Dubrovnik
DUBROVAČKA REPUBLIKA
POSTANAK DUBROVNIKA
Arheološki ostatci ukazuju na postojanje naselja već u 6. stoljeću.
Bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet navodi da je nastanak Dubrovnika povezan s izbjeglicama iz antičkog grada Epidaurusa (današnji Cavtat).
Početkom 7. stoljeća, naselili su područje pod krinkom Lausion, što postaje poznato kao Ragusium ili Ragusa.
RAZVOJ NASELJA
U 7. stoljeću, na kopnu, Hrvati su podigli naselje u šumi poznatoj kao dubrava.
Spajanje naselja rezultira s imenom Dubrovnik, koji se prvi put spominje u djelu dubrovačkog pisca iz 11. stoljeća, povezan s šumom Dubrava.
Termin "Dubrovčani" prvi put se pojavljuje u povelji bosanskog bana Kulina iz 1189. godine, označavajući prvo spominjanje hrvatskog imena Dubrovnik.
Dubrovnik je bio lako branjiv zahvaljujući svom položaju, a tijekom ranog srednjeg vijeka doživljava proširenje.
Grad je povezan s obalom putem Straduna, glavne ulice.
Sveti Vlaho drži maketu Dubrovnika, simbol hrambene zaštite.
DUBROVNIK I SUSJEDI
U ranom srednjem vijeku, Dubrovnik je bio dio bizantskih posjeda u Dalmaciji (Bizantska Dalmacija).
Na kopnu okružen slavenskim teritorijima kao što su Zahumlje i Travunja.
TRGOVAČKI UGOVORI DUBROVNIKA
Dubrovnik se od početka orijentirao na trgovačke djelatnosti.
Tijekom 12. stoljeća, sklopljeni su niz trgovačkih ugovora s gradovima na Jadranu i vladarima u zaleđu, uključujući ugovor s hrvatskim plemićima Kačićima i Povelju bana Kulina.
Također su sklopili trgovačke ugovore s gradovima na Sredozemlju, poput Molfette i Pise.
Trgovačke kolonije raspoređene su po Srbiji, Bosni, Italiji, Egiptu, Crnom moru, južnoj Ugarskoj i Bugarskoj.
DUBROVNIK POSTAJE REPUBLIKA
Početkom 13. stoljeća, Dubrovnik dolazi pod vlast Venecije.
Godine 1358., priznaje vlast ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika I. Anžuvinca.
Oslobađa se Mletačke dominacije putem Višegradskog ugovora, što uključuje zaštitu hrv-ug krune, slobodnu trgovinu, priznate granice i pravo na izbor kneza.
Počinje uspon Pomorske trgovine.
Nakon dolaska Turaka u zaleđe, Dubrovčani su diplomacijom i plaćanjem danka preduhitrili turske napade.
Od 1441. godine, Dubrovnik se po prvi put nazivao Republikom, a grb Republike prikazuje Grb Dubrovnika.
DRŽAVNOPRAVNI POLOŽAJ DUBROVAČKE REPUBLIKE
U 15. stoljeću, potpuno je uspostavljen državnopravni položaj Dubrovačke Republike.
Samostalno biranje kneza i vijećnika.
Kovanje novca i državna zastava s likom Svetog Vlaha.
Samostalno zakonodavstvo i pravo otvaranja konzulata u inozemstvu.
Prema aristokratskom ustavu, temelj državne vlasti činilo je Veliko vijeće dubrovačke vlastele.
Veliko vijeće bira Vijeće umoljenih i Malo vijeće kao izvršni organ Velikog vijeća.
Knez se birao svaki mjesec kao nominalni simbol vlasti.
USPON I SLABLJENJE DUBROVAČKE REPUBLIKE
U prvoj polovini 16. stoljeća, Dubrovnik doživljava najveći procvat.
Ima trgovačke povlastice koje omogućuju trgovinu po čitavom teritoriju Osmanlijskog Carstva.
Posjeduje trgovačke ispostave i konzularne predstavništva u svim važnijim europskim gradovima.
Snažna trgovačka flota i usluge prijevoza.
Bogatstvo, razvoj obrta i manufakture (suknarstvo, staklarstvo).
Orlandov stup kao simbol slobode i zaštite.
DUBROVAČKA TRGOVINA OD 15. DO 18. STOLJEĆA
Glavne trgovačke rute uključivale su gradove kao što su:
Engleska: Margate, Southampton
Kastilja: Lisabon, Cadiz
Flandrija: Antverpen
Genova: Marseille, Barcelona
U 15. stoljeću, dubrovačka trgovina proteže se na Crno more, Carigrad i Sredozemno more.
U 16. stoljeću, osniva se mnogo konzulata Dubrovačke Republike u Sredozemlju, kao što su:
Egipat: Aleksandrija
Sjedinjene Države: Latakia, Sirija
SLABLJENJE DUBROVAČKE REPUBLIKE
Slabljenje Dubrovnika povezano je s velikim zemljopisnim otkrićima i pomakivanjem trgovinskih putova sa Sredozemlja na Atlantski ocean.
Knežev dvor u Dubrovniku predstavlja simbol političke moći.
POTRES I OBNOVA
Godine 1667., snažan potres uništava najveći dio zgrada.
Današnji izgled grada rezultat je obnove nakon potresa.
U 18. stoljeću, ponovo se obnavlja dubrovačko pomorstvo.
PROPAST REPUBLIKE
Godine 1808., dolazi do propasti Dubrovačke Republike pod Napoleon Bonaparte.
ORLANDOV STUP
Orlandov stup, javna skulptura Dubrovnika, datira oko 1417. godine.
Najstarija sačuvana predaja spominje Orlanda kao branitelja Dubrovčana od napada gusara (Saracena).
Žigmund Luksemburški bio je zaštitnik Dubrovnika - to je bio vazalni odnos prema njemu.
Orlandov stup koristio se za sramotna izlaganja i javna kažnjavanja prekršitelja.
Tu su se vršila bičevanja, sakaćenja i žigosanja užarenim predmetima po licu ili čelu.
Služio je također za obavijesti, objave i isticanje važnih vijesti.
SVETI VLAHO
Sveti Vlaho, zaštitnik grada, bio je liječnik i veliki prijatelj siromaha i bolesnika.
Umro mučeničkom smrću tijekom progonima kršćana.
Smatra se prvim građaninom Dubrovnika.
ONOFRIJEVA ČESMA
Prvi vodovod u Europi, izgrađen u Dubrovniku.
ZANIMLJIVOSTI
Godine 1416. Dubrovnik zabranjuje trgovinu robljem, među prvima u svijetu koji su ukinuli ropstvo.
Godine 1377. Dubrovnik uvodi prvu karantenu u svijetu - 40 dana.
Među prvima je priznao neovisnost Sjedinjenih Amerikanaca.
Godine 1317. otvorena je Franjevačka ljekarna, najstarija u Europi i jedna od najstarijih u svijetu.
Godine 1296. uspostavljen je kanalizacijski sustav, jedan od najstarijih na kontinentu.