Sveobuhvatne akademske bilješke iz Rimskog prava

POJAM I VAŽNOST RIMSKOG PRAVA

• Definicija i vremenski okvir: Rimsko pravo predstavlja pravni poredak koji je vrijedio u Rimu od osnutka grada ($754.\,g.\,pr.n.e.$) do smrti cara Justinijana ($565.\,g.\,n.e.$) i njegove kodifikacije Corpus iuris civilis.

• Evolucija: Razvilo se od lokalnog prava malog poljoprivrednog grada do univerzalnog prava svjetskog carstva.

• Tri stupa rimskog privatnog prava:

  • a) Neograničeno privatno vlasništvo.

  • b) Ugovorna sloboda s razrađenim obveznim pravom.

  • c) Sloboda oporučnog raspolaganja.

• Recepcija rimskog prava: Od srednjeg vijeka europske zemlje preuzimaju rimsko pravo kao pozitivno pravo pod nazivima:

  • Opće pravo (vrijedi za čitave teritorije država).

  • Pandektno pravo (prema ključnom dijelu Justinijanove kodifikacije, Pandectae ili Digesta).

• Temelji pravne znanosti: Rimski klasični pravnici rješavali su praktične slučajeve koristeći točnost, jasnoću, logiku i dosljednost. Studij rimskog prava služi kao sredstvo historijskog odgoja i pokazuje klasni karakter države kroz diobu na robovlasnike i robove.

DIOBE RIMSKOG PRAVA

• Ius (pravo): Rimljani nisu definirali pravo, ali su izraz ius koristili u dva smisla:

  • Objektivno pravo: Pravne norme koje čine poredak.

  • Subjektivno pravo: Ovlaštenja pojedinca koja proizlaze iz normi.

• Etička strana prava:

  • Ulpijan: "honeste vivere, alterum non laedere, suum cuique tribuere" (pošteno živjeti, nikoga ne oštetiti, svakome dati što mu pripada).

  • Celzus: "ius est ars boni et aequi" (pravo je umijeće dobrog i pravednog).

• Glavne sustavne podjele:

  • Ius civile / Ius gentium / Ius naturale:

    • Ius civile: Norme koje stvara pojedini narod samo za svoje građane (ius Quiritium).

    • Ius gentium: Pravo zajedničko svim narodima, temeljeno na razumu (naturalis ratio). Omogućilo je promet sa strancima (peregrinima) kroz neformalnost i načelo bona fides (poštenje i povjerenje).

    • Ius naturale: Prirodno pravo koje je uvijek pravedno i dobro. Justinijan ga definira kao zajedničko svim živim bićima ("Quod natura omnia animalia docuit").

  • Ius scriptum / Ius non scriptum: Pisano pravo (zakoni, edikti, senatski zaključci, carske konstitucije) i nepisano pravo (običajno pravo).

  • Ius publicum / Ius privatum: Javno pravo (interesi države: ustavno, upravno, kazneno) i privatno pravo (interesi pojedinaca: imovinsko, nasljedno).

  • Ius cogens / Ius dispositivum: Prisilne norme koje se ne mogu mijenjati dogovorom i dispozitivne norme od kojih stranke mogu odstupiti.

  • Ius commune / Ius singulare: Opće pravo za sve građane i pojedinačno pravo koje čini iznimku iz razloga svrsishodnosti (beneficium ili privilegium).

POVIJESNI RAZVOJ RIMSKE DRŽAVE I PRAVA

Rimsku pravnu povijest dijelimo na četiri razdoblja:

• Prvo razdoblje ($754.\,pr.n.e.$ – $201.\,pr.n.e.$ ): Razdoblje kraljevstva i prva tri stoljeća republike. Karakterizira ga gentilno uređenje, naturalno gospodarstvo i strogi formalizam civilnog prava.

• Drugo razdoblje ($201.\,pr.n.e.$ – $27.\,pr.n.e.$ ): Zadnja dva stoljeća republike. Rim postaje sredozemna sila, prelazi na robno-novčano gospodarstvo. Nastaju ius honorarium i ius gentium.

• Treće razdoblje ($27.\,pr.n.e.$ – $235.\,g.\,n.e.$ ): Principat. Vrhunac klasičnog prava i djelovanja klasičnih pravnika. Pravo postaje univerzalno.

• Četvrto razdoblje ($235.\,g.$ – $565.\,g.\,n.e.$ ): Dominat. Apsolutna monarhija, gospodarsko propadanje, kršćanstvo postaje državna religija. Vrhunac je Justinijanova kodifikacija.

DRUŠTVENO I DRŽAVNO UREĐENJE KRALJEVSTVA

• Gens (rod): Osnovna prijedržavna patrijarhalna zajednica.

• Familia: Temeljna socijalna jedinica pod vlašću oca obitelji (pater familias), utemeljena na agnaciji (podložnost istoj vlasti).

• Stanovništvo:

  • Patriciji: Vladajući punopravni stalež.

  • Klijenti: Zavisne osobe pod zaštitom patrona.

  • Plebejci: Građani drugog reda (bez conubiuma i ius honorum), borili se stoljećima za ravnopravnost.

  • Robovi: Objekti prava (servi).

• Organi vlasti:

  • Rex (kralj): Vrhovni vojskovođa, svećenik i sudac.

  • Senat (vijeće staraca): Savjetodavno tijelo kralja.

  • Comitia curiata (narodna skupština): Glasuje po kurijama o važnim pitanjima obitelji (oporuke, adrogacije).

REPUBLIKA I REFORME

• Servijev ustav: Teritorijalno-imovinska podjela na 5 razreda i centurije ($170$ centurija pješaka + $18$ vitezova). Osigurava prevlast bogatih (timokracija).

• Borbe plebejaca:

  • $494.\,pr.n.e.$ : Pučki tribunat (ius auxilii, intercesija).

  • $451.-450.\,pr.n.e.$ : Zakonik $12$ ploča (prva kodifikacija).

  • $445.\,pr.n.e.$ : Lex Canuleia (dozvoljen conubium).

  • $367.\,pr.n.e.$ : Leges Liciniae Sextiae (plebejci pripušteni konzulatu; uvedena pretura).

  • $287.\,pr.n.e.$ : Lex Hortensia (plebiscita obvezuju sav narod).

• Magistrature: Političke službe s imperiumom (konzuli, diktatori, pretori) ili potestasom (edili, kvestori, cenzori). Karakteristike: kolegijalitet, kratkotrajnost ($1$ godina), besplatnost (ius honorum).

• Pretor: Ključan za razvoj prava. Praetor urbanus (za građane) i praetor peregrinus (za strance). Putem edikata stvaraju ius honorarium.

STATUSNO PRAVO (PRAVO OSOBA)

• Pravna sposobnost: Sposobnost imati prava i dužnosti. Ovisi o tri statusa:

  1. Status libertatis: Slobodan čovjek ili rob.

  2. Status civitatis: Rimski građanin, Latin ili peregrin.

  3. Status familiae: Sui iuris (samostalan, npr. pater familias) ili alieni iuris (pod tuđom vlašću).

• Djelatna sposobnost: Sposobnost očitovanjem volje proizvoditi pravne učinke (poslovna i deliktna sposobnost). Ograničenja: dob (nedorasli/dorasli), spol (žene), zdravlje (ludi, rasipnici).

• Capitis deminutio: Gubitak ili promjena statusa (maxima, media, minima).

STVARNO PRAVO

• Stvari (Res): Dijele se na:

  • Res in commercio / Res extra commercium.

  • Res mancipi (zemlja u Italiji, robovi, radna stoka) / Res nec mancipi.

  • Tjelesne / Netjelesne (prava).

  • Zamjenjive / Nezamjenjive.

• Posjed (Possessio): Faktična vlast na stvari. Sastoji se od corpusa (fizička vlast) i animusa (volja držati za sebe). Štiti se interdiktima.

• Vlasništvo (Proprietas): Potpuna i isključiva pravna vlast na stvari (uti, frui, abuti).

  • Vrste: Kviritsko, Bonitarno (pretorsko), Provincijalno.

  • Stjecanje: Derivativno (mancipatio, in iure cessio, traditio) i Originarno (occupatio, nalaz blaga, accessio, usucapio).

  • Zaštita: Rei vindicatio (za posjed), Actio negatoria (protiv smetanja), Actio Publiciana (za bonitarnog vlasnika).

• Služnosti (Servitutes): Stvarna prava na tuđoj stvari. Dijele se na zemljišne (poljske i gradske) i osobne (ususfructus, usus, habitatio, operae servorum).

• Založno pravo: Osiguranje tražbine. Oblici: Fiducia, Pignus (ručni zalog), Hypotheca (ugovorni zalog).

OBVEZNO PRAVO

• Obveza (Obligatio): Pravna veza vjerovnika i dužnika na činidbu (dare, facere, praestare).

• Izvori obveza:

  1. Kontrakti (Ugovori): Verbalni (stipulatio), Literalni, Realni (mutuum, depositum, commodatum, pignus), Konsenzualni (emptio venditio, locatio conductio, societas, mandatum).

  2. Kvazikontrakti (negotiorum gestio, bezrazložno bogaćenje).

  3. Delikti (furtum, rapina, damnum iniuria datum, iniuria).

  4. Kvazidelikti.

• Naknada štete: Odgovornost se temelji na krivnji (dolus - namjera, culpa - nemar).

• Prestanak obveza: Ipso iure (ispunjenje, novacija, akceptilacija) ili ope exceptionis (prijeboj - compensatio, pakt o neplaćanju).

NASLJEDNO PRAVO

• Univerzalna sukcesija: Prelazak čitave imovine (aktiva i pasiva) na nasljednika.

• Intestatno (zakonsko) nasljeđivanje: Prema Zakoniku $12$ ploča pozivaju se sui heredes, proximus agnatus, pa gentiles. Justinijan uvodi kognatski sustav (4 razreda).

• Oporučno nasljeđivanje: Imenovanje nasljednika je nužan element (heredis institutio). Oblici: per aes et libram, pretorska, Justinijanova.

• Nužno nasljeđivanje: Osiguranje dijela imovine najbližim rođacima (querella inofficiosi testamenti).

• Legati i fideikomisi: Singularna sukcesija pojedinačnih stvari iz ostavine.

GRAĐANSKI POSTUPAK

• Legisakcioni postupak: Najstariji, strogi formalizam, usmene formule.

• Formularni postupak: Glavni proces klasičnog doba. Dvodijelnost: in iure (pred pretorom, sastavljanje formule) i apud iudicem (pred sucem, dokazivanje i presuda).

• Kognicioni proces: Izvanredni postupak (extra ordinem), carski činovnici vode cijeli spor, dopuštena žalba (appellatio).