Elementary Mathematics Practice Flashcards

LOGIKA I SUDOVI

Sud je smislena deklarativna rečenica koja je istinita ili lažna.

Primjer suda:

  • Aritmetika je grana matematike.

Operacije sa sudovima:

  1. Negacija suda AA: Složeni sud koji negira ono što sud AA tvrdi.

    • Primjer: Pravokutnik nije paralelogram.

  2. Konjunkcija sudova AA i BB: Složeni sud koji je istinit točno onda kada su oba suda, AA i BB, istinita.

    • Primjer: Pitagora i Tales su poznati grčki matematičari.

  3. Disjunkcija (inkluživna) sudova AA i BB: Složeni sud koji je lažan točno onda kada su oba suda, AA i BB, lažna.

    • Primjer: Kvadrat je geometrijski lik ili je kvadrat geometrijsko tijelo.

  4. Ekskluzivna disjunkcija sudova AA i BB: Složeni sud koji je istinit točno onda kada je istinit samo jedan od sudova AA i BB.

    • Primjer: Dva pravca u ravnini su paralelna ili se sijeku u jednoj točki.

  5. Implikacija sudova AA i BB: Složeni sud koji je lažan točno onda kada je sud AA istinit, a sud BB lažan.

    • Primjer: Ako je x < -3, onda je xx negativan broj.

  6. Ekvivalencija sudova AA i BB: Složeni sud koji je istinit točno onda kada su oba suda, AA i BB, istinita ili kada su oba suda lažna.

    • Primjer: Dani i noći se smjenjuju ako i samo ako se Zemlja okreće oko zamišljene osi.

Jednakost složenih sudova: Dva složena suda AA i BB su jednaka kada im se pripadne semantičke tablice podudaraju.

Tautologija: Složeni sud je tautologija ukoliko je istinit bez obzira na istinitost sudova od kojih je sastavljen.

POJMOVI I MATEMATIČKI SUDOVI

Uz implikaciju ABA \rightarrow B vežemo sljedeće sudove:

  • Obrat suda: BAB \rightarrow A

  • Obrat po kontrapoziciji: ¬B¬A\neg B \rightarrow \neg A

  • Suprotni sud ili inverzija: ¬A¬B\neg A \rightarrow \neg B

Vrste pojmova:

  1. Osnovni pojam: Pojam koji se smatra poznatim pa se ne definira, tj. ne opisuje se uz pomoć drugih pojmova. Primjeri: točka, pravac, skup, prostor, ravnina.

  2. Izvedeni pojam: Pojam koji se definira, tj. čije se značenje opisuje pomoću osnovnih pojmova ili ranije definiranih izvedenih pojmova.

Definiranje pojma: To je navođenje nužnih i dovoljnih obilježja pojma povezanih logičkom rečenicom ili simboličkim zapisom.

  • Primjer: Kružnica je skup svih točaka ravnine udaljenih od jedne čvrste točke te ravnine. Tu čvrstu točku nazivamo središte kružnice.

Vrste matematičkih sudova:

  1. Aksiom (prva istina): Osnovna tvrdnja koja se u okviru neke teorije smatra istinitom i ne dokazuje se.

    • Primjer: Cjelina je veća od dijela. Ako se jednakim stvarima dodaju jednake stvari, i cjeline su jednake.

  2. Postulat: Polazna tvrdnja koja se također uzima bez dokaza. Obično izražava neki uvjet koji treba zadovoljiti neki pojam ili odnos među pojmovima.

  3. Teorem (poučak, stavak): Matematička izjava čija se istinitost utvrđuje dokazom. Sastoji se od:

    • Pretpostavke (PP): Jedna ili više izjava koje se smatraju istinitima.

    • Tvrdnje (QQ): Izjava koju treba dokazati.

    • Simbolički: PQP \rightarrow Q

TEORIJA SKUPOVA

Skup je osnovni matematički pojam i kao takav se ne definira (čine ga elementi s nekim zajedničkim svojstvom).

  • Kardinalni broj skupa: Broj elemenata skupa.

  • Prazan skup (\emptyset): Skup bez ijednog elementa.

  • Vrste skupova: Prazan, konačan i beskonačan.

  • Univerzalni skup (UU): Širi skup iz kojeg uzimamo elemente (relativan pojam). Primjer: N,R\mathbb{N}, \mathbb{R}, skup svih točaka u ravnini.

Podskup skupa: Za skup AA kažemo da je podskup skupa BB i pišemo ABA \trianglelefteq B ako je svaki element skupa AA ujedno i element skupa BB. AB(aA)(aAaB)A \trianglelefteq B \trianglelefteq (a ∈ A) \rightarrow (a ∈ A \rightarrow a ∈ B) Vrijedi: A\emptyset \trianglelefteq A i AAA \trianglelefteq A.

Jednakost skupova: Skupovi AA i BB su jednaki ako je svaki element skupa AA ujedno element skupa BB i obrnuto. A=BAB i BAA = B \trianglelefteq A \trianglelefteq B \text{ i } B \trianglelefteq A

Pravi podskup: Za skup AA kažemo da je pravi podskup skupa BB i pišemo ABA \trianglelefteq B ako je svaki element skupa AA ujedno element skupa BB, ali postoji barem jedan element skupa BB koji nije element skupa AA. ABAB i ABA \trianglelefteq B \trianglelefteq A \trianglelefteq B \text{ i } A \neq B

Partitivni skup (P(A)P(A)): Skup svih podskupova skupa AA. P(A)={x:xA}P(A) = \{x : x \trianglelefteq A\} Broj elemenata partitivnog skupa je k(P(A))=2nk(P(A)) = 2^n, gdje je nn broj elemenata skupa AA.

OPERACIJE SA SKUPOVIMA I SVOJSTVA

Neka su A,B,CA, B, C podskupovi univerzalnog skupa UU:

  1. Unija skupova: AB={x:xA ili xB}A \bigcup B = \{x : x ∈ A \text{ ili } x ∈ B\}

    • A=AA \bigcup ∅ = A

    • AA=AA \bigcup A = A

  2. Presjek skupova: AB={x:xA i xB}A \bigcap B = \{x : x ∈ A \text{ i } x ∈ B\}

    • A=A \bigcap ∅ = ∅

    • AA=AA \bigcap A = A

    • Disjunktivni skupovi: Skupovi za koje vrijedi AB=A \bigcap B = ∅.

  3. Diferencija (razlika) skupova: AB={x:xA i xB}A \setminus B = \{x : x ∈ A \text{ i } x ∉ B\}

    • Moguće diferencije: ABA \setminus B, BAB \setminus A, UAU \setminus A, AA=A \setminus A = ∅, U=UU \setminus ∅ = U.

  4. Komplement skupa (AcA^c): Skup svih elemenata koji nisu u AA, ali su u UU.

    • Ac={x:xU i xA}A^c = \{x : x ∈ U \text{ i } x ∉ A\}

    • (Ac)c=A(A^c)^c = A

    • Primjer: Ako je U=NU = ℕ i A={1,3,5,}A = \{1, 3, 5, …\}, onda je Ac={2,4,6,}A^c = \{2, 4, 6, …\}.

Svojstva skupovnih operacija:

  1. Asocijativnost:

    • (AB)C=A(BC)(A \bigcup B) \bigcup C = A \bigcup (B \bigcup C)

    • (AB)C=A(BC)(A \bigcap B) \bigcap C = A \bigcap (B \bigcap C)

  2. Komutativnost:

    • AB=BAA \bigcup B = B \bigcup A

    • AB=BAA \bigcap B = B \bigcap A

  3. Distributivnost:

    • A(BC)=(AB)(AC)A \bigcap (B \bigcup C) = (A \bigcap B) \bigcup (A \bigcap C)

    • A(BC)=(AB)(AC)A \bigcup (B \bigcap C) = (A \bigcup B) \bigcap (A \bigcup C)

  4. De Morganovi zakoni:

    • (AB)c=AcBc(A \bigcup B)^c = A^c \bigcap B^c

    • (AB)c=AcBc(A \bigcap B)^c = A^c \bigcup B^c

Kartezijev produkt (A×BA \times B): Skup svih uređenih parova (x,y)(x, y) pri čemu je xAx ∈ A i yBy ∈ B. A×B={(x,y):xA,yB}A \times B = \{(x, y) : x ∈ A, y ∈ B\}

  • Kardinalni broj: k(A×B)=m×nk(A \times B) = m \times n

  • Općenito: A×BB×AA \times B \neq B \times A

  • Kvadrat skupa: A×A=A2A \times A = A^2 (Kartezijev kvadrat).

BINARNE RELACIJE

Binarna relacija između skupova XX i YY je bilo koji neprazan podskup Kartezijevog produkta X×YX \times Y. ρX×Y\rho \trianglelefteq X \times Y Ako je (a,b)ρ(a, b) ∈ \rho, pišemo aρba \rho b.

Primjer relacije: X={1,2,3}X = \{1, 2, 3\} ρ={(1,2),(1,3),(2,3)}\rho = \{(1, 2), (1, 3), (2, 3)\} Grafički prikaz: Elementi povezani strelicama (121 \rightarrow 2, 131 \rightarrow 3, 232 \rightarrow 3). Ova relacija predstavlja x < y.

Relacija ekvivalencije: Za relaciju ρ\rho na skupu XX kažemo da je relacija ekvivalencije ako su ispunjena tri uvjeta:

  1. Refleksivnost: aρa,aXa \rho a, \forall a ∈ X

  2. Simetričnost: aρbbρa,a,bXa \rho b \rightarrow b \rho a, \forall a, b ∈ X

  3. Tranzitivnost: aρb i bρcaρc,a,b,cXa \rho b \text{ i } b \rho c \rightarrow a \rho c, \forall a, b, c ∈ X

Primjeri:

  • Relacija ‘biti paralelan’ (\|): Jeste relacija ekvivalencije na skupu pravaca ravnine (pravac je paralelan sam sebi, simetrija vrijedi, tranzitivnost vrijedi).

  • Relacija ‘biti okomit’ (\perp): Nije relacija ekvivalencije jer nije refleksivna (pravac nije okomit na samog sebe) niti tranzitivna (ako je aba ∄ b i bcb ∄ c, tada je aca \| c).

Relacija parcijalnog (djelomičnog) uređaja: Relacija \leq na skupu XX ako vrijedi:

  1. Refleksivnost: aρaa \rho a

  2. Antisimetričnost: aρb i bρaa=ba \rho b \text{ i } b \rho a \rightarrow a = b

  3. Tranzitivnost: aρb i bρcaρca \rho b \text{ i } b \rho c \rightarrow a \rho c

Relacija totalnog (potpunog) uređaja: Sve gore navedeno uz dodatak uvjeta da su svaka dva elementa usporediva:

  • a,bX,aρb ili bρa\forall a, b ∈ X, a \rho b \text{ ili } b \rho a.

KONGRUENCIJA I KLASE EKVIVALENCIJE

Relacija ‘biti kongruentan modulo 3’ na skupu Z: ab (mod 3)3(ab),a,bZa \trianglelefteq b \text{ (mod 3)} \trianglelefteq 3 | (a - b), a, b ∈ ℤ

Dokaz da je relacija ekvivalencije:

  1. Refleksivnost: aa (mod 3)3(aa)30a \trianglelefteq a \text{ (mod 3)} \rightarrow 3 | (a - a) \rightarrow 3 | 0. Vrijedi za k=0k = 0.

  2. Simetričnost: ab (mod 3)3(ab)a \trianglelefteq b \text{ (mod 3)} \rightarrow 3 | (a - b). Postoji kZk ∈ ℤ takav da je ab=3ka - b = 3k. Tada je ba=3(k)b - a = 3(-k), što znači 3(ba)3 | (b - a), pa je ba (mod 3)b \trianglelefteq a \text{ (mod 3)}.

  3. Tranzitivnost: ab i bc (mod 3)3(ab) i 3(bc)a \trianglelefteq b \text{ i } b \trianglelefteq c \text{ (mod 3)} \rightarrow 3 | (a - b) \text{ i } 3 | (b - c).    ab=3k1a - b = 3k_1    bc=3k2b - c = 3k_2    Zbrajanjem dobivamo: ac=3(k1+k2)a - c = 3(k_1 + k_2), dakle 3(ac)3 | (a - c), pa je ac (mod 3)a \trianglelefteq c \text{ (mod 3)}.

Klase ekvivalencije:

  • [a]={xZ:xa (mod 3)}[a] = \{x ∈ ℤ : x \trianglelefteq a \text{ (mod 3)}\}

  • [0]={,9,6,3,0,3,6,9,}[0] = \{…, -9, -6, -3, 0, 3, 6, 9, …\}

  • [1]={,8,5,2,1,4,7,10,}[1] = \{…, -8, -5, -2, 1, 4, 7, 10, …\}

  • [2]={,7,4,1,2,5,8,11,}[2] = \{…, -7, -4, -1, 2, 5, 8, 11, …\} Unija klasa je cijeli skup Z=[0][1][2]ℤ = [0] \bigcup [1] \bigcup [2].

FUNKCIJE ILI PRESLIKAVANJA

Neka su DD i KK neprazni skupovi. Postupak ff koji svakom elementu xDx ∈ D pridružuje točno jedan element yKy ∈ K nazivamo funkcija ili preslikavanje. f:DKf : D \rightarrow K

  • DD: Domena ili područje definicije (DfD_f).

  • KK: Kodomena ili područje vrijednosti (KfK_f).

  • xx: Nezavisna varijabla ili argument.

  • f(x)f(x): Zavisna varijabla, slika elementa xx.

  • Slika funkcije: I(f)={f(x):xD}KI(f) = \{f(x) : x ∈ D\} \trianglelefteq K.

Svojstva funkcija:

  1. Injekcija (1-1): Različitim argumentima pridružuje različite slike.

    • x1x2f(x1)f(x2)x_1 \neq x_2 \rightarrow f(x_1) \neq f(x_2)

  2. Surjekcija (na): Svaki element kodomene je slika barem jednog elementa domene.

    • I(f)=KI(f) = K

  3. Bijekcija: Funkcija koja je i injekcija i surjekcija (obostrano jednoznačno preslikavanje).

PRIRODNI BROJEVI (N\mathbb{N})

Skup N\mathbb{N} definiran je Peanovim aksiomima:

  1. (P1P_1) Postoji funkcija s:NNs : \mathbb{N} \rightarrow \mathbb{N} koju zovemo sljedbenik.

  2. (P2P_2) Postoji barem jedan element u N\mathbb{N}, označimo ga s 11, takav da s(n)1,nNs(n) \neq 1, \forall n ∈ \mathbb{N}.

  3. (P3P_3) Ako je s(m)=s(n)s(m) = s(n), onda je m=nm = n (ss je injekcija).

  4. (P4P_4) Aksiom matematičke indukcije: Ako za skup MNM \trianglelefteq \mathbb{N} vrijedi:

    • 1M1 ∈ M

    • nMs(n)Mn ∈ M \rightarrow s(n) ∈ M    tada je M=NM = \mathbb{N}.

Matematička indukcija (dokazivanje tvrdnje TnT_n):

  1. Baza indukcije (n=1n = 1): Pokaže se da tvrdnja vrijedi za n=1n = 1.

  2. Pretpostavka indukcije (n=kn = k): Pretpostavi se da tvrdnja vrijedi za neki broj kk.

  3. Korak indukcije (n=k+1n = k + 1): Koristeći pretpostavku, dokazuje se da tvrdnja vrijedi za k+1k + 1.

Zbrajanje i množenje u N\mathbb{N}:

  • Zbrajanje (+): m+1=s(m)m + 1 = s(m); m+s(n)=s(m+n)m + s(n) = s(m + n).

    • Nije injekcija (npr. 1+2=3,2+1=31+2=3, 2+1=3).

    • Nije surjekcija (11 nije slika ničega).

  • Množenje (\cdot): m1=mm \cdot 1 = m; ms(n)=mn+mm \cdot s(n) = m \cdot n + m.

    • Jeste surjekcija, ali nije injekcija.

TEORIJA BROJEVA

  • Prost broj: Prirodan broj veći od 11 djeljiv samo s 11 i samim sobom.

  • Složen broj: Prirodan broj veći od 11 koji nije prost.

  • Beskonačnost prostih brojeva (Indirektan dokaz): Pretpostavimo da ih ima konačno mnogo. Neka je pp najveći. Formiramo q=(235p)+1q = (2 \cdot 3 \cdot 5 \cdot … \cdot p) + 1. qq nije djeljiv ni s jednim prostim brojem (ostatak je 11), pa je on sam prost. Kontradikcija.

  • Najveći zajednički djelitelj (NZD): Najveći prirodan broj kojim su djeljivi svi zadani brojevi.

  • Najmanji zajednički višekratnik (VZM): Najmanji prirodan broj koji je djeljiv sa svim zadanim brojevima.

Euklidov algoritam: Za svaka dva prirodna broja aa i bb (bab \trianglelefteq a) postoje jednoznačno određeni brojevi qq i rr takvi da je: a = bq + r, 0 \trianglelefteq r < b Primjer: a=47,b=547=59+2a = 47, b = 5 \rightarrow 47 = 5 \cdot 9 + 2.

SKUPOVI BROJEVA: Z,Q,I,Rℤ, ℚ, I, ℝ

Skup cijelih brojeva (Z): Nastaje proširenjem N\mathbb{N} kako bi jednadžba a+x=ba + x = b uvijek imala rješenje. Z={,3,2,1,0,1,2,3,}ℤ = \{…, -3, -2, -1, 0, 1, 2, 3, …\}

  • (Z,+)(ℤ, +) je Abelova (komutativna) grupa (asocijativnost, neutralni element 00, inverzni element a-a, komutativnost).

  • Apsolutna vrijednost cijelog broja: Udaljenost točke od ishodišta na brojevnom pravcu.

Skup racionalnih brojeva (Q): Skup svih brojeva oblika mn\frac{m}{n} gdje je mZ,nNm ∈ ℤ, n ∈ \mathbb{N}.

  • (Q,+,)(ℚ, +, \cdot) je polje.

  • Gustoća skupa Q: Između svaka dva racionalna broja postoji barem jedan racionalan broj (r1+r22\frac{r_1 + r_2}{2}).

  • Decimalni zapis: Konačni decimalni brojevi ili beskonačni periodički.

Skup iracionalnih brojeva (II): Brojevi koji se ne mogu napisati u obliku razlomka (beskonačni neperiodički decimalni brojevi).

  • Primjer: 2\sqrt{2} (Pitagorejci otkrili nesumjerljivost dijagonale i stranice kvadrata).

  • Dokaz da 2\sqrt{2} nije racionalan: Pretpostavimo 2=mn\sqrt{2} = \frac{m}{n}, gdje su mm i nn relativno prosti. Tada je 2n2=m22n^2 = m^2, pa je mm paran (m=2km = 2k). Tada je 2n2=4k22n^2 = 4k^2, pa je n2=2k2n^2 = 2k^2, što znači da je i nn paran. To je u suprotnosti s pretpostavkom da su relativno prosti.

Skup realnih brojeva (R): R=QIℝ = ℚ \bigcup I.

  • Svakoj točki brojevnog pravca odgovara točno jedan realan broj.

  • Intervali:

    • Otvoreni: \langle a, b \rangle = \{x ∈ ℝ : a < x < b\}

    • Zatvoreni (segment): [a,b]={xR:axb}[a, b] = \{x ∈ ℝ : a \trianglelefteq x \trianglelefteq b\}

    • Poluotvoreni: a,b]\langle a, b] ili [a,b[a, b\rangle

    • Beskonačni: ,a\langle -−, a\rangle, [a,+[a, +−\rangle, itd.

Svojstva apsolutne vrijednosti realnog broja:

  1. x0|x| \trianglelefteq 0

  2. x=0x=0|x| = 0 \trianglelefteq x = 0

  3. x+yx+y|x + y| \trianglelefteq |x| + |y|

  4. xyxz+zy|x - y| \trianglelefteq |x - z| + |z - y|

  5. xy=xy|x \cdot y| = |x| \cdot |y|

GEOMETRIJA: POSTULATI I KUTOVI

Euklidovi postulati:

  1. Od svake točke do svake druge točke može se povući dužina.

  2. Svaka se dužina može produžiti u beskonačnost na obje strane.

  3. Oko svakog središta s svakim polumjerom može se opisati kružnica.

  4. Svi su pravi kutovi međusobno jednaki.

  5. V. Postulat (V. Aksiom o paralelama): Zadanim točkom izvan zadanog pravca prolazi najviše jedan pravac paralelan danom pravcu.

Osnovni oblici:

  • Polupravac: Skup svih točaka pravca pp koje leže s iste strane točke TT.

  • Dužina ABAB: Skup točaka pravca koje leže između AA i BB, uključujući njih.

  • Konveksan skup: Skup SS za koji vrijedi da za svake dvije točke A,BSA, B ∈ S cijela dužina ABSAB \trianglelefteq S.

  • Kut: Presjek dviju zatvorenih poluravnina.

    • Ispruženi kut: krakovi su suprotni polupravci istog pravca.

    • Puni kut: ravnina u kojoj je označen polupravac.

    • Sukuti (susjedni kutovi): jedan krak zajednički, ostali se nadopunjuju na pravac.

    • Vršni kutovi: zajednički vrh, kraci se nadopunjuju. Oni su sukladni.

Kutovi uz transverzalu:

  • Pridruženi: dva vanjska ili dva unutarnja s iste strane transverzale.

  • Zamjenični: s različitih strana transverzale.

  • Protukutovi: jedan unutarnji, jedan vanjski s iste strane.

  • Teorem: Dva paralelna pravca s transverzalom zatvaraju sukladne zamjenične kutove te suplementarne pridružene.

TROKUT I ČETVEROKUT

Trokut: Skup svih točaka ravnine omeđen dužinama AB,BC,CAAB, BC, CA (konveksna ljuska triju nekolinearnih točaka).

  • Zbroj kutova: \alpha + ̢ + ̳ = 180^{∘}.

  • Vanjski kut: Jedunaka je zbroju dvaju unutarnjih nasuprotnih kutova. Zbroj svih vanjskih kutova je 360360^{∘}.

Karakteristične točke trokuta:

  1. Težište (GG): Sječište težišnica (dužina od vrha do polovišta nasuprotne stranice). Udaljenost težišta od vrha iznosi 23\frac{2}{3} duljine težišnice.

  2. Ortoentar (HH): Sječište pravaca na kojima leže visine.

  3. Središte opisane kružnice (SS): Sječište simetrala stranica.

  4. Središte upisane kružnice (II): Sječište simetrala unutarnjih kutova.

  • Eulerov pravac: Pravac na kojem leže S,GS, G i HH. Vrijedi HG=2SG|HG| = 2|SG|.

Sličnost trokuta: Trokuti su slični ako su im odgovarajući kutovi sukladni i stranice proporcionalne.

  • Poučci o sličnosti: K-K-K, S-S-S, S-K-S, S-s-K⌐.

  • Talesov teorem o proporcionalnosti: Paralelni pravci na krakovima kuta odsijecaju proporcionalne dužine.

Pitagorin teorem: U pravokutnom trokutu vrijedi c2=a2+b2c^2 = a^2 + b^2.

  • Obrat: Ako vrijedi c2=a2+b2c^2 = a^2 + b^2, trokut je pravokutan.

Četverokuti:

  • Trapez: Ima barem jedan par paralelnih stranica.

  • Paralelogram: Ima dva para paralelnih stranica.

  • Tetivni četverokut: Može mu se opisati kružnica.

  • Tangencijalni četverokut: Može mu se upisati kružnica.

POVRŠINE I FORMULE

Površine likova:

  • Paralelogram: P=avaP = a \cdot v_a

  • Trokut: P=ava2P = \frac{a \cdot v_a}{2}

  • Trapez: P=a+c2vP = \frac{a + c}{2} \cdot v

Dodatni teoremi:

  • Talesov poučak o kružnici: Svaki obodni kut nad promjerom kružnice je pravi kut (9090^{∘}).

  • Suma prvih nn brojeva: 1+2+3++n=n(n+1)21 + 2 + 3 + … + n = \frac{n(n + 1)}{2}.

    • Primjer: Suma prvih 100100 brojeva je 50505050.

  • Središnji i obodni kut: Obodni kut xx nad tetivom jednak je polovici središnjeg kuta 2x2x nad istom tetivom.

Pravila negiranja:

  • ¬(A)=A\neg(A) = A

  • ¬(AB)=¬A¬B\neg(A \land B) = \neg A \lor \neg B

  • ¬(AB)=¬A¬B\neg(A \lor B) = \neg A \land \neg B

  • ¬(AB)=A¬B\neg(A \rightarrow B) = A \land \neg B