REPETITORIJUM - ASEPSA I ANTISEPSA
ASEPSA I ANTISEPSA
Objasni pojam asepsa
Asepsa označava stanje, bez prisustva mikroorganizama, postignuto upotrebom fizičkih agensa.
Objasni pojam antisepsa
Antisepsa podrazumeva upotrebu hemijskih sredstava koja uništavaju vegetativne forme patogenih mikroorganizama.
Šta je sterilizacija?
Sterilizacija je postupak kojim se uništavaju svi mikroorganizmi, njihovi vegetativni oblici i spore, primenom fizičkih sredstava.
Nabroj načine sterilizacije suvom toplotom
Metode sterilizacije sivom toplotom obuhvataju: opaljivanje, spaljivanje (kremacija), žarenje i sterilizaciju u suvom sterilizatoru.
Opiši sterilizaciju opaljivanjem, spaljivanjem i žarenjem
Opaljivanje – opaljivanjem se sterilišu površine ili otvori boca i epruveta, otvorenim plamenom. Najčešće se koristi u mikrobiološkim laboratorijama.
Spaljivanje – postupak kojim se uništavaju leševi preminulih ljudi ili laboratorijskih životinja, kao i infektivni materijali koji su upotrebljavani (zavoji, gaze, garderoba, posteljina itd).
Žarenje - žarenjem se sterilišu omče i eze.
Opiši postupak sterilizacije u suvom sterilizatoru
Za sterilizaciju u suvom sterilizatoru, koristi se suvi vreo vazduh.
Suvi sterilizator je pećnica sa sistemom za termoregulaciju, kojim se postiže željena temperatura. Sterilizacija se vrši na temperaturi od 180°C, tokom 60 minuta. Vreme sterilizacije se računa od momenta kada je postignuta željena temperatura.
Glavni nedostatak ovog aparata jesu ,,hladni džepovi", nastali kao posledica nemogućnosti ravnomernog zagrevanja svih unutrašnjih delova sterilizatora. Zato savremeni sterilizatori imaju ventilatore koji ravnomerno raspoređuju vreo vazduh po dnu i po uglovima suvog sterilizatora.
Nakon završene sterilizacije, sterilizator se otvara tek pošto se sasvim ohladi.
U suvom sterilizatoru mogu se sterilisati metalni i stakleni predmeti.
Nabroj načine sterilizacije toplom vodom i vodenom parom:
Pasterizacija, tindalizacija, kuvanje, Kohov lonac i sterilizacija vodenom parom pod pritiskom (autoklav).
Opiši postupak pasterizacije
Pasterizacija se je postupak izlaganja životnih namirnica (mleko, pivo, vino, sokovi, zimnica itd) temperaturi od 55 do 70°C, radi produžavanja roka trajanja. Pasterizacija je metod koji se primenjuje radi smanjenje broja ili uništavanja vegetativnih oblika mikroorganizama u životnim namirnicama (najčešće se ovim postupkom ubijaju bacili tuberkuloze, piogene koke, crevne bakterije itd).
Pasterizacija može biti brza (70°C tokom 20 sekundi) ili spora (62,8°C tokom 30 minuta).
Opiši postupak tindalizacije
Tindalizacija služi za uništavanje svih vegetativnih i sporogenih oblika mikroorganizama u različitim biološkim materijalima (hranljive podloge, serumi, tkivne tečnosti itd). Postupak se sastoji u tome da se materijal za sterilizaciju podvrgne delovanju toplote od 57°C, pri čemu za 60 minuta uginu svi vegetativni oblici. Potom se, boca sa tečnošću koja se steriliše, ostavlja preko noći u termostatu, na temperaturi od 37°C, kako bi iz spora isklijali vegetativni oblici. Ponovnim stavljanjem na temperaturu od 57°C uginuće isklijali, vegetativni oblici. Ovaj postupak se ponavlja tri puta.
Opiši sterilizaciju u Kohovom loncu i sterilizaciju kuvanjem
Kohov lonac (partizansko ili srpsko bure) - para koja struji, je sud, čiji je donji deo ispunjen vodom, iznad koje se nalazi rešetka. Na rešetku se stavlja materijal koji treba da se steriliše (npr. zavoji). Ispod suda ili bureta nalazi se izvor toplote. Voda se zagreva i isparava, pri čemu para koja struji, vrši sterilizaciju. U ovom aparatu vegetativni oblici bakterija uginu za 20 minuta, a spore za 90 minuta.
Kuvanje - ključala voda, je postupak koji ubija vegetativne oblike bakterija za 5 minuta, a većinu spora za 20 minuta.
Prednost obe metode je što se mogu izvoditi u kućnim, odnosno improvizovanim uslovima.
Opiši autoklav i postupak sterilizacije u autoklavu
Para pod pritiskomje najefikasnije fizičko sredstvo za sterilizaciju, a primenjuje se u aparatu koji se naziva autoklav.
Autoklav je metalni cilindar, sačinjen od jakog materijala, sa duplim zidovima, koji mogu da izdrže vrlo visok pritisak (najmanje 3,92 bara). Masivan poklopac, gumena zaptivka i zavrtnji u gornjem delu, omogućavaju da se aparat hermetički zatvori. Iznad nivoa vode koja se nalazi na dnu autoklava, postavljaju se rešetke, na koje se stavlja materijal koji treba da se steriliše. Svaki autoklav mora imati sigurnosni ventil, koji se otvara kada pritisak u unutrašnjosti autoklava pređe dozvoljenu granicu.
Pošto se dobro zatvori i uključe grejači, voda se zagreva, a para koja se stvara istiskuje suvi vazduh, sve do trenutka kada kroz izlazni ventil počne da šišti para. Potom se ovaj ventil zatvara, a vodena para se nakuplja i vrši pritisak na zidove cilindra i predmete. Preko termometra i manometra se kontrolišu temperatura i pritisak. Nakon završene sterilizacije, autoklav se hladi i tek onda otvara. Ukoliko bi se autoklav ranije otvorio, izleteli bi predmeti i vrela para, koji bi mogli zadati teške povrede, a ukoliko se autoklav previše ohladi, u njegovoj unutrašnjosti nastaje vakum i on se ne može otvoriti.
U autoklavu se sterilišu svi materijali i predmeti koje para ne oštećuje (hranljive podloge, voda, razni rastvori, hirurške rukavice, tubusi, kateteri, razni predmeti od gume i plastike, zavojni materijali, mantili, kape, maske i dr. U mikrobiološkoj laboratoriji se autoklaviraju kulture mikroorganizama i zagađene podloge pre pranja posuđa. Autoklaviranje se koristi i u konzerviranju životnih namirnica.
Opiši postupak sterilizacije UV zracima
Ultraljubičasta svetlost (talasne dužine od 200 do 300nm) ima mikrobicidni efekat. UV lampa služi za smanjenje broja mikroorganizama u laboratorijama, operacionim salama, lekarskim ordinacijama, bolesničkim sobama itd. Primena UV svetlosti je ograničena zbog male prodornosti ultravioletnih zraka i nemogućnosti sterilisanja površina koje se nalaze u senci. Slabo deluje na spore. Pri upotrebi UV lampi moraju se koristiti zaštitne naočare, jer može doći do oštećenja rožnjače.
Opiši postupak sterilizacije jonizujućim zracima
Jonizujuća zračenja deluju mikrobicidno jer izazivaju destrukciju DNK i drugih važnih molekula u ćeliji. Prednost ovih agensa je u tome što imaju veliku prodornu moć i ne oštećuju nežive materijale (plastične mase, tkanine, lekove, namirnice itd). Koriste se i za sterilizaciju vode. Najširu primenu su našli u sterilizaciji predmeta od plastičnih masa za jednokratnu upotrebu.
Opiši postupak filtracije
Filtracija je metod pomoću koga se razne tečnosti oslobađaju od mikroorganizama, pri čemu se one hemijski ne menjaju. Pri filtraciji, tečnosti prolaze kroz filtre čije su pore takvih dimenzija da kroz njih ne mogu proći ni najmanja mikroorganizmi, već ostaju na filtru. Najčešće se koriste membranski filteri.
Opiši postupak liofilizacije
Liofilizacija je postupak koji se sastoji u istovremenom sušenju i naglom zamrzavanju živih mikroorganizama. Koristi se za pravljenje živih, liofilizovanih vakcina ili za čuvanje različitih sojeva mikroorganizama u laboratorijama.
Kako se vrši kontrola sterilizacije?
Biološka kontrola - obavlja se pomoću bakterijskih spora koji se nalaze u specijalnim staklenim cevčicama smeštenim u sterilizator. Posle obavljene sterilizacije cevčice se šalju u laboratorije u kojima se utvrđuje da li su spore za vreme sterilizacije uništene ili nisu.
Fizičko-hemijska kontrola se vrši pomoću supstanci koje imaju određenu tačku topljenja. Stavljaju se u epruvete, a one se okrenu sa otvorom prema dnu posude u kojoj se nalaze. Ukoliko se postigne željena temperatura, rastopljena supstanca će iscuriti iz epruvete.
Šta su antiseptici, a šta dezinficijensi?
Antiseptici su supstance koje se primenjuju za uništavanje vegetativnih oblika patogenih mikroorganizama na živom tkivu (koža).
Dezinficijensi se koriste za uništavanje vegetativnih oblika patogenih mikroorganizama na radnim površinama, sanitarnim čvorovima i dr.
Nabroj dezinficijense koji denaturišu proteine
Dezinficijensi koji denaturišu proteine su kiseline, baze i alkoholi.
Nabroj dezinficijense koji menjaju propustljivost ćelijske membrane
Dezinficijensi koji menjaju propustljivost ćelijske membrane: deterdženti i fenoli.
Nabroj dezinficijense koji reaguju sa reaktivnim grupama enzima
Dezinficijensi koji koji reaguju sa reaktivnim grupama enzima: soli teških metala, halogeni elementi (hlor, jod), formaldehid, etilen-oksid i boje.