OSNOVE EKONOMIJE – PREDAVANJE 1

- EKONOMIJA je društvena znanost koja izučava kako ekonomski sudionici (pojedinci, poduzeća i države) koriste oskudne resurse koji služe za proizvodnju dobara i usluga te kako ih raspodjeljuju među ljudima čije su potrebe neograničene

-      njezina je zadaća maksimizirati ukupno blagostanje

-      oikos = obitelj, domaćinstvo

-      nomos = običaj, zakon

-      oikonomos = upravljanje domaćinstvom

- u suvremenoj upotrebi, pojam ekonomije danas podrazumijeva proučavanje ljudskog ponašanja (pojedinca, poduzeća i države) u fazi proizvodnje, razmjene, raspodjele i potrošnje oskudnih resursa te ekonomski način razmišljanja

- u centru analize ekonomije i ekonomista nalazi se:

1)    rijetkost (oskudnost) – označava situaciju u kojoj je dostupnost resursa i dobara manja od potrebe društva za njima; predstavlja ključni ekonomski problem

2)    (racionalni) izbor

3)    (oportunitetni) trošak

4)    ekonomski sudionik (država, poduzeće, pojedinac)

5)    funkcioniranje ekonomskih sustava

- zbog oskudnosti resursa i dobara potrebno ih je koristiti učinkovito (efikasno)

-      učinkovitost/efikasnost opisuje situaciju u kojoj nije moguće poboljšati poziciju jednog ekonomskog sudionika, a da se istovremeno drugog ne stavi u lošiju poziciju

-      Vilfred Pareto – ponudio je teoriju ekonomike blagostanja po kojoj je društvo u ravnoteži kada nitko ne može poboljšati svoj ekonomski položaj, a da istodobno ne pogorša položaj nekog drugog

-      pareto ili alokativna učinkovitost

-      dokle god netko plaća za robu ili resurs, oni su rijetki (oskudni) prema definiciji ekonomije

-      kada rijetkost ne bi postojala, tada bi sve robe, usluge i resursi bili besplatni

- EKONOMSKO DOBRO je dobro za koje je potražnja veća od ponude kad je besplatno

-      cijena je presudan korak kod izbora

- ekonomija koja se bavi oskudnošću – studij izbora

-      ekonomski sudionici moraju birati u upotrebi rijetkih resursa

-      oskudnost zahtijeva izbore

-      sve su zemlje suočene s problemom oskudnih resursa za zadovoljavanje svojih potreba, pa je potrebno izabrati kako alocirati (raspodijeliti) resurse

-      države moraju odlučiti koje robe ili usluge proizvoditi, kako raspodijeliti resurse za proizvodnju roba te kako raspodijeliti robe ili usluge među stanovništvom

- s obzirom na oskudne resurse, nijedna zemlja ne može proizvesti cjelokupnu količinu potrebne odjeće, kompjutora i brodova za kojima postoje potrebe, već mora birati

-      zemlja, rad i kapital mogu se koristiti u nekoj kombinaciji za proizvodnju odjeće, u drugoj za proizvodnju kompjutora, u trećoj za proizvodnju brodova

- oportunitetni trošak – trošak propuštene prilike

- temeljna ekonomska pitanja:

1)    što proizvoditi?

2)    kako proizvoditi?

3)    za koga proizvoditi?

- na temeljna pitanja odgovara se različito, ovisno o ekonomskom sustavu zemlje

-      ekonomski sustavi: tržišni, planski (naredbodavni) i mješovite ekonomije

- osnovna značajka tržišne ekonomije (fra. laissez-faire = ostaviti/pustiti na miru) je da u njoj sustav cijena i tržišta te dobitaka i gubitaka poduzeća i odluka potrošača o kupovini, određuje odgovore na spomenuta pitanja

-      poduzeća proizvode ona dobra ili usluge koja im donose najviše profite, a potrošnja pojedinaca određena je njihovim odlukama koja će dobra i usluge kupovati iz svojih dohodaka od rada ili imovine

-      tržište i njegove zakonitosti usmjeravaju proizvodnju i potrošnju

-      ekonomsku aktivnost regulira tržište na kojem djeluju nezavisni ekonomski sudionici koji su vlasnici proizvedenih i kupljenih ekonomskih dobara

- naredbodavna ili planska ekonomija pretpostavlja da država odlučuje o proizvodnji i potrošnji

-      država je vlasnih većine resursa i ima moć provođenja odluka

-      sve su odluke centralizirane i stoga podrazumijevaju pristup i raspolaganje ogromnom količinom informacija

- sve su suvremene ekonomije mješovite (tržišne) ekonomije, a karakterizira ih privatno vlasništvo nad resursima i dobrima te centralna uloga tržišta u alokaciji ekonomske aktivnosti

-      država postavlja „pravila igra“ koja reguliraju vlasnička prava i provođenja ugovora te ispravljanje „tržišnih propusta“ na području efikasnosti i pravednosti te ublažavanje (makro)ekonomskih fluktuacija

-      cijena se određuje na tržištu, susretom ponude i potražnje

-      tržište uravnotežuje sve sile koje djeluju u gospodarstvu i dovode do tržišne ravnoteže ponude i potražnje:

1)    što će se proizvoditi određuju potrošači kupnjom određenih roba i usluga; poduzeća koja proizvode robe i usluge teže maksimizirati profit koji predstavlja razliku između ukupnih prihoda i ukupnih troškova

2)    kako će se proizvoditi podrazumijeva način organiziranja proizvodnje nekog dobra, što pak određuje konkurencija među mnogobrojnim proizvođačima

3)    za koga proizvoditi ovisi o razini dohotka potrošača koji je rezultat ponude i potražnje na tržištima faktora proizvodnje; to tržište određuje nadnice, profite, kamate, zemljišne rente; zbrajanjem svih prihoda od faktora mogu se izračunati tržišni dohoci pojedinaca; raspodjela dohotka tako je određena veličinom i cijenom faktora proizvodnje

- u čistoj i mješovitoj tržišnoj ekonomiji u korijenu svakog od ta tri pitanja stoji oskudnost

-      ona je prisutna kako na tržištu faktora proizvodnje (inputa) tako i na tržištu finalnih dobara (outputa)

- u naredbodavnim ekonomijama uz problem oskudnosti inputa i outputa javlja se i problem oskudnosti informacija

- faktori proizvodnje/inputi obuhvaćaju prirodna bogatstva (zemlja, voda, prirodni resursi), rad (ukupan broj sati radnika) i kapital (proizvedeni faktor proizvodnje koji se dalje koristi u proizvodnji drugih dobara)

-      oni predstavljaju ulazne jedinice koje se koriste u proizvodnom procesu kako bi se proizvela finalna dobra i usluge

- POTROŠNO DOBRO jest dobro/usluga koje se konzumira u vremenu i namijenjeno je zadovoljavanju želja i potreba ekonomskog sudionika

- KAPITALNO DOBRO jest dobro namijenjeno proizvodnji drugih dobara i usluga u vremenu

- temelj suvremenih, mješovitih ekonomija predstavljaju specijalizacija i podjela rada

-      specijalizacija – postupak koji rezultira povećanim vremenom u jednoj aktivnosti unutar proizvodnog procesa

-      podjela rada – označava podjelu proizvodnog procesa u različite faze, pri čemu svaki radnik ima točno određenu ulogu

- današnja gospodarstva ostvaruju specijalizaciju  u uvjetima globalizacije koja ukazuje na sve veću povezanost među zemljama ili poduzećima te smanjenje transportnih i komunikacijskih troškova, rastuće povezivanje financijskih tržišta, financijske krize te postavlja nove izazove pred nosioce ekonomske politike

- tržišni propusti: nejednakost i neefikasnost

- monopol – situacija na tržištu u kojoj je samo jedno poduzeće proizvođač/prodavač neke robe ili usluge na tržištu (neefikasna tržišna alokacija)

-  eksternalije – kada pojedinci i/ili poduzeća nameću troškove (negativne eksternalije) ili koristi (pozitivne eksternalije) izvan tržišta (neefikasna tržišna alokacija)

- javna dobra – dobra ili usluge čije se koristi ne iscrpljuju dodatnim korisnikom i za koja je teško isključiti ljude da njima ostvaruju korist čak i kada ne plaćaju za njihovo korištenje (neefikasna tržišna alokacija)

- asimetričnost informacija – situacija u kojoj jedna strana raspolaže s više informacija u odnosu na drugu stranu (neefikasna tržišna alokacija)

- tržišna ekonomija, osim neefikasnosti, proizvodi i nejednakosti, odnosno dovodi do nepravedne raspodjele dohotka i bogatstva

- državni propusti: korupcija, klijentelizam, vrijeme potrebno za donošenje odluka i sl.

- mikroekonomija – znanost koja izučava ponašanje pojedinačnih ekonomskih sudionika na tržištu

-      analizira ekonomske probleme s kojima se suočavaju individualni ekonomski sudionici na tržištu

- makroekonomija – znanost koja analizira ekonomske probleme na razini ekonomije kao cjeline i kako se s njima suočavaju društva

- pozitivna ekonomija – temelji se na činjenicama i analizira kako ekonomija stvarno funkcionira (kako nešto stvarno izgleda?)

-      Ima standardni postupak (3 koraka)

1)    promatranje, prikupljanje podataka i mjerenje (povijesni uvid, statistički podaci, ...)

2)    izgradnja modela

·      ekonomski model predstavlja pojednostavljenu sliku stvarnosti i istodobno skup pretpostavki

·      model nam pruža mogućnost predviđanja i odbacivanja/prihvaćanja postojećih teorija, tvrdnji ... (više o tome na kolegijima Katedre za statistiku)

3)    testiranje modela

·      uspoređivanja dobivenih podataka sa stvarnim podacima

·      kvantitativna (ekonometrijska) i kvalitativna (bihevioralna i eksperimentalna ekonomija) istraživanja

-      rezultat standardnog postupka je ekonomska teorija

o   skup iskaza, tvrdnji, principa te metoda analize koji smjeraju objašnjenju neke pojave/činjenice ili grupe pojava te omogućava vršenje predviđanja

- normativna ekonomija – uključuje vrijednosne sudove i predlaže kako bi ekonomija stvarno trebala funkcionirati (kako bi nešto trebalo izgledati?)

-      nije podložna testiranju

-      karakterizirana je vrijednosnim sudovima, utjecaju ideologije, svjetonazora

-      normativni kriteriji:

1.     pravednost

2.     efikasnost

3.     ključni utjecaj na ekonomsku, ali i druge javne politike

- ekonomski način razmišljanja –  krećemo od dviju temeljnih teza u ekonomskom načinu razmišljanja:

1.     pojedinac je u središtu – konkretno njegov individualan izbor

o   4 temeljna principa su u pozadini racionalnog izbora i odlučivanja:

1)    oskudnost / rijetkost resursa – oskudnost je inherentna odlučivanju

• oskudnost postoji kad pri P=0 vrijedi s<d iz čega slijedi podjela na:

o   ekonomska dobra

o   slobodna dobra

o   ekonomska zla –  sva ona “dobra” za koja bi platili neku cijenu da ih imamo manje

2)    oportunitetni troškovi

3)    odluke se donose na granici / margini – „Koliko nečega” je odluka na margini (granici)

• rjeđe su 'ili – ili' odluke

• najčešće pitanje nije 'da li', već 'koliko?‘

4)    ekonomski agenti su samozainteresirani – pojedinci slijede vlastiti interes

• obično koriste prigode ne bi li sebi donijeli neko poboljšanje

• „korijeni” tog pristupa sežu do Adama Smitha – oca ekonomije –  („Bogatstvo naroda”) i koncepta „laissez faire, laissez passe” (zahtjev za min državom)

o   u ekonomskom načinu razmišljanja, homo economicus, reagira na:

a)     poticaje – promjenom poticaja, mijenja se i ponašanje ekonomskih agenata (npr. utjecaji porasta stanovništva; tehnoloških, regulatornih i klimatskih promjena; prirodne katastrofe; revolucije i reforme, ratovi...)

b)    institucije („pravila igre”) – što društvo nagrađuje, a što kažnjava?

-      posljedica navedenog jest da sve više u interes dolaze pristupi koji u centar postavljaju samo odlučivanje ekonomskih agenata, te njegov kontekst / okvir

2.     ekonomija je složeni sustav interakcije i koordinacije aktivnosti brojnih pojedinaca / aktera / ekonomskih agenata

-      ključni principi u pozadini ovih transakcija:

a)     postoje koristi / dobiti od podjele rada i trgovine

§   A. Smith i koristi od specijalizacije

§  D. Ricardo i komparativne prednosti

b)    postoji tendencija tržišta k ravnoteži

§  pojedinačno traganje za prigodama dok se ne iscrpe moguće koristi

c)     na djelu je princip efikasnosti

§  ostvarena kada su iscrpljene sve mogućnosti poboljšanja, a da pritom ne dolazi do nečijeg pogoršanja

§  napomena I: princip efikasnosti je često u sukobu s principima „pravednosti” – „trade-off‘”

d)    tržišta obično vode efikasnosti, tržišne ravnoteže teže biti efikasne

§  ali postoje i propusti tržišta: monopoli, eksternalije, javna dobra

§  moguće su i krize

§  legitimnost (moralna ekonomija) može biti upitna/osporiva (Polanyjeva dilema: akumulacija vs. legitimnost)

e)    kada ona nisu efikasna, blagostanje mogu podići državne intervencije

§  ali postoje i propusti države:

o   traganje za rentama, korupcija, neefikasnosti kolektivnog odlučivanja...

o   institucionalni i upravljački deficiti

o   demokratski deficiti

- greške u ekonomskom načinu razmišljanja:

1)    post hoc pogreška – predstavlja situaciju u kojoj ekonomist poistovjećuje vremenski tijek s uzročnosti; ako se neka ekonomska pojava dogodi nakon neke prethodne, to ne znači da je prva pojava uzrokom druge

2)    pogreška poopćavanja – označava situaciju u kojoj je pogrešno zaključiti kako ono što vrijedi za dio ekonomije mora vrijediti i za čitav ekonomski sustav (nprr. tzv. paradoks obilne žetve – obilan urod pšenice raduje vlasnika zemlje jer će više zaraditi, ali samo ako je bolji urod isključivo na njegovu polju, ako su svi ratari zabilježili dobru godinu, cijena pšenice će pasti i svi će zaraditi manje)

3)    neuspjeh držanja ostalih stvari nepromijenjenima (lat. ceteris paribus) – ako na neku ekonomsku pojavu djeluje više varijabli i ne izdvoji se jedna koja je predmet analize te pretpostavi da se druge ne mijenjaju, mogu se izvesti pogrešni zaključci

4)    greška subjektivnosti

- ekonomski model predstavlja kompletnu teoriju ili dio ekonomske teorije u pojednostavljenom obliku kako bi se prikazale jasne uzročno – posljedične veze među varijablama; može biti algebarski, grafički ili opisni

- tri su osnovna ekonomska modela:

1. granica proizvodnih mogućnosti

2. model kružnog toka

3. model komparativnih prednosti

- apstrakcija znači ignoriranje mnogih detalja kako bi se u analizi fokusiralo na najvažnije elemente nekog ekonomskog problema

- granica proizvodnih mogućnosti (eng. production possibility frontier, PPF) prikazuje sve moguće kombinacije proizvodnje dvaju dobara uz punu iskorištenost svih resursa i dano stanje tehnologije

-      na krivulji PPF možemo pokazati djelovanje triju važnih principa implicitnih odluci o parovima dobara koji će se proizvesti:

1) princip alokativne / Pareto efikasnosti

2) princip oportunitetnih troškova

3) princip opadajućih prinosa/rastućih oportunitetnih troškova

-      ‘U’ resursi nepotpuno iskorišteni – točka U nije efikasna jer je

moguće povećati proizvodnju i pištolja i/ili maslaca a da se ne

smanji ni proizvodnja ni pištolja ni maslaca (točke

neučinkovitosti)

-      ‘I’ nedostupna kombinacija; (točka nedostižnosti)

-      ‘A-F' je na granici – resursi su potpuno iskorišteni, njihova je

alokacija „Pareto efikasna” (točke učinkovitosti)

-      svaka dodatna jedinica pištolja košta nas i izgubljene količine maslaca – to je njezin oportunitetni trošak

-      PPF krivulja je nelinearna – nagib se duž krivulje mijenja

o   za svaku dodatnu jedinicu maslaca potrebno je žrtvovati sve više pištolja, tj. premjestiti sve više inputa iz proizvodnje pištolja u proizvodnju maslaca – djeluje: princip opadajućih prinosa, a oportunitetni troškovi rastu

-      PPF krivulja nije fiksna – može se pomaknuti prema van – time se povećavaju i potrošačke mogućnosti u društvu

o   to postižemo investiranjem i tehnološkim napretkom

-      zakon opadajućih prinosa pokazuje kako angažiranje dodatnog inputa, ceteris paribus, nakon određene točke, dovodi do sve manjeg i manjeg povećanja proizvodnje