zrcalno simetrična, okomita na glavnu os i jedan u glavnoj osi zigurata) bila su poduprta pravokutnom dogradnjom.
Krakovi su se sastali u ulaznom paviljonu od kuda je uspon nastavljan srednjim krakom u glavnoj osi građevine do najviše platforme.
Starobabilonsko carstvo
Iščali: hram božice Ištar (19-18. st. pr. Kr.):
Unikatni primjer arhitekture iz starobabilonskog razdoblja.
Velika kompleksna građevina u kojoj se štovala božica Ištar.
Izgrađen je na uzdignutoj platformi te se sastojao od 3 jedinice.
Svaku je oblikovao hram s vlastitim dvorištem i pripadajućim sekundarnim prostorijama.
Jedinice su bile vješto ujedinjene u skladnu i grandioznu arhitektonsku kompoziciju oko glavnog dvorišta.
Zapadna kompozicija (jedna trećina kompleksa) bila je na višoj razini te se sastojala od hrama božice Ištar, otvorenog dvorišta i riznice.
Svetištu se moglo pristupiti ili stubama s ulice u glavnoj osi te zapadne kompozicije ili stubama iz glavnog velikog dvorišta, okomito na os zapadne kompozicije.
Sjeverno od glavnog dvorišta nalaze se 2 manja dvorišta s pomoćnim svetištima.
U jedno od dva pomoćna svetišta također se može pristupiti s ulice, dok je ulaz u drugo svetište realiziran na tradicionalan način s pristupom pod pravim kutom na uzdužnu os jedinice.
Svi glavni ulazi bili su flankirani tornjevima s užebljenjima i time monumentalizirani.
Hram u kojem se jasno može iščitati princip korištenja glavne osi kojom su povezani dvorište i cela hrama predstavlja novo razdoblje monumentalne arhitekture Mezopotamije.