Književnost i Gramatika - Bilješke za ispit

OBLAST I - TEORIJA KNJIŽEVNOSTI

• Tekst - skup povezanih rečenica koji ima smisao.
  • Tipovi: novinski, politički, pravni, ekonomski, naučni.
• Književno-umjetnički tekst - tekst koji ima posebne tekstualne karakteristike (figurativnost, fikcionalnost, višesmislenost).
• Diskurs - način na koji govorimo u određenoj situaciji.
• Struktura - sklop različitih elemenata koji čine jednu cjelinu.
• Eufonija - zvučna uglađenost teksta; zvuk riječi doprinosi ritmu.
• Pjesnička slika - vizuelna ili emocionalna slika izražena riječima (metafore, poređenja).
• Naracija - pripovijedanje događaja.
• Narativni tekst - tekst kojim se pripovijeda neka priča.
  • Fabula - tok događaja u hronološkom redu.
• Fikcija - izmišljeni svijet, može imati dodir sa stvarnošću.
• Proza - oblik teksta u kojem se rečenice prirodno razvijaju bez ograničenja.
• Stih - osnovna jedinica pjesme.
• Način građe vezanog teksta - logično povezivanje rečenica i dijelova teksta.
• Lirski subjekt - izmišljena osoba, koja govori u 1. licu, ali nije pjesnik lično.
• Okvirna pripovijest - priča koja sadrži priče unutar priče.
• Unutarnji pripovjedač - lik unutar priče koji sam priča neku drugu priču drugačiju od glavne radnje (narator predaje glas drugom liku da vidimo njegovu stranu price).
• Pripovijedanje u 1. i 3. licu - “ja, mi”, “on, ona, oni”.
• Intertekstualnost - veza jednog teksta sa drugim.
• Kontekst - sve ono što okružuje tekst (biografski, historijski, društveni, književni).
• Književnost - umjetnost lijepe riječi.
• Nauka o književnosti - proučava književnost.
  • Dijeli se na teoriju književnosti, historiju književnosti i književnu kritiku.
    • Historija književnosti - tumači na koji način i u kojoj mjeri su na književnost utjecale društveno-historijske promjene, duhovna klima i vrijeme, kultura i tradicija.
    • Teorija književnosti - proučava opću prirodu književnog stvaranja i opće osobine književnog djela kao proizvoda tog stvaranja.
    • Književna kritika - čita, tumači i ocjenjuje djela, dijeli se na estetsku, etičku i idejnu.

STILSKE FIGURE

• Aliteracija - ponavljanje istih suglasnika u jednom stihu.
• Asonanca - ponavljanje istih samoglasnika.
• Retrospekcija - vraćanje u prošlost.
• Metafora - upotrebljavanje riječi u prenesenom ili slikovitom značenju.
• Anafora - ponavljanje istih riječi na početku stihova.
• Epifora - ponavljanje istih riječi na kraju stihova.
• Gradacija - postepeno redanje događaja po visini/značenju/težini…
• Hiperbola - figura preuveličavanja.
• Onomatopeja - oponašanje zvukova iz prirode.
• Paradoks - misaona figura koja u sebi sadrži proturječnost nekoj tvrdnji koja je opće prihvaćena.
• Personifikacija - neživim predmetima se daju osobine čovjeka.
• Slavenska antiteza - antiteza koja se sastoji od pitanja, negacije tog pitanja i potvrdnog odgovora.
• Oksimoron - stilska figura gdje se spajaju nespojivo, suprotna pojma.
• Alegorija - način prenesenog izražavanja u kojem se metaforično ili preneseno značenje ostvaruje u cijeloj slici.
• Kontrast - uspoređivanje po suprotnosti.
• Inverzija - red riječi obrnut od gramatičkog.
• Retoričko pitanje - pitanje na koje se ne očekuje odgovor.
• Simboli - grupa riječi koji su napustili svoje originalno značenje.
• Ironija - izražavanje putem suprotnosti (misli se suprotno od onog što se kaže).

EPIKA, LIRIKA, DRAMA

EPIKA

• Naziv za sva književna djela u kojima se pripovijeda na opširniji način.
  • Dijeli se na epiku u stihu i epiku u prozi.

EPIKA U STIHU

• Ep - najveće epsko djelo napisano u stihu.
• Epska pjesma - epsko djelo manjeg opsega napisano u stihovima.
• Epopeja - epsko djelo većeg opsega napisano u stihovima.

EPIKA U PROZI

Jednostavni oblici:

• Basna - izmišljena prica, životinje glavni likovi, moralna poruka.
• Bajka - nestvarna prica, fantastična i magična.
• Mit - sveta priča u koju se vjeruje.
• Saga - prica o životima poznatih porodica, heroja ili bitki.
• Legenda - narodna priča koja sadrži historijske činjenice, ali ima i elemente fantazije.
• Vic - kratka priča koja ima cilj da nasmije.
• Aforizam - kratka izreka, izražava univerzalnu istinu.
• Zagonetka - kratka igrana prica, koja sadrži pitanje na koje treba dati ogovor.

Složeni oblici:

• Roman - najopširnija epska književna vrsta.
• Novela - kratko prozno djelo govori o nečijem zivotu.
• Crtica - kratki tekst o svakidašnjem životu.
• Pripovijetka - književni tekst u kojem se pripovijeda radnja i sudjeluje nekoliko likova.

LIRIKA

• Književni rod kojem pripadaju djela u kojima su iskazane misli, osjećanja i doživljaji.

PREMA TEMI

• Ljubavna - iskazane emocije prema voljenoj osobi.
• Rodoljubiva - ljubav prema zavičaju, narodu, domovini.
• Socijalna - društvena nejednakost, siromaštvu, nepravda.
• Pejzažna - ljepota krajolika.
• Misaona - autor iskazuje svoje misaono iskustvo.
• Duhovno religiozna - autor priča o religioznim nadahnućima.

PREMA TRADICIJI

• Himna - svečana pjesma u kojoj se izražava uzvišeno osjećanje poštovanja ili divljenja prema domovini, božanstvu, slobodi, prirodi ili nekoj velikoj ideji.
• Oda - pjesma koja slavi neku osobu, osobinu, osjećaj ili događaj, uzdignutog i ozbiljnog tona, često s naglašenim divljenjem.
• Elegija - tužna pjesma koja izražava žalost, najčešće zbog smrti voljene osobe ili prolaznosti života.
• Epigram - kratka, duhovita i često satirična pjesma ili izreka, s iznenađujućim završetkom.
• Idila - pjesma koja prikazuje idealiziran, miran i sretan život na selu, često s naglaskom na ljubav i sklad s prirodom.

PREMA OBLIKU

• Lirika u stihu i prozi.

DRAMA

• Naziv za književni tekst napisan u dijalozima.
• Vanjska kompozicija: čin i prizor.
• Unutrašnja kompozicija: dramska radnja, sukob i situacija.
• Dramska kompozicija: ekspozicija (uvod), zaplet, kulminacija (vrhunac), peripetija (preokret), rasplet.
• Tragedija: vrsta drame u kojoj glavni lik doživljava težak pad, patnju ili propast zbog vlastite greške, sudbine ili sukoba s višim silama.
• Komedija: vrsta drame koja odlikuje veselim sadržajem.
• Dramski monolog - produženi govor jedne ličnosti.
• Dramski tekst čine:
  • replike - dio dijaloga koji izgovara pojedina ličnost
  • didaskalije - dio dramskog teksta koje predstavljaju upute glumcima i redateljima (nalaze se u zagradama)
• Obredne svečanosti (Dionizije) - pozorišne predstave u staroj Grčkoj bile su vezane uz obredne svečanosti u čast Dioniza, boga vina i proljetnog buđenja prirode, koga su drugi bogovi progonili zato što je bio sin obične žene i koji je stoga morao ići u carstvo mrtvih, ali je svakog proljeća oživljavao i ponovno se radovao zivotu.
• Razvoj drame (tragedija i komedija)
  • Tragedija se razvila iz pjesama vezane za Dionizija
  • Komedija se razvila iz veselih pjesama skupa komosa
  • Drugog glumca uvodi Eshil(razvija se dijalog), treceg glumca uvodi Sofoklo
• Tragični junak - junak koji strada zbog neke tragicne krivice.
• Tri dramska jedinstva:
  • Jedinstvo radnje - samo jedna glavna radnja
  • Jedinstvo mjesta - sve se desava na jednom mjestu
  • Jedinstvo vremena - radnja traje najvise 24h

II OBLAST- SVETE KNJIGE

• TORA – Sveta knjiga Jevreja
  • Otkriće Tore dogodilo se Mojsiju na brdu Sinaju.
  • hebrejski jezik
  • Bog Jahve odredio te zakone.
  • 5 knjiga: Knjiga Postojanja; Knjiga Izlaska, Levitski zakonik, Brojevi i Ponovljeni zakonik
  • Napisana na svitku (Sefer) od pergamenta – taj posao obavlja sofer, specijalno obučeni pisar
• BIBLIJA – Sveta knjga Kršćana
  • Stari zavjet (židovi i kršćani) i Novi zavjet (kršćani)
  • 39 knjiga Starog i 27 knjiga Novog zavjeta: ukupno 66 knjiga
  • Ime potiče od grčkog izraza ta biblia - knjižice
  • Apokrifna evandjela( nisu prihvaćena)
  • Razlika izmedju Starog i Novog zavjeta:
    • Stari ima vise simbolike, psalmi, zakona, izraelska histroija
    • Novi parabole, dijalozi, oprost, Isusove riječi..
  • Apostoli - najbilzi učenici Isusa (12 apostola -12 izraelskih plemena)
• KUR’AN – Sveta knjiga muslimana
  • 114 sura, 6666 ajeta, Jezicko stilske odlike knjiga
  • Simbolika, alegorija(preneseno znacenje), parabola,ponavljanje, arhaican jezik, ritam, metaforicnost
  • Parabola- kratka prica sa moralnom porukom

III OBLAST- ANTIČKA KNJIŽEVNOST

• Antička književnost se dijeli na starorimsku i starogrčku

STARA GRČKA

• Naziv koji se koristi za opisivanje svijeta gdje se pričalo grčkim jezikom u doba antike.
• Pocelo je sa Olimpijskim igrama, a završilo sa smrti Aleksandra Velikog.
• Civilizacija stare Grčke je uticala na kulturu, politiku, obrazovanje, nauku..
• U predklasičnom dobu pojavljuju se prvi prozni spisi, procvat epike, monodijske (ode elegegije i ljubavne pjesme) i horske (himne) lirike

Klasični period

• Zlatno doba u umjetničkom, civilizacijskom i političkom smilsu
• javilja se tragedija, komedija i misao o književnosti
• Onovicu književnog stvaralastva cini historija i mitologija
• Alkej, Sapfa, Anakreont

Helenisticki period

• Razvoj filološke aktivnosti, književnost pripada samo visoko obrazovanim
• Idila, elegija, epigram
• Herodot, Euklid, Aristotel

MIT I MITOLOGIJA

• MIT - sveta priča u koju se vjeruje

• Mit govori o živim i neživim bicima, bogovima i herojima jednog naroda

• Molitva - izgovaranje određenog teksta i obraćanja Bogu

• Žrtva - poseban oblik pokazivanja odnosa prema Bogu

• Mitologija - nauka koja proučava mitove

• Antropomorfizam - bogovi prikazani u ljudskom obliku bogovi

  • Zeus - vrhovni bog Zemlje i neba
  • Hera - boginja braka
  • Had - podzemni svijet
  • Posejdon - bog mora i zemljotresa
  • Afrodita - ljubav i ljepota
  • Apolon - bog muske ljepote
  • Artemida - boginja Mjeseca
  • Atena - boginja mudrosti
  • Ares - bog rata
  • Demetra - boginja zemlje, ratarstva
  • Hestija - boginja ognjista
  • Hefest - mitski kovac

• PRAMAJKA GAJA - majka zemlje

• Fenix - sveta plamena ptica

• Pegas - krilati konj

• Harpija - ptica sa licem zene

• Kentaur - pola čovjek pola konj

• Satiri - polu ljudi, polu životinje (jarac), polu bogovi

• Kerber - troglavi pas

• Mitska slika svijeta - objašnjenje pojava, zakona… pomoću mitova

SIMBOLI MITOLOGIJE:

• Prometejske vatre - znanje, napredak, borbu za dobrobit čovječanstva, ali i patnju zbog prkosa vlasti ili božanskom autoritetu
• Sizifov posao - beskrajni, mukotrpni i besmisleni trud koji nikad ne daje trajne rezultate
• Tantalove muke - stalna, neprestajna patnja i mučenje zbog neispunjenih želja ili stalne gladi i žeđi koje nije moguće zadovoljiti
• Ikarov let - pokušaj da se dosegne nešto veliko ili nedostižno, ali uz preveliku ambiciju i nepoštovanje granica, što vodi u propast
• Edipov kompleks - podsvjesna privrženost djeteta roditelju suprotnog spola i istovremeno rivalstvo ili ljubomoru prema roditelju istog spola. Naziv dolazi iz grčke mitologije – Edip je nesvjesno ubio svog oca i oženio se vlastitom majkom
• Pandorina kutija - izvor mnogih neočekivanih nevolja i problema
• EP - Najobimnije epsko djelo napisano u stihu
• Počeci epa- Gilgameš
• Najpoznatiji su junački epovi: Ilijada, Odiseja, Eneida
• Kliklički epovi - mitovi od postanka svijeta do smrti Odiseje
• Najpoznatije metrike stiha:
  • Heksametar $(16)$
  • Aleksandrinac $(12)$
  • Deseterac…
• Okosnicu epa čini mit ili historija naroda
• Epski prizor - osnovna kompoziciona jedinica
• Invokacija - zaziv muza pri pomoći pisanja djela
• In medias res - u srediste zbivanja
• OPĆE KARATERISTIKE EPSKE POEZIJE:
  • Usemna tradicija - prenosila se usmeno
  • Kolektivno shvatanje i vjerovanje - zajednički pogled naroda na svijet, prošlost i vrijednosti
  • Rapsod- narator
  • Epska opširnost -osobina epske poezije da se detaljno opisuju događaji, likovi i predmeti
  • Retardacije - usporavanje radnje
  • Digresije - kratko skretanje s glavne radnje radi dodatnog opisa, priče ili komentara
  • Zzvišen ton - svečan i ozbiljan način izražavanja, primjeren velikim događajima i herojima.
  • Epski junak - književni lik predstavljen kao heroj
  • Heksametar - stih od 6 metričkih jedinica, 5 daktila i jednog spondeja

STARI RIM

• Uobičajeni naziv za civilizaciju koja je 753. pr. n. e. nastala od grada-države Rima i dovela do uspostave velikog Rimskog Carstva.

STARORIMSKA KNJIZEVNOST

• Razvija se u odnosu na starogrčku tradiciju
• Preuzima religiju, umjetnost i žanrove, bogove i preimenuje ih
• Počela je sa prevodom Odiseje na latinski jezik
• Pjesničke vrste: ode, satire, elegije i epigrami.
• Teme: ljubavne, ispovijedne, misaone i satirične

IV OBLAST – Stara književnost istočnih naroda – 1001 NOĆ

• okvirna kompozicija Stara književnost istočnih naroda
  • Obuhvata najstarije pisane i usmene tekstove naroda s Istoka – posebno Indije, Kine, Mezopotamije, Perzije i Arabije
  • Ima vjerski, moralni i poučni karakter, često uz mitove, legende, basne i priče
  • Temeljena na usmenoj predaji i bogata simbolima, mudrošću i fantastičnim elementima
  • Značajna djela: Vedama (Indija), Knjiga promjena (Kina), Gilgameš (Mezopotamija), i posebno "1001 noć" (arapska književnost)

"1001 noć" – okvirna kompozicija

• Predstavlja vrhunac arapske narodne književnosti i tipičan primjer stare književnosti istočnih naroda
• Ima okvirnu kompoziciju: glavna priča o Šeherezadi i Šahrijaru koja obuhvata brojne druge priče
• Pokazuje vrijednosti i mudrosti Istoka, poput pravde, lukavosti, strpljenja i vjere u sudbinu
• Kroz maštovite i poučne priče prenosi narodnu filozofiju života
• Povezuje se s orijentalnim stilom: egzotične teme, čarolije, duhovi, prinčevi i razbojnici

V OBLAST – Književnost srednjeg vijeka – Početak pismenosti kod Južnih Slavena

• Najveću ulogu imaju ćirilsko i glagoljsko pismo, koje su stvorili braća Ćiril i Metodije, misionari iz Soluna
  • Glagoljica – najstarije slavensko pismo, stvoreno sredinom 9. vijeka
  • Stara ćirilica – razvila se iz glagoljice, bila jednostavnija i šire prihvaćena
  • Bosančica – posebna varijanta ćirilice, korištena u Bosni i Hercegovini
  • Arebica – pismo pisano arapskim slovima, koristili su ga muslimani u Bosni
  • Latinica – dolazi kasnije, pod utjecajem Zapada i Katoličke crkve
  • Povelja Kulina bana (1189.) – pisana bosančicom ili starom ćirilicom, značajan diplomatski dokument

VI – OBLAST – Gramatika

JEZIK KAO KOMUNIKACIONI SISTEM

• Jezik - sistem znakova koji se koriste za komunikacije
• Pošiljalac - poruka- primalac -> osnovna shema komunikacije
• Lingvistika - nauka o jeziku
• Osnovne karakteristike jezika: proizvoljnost, usvojivost, plodnost, strukturno dvojstvo, struktuiranost

NASTANAK GLASA- GOVORNI ORGANI

• Mozak - glavni govorni organ
• Neurolingvistika - nauka koja proučava mozak kao govorni organ
• Centar za komunikaciju se nalazi u kori velikog mozga
• Dva oblika komunikacije:
  • Senzorni (oči i uši) VERNIKEOV CENTAR
  • Motorni (govor i vokalizacija) BROKIN CENTARA
  • Afazije: oštecenja dijelova mozga koje prave smetnje u govoru
    • Agramatizam - izostanak upotrebe sintaksičnih i morfoloških pravila
    • Paragramatizam- upotreba pogrešnih nastavaka
• Tri grupe govornih organa:
  • Dišni (pluća, trbušni mišići, dušnik, dijafragma)
  • Za glasanje (glasnice, jezik, zubi, prednje, zadnje nepce, alveole, usne)
  • Za izgovor( usna, nosna i zdrijelna supljina)
• Grkljan (larinks) - tu nastaje glas
• Foniranje - treperenje glasnica pri čemu nastaje glas

FONETIKA I FONOLOGIJA

• Nivoi jezičke analize:
  • Morfološki
  • Sintaktički
  • Semantički
  • Fonetsko-fonološki
• Fonetika je lingvistička dispciplina koja proučava atrikulacijsko akustičke osobine glasova
• Fonologija je disciplina koja proučava foneme
• Fonem je jezička jedinica koji ima oznaku, ali nema označeno

• Fonetika se dijeli na
  • Opću
  • Deskriptivnu
  • Historijsku
  • Normativnu
  • Eksperimentalnu
• Fonetska transkripcija - uglasta zagrada
• Fonoloska transkripcija //

FONETSKI SISTEM BOSANSKOG JEZIKA

• Vokali: a, e, i ,o , u - ne nailaze na prepreku
• Konsonanti - nailaze na prepreku
• Vokalski trougao - Kiterij: mjesto tvore
  • dvousneni (bilabijalni): p, b, m
  • zubno-usneni (labiodentalni): f, v
  • zubni (dentalni): c, z, s (d, t, n)
  • alveolarni: l, r (d, t, n)
  • prednjonepčani (palatalni): č, ć, dž, đ, j, lj, nj, š, ž
  • zadnjonepčani (velarni): k, g, h
• Kriterij: zvučnost
  • Sonanti: j,v,r,l,lj,m,n,nj
• Kriterij: način tvorbe
  • potpuna prepreka – eksplozivni suglasnici: b, p, d, t, g, k
  • djelimična prepreka – strujni suglasnici: z, s, ž, š, f, h, v, j, l, lj
  • treperava prepreka – vibrant: r
  • složena prepreka – sliveni suglasnici (afrikate): dž, đ, č, ć, c
  • nazalni suglasnici: m, n, nj