Teorije Motivacije i Motivacija za Učenje

Opšta Podela Teorija Motivacije

  • U izučavanju motivacije i emocija, teorije se dele na dve osnovne kategorije prema obuhvatu:

    • Velike teorije: Teže objašnjenju celokupnog raspona motivacije i obuhvataju opšta tumačenja ljudskog ponašanja.

    • "Mini" teorije (teorije užeg obima): Fokusirane su na objašnjenje specifičnih motivacionih fenomena.

  • Glavni teorijski pristupi uključuju:

    • Teorije potreba: Zasnovane na mehanicističkom shvatanju ljudskog ponašanja.

      • Teorija nagona.

      • Teorija socijalnih potreba.

      • Masiovljeva teorija.

      • Teorija uslovljavanja.

    • Kognitivističke teorije: Zasnovane na poznavanju sopstvenih mogućnosti.

      • Teorije kognitivne usklađenosti.

      • Teorije očekivanja.

      • Atribucione teorije.

      • Teorija socijalne kognicije.

Samodeterminacija: Intrinzična i Ekstrinzična Motivacija

  • Postoje dva osnovna oblika motivacije definisana prema razlogu ponašanja i mestu nagrade:

  • Unutrašnja (Intrinzična) motivacija:

    • Razlog ponašanja: Aktivnost je sama po sebi zanimljiva.

    • Mesto nagrade / Izvor zadovoljstva: Izvođenje aktivnosti je samo po sebi nagrađujuće.

    • Locus uzročnosti ponašanja: To je inherentni interes kojim osoba autonomno upravlja.

    • Potrebe koje se zadovoljavaju: Javlja se kada su zadovoljene tri osnovne potrebe:

      1. Potreba za kompetencijom: Potreba da se osećamo uspešnim i imamo kontrolu nad okolinom.

      2. Potreba za autonomijom: Potreba da samostalno biramo aktivnosti i odlučujemo.

      3. Potreba za povezanošću: Potreba za bliskim i sigurnim odnosima sa ljudima, bez ugrožavanja autonomije.

  • Spoljašnja (Ekstrinzična) motivacija:

    • Razlog ponašanja: Aktivnost je sredstvo postizanja nekog spoljašnjeg cilja.

    • Mesto nagrade: Nagrada je u spoljašnjem cilju, odvojena od same aktivnosti.

    • Locus uzročnosti: Uzrok aktivnosti je u spoljašnjoj sredini i često je regulisan od strane nekog drugog.

Tipovi Ekstrinzične Motivacije i Amotivacija

  • Amotivacija: Predstavlja potpuno odsustvo bilo kakvog oblika motivacije. Rezultira ponašanjima odustajanja od aktivnosti (npr. učenik napušta školu).

  • Kontinuum ekstrinzične regulacije:

Tip regulacije

Spoljašnja kontingencija

Logika "Radim zato što…"

Primer

Spoljašnja regulacija

Podsticaji i posledice

Da bih došao do posledice…

Učim kako bi me nagradili letovanjem za odličan uspeh.

Introjektovana regulacija

Izbeći osećaj krivice, podići samopouzdanje

Zato što bi trebalo da…

Učim da bih se dobro osećao.

Identifikovana regulacija

Vrednovanje, osećaj važnosti

Zato što je to važno.

Učim jer je važno biti obrazovan.

Integrisana regulacija

Kongruencija, vrednosti

Jer to odražava moje vrednosti.

Učim jer to odražava ono što ja jesam.

Pozitivni Ishodi Autonomne Motivacije

  • Motivacija za učenje koja je više autonomno određena (identifikovana i integrisana) pozitivno je povezana sa:

    • Ulaganjem većeg truda i istrajnošću na zadatku.

    • Boljim školskim uspehom i dubljim kognitivnim angažmanom.

    • Konceptualnim razumevanjem gradiva i dužim zadržavanjem naučenog.

    • Mogućnošću veće primene usvojenih znanja.

    • Zadovoljstvom učenika i redovnošću pohađanja nastave.

Skrivena Cena Nagrade

  • Definicija: Negativan efekat koji spoljašnje (ekstrinzične) nagrade imaju na aktivnosti koje su intrinzično motivisane.

  • Kada se osoba dodatno nagrađuje za nešto što već voli da radi iz unutrašnjeg zadovoljstva, dolazi do urušavanja buduće intrinzične motivacije.

  • Postepeno se gubi osećaj autonomije.

  • Vrste nagrada i njihov uticaj:

    • Očekivane nagrade: Smanjuju intrinzičnu motivaciju, dok neočekivane ne.

    • Opipljive nagrade: One koje se vide, osete ili dodirnu smanjuju unutrašnji interes. Simbolične, verbalne i apstraktne nagrade obično ga ne smanjuju.

  • Ugoražavanje kvaliteta učenja: Ekstrinzične nagrade mogu dovesti do:

    • Biranja manje izazovnih zadataka.

    • Lošijeg raspoloženja i negativnog stava prema učenju.

    • "Bubanja" (učenje napamet) umesto razumevanja.

    • Gubitka kreativnosti i fleksibilnosti.

    • Brzog odustajanja.

Motiv za Postignućem i Atkinsonov Model

  • Motiv za postignućem: Tendencija dugotrajnog ulaganja napora da bi se ostvarilo nešto čime će se osoba istaći pred drugima.

  • Atkinsonov model:

    • Motivacija za postignuće se definiše kao razlika između težnje za uspehom i težnje za izbegavanjem neuspeha.

    • Težnja za uspehom: Uključuje motiv za uspehom, verovatnoću uspeha i privlačnost cilja.

    • Težnja za izbegavanjem neuspeha: Uključuje motiv izbegavanja neuspeha, verovatnoću neuspeha i odbonost cilja.

    • Ponašanje: Osobe sa izraženim motivom za postignućem biraju srednje teške zadatke. Osobe sa niskim motivom biraju ili suviše lake ili suviše teške zadatke.

Definisanje Motivacije za Učenje

  • Etimologija: Potiče od latinske reči movere (kretati se).

  • Opšta definicija: Motivacija je proces podsticanja i održavanja aktivnosti koja je usmerena prema postizanju određenog cilja.

  • Motivacija za učenje u školi: Tendencija učenika da akademske aktivnosti smatra smislenim i vrednim truda; nastojanje da se iz njih izvuče planirana akademska korist.

  • Dve dimenzije učenja:

    1. Opšta motivacija za učenje: Trajna i široka dispozicija (crta ličnosti); težnja za usvajanjem znanja u različitim situacijama.

    2. Specifična motivacija za učenje: Motivacija za usvajanje sadržaja u određenom školskom predmetu ili području.

Ciljne Orijentacije

  • Ciljne orijentacije predstavljaju način na koji gledamo na uspeh i razloge zbog kojih se trudimo.

  • Dvodimenzionalni model:

    • Usmerenost na zadatak (Učenje): Osoba teži da razvije svoju kompetentnost i unapredi veštine u odnosu na prethodni nivo. Učenje je cilj po sebi.

    • Usmerenost na izvođenje: Osoba nastoji da pokaže svoje sposobnosti pred drugima i dokaže kompetentnost. Glavni cilj je dobar rezultat na testu ili ocena.

  • Trodimenzionalni model:

    1. Ciljna orijentacija na zadatak (učenje): Pozitivno povezana sa ishodima.

    2. Ciljna orijentacija na izvođenje: Ponekad povezana sa pozitivnim, nekad sa neutralnim ishodima.

    3. Ciljna orijentacija na izbegavanje izvođenja: Fokus na "selfu" (sopstvu) umesto na zadatku; glavni cilj je izbeći pokazivanje nekompetentnosti. Povezana sa negativnim ishodima.

Implicitne Teorije Inteligencije

  • Uverenja o prirodi inteligencije formiraju bipolarni konstrukt:

  1. Teorija entiteta: Verovanje da je inteligencija data (fiksna) lična osobina s kojom se pojedinac rađa i koja se ne menja. Ove osobe usvajaju ciljeve izvođenja (da se ne vidi neuspeh).

  2. Teorija inkrementalnosti: Verovanje da je inteligencija promenljiva i da je pojedinci mogu uvećavati kroz ulaganje napora. Ove osobe usvajaju ciljeve učenja i usvajanja znanja.

Atribucije Uzročnosti Postignuća

  • Atribucije su tumačenja koja pojedinac daje uzrocima svog uspeha ili neuspeha. One deluju na učenikova očekivanja budućih uspeha i emocije.

  • Dimenzije atribucije:

    • Mesto uzroka: Unutrašnji (osobine pojedinca) ili spoljašnji (svojstva situacije).

    • Stabilnost uzroka: Postojan ili nepostojan.

    • Mogućnost kontrole: Kontrolabilan ili nekontrolabilan.

  • Najčešće vrste uzroka: Sposobnosti, zalaganje, težina zadatka, slučaj/sreća.

Samoefikasnost (Albert Bandura)

  • Definicija: Uverenje osobe da je u stanju da svojim postupcima ostvari željeni cilj; verovanje u sopstvene kapacitete da se nešto dobro izvede.

  • Motivisano ponašanje zavisi od dva faktora:

    1. Uverenje o samoefikasnosti: Sud pojedinca o sopstvenim mogućnostima.

    2. Očekivanje ishoda: Da li će preduzete radnje za posledicu imati određeni ishod.

  • Osobine učenika sa visokom samoefikasnošću:

    • Biraju izazovnije zadatke.

    • Ulažu više napora tokom rešavanja zadataka.

    • Više uživaju u školskom radu.

    • Brže se oporavljaju posle neuspeha.

Razvojne Promene u Motivaciji

  • Sa ulaskom u adolescenciju dešavaju se sledeće promene:

    • Opada intrinzična, a raste ekstrinzična motivacija.

    • Opada usmerenost na zadatak, a rastu ciljne orijentacije usmerene na izvedbu i izbegavanje izvedbe.

    • Mlađi učenici su skloniji teoriji inkrementalnosti.

    • Promene u kvalitetu motivacije su predmetno specifične.