HRVATSKO SREDNJOVJEKOVLJE

Trajanje

• Od 9. stoljeća do 1501. godine.
• Početak: Prva imena hrvatskih vladara - Trpimir, Branimir u latinskim natpisima i misija Ćirila i Metoda iz 863.
• Kraj: Izdavanje "Judite" Marka Marulića.

Osnovno obilježje

• Trojezičnost i tropismenost.

Tri pisma

1. Latinica
      - Najstarije hrvatsko pismo.
      - Hrvati preuzeli od rimskih starosjedilaca.
      - Prve napisane hrvatske riječi:
        - Knez Godečaj (Nin),
        - Knez Višeslav (krstionica, Split),
        - Knez Branimir (ukrasne crkvene grede).
2. Glagoljica
      - Pismo za staroslavenski jezik.
      - Izumio Grk Konstantin Filozof (sv. Ćiril) po pozivu kneza Rastislava 863. (Moravska misija).
      - Nakon protjerivanja učenika 885. godine, oni dolaze u Hrvatsku.
      - Razvoj staroslavenskog i njegovih redakcija (kajkavska, čakavska).
      - Razlikuju se dva tipa glagoljice:
        - Obla (stariji tip),
        - Uglata (hrvatska glagoljica).
3. Ćirilica
      - Srednjovjekovno grčko pismo prilagođeno slavenstvu istočnih i južnih Slavena.
      - Zamijenila glagoljicu.
      - Hrvatska ćirilica: oblik ćirilice poznat kao zapadna ćirilica, bosanica ili bosančica.

Tri jezika

1. Latinski
      - Najstariji hrvatski zapisi (liturgijski i diplomatski).
      - Ukinut kao službeni jezik 1847. godine.
2. Staroslavenski
      - Dolazi u Hrvatsku nakon protjerivanja Metodovih učenika iz Panonije 885.
      - Rasprostranjen u Istri, Kvarneru, otocima, Primorju i Dalmaciji.
3. Hrvatski
      - "Narodni" jezik.
      - Prisutnost u tekstovima udaljenima od oltara i bogoslužja.

Početci tiskarstva

• Johannes Gutenberg, izumitelj tiskarskog stroja, tiskao Bibliju 1455. godine – prva tiskana knjiga.
• Inkunabule – knjige tiskane između 1455. i 1500. godine.
• Hrvatska književnost ima tri inkunabule:

1. Misal po zakonu rimskoga dvora (1483.) – prva hrvatska tiskana knjiga.
      - Misal: knjige iz kojih se čita misa.
2. Brevijar po zakonu rimskoga dvora – crkvene knjige s molitvama i čitanjima raspoređenim po danima.
3. Lekcionar Bernardina Splićanina.

• Glagoljske tiskare: Senj, Rijeka.

Pisani spomenici hrvatske srednjovjekovne književnosti

1. Traktat (rasprava) Crnorisca Hrabra
      - Obrana slavenskog pisma (glagoljice) izumljenog od Konstantina Ćirila.
2. Hrvojev misal (1404.)
      - Spomenik povijesne, likovne i književne vrijednosti.
3. Misal kneza Novaka (1368.)
      - Poslužio kao predložak našoj prvoj tiskanoj knjizi.
4. 1483. tiskana prva hrvatska tiskana knjiga - Misal po zakonu Rimskoga dvora (glagoljica).

• Inkunabula (knjiga tiskana do 1500. godine) – mjesto tiskanja nepoznato.

Glagoljaška tiskara u Senju

• 1949. osniva se glagoljaška tiskara (radi do 1508.) – majstor tiskar: Blaž Baromić.
• Lekcionar Bernardina Splićanina tiskan latinicom u Veneciji 1495. (inkunabula) – jedna od prvih knjiga tiskana na hrvatskom jeziku latinicom.
• Sva tri pisma korištena su od srednjega vijeka do 19. stoljeća.
• Od kraja 15. stoljeća Hrvati sve češće rabe latinicu kao svoje pismo.

Najvažnija djela hrvatskog srednjovjekovlja

1. Baščanska ploča
      - Nastala oko 1100. godine, pronađena u Jurandvoru pokraj Baške na otoku Krku.
      - Dimenzije: 100 x 200 x 10 cm.
      - Zapis o darivanju zemljišta od strane kralja Zvonimira crkvi Svete Lucije.
      - Autori: Opat Držiha i opat Dobrovit.
      - Opat Dobrovit zidao crkvu sa svoje devetero braće.
      - Pismo: uglata (hrvatska) glagoljica.
      - Jezik: hrvatska redakcija staroslavenskoga jezika/starohrvatski.
      - Epigrafski natpis – plutej u samostanskoj crkvici svete Lucije.
      - Sadržaj: obavijest o Zvonimirovu darivanju zemlje i gradnji crkve – kršćanski zaziv, invokacija, vremenske odredbe, svjedoci, sankcije.
      - Značenje: prvi spomenik u kojem se spominje sintagma "kralj hrvatski" (Zvonimir) na hrvatskom jeziku; kletva za onoga tko to poreče; darovnica.
      - Imena koja se spominju:
         - Kralj Zvonimir (darivatelj).
         - Opat Držiha (autor).
         - Župani Desimir, Mratin, Pribineg, Jakov (svjedoci).
         - Opat Dobrovit i devet redovnika (graditelji crkve).
         - Knez u Krajini Kosmat.
         - Mikula na otoku.
      - Čuva se u HAZU.

2. Traktat o pismenima
      - Autor: Črnorizac Hrabar.
      - Obrana slavenskoga pisma (glagoljice) izumljenog od Konstantina Ćirila.

3. Zavjernica kralja Zvonimira
      - Službeni pravni dokument: zakletva na latinskom jeziku.
      - Svjedoči o latinskom jeziku kao jeziku hrvatske diplomacije u srednjem vijeku.
      - Zavjetni govor na latinskom jeziku izgovarao kralj Zvonimir 1075. pred papinim poslanikom Gebizonom.

4. Vinodolski zakon
      - Najstariji zakonski spomenik hrvatskog naroda.
      - Sastavljen i zapisan 6. siječnja 1288.
      - Uređuje pravne odnose između krčkih knezova, poslije nazvanih Frankopanima, i do tada slobodnih vinodolskih općina.
      - Pismo: glagoljica.

5. Poljički statut
      - Skup pravnih normi i običaja autonomne Poljičke općine (Poljička republika, srednja Dalmacija).
      - Prvi pravni spomenik na ćirilici.
      - Nastala: 1444. godine.
      - Pismo: bosančica (hrvatska ćirilica), općenito poslovno pismo do kraja 19. st.

6. Red i zakon sestara dominikanki
      - 1345. godina.
      - Najstariji hrvatski tekst pisan latinicom.

7. Lucidar
      - Srednjovjekovna enciklopedija.
      - Dijalog između učenika i učitelja u proznom obliku.
      - S češkoga prevedena na hrvatski u prvoj polovici 15. st.
      - Pismo: glagoljica.

8. Zapis popa Martinca
      - Zapis između prvoga i drugoga dijela glagoljskoga brevijara (danas zvan Drugi novljanski brevijar).
      - Pop Martinac prepisivao ga za pavlinski samostan u Novom Vinodolskom.
      - Svjedočanstvo o Krbavskoj bitci 1493. – "Turci…nalegoše na jazik hrvatski".
      - Nastao u Grobniku.
      - Jezik: hrvatska redakcija staroslavenskoga jezika.

9. Ljetopis popa Dukljanina
      - Spis iz 12. st. (1149.), Duklja (Crna Gora).
      - Sadrži rodoslovlje dukljanske dinastije.
      - Jezik: s izvornog slavenskog na latinski.
      - Pismo: latinica.
      - Pridodana građa iz hrvatske povijesti, najznačajnija: legenda o smrti kralja Zvonimira.

10. Rumanac Trojski (Roman o Troji)
       - Viteški srednjovjekovni roman.
       - Opisuje rat za Troju i njezinu propast, prema zapadnoeuropskom tekstu na latinskom jeziku, ali ne prema Homerovoj Ilijadi.
       - Očuvan na glagoljici u dva zbornika (u Vinodolskom i Petrisovu) i na latinici (1623.).

11. Aleksandrida
       - Srednjovjekovni roman o Aleksandru Velikomu i njegovu osvajanju svijeta.

12. Pismo Nikole Modruškoga
       - Prvi polemički spis u hrvatskoj književnosti napisan hrvatskim jezikom.
         - Autor: Nikola Modruški, podrijetlom iz sela Majina u Boki Kotorskoj (biskup u Modrušu).
         - Pismo u obranu glagoljice i slavenskog bogoslužja.

13. Šibenska molitva ili Gospina pohvala
       - Najstariji latinički tekst na hrvatskom jeziku.
       - Lauda: posebna vrsta lirike razvijena u primorskim gradovima – pohvalne molitve Gospi od flagelanta, bičevaoca, pokornika u 13. st.

14. Muka svete Margarite
       - 15. st.
       - Dramatizirana legenda o smrti kršćanske mučenice Margarite.
       - Očuvana tri latinična rukopisa sa zapisom crkvene drame o mučenici Margariti i njenom mučitelju Olibriju.
       - Strofa: osmerački distisi.

HRVATSKI JEZIK OD 16. STOLJEĆA DO KRAJA 18. STOLJEĆA

Šesnaesto stoljeće

• Nema zajedničkog jezika, ravnopravna su sva tri narječja.
• 1595. Faust Vrančić - Rječnik pet najuglednijih europskih jezika: latinskoga, talijanskoga, njemačkoga, dalmatinskoga i mađarskoga.
           - Prvi hrvatski rječnik.
           - Polazni jezik: latinski.
           - Hrvatski jezik: dalmatinski.
           - Rječnik sadrži riječi iz čakavskog narječja, uz pokoje iz kajkavskog i štokavskog.

Sedamnaesto stoljeće

• Zbog rascjepkanosti teritorija Hrvatske, ne postoji jedinstveni jezik.
• Težnja: ujedinjenje svih Hrvata u jednom jeziku.
• Pojava književnih krugova: dubrovačko-dalmatinski, kajkavski, ozaljski, slavonski.
• Utjecaj štokavskog narječja preko najjačeg književnog kruga (dubrovački).
• Potreba normiranja budućeg književnog jezika.
• Dominantno pismo: latinica.
     - Svaki glas mora se bilježiti jednim slovom (zagovornik Pavao Ritter Vitezović).
• Pojava prvih gramatika i hrvatskih rječnika.
• Najvažnija jezikoslovna djela 17. stoljeća:
     1. Bartol Kašić, Institutiones linguae Illyricae libri duo (Osnove ilirskog jezika) – prva hrvatska gramatika, Rim, 1604.
     2. Jakov Mikalja, Blago jezika slovinskoga - hrvatsko-latinski rječnik, 1649.
        - Osnovica: hrvatski jezik (jezik dubrovačko-dalmatinskog područja).
     3. Juraj Habdelić, Dictionar ili Reči slovenske, 1670.
        - Prvi kajkavski rječnik.
     4. Ivan Belostenec, Gazofilacij ili latinsko-hrvatska riznica riječi – najvažnije djelo starije hrvatske leksikografije.
        - Ozaljski književni krug.
        - Osnovica: sva tri narječja.

Osamnaesto stoljeće

• Razdoblje prosvjetiteljstva u hrvatskoj književnosti – obnova kulturnog života.
• Pojava rječnika i gramatike.
     1. Ardellio Della Bella, Talijansko-latinsko-ilirski rječnik, 1728.
     2. Andrija Jambrešić i Franjo Sušnik, Latinski rječnik s obilatim tumačenjem na ilirskom, njemačkome i mađarskome jeziku, 1742.
     3. Matija Antun Reljković, Nova slavonska i nimačka gramatika, 1767.

HRVATSKI JEZIK U 19. STOLJEĆU

Dva podrazdoblja

1. Hrvatski narodni preporod
      - Teritorijalna i jezična nejedinstvenost.
      - Buđenje nacionalne svijesti preko novina i literature.
      - HNP = hrvatski narodni pučani – pokret mladih pučana.
      - 1843. Ivan Kukuljević Sakcinski održao prvi govor na hrvatskom jeziku u Hrvatskom saboru.
      - 1847. Sabor proglašava hrvatski službenim jezikom.
      - Dvije ideje:
         1. Ilirizam – ujedinjenje svih južnih Slavena.
         2. Kroatizam – ujedinjenje svih Hrvata.
2. Dopreporodno doba (1790. – 1830.)
      - Društveno-politički pokret protiv mađarizacije.
      - Programska dokumenta:
         1. 1831. Maksimilijan Vrhovac, Proglas – poziv svećenstvu za skupljanje narodnog blaga kako bi se sačuvalo od mađarizacije.
         2. 1815. Antun Mihanović, Reč domovini o hasnovitosti pisanja vu domorodnom jeziku – zalaže se za upotrebu hrvatskoga jezika kao službenog jezika.

Preporodno doba (1830. – 1843.)

• Ilirizam – ujedinjenje svih južnih Slavena u jednom jeziku.
• Osnovica: novoštokavski govori, jer je štokavsko narječje najrasprostranjenije.
• Mađari zabranjuju ilirsko ime.
• Kult književnih pokreta.
• Programska dokumenta:
     1. 1830. Ljudevit Gaj, Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisanja – prvi hrvatski pravopis.
        - Uvodi dijakritičke znakove po uzoru na češki pravopis – tilda.
        - Za svaki fonem predlaže jedan grafem.
     2. 1832. Janko Drašković, Disertacija ili Razgovor darovan gospodi poklisarom – političke upute našim izaslanicima.
     3. 1832. Ivan Derkos, Genius patriae ili Duh domovine nad spavajućim svojim sinovima – namijenjena školovanom puku da shvate bit jezika.
     4. 1835. Gaj pokreće Novine horvatske s književnim prilogom Danica horvatska, slavonska i dalmatinska.
     - U Danici objavljen Pravopisz (1835.).
     - Napušta načelo jedan fonem jedan grafem, predlaže nova rješenja za palatale:
        - Umjesto tildice, kvačice za palatale: č, ž, š.
        - Umjesto jednoslova s tildom, dvoslove: lj, nj, đ, gj.
        - Uvodi iz poljske latinice znak za ć.
        - Uvodi rogato e (ě) za jedinstveni jezik.
     - 1840. Otvorenje HNK – predstava Juran i Sofija ili turci kod Siska (Kukuljević Sakcinski).
     - 1843. Ivan Kukuljević Sakcinski održava prvi govor na hrvatskom jeziku u Hrvatskom saboru.
     - 1847. hrvatski jezik postaje službeni jezik.

Priručnici nastali u vrijeme preporoda

1. Vjekoslav Babukić, Osnova slovnice slavjanske narěčja ilirskoga (1836.).
2. Ivan Mažuranić i Jakov Užarević, Njemačko-ilirski slovar (1842.) – prvi rječnik pisan novim slovopisom (gajicom).

Novine

• Prve novine pokrenuo je Ljudevit Gaj; izlaze samo na hrvatskom jeziku.
• Imale su svoj prilog u kojem su izlazile budnice, davorije i svi bitni književni tekstovi tog vremena:
     - Novine horvatske i prilog Danica horvatska, slavonska i dalmatinska (1835.).
     - Izlazile su na kajkavskom jeziku i pisane kajkavskom grafijom.
     - U Danici izlazi prilog Pravopisz (predlaže nove ideje za hrvatsku grafiju).
     - Prvi tekst pisan novom grafijom je Mihanovićeva Horvatska domovina – danas himna RH.
     - Ilirske narodne novine i prilog Danica ilirska (1836.)
     - Promjena naziva zbog političke ideje ujedinjenja svih južnih Slavena.
     - Pisane novom grafijom i štokavskim narječjem, koje postaje osnovicom zajedničkog jezika.
     - Narodne novine i prilog Danica horvatska, slavonska i dalmatinska (1843.).
     - Mađari zabranjuju ilirsko ime, Gaj mijenja naziv novinama.

FILOLOŠKE ŠKOLE

• U drugoj polovici 19. stoljeća pojavila su se različita mišljenja o dovršavanju hrvatske jezične standardizacije.
• Temeljna pitanja:
    - Osnovica: štokavsko narječje.
    - Jezik se temelji na slavenskim jezičnim sredstvima.
    - Oslanjanje na književnojezičnu tradiciju i prethodne faze standardizacije.
• Kamen spoticanja:
    - Množinski padeži.
    - Ikavski i ijekavski izgovor.
    - Prava mjera (novo)štokavštine i sinteze s čakavskim i kajkavskim.
    - Utjecaj pučkog jezika, jezika iz knjiga.

1. Zagrebačka filološka škola
      - Nastavljaju rad iliraca.
      - Predstavnici: Adolfo Veber Tkalčević, Bogoslav Šulek.
      - Cilj: dovršiti standardizaciju zajedničkog jezika.
      - Adolfo Veber Tkalčević – Skladnja ilirskoga jezika za niže gimnazije – sintaksa suvremenog jezika u to vrijeme.

2. Zadarska filološka škola
      - Protivnik zagrebačke.
      - Predstavnik: Ante Kuzmanić.
      - Cilj: standardizacija orijentirana prema pučkoj ikavskoj štokavštini, prosvjetiteljska književnost i inzistiranje na hrvatskom imenu jezika.

3. Riječka filološka škola
      - Bliska zagrebačkoj.
      - Predstavnik: Fran Kurelac.
      - Cilj: jezik se ugleda na slavensku starinu, stare općeslavenske oblike.

4. Škola hrvatskih vukovaca
      - Proveli konačnu standardizaciju pod utjecajem Đure Daničića.
      - Predstavnici: Pero Budmani, Armin Pavić, Tomislav Maretić, Ivan Broz.
      - Cilj: osloniti se na pučku ijekavsku novoštokavštinu.
      - Rješenje: fonološki pravopis (pisati onako kako se govori).
      - Oslanjaju se na ideju Vuka Stefanovića Karadžića.
      - Na temelju svojih rješenja napisali normativne priručnike:
         - Pravopis: Ivan Broz.
         - Gramatiku: Tomo Maretić.
         - Rječnik: Ivan Broz i Franjo Iveković.

HRVATSKI JEZIK U 20. STOLJEĆU

• Zaživjela ideja o restandardizaciji hrvatskog standardnog jezika.
• Nisu se događale veće oscilacije i skretanja s razvojnog pravca te je jezik doveden do stabilnog stanja.
• Standardizacija hrvatskog jezika podrazumijeva suodnos standardnog jezika i politike; standardnom jeziku pristupa kao sociolingvističkoj činjenici.

Prvo razdoblje: do 1918.

• Ideja hrvatskih vukovaca o standardizaciji hrvatskog jezika je prihvaćena na početku 20. stoljeća.
• Zajednički jezik temeljen na novoštokavštini, rječničko blago iz narodne književnosti, fonološki pravopis.
     - Ivan Broz i Franjo Iveković, Rječnik hrvatskoga jezika (1901.) – prvi dovršeni rječnik hrvatskoga jezika.
     - Vatroslav Rožić, Barbarizmi u hrvatskome jeziku (1913.) – negativan stav prema novotvorenicama, kajkavizmima i čakavizmima (jezični purizam).
• Pojava protivnika hrvatskih vukovaca – ne odbacuju jezičnu praksu i bogatstvo izraza, ali se zalažu da osnovica bude novoštokavska ijekavica te da se kajkavski i čakavski dilakretiziraju kao dijelovi jezika (pojava dijalektalne lirike: Matoš, Galović, Nazor).
     - Nikola Andrić, Branič jezika hrvatskoga (1911.) – odmak od hrvatskih vukovaca, zagovaraju rješenja potvrđena u hrvatskoj jezičnoj praksi.

Drugo razdoblje: 1918. – 1941.

• Dominacija vukovaca uz podršku državne vlasti.
     - Tomo Maretić, Hrvatski ili srpski jezični savjetnik (1924.) – predgovor na ekavici; kritika riječi koje nisu "narodne" (kajkavizmi, čakavizmi).
• Službena politika pogoduje jezičnoj politici – ideja o ujedinjenju Srba, Hrvata i Slovenaca i zajednički jezik srpskohrvatskoslovenački, srpski jezik službeni u javnoj komunikaciji – jezični unitarizam.
• Dragutin Boranić, Pravopis hrvatskog ili srpskog jezika (1930.) – zajednički pravopis s rješenjima iz srpskog pravopisa.
• Tomo Maretić, Hrvatski ili srpski jezični savjetnik (1924.) – u jeziku ne trebaju biti riječi koje nisu u narodnome jeziku.
  

Treće razdoblje: 1941. – 1945.

• U okviru NDH ukida se jezični unitarizam i fonološki pravopis (Broz-Boranić).
• Osniva se Hrvatski državni ured za jezik:
     - Uvodi se zakonska odredba o hrvatskom jeziku, njegovoj čistoći i pravopisu.
     - Jezični purizam – čistoća i pravilnost hrvatskog jezika u javnoj uporabi; jezični savjeti, rasterećenje jezika od posuđenica i zamjene leksemima iz hrvatske baštine (npr. mirisnica, primka, pismar, imovnik) ili novotvorenicama (mujovoz < tramvaj, hrvatka < kravata, posebnik < privatnik, urednovnica < kancelarija).
     - Koriensko pisanje (1942.) – privremeni pravopis.
     - Franjo Cipra, Adolf Bratoljub Klaić, Hrvatski pravopis (1944.) – cjelovit pravopisni priručnik po morfonološkim načelima.
  
• AVNOJ donosi zaključke o jeziku buduće države: svi dokumenti moraju se tiskati na četiri ravnopravna jezika četiriju naroda (hrvatski, srpski, slovenski i makedonski); jezična politika temelji se na ravnopravnosti hrvatskog jezika.

Četvrto razdoblje: 1945. – 1990.

• Hrvatsko filološko društvo pokreće pripremu novog pravopisa, ali ubrzo se vraća u uporabu Boranićev pravopis – vraća se ideja jezičnog unitarizma.
• Ljudevit Jonke pokreće časopis Jezik.
• Novosadski dogovor (1954.) između Matice hrvatske i Matice srpske rezultira sljedećim zaključcima:
     - Jezik Hrvata, Srba i Crnogoraca jedinstveni jezik s dva izgovora (ijekavski i ekavski), oba ravnopravna.
     - U nazivu u službenoj uporabi isticanje oba sastavna dijela (hrvatskosrpski/srpskohrvatski).
     - Ravnopravan su oba pisma (latinica i ćirilica) te ih treba učiti u školama.
     - Potrebno je izraditi zajednički jezični priručnik na latinici i ćirilici.
• Pravopis hrvatskosrpskog jezika (latinični, Matica hrvatska) i Pravopis srpskohrvatskog jezika (ćirilički, Matica srpska), 1960. – mijenjaju Boranićev pravopis.
• Rječnik hrvatskosrpskog književnog jezika, 1967. u izdanju Matice hrvatske i Matice srpske – tendencija potiranja hrvatskih jezičnih posebnosti izazvala burne reakcije u hrvatskoj javnosti i zaustavila rad na njemu.
• Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika (17.3.1967.)
     - Deklaraciju potpisuju Matica hrvatska i niz intelektualaca kako bi inzistirali na uporabi četiriju jezika (hrvatskog, srpskog, slovenskog i makedonskog) u školama, javnom životu, medijima, politici.
     - Reakcija vlasti je burna – okvalificirana kao nacionalistički čin.
     - Deklaracija započinje nov način razgovora o hrvatskom jeziku krajem 60-ih i početkom 70-ih godina (hrvatsko proljeće).
• Babić-Finka-Moguš, Hrvatski pravopis – izrađen na fonološkom načelu bez komponente srpskog u nazivu.
• Matica hrvatska napušta Novosadski dogovor i zaustavlja rad na Rječniku.
• Ljudevit Jonke, Hrvatski jezik u teoriji i praksi – jezični savjetnik po načelu "elastične stabilnosti"; jezik koji se naziva hrvatskim ili srpskim nije jedinstven, već viševarijantan. Svaka inačica je rezultat povijesnog razvoja i živog kolektiva.

Peto razdoblje: 1990. do danas

• Novi uvjeti osigurani samostalnošću i Ustavom RH.
    - Službeni jezik: hrvatski standardni jezik.
    - Službeno pismo: latinica.
    - Vladimir Brodnjak (1991.), Razlikovni rječnik srpskog i hrvatskog jezika.
    - Vladimir Anić, Rječnik hrvatskoga jezika (1991.).
    - Jure Šonje, Rječnik hrvatskoga jezika (2000.).
    - Babić-Finka-Moguš, Hrvatski pravopis (1971.).
    - Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Hrvatski pravopis (2031.) – službeni pravopis u RH – fonološki pravopis s morfonološkim elementima.

RIJEČ U RJEČNIKU

Rječnik

• Popis leksičkih jedinica s njihovim tumačenjima ili prijevodom na drugi jezik.

Leksikografija

• Znanost koja se bavi rječnicima (sastavljanje, teorija).

Vrste rječnika

• Enciklopedijski rječnik
• Jezični rječnik

Prema broju jezika

• Jednojezični: općejezični.
• Višejezični: posebni.

Prema opsegu

• Leksikon
• Enciklopedija
• Nacionalni
• Posebni

Riječ kao leksikografska jedinica

• Natuknica ili lema: riječ koja se objašnjava u rječniku, uvijek u kanonskome obliku (npr. N jd., ili infinitiv).
• Gramatička odrednica: vrsta riječi, rod, broj, neki oblici teže izvedivi iz kanonskog oblika.
• Etimološka odrednica: podrijetlo riječi.
• Normativna odrednica: pripadnost pasivnom ili aktivnom leksiku, dijalektu, razgovornom jeziku.
• Stilistička odrednica: pripadnost natuknice nekom funkcionalnom stilu (administrativni, znanstveni, publicistički…).

PONAVLJANJE

1. Na koji se spomenik hrvatske srednjovjekovne pismenosti odnosi sljedeća tvrdnja? Zbornik je običajnoga prava kojim se uređuju odnosi između općina i krčkih knezova, a pisan je glagoljicom 1288. godine.
      a) na Bašćansku ploču
      b) na Misal po zakonu rimskoga dvora
      c) na Povaljsku listinu
      d) na Vinodolski zakonik
2. Što je etimološka odrednica sljedećega rječničkog članka? lȋbar, im. m G -bra, N mn -bri arh. jez. knjiž. knjiga; tal. libro ← lat. liber; na libar reg. pritvoriti (grilje, škure) slično otvorenoj knjizi i tako regulirati količinu svježega zraka i potrebnoga svjetla
      a) im. m G -bra, N mn -bri
      b) arh. jez. knjiž. knjiga
      c) tal. libro ← lat. liber
      d) na libar reg. pritvoriti (grilje, škure) slično otvorenoj knjizi i tako regulirati količinu svježega zraka i potrebnoga svjetla
3. Koja se od sljedećih tvrdnji odnosi na prvi hrvatski tiskani rječnik?
      a) Skupljeno leksičko blago u prvome redu kajkavsko, ali ima štokavizama i čakavizama, što je u skladu s načelima ozaljskoga jezičnog kruga kojemu autor pripada.
      b) Rječnik je tiskan u Veneciji 1595., a hrvatski je jezik u njemu nazvan jednim od pet najuglednijih europskih jezika.
      c) Premda je rječnik ograničen uglavnom na hrvatsko kajkavsko jezično područje, važan je po tome što je prvi kajkavsko-latinski rječnik.
      d) U tome je trojezičnom rječniku prvi put hrvatski polazni jezik
4. Tko je sastavio prvi hrvatski tiskani rječnik?
      a) Bartol Kašić
      b) Bogoslav Šulek
      c) Faust Vrančić
      d) Ljudevit Gaj
5. Na koga se odnosi sljedeća rečenica? Temeljno obilježje njihova stvaranja i javnoga djelovanja jest upotreba književnoga jezika zasnovanoga na elementima svih triju hrvatskih narječja.
      a) na predstavnike ozaljskoga jezično-književnog kruga
      b) na potpisnike Bečkoga književnog dogovora
      c) na predstavnike zadarske filološke škole
      d) na pripadnike škole hrvatskih vukovaca
6. Koja je od sljedećih tvrdnji o Bašćanskoj ploči točna?
      a) Pronađena je na otoku Cresu.
      b) Njezin je autor kralj Zvonimir.
      c) Započinje invokacijom.
      d) Pisana je latinicom
7. Koji je prvi hrvatski tiskani rječnik?
      a) Blago jezika slovinskoga Jakova Mikalje
      b) Dikcionar ili reči slovenske Jurja Habdelića
      c) Gazofilacij ili latinsko-hrvatska riznica riječi Ivana Belostenca
      d) Rječnik pet najuglednijih europskih jezika: latinskoga, talijanskoga, njemačkoga, dalmatinskoga i mađarskoga Fausta Vrančića
8. Koja se od sljedećih rečenica odnosi na Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika?
      a) U toj se knjižici objavljenoj 1815. godine autor zalagao za uvođenje u javnu komunikaciju uređenoga hrvatskog književnog jezika kojemu bi osnova bili domaći narodni idiomi, što je zapravo bio prosvjed protiv latinskoga jezika.
      b) Tekst su u Beču 1850. potpisali književnici i jezikoslovci iz Hrvatske, Srbije i Slovenije radi dogovora o zajedničkome standardnom jeziku Južnih Slavena.
      c) Godine 1954. u Novome Sadu zaključeno je da je narodni jezik Srba, Hrvata i Crnogoraca jedan jezik, s dvama izgovorima, ijekavskim i ekavskim.
      d) U tekstu koji je objavljen u Telegramu 17. ožujka 1967. godine tražilo se da se utvrdi jednakost četiriju književnih jezika: slovenskoga, hrvatskoga, srpskoga i makedonskoga
9. U kojemu je stoljeću tiskana prva hrvatska knjiga?
      a) u 12. stoljeću
      b) u 13. stoljeću
      c) u 14. stoljeću
      d) u 15. stoljeću
10. Koja je od sljedećih tvrdnji točna?
       a) Najstarija je hrvatska inkunabula Misal po zakonu rimskoga dvora iz 1483. godine.
       b) Bogoslav Šulek u 16. je stoljeću sastavio Hrvatsko-njemačko-talijanski rječnik znanstvenoga nazivlja.
       c) Bašćanska ploča darovnica je kralja Tomislava.
       d) Faust Vrančić autor je prve hrvatske gramatike
11. Tko je autor Kratke osnove horvatsko-slavenskog pravopisanja?
       a) Bartol Kašić
       b) Ivan Belostenec
       c) Juraj Habdelić
       d) Ljudevit Gaj
12. Koje je jezikoslovno područje u središtu Skladnje ilirskoga jezika Adolfa Vebera Tkalčevića?
       a) leksik
       b) morfologija
       c) pravopis
       d) sintaksa
13. Na koga se odnosi sljedeće rečenice? Prihvaćanje jedinstvenoga pravopisa smatrao je prvim korakom prema jezičnome ujedinjenju svih Hrvata. Isprva mu je ishodište bilo kajkavsko da bi se potom opredijelio za štokavštinu kao osnovicu jedinstvenoga standardnog jezika.
       a) na Bartola Kašića
       b) na Bogoslava Šuleka
       c) na Fausta Vrančića
       d) na Ljudevita Gaja
14. Na koji se tekst odnosi sljedeća rečenica? Taj tekst na latinskome jeziku iz 852. godine najstarija je isprava hrvatske povijesti.
       a) na Ljetopis popa Dukljanina
       b) na Trpimirovu darovnicu
       c) na Bašćansku ploču
       d) na Poljički statut
15. Tko je autor prve tiskane gramatike hrvatskoga jezika?
       a) Vjekoslav Babukić
       b) Faust Vrančić
       c) Bartol Kašić
       d) Ljudevit Ga
16. Na koju se filološku školu odnosi sljedeća rečenica? Predstavnici te filološke škole iz druge polovice 19. stoljeća zagovarali su stare padežne nastavke i nastavak -ah u genitivu množine.
       a) na zagrebačku filološku školu
       b) na školu hrvatskih vukovaca
       c) na zadarsku filološku školu
       d) na riječku filološku školu
17. Koja je od sljedećih tvrdnji o Faustu Vrančiću točna?
       a) Održao je prvi govor na hrvatskome jeziku u Saboru.
       b) Sastavio je prvi hrvatski tiskani rječnik.
       c) Objavio je prvu hrvatsku gramatiku.
       d) Napisao je prvi hrvatski pravopis
18. Koji je od sljedećih hrvatskih srednjovjekovnih tekstova izvorno napisan latinicom?
       a) Poljički statut
       b) Šibenska molitva
       c) Vinodolski zakonik
       d) Zapis popa Martinca
19. Koje je godine u časopisu Telegram objavljena Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika?
       a) 1835. godine
       b) 1850. godine
       c) 1939. godine
       d) 1967. godine
20. Na koji se rječnik hrvatskoga jezika odnosi sljedeća rečenica? Skupljeno leksičko blago u prvome je redu kajkavsko, ali ima štokavizama i čakavizama, što je u skladu s načelima ozaljskoga jezičnog kruga kojemu autor pripada.
       a) na Gazophylacium Ivana Belostenca
       b) na Dictionar ili reči slovenske Jurja Habdelića
       c) na Blago jezika slovinskoga Jakova Mikalje
       d) na Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum Fausta Vrančića
21. Što je po vrsti djelo Bartola Kašića Institutionum linguae illyricae libri duo?
       a) jezični savjetnik
       b) gramatika
       c) pravopis
       d) rječnik
22. Na koga se odnosi riječ Az iz teksta Bašćanske ploče u sljedećemu primjeru? Az, v ime Otca i Sina i Svetago Duha.
       a) na opata Držihu
       b) na opata Dobrovita
       c) na kneza Kosmata
       d) na poslanika Jakova
23. Koja se od sljedećih tvrdnji odnosi na filološku školu hrvatskih vukovaca?
       a) Standardizirali su jezik na temelju ravnopravnosti triju narječja.
       b) Smatrali su da standardni jezik treba biti utemeljen na ikavici.
       c) Zagovarali su morfem -ah u genitivu množine.
       d) Zalagali su se za fonološki pravopis.
24. Koji dokument predlagao je ijekavsku štokavštinu kao osnovu za buduću izgradnju hrvatskog i srpskog standardnog jezika?
       a) Književni dogovor u Beču, 1850.
       b) Zakonska odredba o hrvatskom jeziku, o njegovoj čistoći i o pravopisu, 1941.
       c) Novosadski dogovor, 1954.
       d) Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, 1967.
25. Koju vrstu odrednice ima riječ u zagradama u sljedećoj leksikografskoj jedinici? leksikografija ž (grč. lexikón – rječnik, gráphein – pisati) teorija i djelatnost sastavljanja rječnika i leksikona, popisivanje, uređivanje i tumačenje riječi jednoga ili više jezika.
       a) etimološka odrednica
       b) gramatička odrednica
       c) normativna odrednica
       d) stilistička odrednica
26. U kojemu je djelu predložena reforma hrvatske grafije? A. Disertacija iliti razgovor darovan gospodi poklisarom
       B. Duh domovine nad sinovima svojim koji spavaju
       C. Ilirizam i kroatizam
       D. Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisanja
27. Koja filološka škola nastavlja ilirsku koncepciju u procesu standardizacije hrvatskoga jezika?
       a) riječka filološka škola
       b) škola hrvatskih vukovaca
       c) zadarska filološka škola
       d) zagrebačka filološka škola
28. Koja se od sljedećih rečenica odnosi na Vinodolski zakonik?
       a) Skup je glagoljičnih isprava iz XIII. i XIV. stoljeća o utvrđivanju granica između posjeda feudalnih gospodara Istre.
       b) Tekst je napisan latinicom 1345. godine, a sadržava pravila za primanje redovnica u dominikanski red.
       c) Posjedovna je isprava benediktinskoga samostana napisana hrvatskom ćirilicom 1250. godine.
       d) Najstariji je hrvatski autohtoni zakonski dokument napisan glagoljicom 1288. godine.
29. U kojemu je stoljeću tiskan prvi hrvatski rječnik?
       a) u 16. stoljeću
       b) u 17. stoljeću
       c) u 18. stoljeću
       d) u 19. stoljeću
30. Koja je tvrdnja točna?
       a) Bašćanska je ploča darovnica kneza Domagoja.
       b) Bašćanska je ploča darovnica kralja Tomislava.
       c) Bašćanska je ploča darovnica kralja Zvonimira.
       d) Bašćanska je ploča darovnica kneza Trpimira.